Pratite nas

Reagiranja

‘Hrvatski branitelji i hrvatski narod znali su birati i odabrati 90-ih godina a znat će i sada’

Objavljeno

na

Zbog učestalih napada na branitelje i iznošenje neistina kojima je cilj skupljanje političkih poena za predstojeće izbore za europski parlament, mi hrvatski branitelji okupljeni u Zboru udruga veterana hrvatskih gardijskih postrojbi, Udrugu specijalne policije iz Domovinskog rata i Udruge stopostotnih hrvatskih ratnih vojnih invalida I. skupine zgroženi smo i osuđujemo takvo zlonamjerno i manipulativno obraćanje javnosti.

Hrvatski su branitelji za vrijeme obrambenog i oslobodilačkog Domovinskog rata bili uz hrvatski narod, a hrvatski narod uz branitelje i ta je veza neraskidiva. Niti jedna politička stranka/opcija ne bi smjela manipulirati hrvatskim narodom iznoseći neistine i iskrivljene slike o hrvatskim braniteljima i Domovinskom ratu.

Što se vrli lideri, ne pozabave posljedicama velikih ljudskih i materijalnih stradavanje – izravnom i neizravnom ratnom štetom te naplatom iste od onih koji su razorili Hrvatsku, ukidanjem srpskog Zakona o univerzalnoj jurisdikciji za suđenja za ratne zločine u prijevodu pravna agresija na Republiku Hrvatsku, isplatom mirovina aboliranih građana Republike Hrvatske koji su bili sudionici oružane pobune na Republiku Hrvatsku, isplatom mirovina bivših pripadnika takozvane JNA koji su izvršili na agresiju na Republiku Hrvatsku.

Nadalje, milijardama privatizacijskih kuna i razotkrivanjem stvarnih krivaca za tešku gospodarsku situaciju u RH.

Hrvatski branitelji i hrvatski narod znali su birati i odabrati 90-ih godina a znat će i sada, kao i na svim budućim izborima. Ovom prilikom molimo sve građane Republike Hrvatske da iziđu na predstojeće izbore za europski parlament i glasaju po svojoj savjesti.

Demokratske vrijednosti upravo su omogućili hrvatski branitelji zajedno sa hrvatskim narodom u Domovinskom ratu, da svatko može birati i biti biran. Domovini uvijek vjerni, priopćeno je ispred Zbora udruga veterana hrvatskih gardijskih postrojbi, Udruge specijalne policije iz Domovinskog rata RH i Udruge stopostotnih hrvatskih ratnih vojnih invalida I. skupine!

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Majkama uvijek moramo biti zahvalni

Objavljeno

na

Vrijeme neumitno teče. Stigla je još jedna obljetnica rođenja najponosnije Majke u Hrvata Kate Šoljić (Vukšić Donji kod Brčkog, 23. 2. 1922.-Zagreb, 8.7.2006.). I ovog puta moramo se zapitati: kako je danas majkama koje su u vrijeme hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata čekale svoje junake a koje su im umjesto žive dopremali u mrtvačkim sanducima i rekli – njihova će imena biti zapisana zlatnim slovima?

A gdje su danas te majke koje su poput Kate Šoljić dale sve za Lijepu našu ili bolje rečeno Lijepu njihovu? Neke pod zemljom, a neke svakodnevno s krunicom u ruci kraj grobova ili kraj kreveta teško bolesnih sinova, supruga i kćeri za koje su rekli da će biti Junaci hrvatskog Domovinskoga rata.

Ne, mi nikada ne smijemo zaboraviti žrtvu ne samo Kate Šoljić, koja ni do smrti na žalost nije saznala za sudbinu svoje braće nakon II. svjetskoga rata, kad su Broz i njegovi pomozbog junaci već tada gazili Hrvate, mi se neprestano trebamo sjećati svih hrvatskih majki, i odati im iznimnu zahvalnost za njihove najmilije, bez kojih bi većina, osobito oporbenih političara i politikanata mogla samo da se „slika“.

Obitelj Šoljić je simbol stradanja u Domovinskome ratu. Njih nisu progonili samo srpski i ini okupatori, već, i onaj koji je imao najljepši trg usred Zagreba. Taj zločinac po imenu Josip Broz Tito počeo je pokolj nad Hrvatima, a neslavno ga je završio balkanski krvnik Slobodan Milošević.

Dobro se sjećamo da je najponosnija Majka u Hrvata često govorila da im nikada neće zaboraviti zla koja su počinili, ali da im ne može ni oprostiti jer se nikada nisu pokajali.
Katu Šoljić, ali i sve ostale majke u Hrvata nikada ne smijemo zaboraviti.

Mladen Pavković

23. veljače 1922. Kata Šoljić – Znaš li sine tko je Šoljić Kata

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Mladen Pavković: Zadužio je Hrvate ali i Srbe

Objavljeno

na

Dok Hrvati i dalje polemiziraju o tome kako je Josipa Lisac otpjevala (zavijala) hrvatsku himnu na inauguraciji predsjednika Republike Zorana Milanovića, Srbi više pišu i komentiraju – tko je autor „Lijepe naše domovine“ – Josip Runjanin (Politika, 21. 2. 2020.).

Tako nas među ostalim podsjećaju da je ovaj skladatelj, inače srpski oficir i graničar u tadašnjoj austrougarskoj vojsci, zadužio i Srbe, jer im je skladao pjesmu „Rado ide Srbin u vojnike“, koju su često pjevali i kad su devedesetih godina prošlog stoljeća odlazili ubijati, rušiti, pljačkati i protjerivati Hrvate, od Vukovara do Škabrnje i dalje.

Runjanin je rođen u Vinkovcima 8. 12. 1821., a umro 2. veljače 1878. a podrijetlom je iz sela Runjani kod Loznice. Djed mu je bio prota, a otac kapetan. Bio je najstariji od sedmero djece u obitelji. U Novi Sad je došao dvije godine pred smrt, nakon što je kao oficir morao otići u mirovinu. Kažu da se isticao kao ratnik, ali da je imao i nježniju stranu. Oženio se Otilijom, kćerkom kapetana Tome Perakovića, i s njom imao kćer koja se zvala, isto kao i kćerka Vuka Karadžića – Vilhelmina.

Sahranjen je na Uspenskom groblju u Novom Sadu, na kojem počivaju i druge osobe iz srpske povijesti, poput Svetozara Miletića, Vase Stajića, Koste Trifkovića, Jovana Hadžića…Čak ni mnogi Novosađani ne znaju gdje se nalazi to staro pravoslavno groblje.

Godinama nitko nije vodio skrb o njegovu posljednjem počivalištu. Prije deset godina delegacija Zagreba bila je u posjeti Novom Sadu i tada je dogovoreno da će Zagreb održavati Runjaninov spomenik, s obzirom na to da nema potomaka i da je bio u dosta lošem stanju.
Pjesmu koja je postala hrvatska himna Runjanin je skladao u Glini 1846., na tekst hrvatskog književnika Antuna Mihanovića, s kojim se navodno nikada nije upoznao, već je stihove uzeo iz časopisa Ljudevita Gaja „Danica“.

Antun Gustav Matoš napisao je za tu pjesmu da je nikada nitko ne bi znao da nije bilo melodije.
S obzirom na povijesnu važnost „Lijepe naše domovine“ možda bi trebalo razmisliti da se autorima postavi i jedan zajednički spomenik. Da se ne zaborave!

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari