Pratite nas

Kultura

Hrvatski – jezik naših majki i djece

Objavljeno

na

Od prošle smo godine na poticaj Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje počeli u Hrvatskoj obilježavati Mjesec hrvatskoga jezika, koji spaja dva važna dana: Međunarodni dan materinskoga jezika (21. veljače), koji je proglasio UNESCO 1999. godine, i Dane hrvatskoga jezika, koje je proglasio Hrvatski sabor 1997. godine i koji završavaju 17. ožujka, na dan objave Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika iz 1967. godine.

Neprijeporna je činjenica da hrvatski jezik ima doista bogatu povijest i tradiciju, nasljeđe staro više od tisuću godina. Tijekom svojega postojanja doživljavao je brojne nedaće i prijetnje, ali se uspio othrvati svim pritiscima i danas se već gotovo četvrt stoljeća slobodno razvija. Godine 2013. postao je 24. službenim jezikom Europske unije te je time, barem nominalno, postao ravnopravan svim ostalim jezicima EU-a.

Moderan hrvatski jezik nalazi se danas pred brojnim izazovima koji se umnogome razlikuju od onih otprije samo nekoliko desetljeća. Danas smo svjesni digitalnoga doba i globalne uklopljenosti hrvatskoga jezika u europsku i svjetsku zajednicu jezika. Prilagođavanje modernomu dobu jedan je od važnih preduvjeta njegova opstanka i ravnopravnoga položaja s ostalim jezicima, a očuvanje svih jezičnih posebnosti materinskoga, hrvatskoga jezika jedna je od temeljnih zadaća ne samo jezikoslovaca, nego i svih govornika hrvatskoga jezika.

U ovome novinskome prilogu se nastojalo prikazati samo mali dio ljepote i bogatstva hrvatskoga jezika i djelić onoga što hrvatski jezikoslovci rade u Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje, krovnoj znanstvenoj ustanovi za proučavanje i njegovanje hrvatskoga jezika. Nadam se da ćete čitajući o hrvatskome jeziku na ovim stranicama postati još svjesniji neizmjerne ljepote, bogatstva, raslojenosti, tradicije i nasljeđa ključnoga počela hrvatskoga nacionalnog identiteta – hrvatskoga jezika.

[document url=”https://kamenjar.com/wp-content/uploads/2015/02/hr-pravopis_novo.pdf” width=”750″ height=”600″]

[ad id=”40551″]

Ovdje možete preuzeti cijeli specijalni prilog o jeziku.

>>1483.g. tiskan je ‘Misal’ – prva tiskana knjiga na hrvatskom jeziku

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Kultura

Predstavljena knjiga Višnje Starešine: “Hrvatska pod KOS-ovim krilom: Završni račun Haaškoga suda”

Objavljeno

na

Objavio

Knjiga “Hrvatska pod KOS-ovim krilom: Završni račun Haaškoga suda”, autorice novinarke i publicistkinje Višnje Starešine, predstavljana je u ponedjeljak u Zagrebu, u izdanju AvidMedie i Hrvatskog katoličkog sveučilišta.

Autorica u knjizi nastoji, kako i sam naslov kaže, dati završni račun i prikazati rezultate rada Haaškog suda te je knjiga svojevrsni vodič kroz politički motivirane optužnice, montirane procese i nepravedne presude Haaškog suda, istaknuto je na predstavljanju knjige u prepunoj dvorani Hrvatskog katoličkog sveučilišta.

Također, kroz analizu suđenja s kojih je kao novinarka izvještavala, te presuda kao i sjećanja sudionika, publicistkinja Starešina prikazuje Haaški sud kao arenu za djelovanje obavještajnih službi koje su preko njega vodile ‘rat poslije rata’, ocijenjeno je, prenosi Hina.

“To je knjiga o Haaškom sudu i rezultatima toga suda za hrvatski narod u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, ali ona istodobno otvara i dublju dimenziju vezanu za način funkcioniranja bivše Jugoslavije i struktura koje su nastavile djelovati i nakon raspada SFRJ, koje su bile vrlo aktivne i na haaškim procesima i koje očito i dalje imaju jasne političke ciljeve”, rekao je govoreći o knjizi HDZ-ov saborski zastupnik Davor Ivo Stier.

“Svjedoci smo kako i 2017. godine postoje pokušaji da se Hrvatsku denuncira kao fašističku, a Domovinski rat prikaže kao građanski rat. To redovito čine čelnici Republike Srbije, ali su ti glasovi postali javni i vrlo glasni i u Hrvatskoj, pogotovo nakon posljednje presude Haaškog suda. Štoviše, bilo kakvo javno protivljenje takvim kvalifikacijama o ‘fašizaciji Hrvatske’ i ‘građanskog rata’ snažno se medijski osuđuje kao retrogradno, nacionalističko, a u tim se optužbama sve češće koristi i optužba za klerofašizam, omiljena sintagma iz prošlog sustava koja je očito ponovno u trendu”, istaknuo je Stier.

Dodaje kako, gledajući formalno, KOS (Kontraobavještajna služba bivše JNA) više ne postoji, no zato je njegov posljednji šef general Aleksandar Vasiljević, jedan od ključnih protagonista ove knjige koji je, među ostalim, 1991. potpisao odluku o osnivanju logora u Srbiji za ratne zarobljenike te imao jednu od ključnih uloga tijekom suđenja Slobodanu Miloševiću.

“U prikazu rada Haaškog suda Starešina ide u srž stvari, izbjegavajući klišee koji su prisutni kako kod onih koji opravdavaju rad suda tako i kod onih koji ga osporavaju. Ako bih u jednoj rečenici morao sažeti smisao ove knjige rekao bih da ona rasvjetljuje što ti klišei zamagljuju. Autorica tako demantira kliše o učinkovitom sudu koji je podigao optužnice protiv 161 osobe s različitih strana, jer dokazuje kako nisu suđeni, a čak ni procesuirani oni najodgovorniji za rat i ratne zločine u  Hrvatskoj i BiH”, zaključio je Stier.

Ocijenio je također da nakon posljednje presude šestorici bosansko-hercegovačkih Hrvata “ponovno na vidjelo dolazi i pitanje djelovanja ili nedjelovanja Hrvatske kao države”.

Knjiga, ističe Stier, “pokazuje nedostatak sustava u odnosu Republike Hrvatske prema Haaškom sudu, nedostatak državne politike nakon predsjednika Franje Tuđmana i na razne blokade na koje su naišli oni koji su pokušali vratiti takvu politiku, barem u nekoj formi”.

Autorica Višnja Starešina kazala je na predstavljanju kako joj se prilikom pisanja knjige stalno “ukazivala ‘ptica KOS’ koju nikako nije mogla izbjeći”- kada je, među ostalim, pokušavala pronaći odgovore na pitanja “kako je ‘ptica KOS’ upravljala procesima pred Haaškim sudom i koliko je bila presudna, zašto su optužnice pisane kao da ih je pisao vojni tužitelj JNA, ili zašto je posljednja presuda suda izgledala kao da ju je donio vojni sud bivše JNA po boljševičkom pravu kolektivizirane krivnje”.

Naglasila je kako je posljednjih 3000 znakova uvršteno u knjigu nakon posljednje presude Haaškog suda, 29. studenoga, koja je obilježila rad tog suda kao i samoubojstvo generala Praljka prilikom izricanja osuđujuće presude u haškoj sudnici.

“Sve se to ne bi moglo dogoditi da su hrvatske institucije funkcionirale kao institucije jedne suvremene države, da ova ‘ptica’ u njih nije ugrađivana od početka i da u njima ne blokira procese do današnjeg dana, te tim procesima gura Hrvatsku u jugoslavenske okvire ili dopušta drugima da je ondje odvuku, pa i preko suđenja za ratne zločine. Ne ukloni li se ta ‘ptica’ iz sustava i ne počne li hrvatsko državno vodstvo pitanje suđenja za ratne zločine – čija se arena sada seli u BiH –  tretirati kao prvorazredno političko i sigurnosno pitanje, neugodna će iznenađenja tek uslijediti”, zaključno je istaknula Višnja Starešina.

O knjizi je govorio i britanski povjesničar Robin Harris./HMS/

Višnja Starešina: Skrivena povijesna i politička pozadina najvećeg i najdužeg procesa haškog suda

facebook komentari

Nastavi čitati

Kultura

IDEM ŽIVJETI

Objavljeno

na

Objavio

Gledah te, na križu, Domovino, majko, i vidjeh.
Znah.

Osudit’su te htjeli.

Objesiti.

Ali ne, ti nisi tat!

Ti imaš svoje ime.

I povijest svoju.

I čast.

I sinke svoje.

I kćeri.

I glas.

Ne, Domovino majko, na galge ja te nedam.
Tui nisi tat!

Ja, maleni tvoj sin, majko, u tvoje ime, ja biram križ.

Časno je, i teško, znam, uspinjati se na Golgotu.

Ali ja biram taj put.

Trinaest godina majko, trinaest hladnih zima, trinaest proljeća bez života, trinaest ljeta bez sunca, trinaest jeseni bez plodova, trinaest postaja postaja do Golgote, bez Veronike, Šimuna, .
A četrnaestu?

Četrnaestu postaju majko, četrnaestu izabrah sam.

A petnaestu?
Petnaestu ostavljam braći, sestrama svojim.
Narodu, koji Barabe bira, a istom žeđi žeđa!
Znam.

Ne, ne tražite tijelo moje.
Ono uskrsnuti neće.

Neka uskrsne sloboda.

Neka vas grije u zime hladne.
Neka proljeća vaša, života budu puna.
Neka vam ljeta, obiluju suncem.
Neka vas jeseni, plodovima darivaju.

Umoran sam ti majko, ali mi se ne sniva.

Gladan sam majko, slobode, istine žedan,

Idem sad majko.

Idem živjeti..

I da, želim još reći..

Svakim damarom svojim, ja ćutim, tvoju bol.

I sinke tvoje ja braćom zovem, sjednimo za isti stol.

Ja kćeri tvoje sestrama svojim, ne zovem, ja ih grlim.

Trpimo istu bol.

I zobljem, zrno po zrno, mudrost, ljepotu, odanost, viteštvo, hrabrost, vjeru, ljubav i nadu, onaj slobode plod.

I tražih, uporno, strpljivo, ponizno tražih, s majčinim mlijekom kušanu, iz tvoje zemlje sol.

Putuj u život, prijatelju, ratniče, učitelju, u susret slobodi, suncu.

 

Ilija Vincetić

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari