Pratite nas

Gost Kolumne

Hrvatski medijski ološ i velikosrpsko ludilo

Objavljeno

na

‘Yugoslavenski komunistički medijski ološ’ izrastao je u prvi problem Hrvatske! Naime, ti dragi ljudi od svakog događaja nastoje napraviti senzaciju u kojoj će Hrvatska biti prikazana u najgorem mogućem svjetlu.

Cilj je, prema naputcima iz Beograda, stvarati histeriju i prikazati Republiku Hrvatsku kao prvi izvor nestabilnosti na prostoru Velike Srbije, dakle od “srpskog Vardara do srpskog Triglava”!

Kako to funkcionira u praksi? Vrlo jednostavno… Ako turistička sezona u Hrvatskoj krene malo lošije, odmah se govori o “katastrofi”! Ako se ispostavi da je sezona dobra, onda se piše o tome kako Jadranom plivaju fekalije, kako se turisti varaju, kako je sve preskupo, kako Hrvati tuku nedužne strance (čitaj Srbe!)…

Kako treba čitati takve tekstove?

Samo treba pogledati podatke i naći da je u Srbiju ušlo (kako bi kroz nju čim brže prošlo!) 5% manje vozila i ljudi u ovoj godini i sve će dobiti jednostavno objašnjenje. Kad se tome doda da su prvi turisti u Srbiji – Kinezi, jasno je da ta država ima velikih problema s time što nitko tamo uopće ne želi otići! Drugi dragi gosti u Srbiji su Rusi, a treći Turci (koji prolaze kroz Srbiju na putu do Njemačke i natrag!). Broj noćenja u Srbiji je, u odnosu na Hrvatsku, beznačajan i zbog toga treba hrvatski turizam pljuvati, kako se ne bi vidjelo da srpski turizam uopće ne postoji! Jedini dragi gosti iz nekadašnje Velike Srbije druga Tita, koju je on od milja zvao Jugoslavijom, Srbi su iz Bosne i Hercegovine!

Srbija bez Jadrana, jednostavno je nikom potrebna, zaboravljena, balkanska nedođija! Od tuda proizlazi potreba za histerijom u hrvatskim medijima!

Kako to ide na području ekonomije?

Tu je poučan primjer nekadašnja kragujevačka “Crvena zastava”, a današnji “Fiat Crysler Srbija”. Komunistički medijski ološ pisao je o fantastičnim uspjesima Srbije u automobilskoj industriji, a o hrvatskom krahu na tom području.

No, u stvarnosti što se događa?

Odgovor je u “Politici” od 3. rujna 2019.:“Rаdnici Fiat Crysler Srbija u Kragujevcu vratilisu se danas na posao poslije trotjednogkolektivnog godišnjeg odmora. U sindikatu “Nezavisnost” u toj tvornicikažu da će do kraja godine imatijoš oko 25 radnih dana (?!), za koje će im biti isplaćena puna dnevnica, dok će za ostale dane biti plaćeni 65% prosječne zarade. Predsjednik sindikata “Nezavisnost” kragujevačkog FIAT-a Zoran Stanić rekao je za Tanjug (hej?! – “Telegrafska agencija nove Jugoslavije”?!) da će do Nove godine radnici raditi u dvije smjene za proizvodnju Fiata 500 L, a da službenih najava poečetka proizvodnje novog modela za sada nema. On dodajeda proizvodnja svake godine opada ali da nije bilo otpuštanja radnika, jer oni sami odlaze zbog smanjenih dnevnica!!!”

Gdje je sada hrvatski medijski ološ?! A Srbija je već izgubila stotine milijuna Eura na propalom projektu Fiat Srbija!

Srbi, koji vole izmišljati svoju povijest, podigli su “veličanstveni” Andrić-grad uglednog Muslimana-Srbina Emira Kusturice, kao kičasti zabavni park na Drini, posvećen hrvatsko-jugoslavenskom piscu Ivi Andriću, kojeg su u Beogradu svi zvali fra Ivo, jer su ga odgojili i školovali bosanski franjevci.

Srbi su svojoj beogradskoj zračnoj luci dali ime “Nikole Tesla”, po hrvatsko-američkom izumitelju, koji je tijekom života, točnije 1892. godine, u Srbiji proveo 48 neugodnih sati, što su zabilježili i tadašnji beogradski mediji.

Teslina obitelj zapravo je vezana uz obitelj Fausta Vrančića, ali je u jednom trenutku prešla na pravoslavlje. Kad je Tesla govorio: “Ponosan sam na svoj srpski rod i hrvatsku domovinu”, to je u osnovi značilo nešto drugo od onog kako se to interpretira u Srbiji.

Kako je Srbija zemlja koja uporno živi košmar svojih fantazija i kako se tamo za doručak jede megalomanija, a za večeru teško ludilo, koje vodi u nesanicu, onda se sve frustracije jedne male i beznačajne zemlje nastoje prebaciti susjedima, a tim istim susjedima uzeti čim više njihove povijesti i sadašnjosti. Problem s Beogradom bez Jugoslavije je sličan problemu Beča bez Austro-Ugarske 1918. godine. No, Beč se uspio redefinirati i presložiti kao glavni grad Austrije, a Beogradu to nije pošlo za rukom!

I zato se u Beogradu uporno izdaje “Rečnik srpskohrvatskog (?) književnog i narodnog jezika” (započeto 1959., planirani završetak za 50 godina?!), zato beogradski muzeji imaju zbirke jugoslavenske (čitaj hrvatske!) i srpske umjetnosti, zato su kralj Alekasandar i Josip Broz Tito, partizani-četnici, Velika Srbija-Jugoslavija jedan košmar ideologija i laži – koje trebaju opravdanje za svoj logički besmisao!

Ako je Beč bez Monarhije postao jedan vrlo ugodan europski velegrad, fokusiran na austrijsko-njemački dio svoje povijesti, uz uvažanje i svih drugih segmenata, Beograd se odlučio za posve suprotan pristup: Beograd ne želi mijenjati svoju velikosrpsku politiku i pseudojugoslavensko ludilo, već želi promijeniti sve svoje susjede, pa ih od “milošte” zove “Regijon”! Pojedinačno: Sjevernu Makedoniju zovu “Stara Srbija”, Kosovo je “srce srpske države”, Bosna je Srbija, Crna Gora je Srbija, a o Hrvatskoj se govori kao o “srpskoj Slavoniji, srpskoj Krajini, srpskoj Dalmaciji, srpskoj Istri, srpskoj Rijeci i srpskom Dubrovniku”! Dok Beograd ne postane glavni grad Srbije, dok se u Srbije ne počne izdavati “Rečnik srpskog književnog jezika”, dok se Srpska pravoslavna crkva ne posveti vjeri unutar Srbije – u Hrvatskoj će “divljati ustaše i Jasenovac će biti najveći srpski grad” (s milijun izmišljenih mrtvih!).

U svemu tome glasnogovornici velikosrpskog stila života bit će yugoslavenski komunistički ološ: od Budimira Lončara, preko Stjepana Mesića, Ive Josipovića i Damira Grubiše, do kojekakvih piskarala Večernjeg, Jutarnjeg i Novog lista, srpskih zagrebačkih Novosti, te raznih portala.

Nije problem u “Ustašama” (za Srbe su Hrvati i Ustaše sinonimi!), već u velikosrpskom ludilu i korisnim – i beskorisnim! – budalama koje vjeruju da Titina Jugoslavija nije bila Velika Srbija, a da 1944. (nakon što su Rusi oslobodili Beograd!), nisu (gotovo) svi četnici prešli u partizane!

F. Perić/Hrsvijet.net

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Gost Kolumne

Čudna sinteza kapitalizma i ‘ljevičarstva’

Objavljeno

na

Objavio

Nema što, Emil Tedeschi je uspješan privrednik. Vlasnik je ‘ALtantic‘ grupe koja zapošljava 5500 ljudi, sa stalnim rastom prihoda i profita. No, ovih je dana izazvao veliku pozornost izletom u politiku, što je popraćeno pohvalama u stilu „oštar nikad kao do sada“, „bez dlake na jeziku“ i slično.

Reagirali su tek Gradski odbor HDZ-a i Hrvatski časnički zbor iz Splita, koji su se osjetili pogođenima spominjanjem Splita i hrvatskog naroda u rasističkom kontekstu.

Naime, ovaj je poduzetnik, koji se voli poput nekada Ćire Blaževića kititi šalovima i glembajevskim glamuroznim proslavama rođendana i vjenačanja, održao govor na jednoj poslovnoj konferenciji u kojemu je napravio svojevrstan presjek nacionalnog duha.

Rekao je kako mi kad vidimo crnca u Splitu, volimo ga linčovati, kad čujemo nekoga govoriti srpski, bacamo ga u more, kad vidimo Azijata na Markovu trgu, upiremo prstom u njega. Hoće reći kako su Hrvati zatvoreni i ksenofobični, čemu, naravno, proturječi slika gostoprimstva, turizma, pa i iseljavanje.

Nije Tedeschi u svom političkom pledoajeu propustio spomenuti 1941. i 1945., s aluzijom na one koji idu stopama djedova i očeva, za razliku od Nijemaca. Očito je upro prstom samo u jednu nostalgičnu stranu zaboravivši one druge, pa i samog sebe, koji također slijede očeve i djedove.

Ovakvim stavovima pridružio se primitivnom i politikantskom trendu sotonizacije i optužbi na račun države i naroda u sklopu programirane propagandne kampanje o „fašizaciji društva“. Primjer je ovo čovjeka kojemu moć, slava i novac udare u glavu u toj mjeri da izgubi svaku kontrolu nad sobom i zaluta u područje koje ne poznaje ili si dopušta svoje subjektivne osjećaje nametati kao konačne istine.

Kako je sam otkrio, Tedeschi je do prvog milijuna (nek vjeruje tko može) došao prodajući žvake i lizalice, i to u 24. godini života, i u ratnoj 1991. Sama Atlantic grupa nastala je preuzimanjem niza trgovačkih firmi, i to, izgleda, i po babi i po stričevima. Već dulje vrijeme je zinuo na “Podravku” i na “Jamnicu”.

Priča priče kako mu je otac Svetozar bio moćan i u bivšem socijalističkom, ali i u onom još „bivšijem“, kraljevskom sistemu. Taj pedigre, uostalom, nije ništa neobično ni rijetko za suvremene najmoćnije hrvatske tajkune.

On danas kaže kako ne priznaje (balkanske) granice, ne misleći očito pri tome tek na trgovinu. BiH je, veli, njegova domovina, a Srbija mu je na vrh jezika. Bili su mu dragi Stjepan Mesić i Ivica Račan, a i danas je intimus Zorana Milanovića, kojemu će zacijelo pružiti svu potrebnu pomoć u izbornoj kampanji, a on će se njemu, ako Bog da, odužiti.

Čudna je uopće u nas ta sinteza kapitalizma i „ljevičarstva“, piše Josip Jović/SlobodnaDalmacija

Kako je hrvatska Udba (današnji tajkuni) stjecala prve milijune

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Gost Kolumne

Kako je SDA ‘izišla iz ormara’

Objavljeno

na

Objavio

Mimikrija je jedna od temeljnih odlika vođenja politike SDA. Stvarni ciljevi ove stranke već 25 godina su manje ili više prikriveni. Iako tu nema nikakvih tajni za one koji pozornije prate politički život u BiH, SDA je godinama prikrivala svoje stvarne ciljeve prvenstveno zbog međunarodne zajednice. Izgleda da je došao trenutak da SDA i formalno odbaci sve maske i jasno i glasno kaže za kakvu BiH se zalaže. Protekloga vikenda SDA je i formalno „izišla iz ormara“.

Kongres Stranke demokratske akcije (SDA), vodeće bošnjačke nacionalne stranke u BiH, bio je prvorazredni događaj za sve političke sladokusce. Ne zbog tog što je potvrđeno novo/staro rukovodstvo, niti zbog usvajanja sada već famozne deklaracije u kojoj se govori o viziji buduće BiH, nego zbog činjenice da je SDA odlučila demaskirati svoje politike.

Mimikrija je jedna od temeljnih odlika vođenja politike SDA. Stvarni ciljevi ove stranke već 25 godina su manje ili više prikriveni. Iako tu nema nikakvih tajni za one koji pozornije prate politički život u BiH, SDA je godinama prikrivala svoje stvarne ciljeve prvenstveno zbog međunarodne zajednice. Izgleda da je došao trenutak da SDA i formalno odbaci sve maske i jasno i glasno kaže za kakvu BiH se zalaže. Protekloga vikenda SDA je i formalno „izišla iz ormara“, piše: Jurica Gudelj /Dnevnik.ba

Tako je sada i političkim analfabetama puno jasnije zbog čega je život u BiH na čekanju, zašto nema izmjena Izbornoga zakona, zašto nema uspostave vlasti, zašto je Komšić nametnut Hrvatima.

SDA se, ukratko, zalaže za tzv. „građansku BiH“ u kojoj će demografska ujedno biti i demokratska većina, odnosno najbrojniji narod će „vedriti i oblačiti“ u političkom smislu; žestoko se protivi izmjenama Izbornoga zakona na način da jedan konstitutivni narod ne nameće političke predstavnike drugom narodu; traži ukidanje postojećih entiteta, ili barem pretvaranje FBiH u unitarni entitet poput RS-a; podjelu Mostara; kontrolu pravosudnih institucija; uvođenje jednog predsjednika i državne vlade… I najvažnije u simboličkom smislu – promjenu imena Bosne i Hercegovine u Republika Bosna i Hercegovina.

Prethodno pobrojano su dugoročni politički ciljevi SDA, odnosno ciljevi na kojima ova stranka strpljivo radi. Među tim ciljevima nema nikakvih iznenađenja, jer svi ti ciljevi su „na stolu“ još od početka devedesetih godina prošlog stoljeća, i SDA nikad od njih nije odustala, nego je samo prikriveno radila na njihovu ostvarivanju.

Uostalom, zbog tih ciljeva u Mostaru nema izbora već 11 godina, država i FBiH nemaju vlasti gotovo godinu dana od izbora, Hrvatima se nameće Komšić, formiraju se vlasti bez legitimnih političkih predstavnika konstitutivnih naroda, izmišljaju se sukobi sa Hrvatskom i nešto manje Srbijom…

Dok međunarodnom faktoru „prodaju“ priču o tzv. „građanskoj BiH“ u kojoj svi imaju ista prava, u SDA sustavno rade na tomu da oduzmu politička prava u prvom redu Hrvatima, a kasnije ako bude moguće i Srbima. Sve se to radi s ciljem izgradnje bošnjačke nacionalne (polu)države na prostoru današnje FBiH a kasnije i cijele BiH.

No, pravo je pitanje zašto su SDA i Bakir Izetbegović baš sad odlučili izaći iz ormara? Što se to sada promijenilo u odnosu na zadnjih 25 godina? Je li došlo vrijeme za nove lomove na Balkanu za koje bošnjačka politika želi biti spremna?

Sve glasnije se bruji o tomu da bi se uskoro moglo riješiti pitanje Kosova, odnosno da bi se Srbija i Kosovo mogli međusobno priznati. Upućeniji tvrde da je procjena bošnjačke politike da bi se pitanje Kosova moglo riješiti čak do kraja ove godine.

Kosovo i Republika Srpska su pak sudbinski povezana pitanja i moguće je da bošnjačka politika želi spremna dočekati konačni dovršetak procesa raspada bivše Jugoslavije.

U cijeloj priči je jako pozitivno da je SDA napokon otvorila svoje karte i oko njihovih ciljeva i namjera više nema nikakvih nepoznanica. Ljudi su otvoreno kazali za što se zalažu i što žele. To je dobro.

Ono što je zabrinjavajuće je šutnja međunarodnog faktora. Znači li to da međunarodni faktor podržava proklamirane politike SDA? Sudeći prema njihovim dosadašnjim potezima, izgleda da podržavaju.

Srbima taj scenarij ide na ruku, jer svi ti potezi vode ka disoluciji države BiH. Srpska i Federacija su razgraničene i po tim linijama vrlo lako može doći do podjele.

No, što s Hrvatima? Bošnjačkoj politici nisu problem Srbi, jer s njima su se razgraničili. Problem su im Hrvati u središnjoj Bosni i dolini Neretve. To je problem koji imaju još od 1993. godine kad su bezuspješno pokušali osvojiti središnju Bosnu i izbiti dolinom Neretve sve do Ploča.

Hrvatska politika jest svjesna ovih tendencija, ali je pitanje je li spremna i sposobna na njih odgovoriti na pravi način. Samo cjelovita i stabilna BiH, kao država triju jednakopravnih naroda jamči opstanak i prosperitet Hrvatima na ovim prostorima. No, izgleda da takvu BiH ne žele ni srpska ni bošnjačka politika a ni međunarodna zajednica. Na hrvatskoj politici je da takve tokove preokrene.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari