Pratite nas

Hrvatski narod u BiH treba biti svojevrsni most kojim se ova država, preko Zagreba, veže na Bruxelles i zapadnoeuropsku perspektivu

Objavljeno

na

Nemiri na prostorima Bosne i Hercegovine, posebno Bosne posljednjih dana, privlače sve veću pozornost. Što se događa na tim prostorima, kakvi su to procesi komentira Vedran Kožul, magistar politologije iz Širokog Brijega.

[dropcap]U[/dropcap]z redovitu izobrazbu između ostaloga je sudjelovao i u radu znanstvenog skupa »Euroatlantske integracije« u Zagrebu, bio je sudionik konferencije Zaklade Konrada Adenauera »Shaping the future of EU« u Ohridu u Makedoniji kao i »Svjetskog foruma za demokraciju« u Strasbourgu, održanog u organizaciji Vijeća Europe u listopadu 2012. Završio je i političku školu Vijeća Europe.

Zašto razbijen Gospin kip?

»Ekonomska i socijalna situacija u Bosni i Hercegovini iznimno je loša«, navodi politolog Kožul. »Nedvojbeno je da su velik broj nezaposlenih i loša gospodarska i socijalna slika BiH-a jedan od temeljnih povoda prosvjeda. Međutim, ono što se događa iza kulisa, uključujući sam odabir trenutka početka prosvjeda, paljenje i rušenje državne i privatne imovine, kao i političke poruke i zahtjevi neformalnih skupina, pokazuju da su uzroci puno dublji.«

Kožul ističe da je indikativno što su prosvjedi krenuli iz Tuzle, da bi nedugo zatim dobili sve karakteristike revolucije i bili preneseni u Sarajevo, Zenicu, Bihać. Navečer 7. veljače, u trenucima dok su na Širokom Brijegu pokapani posmrtni ostaci dvojice hercegovačkih franjevaca stradalih u komunističkim čistkama 1945, revolucionarni se zanos pokušalo prenijeti i na zapadni dio Mostara. Kao što je poznato, zapaljeno je nekoliko zgrada institucija, a pričinjena je i znatna materijalna šteta. No, do sukoba, koji su kreatori kaosa očito željeli, nasreću nije došlo. Mnogim ljudima koji su na ulice izišli zbog loše socijalne situacije vrlo brzo je postalo jasno da su prosvjedi postali političko oružje kojim se upravlja iz određenih središta moći. »Teško je vjerovati da organizatori nisu imali kvalitetne prosudbe na temelju kojih su mogli donijeti zaključak da transferiranje krize na većinska hrvatska područja u BiH-u neće biti moguće. Ukoliko se stvari tako postave, onda kao cilj takvog kontroliranog kaosa može biti i izazivanje sukoba. Da je to jedan od ciljeva pokazuju i grafiti ‘Rat još nije završen’ koji su odmah nakon toga osvanuli po Mostaru. Prizori razbijenoga Gospina kipa i hrvatskog grba podsjećaju u mnogočemu na neka ne baš lijepa vremena«, navodi Kožul.

Je su li prosvjedi protiv rezolucije?

Vrlo oprezno Kožul govori o sličnosti sa scenarijem koji je 1993. doveo do hrvatsko-bošnjačkog sukoba. »Jedan od izravnih povoda za izbijanje bošnjačko-hrvatskog sukoba, kao što se zna, bio je Wance-Owenov plan, odnosno tadašnji prijedlog rješenja međunarodne zajednice za federalno ustrojstvo BiH-a. Slično nešto dogodilo se i sad. Sam početak prosvjeda poklapa se s rezolucijom Europskog parlamenta o BiH u kojoj izrijekom stoji da ‘Bosna i Hercegovina treba biti uređena na federalnim načelima’, što je iznimno težak udarac bošnjačkim unitarističkim snagama koje jedan od svojih interesa vide u nametanju vlastite volje hrvatskom narodu u BiH-u. Dovoljno se prisjeti dvaju izbornih procesa u kojima su bošnjački politički krugovi u Predsjedništvo BiH-a instalirali Željka Komšića, zatim neustavno formiranje aktualne vlasti na federalnoj razini, a činjenica je da su određeni bošnjački politički krugovi svojim strateškim interesom proglasili ometanje hrvatskog naroda u konzumiranju ustavom zajamčenih prava na informiranje na hrvatskom jeziku i još niza sličnih procesa. Sličnih primjera ima puno.

Političke poruke koje ovih dana slušamo od prosvjednika govore da je jedan od temeljnih ciljeva gašenje županija i unitarizacija Federacije BiH-a po istom onom modelu po kojemu je Slobodan Milošević putem mitinga pokušao dovesti do unitarizacije tadašnje države. Zanimljivo je da nisu prosvjednici tražili ukidanje Republike Srpske, što sasvim očito govori prema kome je ciljano pokrenuta ova faza političkih pritisaka.«

O samom stanju u BIH-u politolog Kožul kaže: »Prostori Herceg-Bosne iz rata su izišli kao najuređeniji i gospodarski najstabilniji dio BiH-a, s prosječnom plaćom znatno većom od one na prostorima gdje većinski žive druga dva naroda. No, tiha revizija Dejtonskog i Vašingtonskog sporazuma, za posljedicu je imala postupnu centralizaciju Federacije BiH-a i slabljenje uloge županija, što je izravno rezultiralo i centraliziranjem sredstava. Kao izravnu posljedicu tih procesa u posljednjih dvanaest godina plaće u većinskom bošnjačkom djelu, poglavito u Sarajevu, bilježe znatan rast, dok su na većinskom hrvatskom dijelu ostale nepromijenjene ili su neznatno rasle. Izravna posljedica takvog stanja je činjenica da je prosječna plaća u Sarajevu danas znatno veća od one u Mostaru, Livnu, Orašju ili Širokom Brijegu. To potvrđuju podaci Zavoda za statistiku Federacije BiH-a.«

Veća plaća u Sarajevu nego u zapadnoj Hercegovini

»Istina, zahvaljujući gospodarskim potencijalima Mostara kao i onim turističkim Međugorja i Neuma, prosječna plaća je nešto veća u Hercegovačko-neretvanskoj županiji nego u četiri druge županije. Sve su to elementi koji pokazuju da je socijalna slika većinskih hrvatskih prostora u BiH-u puno lošija od one sarajevske. No, prosvjeda na tom području nema, niti političkih zahtjeva za ukidanje županija.«

Na pitanje zašto nema prosvjeda u županijama gdje su ukinuta prava ratnih stradalnika, Kožul odgovara: »Od početka su ciljevi tog procesa bili dvojbeni. No, u trenucima kad je Ustavni sud naložio izvršnoj vlasti da se proces vrati u ustavne i zakonske okvire, a nelegalna federalna vlast to odbila učiniti, bilo je jasno da su iza svega skriveni neki drugi motivi. Analitičari od početka upozoravaju da postoji plan pokušaja izazivanja socijalnog bunta na većinskim hrvatskim prostorima u Posavini i Hercegovini. Najnoviji slijed događaja potvrdio je takve prosudbe. To se može promatrati i u kontekstu centraliziranja sve vlasti i moći u jedno središte i pretvaranja Federacije u bošnjački nacionalni ekskluzivitet. To su temeljni ciljevi tih dirigiranih procesa.

Realiziranje tog cilja umnogome je otežano ulaskom Hrvatske u Europsku Uniju, čime je nekoliko stotina tisuća hrvatskih državljana s mjestom boravka u BiH-u postalo najveća oaza građana Europske Unije izvan granica EU-a. Upravo u tome treba tražiti uzroke posljednjih nervoznih poteza koji se pokušavaju prikazati kao socijalni bunt. U Sarajevu se to gleda kao iskorak Hrvata prema Zagrebu i Bruxellesu, što u velikoj mjeri ometa planove centralizacije većeg bosanskohercegovačkog entiteta. Ne treba zaboraviti da EU prema svojim državljanima ima i stanovite obveze, uključujući i korištenje sredstava iz fondova EU-a po nekoliko osnova. U tom kontekstu centralističke snage u Sarajevu posebno strahuju od primjene instituta prekogranične suradnje na koju, temeljem legislative EU-a, imaju pravo čak četiri županije s hrvatskom većinom, a samo jedna (Unsko-sanska) s bošnjačkom većinom, te naravno pogranični prostori Republike Srpske.«

Hrvatski narod treba biti most prema EU-u

Politolog Kožul ističe da unatoč činjenici što prostorni planovi nisu u nadležnosti federalnih vlasti nego u isključivoj ovlasti županija, službeno Sarajevo je pokušalo županijama nametnuti jedinstven prostorni plan i potpuno nezakonito preuzeti taj djelokrug, uključujući i pitanje konzultacija sa susjednim županijama u Republici Hrvatskoj. Zahtjevi prosvjednika za ukidanjem županija pokazuju nastavak kontinuiteta jedne takve politike. »Indikativno je da se sve to događa u trenucima dok na dodiru Europe i Azije bjesni oružani sukob u Siriji, a Ukrajinu potresaju unutarnji nemiri. Kao i Sirija, BiH zajedno s Hrvatskom, Crnom Gorom i Albanijom, ima iznimno veliko značenje kad je u pitanju izlazak na sredozemni bazen, što u ovim trenucima znatno pridonosi geopolitičkom i geostrateškom značenju tih država. Kad je sličnost Ukrajine i Bosne i Hercegovine u pitanju, nedvojbeno je da su jedna i druga na dodiru različitih kultura i civilizacija, a velike sile nastoje ostvariti svoj utjecaj.«

Komentirajući budućnost hrvatskoga naroda u BiH-u, Kožul kaže: »Kao što početkom devedesetih godina prošlog stoljeća hrvatski narod u BiH-u nije želio ostati u ‘krnjoj’ Jugoslaviji bez Slovenije i Hrvatske, tako i sada budućnost vlastitog naroda, ali i cijele Bosne i Hercegovine treba gledati isključivo kroz prizmu pristupa Europskoj Uniji i NATO-savezu. U tim procesima hrvatski narod u BiH-u treba biti svojevrsni most kojim se preko Zagreba veže na Bruxelles i zapadnoeuropsku perspektivu, a nikako žrtva zakulisnih igara koje vode njegovu nestanku ili pozicioniranju u neke druge geopolitičke sfere utjecaja.«

 

Razgovarao: Vlado Čutura / Glas Koncila

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Politika

Medijsko žalovanje za “posljednjim mohikancem Partije” koji je napustio Most

Objavljeno

na

Objavio

Odlazak Vlahe Orepića iz kluba Mosta u dijelu medija prikazan je kao nacionalna katastrofa. U tom duhu Večernji list odmah je na naslovnici ocijenio da je Most “teško uzdrman” i da će se vjerojatno “utopiti na desnici”.[1]

Ovo mišljenje u većoj mjeri odražava svjetonazorske preferencije ovog glasila, nego mogućnost točnog predviđanja budućih događaja, jer su Most prije Orepića napustili Miroslav Šimić i Ivan Kovačić, te glavni savjetnik i po mnogima stvarni kreator ove stranke Ivica Relković. Međutim, Most nije nestao, piše Branimir Tomljenović/Hrsvijet.net

Zbog toga, iskazana žalost za Orepićevim odlaskom iz Mosta nije dobronamjerna briga za sudbinom ove stranke ili profiliranjem trećeg puta u hrvatskom političkom životu, nego izraz počasti upućen Orepiću za ono što je napravio dok je bio ministar unutarnjih poslova iz kvote Mosta.

U oba slučaja kada je bio ministar, Orepić je djelovao u Vladama koje su ocijenjene kao desne ili radikalno desne, te je zato smatran jedinim ljevičarom u vrhu vlasti nakon poraza SDP-a na parlamentarnim izborima.

Upravo ova okolnost, odnosno spoznaja da je Orepić SDP-ovac nakon SDP-a, odnosno “Posljednji Mohikanac Partije”, omogućili su mu značajnu medijsku podršku. Najočitiji primjer za to bio je članak radikalno lijevog portala Telegram, u kojem je navedeno da je upravo Orepić bio razlog što je HDZ prekinuo suradnju s Mostom i okrenuo se HNS-u:

“Kamen smutnje bio je, na razini principa, što je Most imperativno zahtijevao i dobio resor ministarstva unutarnjih poslova, a na planu funkcioniranja Vlade što je na čelu tog prevažnog (za HDZ, u njegovu samorazumijevanju, odlučujućeg) ministarstvu bio, kao i u prethodnoj Vladi, stameni mostovac Vlaho Orepić. U svom resoru nije dozvoljavao hadezeovske kadrovske kombinatorike i osobna mešetarenja, unatoč nezamislivim pritiscima. Striktno se držao propisa i zakonskih normi, kao “pijan plota”. I, što je najgore, povremeno je davao intervjue, u kojima je istupao veoma odrješito i samosvjesno.”[2]

Orepićevim “protivljenjem hadezeovskim kadrovskim kombinatorikama i osobnim mešetarenjima” faktično je zadržana struktura MUP-a iz vremena Ranka Ostojića. Zbog toga je u lijevim medijima Orepić i pohvaljen te ocijenjen “stručnim”.

Orepićevim “protivljenjem hadezeovskim kadrovskim kombinatorikama i osobnim mešetarenjima” faktično je zadržana struktura iz vremena SDP-ovog Ranka Ostojića.[3]  Orepićevim odlaskom otišli su Ostojićevi kadrovi, odnosno otišao je i Ranko Ostojić koji je do tada faktički vodio ovo ministarstvo.[4] Zato, nisu točni napisi prema kojima je aktualni ministar unutarnjih poslova Davor Božinović smijenio Ostojićeve i Orepićeve ljude,[5]jer Orepićevih ljudi nije bilo. Postojali su samo Ostojićevi ljudi koje je sačuvao Orepić.[6]

Dosljedno ovoj Orepićevoj ulozi SDP-ovog spavača u Mostu jasno je ne samo zašto Večernji list i Telegram iskazuju zahvalnost za ono što je učinio Orepić dok je bio u Mostu, nego i stvarni razlog Orepićevog odlaska iz Mosta.

Orepić nije otišao iz Mosta jer se posvađao s Nikolom Grmojom ili zato što je odjednom shvatio kako je Božo Petrov prethodno bio u Hrastu. Orepić je napustio Most, jer svoj posao zadržavanja SDP-ove kadrovske strukture u MUP-u odradio onoliko koliko je mogao, te je od svojih nalogodavaca dobio častan otpust i kratkotrajni odmor prije upućivanja na novu dužnost.

Pitanje je samo hoće li Grmoja i Petrov sada, kad se pokazalo pravo Orepićevo lice, to napokon shvatiti. Za učenje nikad nije kasno. Potrebna je samo dobra volja.

Branimir Tomljenović/Hrsvijet.net

 

facebook komentari

Nastavi čitati

Kolumne

Kako kupiti najskuplje zrakoplove i još zaraditi dosta novaca!?

Objavljeno

na

Objavio

Strateško partnerstvo (II)

Kako kupiti najskuplje zrakoplove i još zaraditi dosta novaca? Moguće je, moguće, samo je pitanje kako se dogovara i tko dogovara strateško partnerstvo. Osnovno je pitanje, želi li netko strateško partnerstvo uopće, a ako želi, s kim ga želi.

Prije dva tjedna Hrvatska danas objavila je o tome što je zapravo strateško partnerstvo kod odabira borbenih zrakoplova i tko je u stvarnosti hrvatski strateški partner i u čemu se može očitovati to strateško partnerstvo. Taj Dan D se bliži, Hrvatska ima tri relevantne ponude, američku – s novim, skupim i najboljim zrakoplovima koji daju stratešku vojnu prednost za sljedećih 20 godina i izraelsku, te švedsku, malo jeftiniju, a u medijima spominjanu kao zadovoljavajuću.

Pišu: Ante Rašić i Neven Pavelić

No, najskuplja ponuda može biti ujedno i najjeftinija, točnije s njome se može vrlo lijepo zaraditi.

Priča prva

Negdje sredinom rujna u uvalu Martinšćica uplovio je ratni brod USNS Trenton iz sastava Američke ratne flote, točnije logistički brod Šeste flote na remont. Remont tog broda zove se strateško partnerstvo i zasigurno nije jeftin ali vjerojatno ni jedini koji će doći u Viktor Lenac na remont, ne samo Viktor Lenac već u skoro svako operativno osposobljeno brodogradilište u Hrvatskoj. Činjenica da je Američka ratna flota najbrojnija ratna flota na svijetu, a da je hrvatska brodogradnja jedna od najcjenjenijih u svijetu uz činjenicu da su obadvije zemlje prijateljske i članice NATO saveza otvara put ka ostvarivanju gospodarske suradnje, povećanju broja uposlenih i doprinosi punjenju državne blagajne. Otvaranje, točnije ugovaranja ovakvih poslova upravo je ono što je jedan od osnovnih parametara prilikom nabavke novih zrakoplova. Naplatom PDV-a, na obavljene radove velikim dijelom bi se otplatila godišnja rata za te zrakoplove, a da se ne računaju ostali benefiti ostvareni tom suradnjom.

Priča druga

Zrakoplovna baza Udbina, nastala za vrijeme SFRJ, svojevremeno je trebala biti okosnica razvoja Udbine i okolice. Danas je ta baza zapuštena, prepuštena korovu, a Udbina postaje grad duhova i staraca. Jedna, samo jedna pametna glava u Hrvatskoj trebala je već taj potencijal ponuditi SAD ili NATO na upravljanje i Udbina bi procvjetala. Zrakoplovna baza u Udbini treba biti strateški vojni objekt ne samo Hrvatske, već svih njenih saveznika.

Jedan borbeni zrakoplov opslužuje stotinjak ljudi, a eskadrila broji 24 ratna i desetak servisnih zrakoplova. Ta masa od nekoliko tisuća ljudi, treba negdje živjeti i to većina s obiteljima, negdje se hraniti i negdje provoditi slobodno vrijeme. Sve to su investicije, sve je to dohodak koji ide u blagajnu države, hrvatske države. Smještena uz najmoderniju prometnicu, blizu Jadranskog mora i Zagreba Udbina bi bila projekt višestruko veći od cijene koštanja borbenih zrakoplova.

Priča treća

Remontni zavod u Velikoj Gorici nije namijenjen niti predviđen za 12 zrakoplova ali mogao bi biti i centralni zavod za remont i održavanje na ovom dijelu Europe za NATO i njene saveznike.

Priča četvrta – energetika

Svi su vidjeli, bilo je na televiziji, Donaldu Trumpu stalo je do LNG terminala na Krku. Stalo je i EU. Hrvatskoj treba termoelektrana, baulja se s neinteligentnim rješenjima – Plomin 2 i 3, TE Peruća. Pametno rješene je velika TE na plin, tamo gdje ga ima, a to je LNG terminal.

Time se ubijaju još dvije muhe – jednim udarcem, jednostavno se ugase za zdravlje štetne TE Plomin na ugljen i TE na mazut koja zagađuje Rijeku.

Hrvatska želi otkupiti MOL-ove dionice, zašto to ne bi učinio strateški partner? Pa zato i postoje strateški partneri.

Priča peta – industrija

Hoćete radna mjesta – sisačka željezara čeka, autoindustrija? Zašto ne, i to rješava strateški partner.

Ante Rašić i Neven Pavelić

Strateško Partnerstvo I dio

 

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari