Pratite nas

Naši u svijetu

Hrvatski nogometni klub u San Franciscu osnovao je politički emigrant Mile Boban.

Objavljeno

na

Hrvatski nogometni klub u San Franciscu osnovao je politički emigrant Mile Boban. 

Nakon napuštanja Pariza i odlaska u Ameriku, Boban je krenuo u okupljanje tamošnjih Hrvata.

Kada je uspio uvjeriti neke svoje prijatelje u važnost takve ideje, 1970. godine održana je osnivačka skupština.

Za prvog predsjednika izabran je Jakov Bašić, Rafael Boban bio je tajnik, Jerko Boban rizničar, a Vlado Obak imenovan je trenerom.

Osnivanje kluba pozdravili su naših ljudi, što potvrđuje podatak da je Croatia veoma brzo imala preko stotinu članova.

Debitirala je 24. rujna 1970. u Golden Gate Parku protiv United Mexica i pobijedila s rezultatom 7:1.

Nakon svake odigrane utakmice bio je organiziran ručak za igrače, upravu i simpatizere kluba. Tako se razvijalo prijateljstvo i osjećaj zajedništva u hrvatskoj zajednici.

Godine 1972. godine na prvoj sjednici nakon osnutka izabrana je nova uprava. 

Počasnim predsjednikom imenovan je Jakov Bašić, predsjednik kluba postaje Rafael Boban, tajnik Mile Boban, rizničar Marko Perković, a trener Nikola Hrga.

Sveto ime Croatia

Zanimljiva je jedna utakmica iz tog vremena kada je sudac tražio da se ponovi jedanaesterac koji je Mile Boban u prvom pokušaju obranio.

Njemu je to teško palo pa je sucu opalio šamar, zbog čega je dobio doživotnu zabranu nastupa.

Na samom početku Croatia je igrala u petoj ligi, da bi već 1973. ušla u treću. 

Nakon prvotnih uspjeha klub ulazi u manju krizu i brzo se vraća tamo gdje je počeo 1970. godine.

Međutim, zahvaljujući velikom angažmanu novoizabrane uprave na čelu s predsjednikom Milan Cvitanovićem, tajnikom Rafaelom Bobanom i istim ljudima kao iz prethodnih mandata, Croatia se brzo oporavlja tako da već 1975. igra u najkvalitetnijoj, prvoj ligi San Francisca.

Piše: Marin Sopta

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Kultura

Ovdje je na zrnu Očenaša zakucalo srce Domovine…

Objavljeno

na

Objavio

Misli jedne mlade djevojke iz hrvatske dijaspore

 
Danas, kao i svake godine 18.11. prisjećamo se žrtve grada Vukovara. Svi mi  danas se sjetimo izraziti naše suosjećanje s patnjom onih koji tu bol nose i svaki drugi dan u godini i to već 26 godina.
 
No na današnji dan svi dišemo istim ponosom i domoljubljem. Svi zajedno osjećamo bol i tugu zbog naših dragih poginulih branitelja, ubijenih i progonjenih stanovnika Vukovara, kćeri i sinova, majki i očeva, baka i djedova, braće i sestara…
 
Srca nam se stežu pri govorima Siniše Glavaševića i svi se sjećamo tog strašnog zločina koji je počinjen nad hrvatskim narodom. Danas se sjećamo. A sutra? Doći će sutrašnji dan i opet će se zaborav koji nam se nameće ušuljati u svakodnevnicu. Pravda i istina opet će čekati godinu dana da je se prisjetimo. Pravit ćemo se da se ništa nije dogodilo.
 
Ne postoje naši dragi i hrabri branitelji, ne postoje žrtve, ne postoje nepronađena zaklana tijela!
 
Dogodio se samo papir i sporazum. A dogodile su se i kuće i slobode i radna mjesta onih koji su za te zločine trebali odgovarati.
 
Zaborav na Vukovar  zaborav je identiteta,  povijesti, branitelja i njihovih obitelji. Vrijeme je da svi uništeni i oskvrnjeni Domovinskim ratom dožive pravdu i utjehu prije nego im nada umine.
 Mi danas nismo svjesni koliko smo sretni što imamo svoju Domovinu. Što možemo slobodno i bez straha reći da smo Hrvati i da volimo naše i poštujemo tuđe.
 Neka današnji dan ostavi malo gorčine i težine da nas podsjeti i da nas bude dovoljno sram što tako bahato životarimo.
 
 Pitamo se ima li smisla, ima li nade.
 
 Ja znam da većina nas koji smo sudjelovali na susretu hrvatske katoličke mladeži u Vukovaru može posvjedočiti da ima smisla! Sve što su ljudi prošli i proživjeli u tom gradu i naši hrabri branitelji. Ima smisla! Jer mi smo ta Hrvatska za koju su se oni borili, za koju su dali život.
 
Kaže se: naša osveta bit će osmjeh naše djece.
 
Prisjetimo se sada te strašne godine 1991… Sjetimo se kolone stanovnika koji su tako hrabro ostali do kraja u svom gradu. Sjetimo se njihovih suza, njihove patnje i boli.
 
I sada se sjetimo mladeži koja je 30. travnja 2017 sa memorijalnog groblja pješačila u koloni do dvorca Eltz gdje se održalo euharistijsko misno slavlje. To je bila kolona nasmijane, vesele mladeži puna nade i vjere. Cijelim se putem pjevalo, molilo i slavilo Krista! Bio je to susret sa živim Isusom, tajnom Njegove ljubavi i žrtve za nas. Ta mladež je nada Hrvatske koju su sanjali svi koji su iz ljubavi prema domovini žrtvovali svoje živote, da bi mi danas mogli uživati u slobodi.
 
Nama je jasno, da nismo bili u običnom gradu nego u gradu žrtve, u gradu heroja! I zato budimo i mi turbo vod i gradimo tu našu voljenu domovinu.
 
Volimo tu našu grudu! Kopati ćemo po njoj, hraniti se njome i blagoslivljati ju!
 
Krist je naša nada i mi smo vjera živa! Isuse povedi me svojim putem, vrati me mojem domu. Za Hrvatskom mi srce žudi. Evo me Gospodine, mene pošalji.
 
Zapamtite Vukovar! Danas, sutra, zauvijek.
 
 
Magdalena Ivošević
studentica
Frankfurt am Main, 18.11.2017.

facebook komentari

Nastavi čitati

Naši u svijetu

Projekt Korijeni – u povodu Dana sjećanja na žrtvu Vukovara 1991. – povezivanje škola u Vukovaru, Širokom Brijegu i Chicagu

Objavljeno

na

Objavio

U subotu, 18. studenog 2017. u 17,00 sati, povodom Dana sjećanja na žrtvu Vukovara 1991. godineu Osnovnoj školi Dragutin Tadijanović u Vukovaru održati će se videokonferencija u okviru pilot projekta suradnje osnovnih škola Dragutin Tadijanović iz Vukovara, Prve osnovne škole Široki Brijeg i Hrvatske škole Kardinal Stepinac Chicago pri župi Sv. Jeronima u Chicagu te Hrvatske škole pri Hrvatskom kulturnom centru Chicago (Projekt  Korijeni).

Videokonferencija će trajati ukupno 45 minuta te je osim javljanja učenika, učitelja i ravnatelja škole predviđeno i obraćanje državnog tajnika Zvonka Milasa.

Održavanje videokonferencije upravo tog dana naglašava zajedništvo hrvatskog naroda, posebice Hrvata iz BiH i iseljeništva, u Domovinskom ratu, ali i u budućnosti, kroz najmlađe generacije.

Cilj projekta Korijeni, pokrenutog u rujnu 2017., kojeg organizira Središnji državni ured za Hrvate izvan RH, jačanje je povezanosti i suradnje škola koje pohađaju Hrvati izvan RH sa školama u RH kroz:

  • međusobno upoznavanje i zbližavanje djece iz RH, BiH i iseljeništva u osnovnoškolskoj dobi, radi jačanja svijesti o nedjeljivosti hrvatskog naroda i poticanja njegovog zajedništva, ali i  svladavanja komunikacijskih barijera između Hrvata u RH i izvan nje, poglavito među najmlađim generacijama,
  • podršku jačanju hrvatskog identiteta u BiH i iseljeništvu osnaživanjem veza s Hrvatskom kroz njegovanje hrvatskog identiteta, povijesti, tradicije, kulture na razini primjerenoj dječjoj dobi (s napomenom da se u BiH posljednjih godina intenzivno provodi bratimljenje s turskim školama),
  • pružanje kontinuirane podrške iz RH hrvatskim školama u inozemstvu u kojima volonteri (u pravilu bez potrebnih pedagoških kompetencija) podučavaju djecu hrvatski jezik i kojima će konačno biti pružena institucionalna podrška (Ministarstvo znanosti i obrazovanje sljedeće školske godine planira slanje učitelja u SAD, Kanadu i Australiju),
  • stvaranje platforme za kasnija formalna (na razini udruga/institucija) i neformalna (pojedinci) obrazovna, znanstvena, gospodarska umrežavanja.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari