Connect with us

Kolumne

“Hrvatski puk u svojem očaju danas vjeruje da najviše komunista ima u HDZ-u, a najmanje u SDP-u”

Objavljeno

on

MIJENJAJMO NAŠU SVIJEST AKO ŽELIMO PREŽIVJETI KAO NAROD I UVEDIMO AMERIČKI POLTIČKI SUSTAV

Hrvatski puk u svojem očaju danas vjeruje da najviše komunista ima u HDZ-u,  a najmanje u SDP-u. Zašto obični puk tako razmišlja nisam znao prije nego li sam pročitao ili poslušao medije. Čim sam to učinio, sve mi je postalo jasno. Međutim, istina je sasvim drukčija. Komunisti i udbaši iz HDZ-a,  SDP-a i HSLS-a su opljačkali narod i državu, te nakon toga napustili sve stranke i povukli se iz politike u mirovinu odakle kao tajkuni nadziru političku scenu u Hrvatskoj, najviše preko medija.

[ad id=”93788″]

Najviše komunista i udbaša je bilo i HSLS-u. Oni su najprvo pokazali koliko im je stalo do države, a njihovo licemjerje i veliko koristljublje je danas gadljivo. Duhovni otac HSLS-a  je bio okorjeli komunist, jugoslaven i prikriveni cionist Slavko Goldstein. Komunisti i udbaši su ušli u tu stranku i čekali rasplet događaja. Čim je situacija postala jasnija, napuštali su HSLS i priključili se  SDP-u, HNS-u ili HDZ-u.

Tako je najveća politička stranka u Hrvatskoj nestala sa političke scene. Tako je hrvatska inteligencija jasno pokazala svoje licemjerje i pohlepu. Tako su neki komunisti i jugoslaveni zadržali svoje pozicije po sveučilištima i nastavili prati mozak mladim naraštajima. Danas imamo više komunističkih socijalista  među studentima i mladim ljudima nego li nakon nasilnog nametanja komunizma  Hrvatima i u njima se skriva opasnost po hrvatsku demokraciju i hrvatsku državu.

Još za vrijeme rata kao iseljenik predlagao sam iseljeništvu da kupimo ili osnujemo medije u Hrvatskoj jer sam shvatio ulogu medija u promoviranju i čuvanju narodne države. Mi smo medije prepustile komunistima i udbašima te tako izgubili demokratsku državu. Naime, da smo tada kupili ili osnovali medije danas bi situacija u državi bila drukčija. Mogli smo osnovati radio i televiziju. Sve to bi nas tada možda koštalo 20 dolara po iseljeniku. Ništa ne bi bilo pogrešno da nas je to koštalo i 100 dolara.

O tome sam pisao u nekim iseljeničkim i hrvatskim tiskovinama, ali to nije imalo odjeka ni među iseljenicima ni među Hrvatima u domovini. Tako su iseljenici i svi drugi koji bi u tome sudjelovali mogli postati dioničari tih novoosnovanih medijskih poduzeća. Ni danas nije kasno, ako volimo svoju domovinu! Investirajmo svi male količine našega novca u medije i postanimo dioničari novoosnovanih medijskih poduzeća  jer jedino tako možemo konkurirati komunističkoj svijesti, komunističkom nasilju i komunističkom pranju mozga.

Istovremeno sam od HDZ tražio da se izvrši lustracija tadašnjih profesora i predavača na fakultetima društvenih znanost i da se dovedu nastavnici iz demokratskog svijeta, posebice na fakultetima prava i filozofije, te političkih znanosti. Jedino tako smo se mogli osloboditi komunističkog mentaliteta – komunističkih teoretičara, dogmatičara i socijalističkih sindikata.

To bi omogućilo radnicima da osnuju slobodno svoje radničke sindikate koji bi štitili njihove interese jer socijalistički sindikati se danas bave politikom i privatizacijom. Dakle, danas možemo  reći da je hrvatska svijest ostala titoistička, komunistička i jugoslavenska, a to puku jamči siguran put u još veće siromaštvo i mogući nestanak hrvatske države.

U Hrvatskoj se danas koristi komunistička politička terminologija pa su građani podijeljeni na ljevičare i desničare, dakle, napredne, obrazovane i humanističke, odnosno, primitivne, neobrazovane i atavističke. Međutim, nisam dogmatičar. Vidim ljude kao konzervativce i liberale, a čvrsto  vjerujem da u svakom čovjeku postoji nešto konzervativno i nešto liberalno, ako nije riječ o okorjelom dogmatičaru.

Stoga mislim da je danas u Hrvatskoj pogrešno koristiti komunističku terminologiju. Dakle, mediji bi trebali koristiti demokratsku terminologiju i ne djeliti ljude po komunističkim naputcima. Jedan konzervativac u nekim slučajevima može biti veći liberal od proklamiranog liberala ili jedan liberal može biti veći konzervativac od proklaminranog konzervativca.

Kako je hrvatska zajednica zahvaljujući sluganskom mentalitetu u novijoj povijesti politički podijeljena preko različitih ideologija, brzo i efikasno formiranje Vlade zbog velikog broja političkih stranaka će postati nemoguće.  Stoga predlažem da na referendumu zatražimo promjenu Ustava i da nakon toga uvedemo američki politički sustav koji jasno definira pobjednika i omogućuje brzo i efikasno formiranje nove Vlade bez ikakvih ucjena i kupovanja sabornika. Ustav bi trebali prihvatiti građani na referendumu, a nikako političari u Saboru. Dokle god se ne prihvati novi Ustav, na snagi bi bio današnji Ustav.

Na čelu izvršne vlasti bi stao predsjednik države koji bi slobodno tražio najbolje i najstručnije ljude za svoju Vladu. Ovakav sustav bi nam omogućio izravno biranje sabornika, a izvršna vlast bi bila jedinstvena i ne bi ovisila o Saboru jer je izvršna vlast odvojena od zakonodavne vlasti. Dakle, više ne bi glasali za stranke nego za  pojedince koji svoj mandat dobivaju izravno bez imenovanja na stranačku izbornu listu. To nas jedino može izvući iz ralja komunizma i UDB-e.

Uvođenje ovakvog sustava bi uvelo demokraciju u dvije stožerne ili neke manje stranke u kojima bi predsjednik ili tajnik stranke vršio funkciju menađera te se brinuo o financijama i logistiki. Obe stranke bi morale imati različite frakcije. Na taj način bi za zastupnike glasali neposredno, a ne posredno, kao što činimo danas. Tako bi točno znali tko nas zastupa u našoj izbornoj jedinici u kojoj bi naš zastupnik morao imati svoj ured koji bi nam pomagao u rješavanju nekih naših problema.

Ovakav politički sustav je jednostavniji i pošteniji jer rješava naše osobne probleme te daje svakome šansu da se kandidira za sabornika i da postane zastupnik svojih birača. Ovakav sustav traži predizbornu kampanji u kojoj bi se pojednci takmičili za nominaciju stranke. To ne bi bilo uopće skuplje jer kandidati za sabornika bi se takmičili samo u svojoj izbornoj jedinici neke županije dok bi se kandidati za župane takmičili po cijeloj županiji.

Dakle, svaka županija bi imala više izbornih jedinica, a to bi ovisilo o broju stanovnika. Ovo traži vraćanje Županijskog doma u Sabor jer uloge župana i sabornika su različite. Župan u Saboru zastupa interese cijele županije, a sabornik zastupa najviše interese pojedinca i svoju izbornu jedincu. Na čelu županije ne bi više stao župan nego bi toj funkciji trebalo dodijeliti drugu titulu.

Na ovaj način bi smanjili broj zastupnika u Saboru na cca 120 zastupnika. Više ne bi imali zastupnike nacionalnih manjina nego sposobne zastupnike koji bi radili za boljitak cijele zajednice. Iseljenici bi se opredjeli u kojoj izbornoj jedinici bi glasali,  a dijaspora bi imala svoje posebne i različite izborne jedinice. Županijski dom bi imao po 2 župana  iz svake županije, a svaka županija bi imala različiti broj sabornika zbog različitog broja stanovnika.

Nigdje u demokratskom svijetu sabornik ne zastupa manje od 50 tisuća birača,  a kod nas ta brojka iznosi cca 20 tisuća. U ovakvom sustavu zakoni bi se morali usuglašavati u oba doma i izbjegla bi se samovolja stranke ili koalicije na vlasti. To bi bio jamac da se zakoni neće tako olako mijenjati. Takvi zakoni bi bili sigurno bolji i jasniji jer u sebi ne bi imali natruhe komunističke svijesti.

U demokratskim državama se najviše mijenjaju  zakoni koji se odnose na poreznu politiku jer ta politika definira gospodarstvo. Što su manji rashodi, manji su i porezni nameti. Jedino tako u državu dolaze investicije i omogućuje se zapošljavanje. Međutim, hrvatski građani su preopterećeni porezima jer nitko ne nadzire rashode za različite udruge koje se ne bi smjele financirati iz državnog ili lokalnog proračuna.

Građani Hrvatske se boje poreza na nekretinine jer misle da će ih lokalna državna uprava pritisnuti novim nametima. Međutim, porez na nekretnine bi se koristio za izgradnju infrastrukture. Građani i danas  plaćaju taj porez, ali se on plaća kao komunalni doprinos i komunalije, dakle, plaćaju se veliki nameti za dobivanje građevinske dozvole, a vlasnici sami plaćaju urbanizaciju prostora, dakle, dovođenje vode, kanalizacije, struje i plina.

Nakon uvođenja poreza na nekretnine treba ukinuti komunalne doprinose , komunalije i druge namete pri izgradnji novih objekata.  Uvođenjem poreza na nekretnine najviše bi stradali vlasnici velikog broja objekata jer svaka druga ili nova nekretnina traži veće poreze. To bi se otvorilo tržište nekretninama i zaposlilo dosta ljudi.

Mijenjajmo našu svijest ako želimo preživjeti kao narod. Odreknimo se komunističke svijesti kad je cijeli svijet globaliziran. Prodajmo sve državne firme jer one samo opterećuju proračun. Zabranimo općinama da osnivaju svoja utilitarna poduzeća i sve će nam biti jeftinije. Neka te poslove obavljaju privatnici.

Sam Pusić

Podijeli članak s prijateljima

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari