Komentar
Hrvatski sabor koga ili čega?
Ostavimo se na trenutak svih mogućih konotacija osobnog prijedloga Željka Reinera o nazivu najviše zakonodavne institucije RH i promislimo samo i isključivo o stvari u pitanju i o racionalnim argumentima i prigovorima u svezi navedenog prijedloga.
[ad id=”93788″]
Ovim tekstom posredno odgovaram na argumente koje je iznio Zvonimir Despot u svom tekstu na istu temu u Večernjem listu 28. 12. 2015. i sad svatko može usporediti razloge za i protiv. Čitamo kako se navedeni pita što znači riječ državni u izrazu Hrvatski državni sabor? Dugo nisam predavao elementarnu klasičnu logiku, ali dat ću sve od sebe u najboljoj vjeri, piše Kristijan Krkač/À Propos
Sabor je čin zasjedanja svih članova ili svih predstavnika svih članova neke zajednice ili skupine. Ta zajednica može biti strukovna, profesionalna, amaterska, i sl., ali sabor je i samo mjesto zasjedanja. U riječi sabor nema ni najmanje konotacije toga radi li se primjerice o gospodarskom ili političkom saboru, ili o područnom, nacionalnom, ili međunarodnom saboru? Riječ sabor dolazi od riječi sabrati koja znači pokupiti, sakupiti, ili okupiti stvari, predmete, ili osobe u jednom trenutku i mjestu. Sabrati se znači usredotočiti se, usmjeriti se, ili skoncentrirati se na najvažnije. Utoliko sabor konotira normativnost, jer ne samo da razabire važno od nevažnog, nego i probire ono važno. Sabrati pak dolazi od brati što znači odvajati npr. plodove i stavljati ih na zajedničko mjesto. Bliska riječ je i zbor koja je sličnog značenja i također nema specifikacija u značenju. Nema posebnog razloga, osim nasljeđa uporabe, zašto bi se primjerice crkveni bio sabor, a liječnički zbor. Zbor je možda semantički i primjerenija jer dolazi od zboriti, govoriti što je najvažnija aktivnost svakog sabora, tj. govor, odlučivanje i glasovanje.
Usporedimo sad izraz primjerice ribički sabor s izrazom lovački sabor. Jasno je da se radi o dva sabora, tj. ribiča i lovaca, ili ribičije i lova. Ne zna se jesu li sabori lokalni ili nacionalni, jesu li japanski ili haićanski. Ako usporedimo lovački sabor s Hrvatskim saborom o lovačkom znamo čega je sabor, tj. lovaca ili lova, a o hrvatskom znamo koga je sabor, tj. Hrvata, državljana RH, ili Hrvatske. Dakle, pripada nečemu vezanome uz hrvatstvo, tj. bilo državi, bilo političkoj naciji. No, kao što u slučaju lovačkog sabora ne znamo je li primjerice lokalni, nacionalni, kontinentalni, ili svjetski, tako niti u slučaju hrvatskog sabora ne znamo je li gospodarski, ribički, ili politički. Naime, zamislimo da postoji hrvatsko lovačko društvo – Hrvatski lovac. Ono komotno može sazvati sabor i nazvati ga „Hrvatski sabor“ pri čemu se jasno određuje da se radi o saboru hrvatskih lovaca, a ne npr. podravskih, ili europskih lovaca. Hrvatskom saboru dakle nedostaje određenje koje bi reklo čega ili koga je sabor, ili o čemu je sabor? Genitiv, uz ostalo označava i osobinu. Narav stvari sugerira da se radi o politici, javnim i državnim poslovima koji se tiču cijene nacije i svih državljana. U tom smislu čini se potrebnim nešto dodati, a izbor pada na izraze kao što su „Hrvatski politički sabor“, ili „Hrvatski državni sabor“.
Na koncu, zašto je prikladnija riječ državni nego politički? Iako je riječ politika jasnija, jer jasno dijeli aktivnost politike kao zakonodavstva od primjerice suđenja, politike kao javne uprave, ili privatnog gospodarstva, što je demokratski važno, dakle jasno odjeljuje aktivnost, ipak se državni čini boljim izborom, jer se odnosi na državu. Odnoseći se na državu jasno kaže da se ne odnosi na dijelove države, tj. lokalne zajednice ili samoupravu, niti na naddržavna tijela, tj. međunarodne zajednice. Nadalje, odnoseći se na državu jasno kaže da se odnosi na javne, a ne privatne stvari. Na koncu, riječju državni jasno se aludira na državljane čiji je to sabor, tj. sabor svih državljana kao državljana, a ne državljana kao ribiča ili lovaca. Dakle, ukratko: riječ hrvatski znači da se tiče Hrvatske i Hrvata, a ne primjerice Austrije i Austrijanaca ili Mađarske i Mađara; riječ državni znači da se tiče politike, a ne primjerice sudstva, ili gospodarstva, te da se tiče svih državljana, a ne primjerice nekih državljana neke regije ili primjerice stranaca; te na koncu sabor, kao što je na početku rečeno, znači da se radi o zasjedanju svih članova zajednice kroz sve njihove predstavnike.
Što se prigovora tiče, oni koji su mijenjali ime bili su loši prevoditelji. Naime, npr. Parliament of the Kingdom of Great Britain nije Britanski parlament, nego Parlament kraljevine Velike Britanije. Tim slijedom Croatian Parliament nije Hrvatski sabor, nego Sabor Republike Hrvatske, tj. Parliament of the Republic of Croatia, ili barem Hrvatski državni ili politički sabor. Što se tiče odgovora na prigovore koji se ne tiču logike pojma, ne treba u njih ulaziti jer su mahom besmisleni. Što se same stvari tiče, izraz „Hrvatski sabor“ besmislica je jer je naziv krnj. Radi se o samoj stvari u pitanju, a ne o bilo kakvim političkim, povijesnim, gospodarskim, ili drugim okolnostima. Prigovor o tome kako se riječ „državni“ rabila u NDH (a propos, ta se riječ rabila i u nazivu 1918. što nitko ne spominje) pa se ne smije rabiti u današnjem nazivu, anakron je koliko bi to bio i primjerice prigovor da se riječ „socijalno“ ne smije rabiti u nazivu „Ministarstva socijalne skrbi“ jer se ta riječ rabila u socijalističkoj Jugoslaviji, ili primjerice prigovor da se riječ „komuna“ ne smije rabiti u nazivu zajednica u kojima se liječe narkomani jer se ta riječ rabila u totalitarnim komunističkim režimima poput onog jugoslavenskog. Istini za pravo, dodavanje riječi državni možda je i samo anakrono u smislu da ovom državom vladaju ne zastupnici sabora, nego nadnacionalne banke i korporacije koje su gospodarski nerijetko puno snažnije od države imala ona državni sabor ili ne. Prigovor o tome da se radi o vraćanju naziva kojeg je dao F. Tuđman ne stoji, jer se to tijelo vlasti tako zvalo od 1997. do 2001., dok je Tuđman vladao od 1990. do 1999. Gospodarski prigovor također ne stoji jer je cijena izmjena naziva zanemariva, a i nepromijenjeni dokumenti ostaju pravovaljani.
Usprkos, a možda i nasuprot semantici, povijesti, nazivlju, konotacijama i samom prijedlogu Željka Reinera, stoje racionalni argumenti koji čini se sugeriraju da su nazivi Hrvatski državni sabor, Hrvatski politički sabor ili Sabor Republike Hrvatske, jasniji od naziva Hrvatski sabor. Što se tiče besmislenosti samog posla saborskog zastupnika, to je sasvim drugo pitanje. Naivno se demokratski i slobodarski vjeruje da svatko može i smije birati, biti biran, biti izabran i obavljati službu zastupnika u Hrvatskom saboru. Zaista može. No naivnost ovdje ne završava, jer vjeruje se da se početkom službe, netko tko ne zna ništa o svom poslu i zna sve o vjernosti partiji, odjednom pretvara u zastupnika koji sve zna o svom poslu, razumije prijedloge zakona i samu materiju, ne slijedi slijepo volju partijskog vrha, misli svojom bistrom saborskom glavom i tu i tamo ponekad vjeruje argumentima i glasuje protiv čega ili za što samo zato jer za to ima dobre razloge i zato jer vjeruje da je zastupnik nacije i da se njoj može opravdati samo razlozima, te da nije soldat partije, ili mali satni mehanizam Vlade RH.
P.S.
Redovito sam u svojim tekstovima rabio izraz „Hrvatski državni sabor“ što mi je često spočitavano pri čemu sam uglavnom navodio logičke razloge kao i ovdje. Naime, moj jedini motiv je taj da naziv institucije i tijela države ne bi trebao biti besmislen, nejasan, krnj, ili nedorečen. Ako je predug, uvijek se, kako se to običava u današnje vrijeme, može, smije, pa i treba rabiti i službena kratica, kao ovdje primjerice HDS. Drago mi je za čuti da je tako nešto predloženo od strane osobe na takvoj službi i u takvom trenutku jednako koliko i to da je taj prijedlog osoban, da se to može provesti kad se steknu uvjeti i da to na koncu nije previše važno pitanje. Važno je istaknuti da to nije važno pitanje, ali važno je istaknuti i to da od nositelja nejasnog i krnjeg imena ne treba očekivati jasne i potpune odluke. Drago mi je da je Zvonimir Despot prigovorio inicijativi Željka Reinera, jer time mi je dao povod za ovaj komentar iz područja filozofske gramatike. A a propos samog tijela sabora i službe zastupnika bilo je zastrašujuće, ali i umirujuće vidjeti kako se država nije raspala samo zato što par dana nismo imali sabor. Štoviše, funkcionirala je, te, kako me izvješćuju, čak i nešto uštedjela.
Što vi mislite o ovoj temi?
