Pratite nas

U potrazi za Istinom

Hrvatski simboli i pozdravi u Hrvatskoj kompromitirani – srpski i jugoslavenski niti jedan

Objavljeno

na

Foto: Nedićev susret s Hitlerom. Srbija bila jedina država koja je likvidirala sve svoje Židove. To čak ni Njemačkoj nije uspjelo.

Hrvatski je narod opet razoružan, okupiran, potlačen i nema nikakva prava. Prava su opet u rukama onih koji objašnjavaju kako je hrvatski narod glup i kako ne zna što hoće kad bira otpor HNS-u i SDSS-u pa da glas HDZ-u, koji se prikazuje kao opreka ovima, a onda sve što su oni koje narod sa gnušanjem odbacuje prikazuje kao dobro, a narod kao idiote bez mozga.

To objašnjenje HDZ-ovog prvaka implicira dvije mogućnosti: Ili je narod stvarno idiot i dat će opet glas onom (HDZ-u) koji tvrdi da je narod glup i da je sve što narod očajnički ne želi pametno i mora se provesti silom, ili narod nije baš tako glup i kaznit će na izborima one koji dobiju izbore na jednoj priči, a onda nakon izbora prigrle politiku onih koji su na apsolutno suprotnim pozicijama – apsolutno protiv naroda.

Prijevarom i izdajom odveli su nas u roblje velikosrpskoj zločinačkoj organizaciji, početkom prošlog stoljeća. Raspustili su hrvatsku vojsku, doveli jedinice iz Srbije, okupirali nas, tlačili, ubijali, odvodili u roblje, pljačkali, živjeli na naš račun, 160 generala Srba i jedan Hrvat 1929. govore o odnosima moći, 29 od 54 generala, etničkih Srba, iz Hrvatske kvote govori o odnosima moći 1989. Desetljećima domoljubi Hrvati koji su imali većinu u Narodnom vijeću SHS nisu mogli u skupštinu predratne velike Srbije koju su, da zavaraju, zvali Kraljevina Jugoslavija, a kada su ušli onda su ih pobili, toliko o pravima Hrvata onda, a jednako toliko (ako ne i duplo manje) prava imaju domoljubni Hrvati i danas! Pogledajte kako prolaze Hrvati domoljubi i suverenisti danas!

A onda je došao trenutak kad se hrvatski narod uspio nakratko osloboditi zvijerske okupacije. Ante Pavelić uspostavi državu NDH i režim koji je po svemu bio jednak režimima gotovo svih europskih država, a u puno stvari i daleko humaniji od većine ondašnjih režima, primjerice Nedićevog u Srbiji, u kojoj pobiše sve svoje Židove i s veseljem proslaviše svoj “veličanstven uspjeh“, kako su ga oni hvaleći se opisivali, uspjeh koji ostade do dana današnjeg jedinstven, naime ostali su definitivno jedina država na svijetu koja je pobila sve svoje Židove. Istovremeno je Eichmann dva puta slao komisije u NDH da utvrde zašto Hrvati štite Židove? Prva komisija nije uspjela, ali druga podastre “zapanjujuće” podatke da su Ante Pavelić i preko 1500 ustaških dužnosnika  rodbinski vezani za Židove, a što je još strašnije, kako stoji u izviješću, ta strašna NDH izdala je Reich i fašizam i time što je uvela titulu “Zaslužan građanin” pa su tu također trpali sve koje su mogli, istovremeno je Srbija pobila oko 280 000 svojih nesrba, no to nije bitno i ne spominje se jer su nesrbi klasično meso za klanje četnicima u svakom ratu, a i nikom nisu nedostajali, osobito Hrvati.

Francuska je isporučila 75 000 Židova Njemcima, ali to također nikome nije bitno i nigdje se ne spominje.

Ovo nije opravdavanje NDH nego činjenično stanje koje je takvo kakvo je i niti jedan povjesničar ne može poreći ništa od ovoga.

U toj i takvoj državi NDH mnogi generali bjehu Srbi i Židovi. Općenito, svi oni koji su prihvatili državu nisu bili neprijatelji i velikosrpsko podvaljivanje rasizma i rasnih zakona koje je, usput, imala i Nedićeva Srbija, a i Kraljevina Jugoslavija koja ih je uvela bez prisile, za razliku od NDH, a i općenito nasilno uguravanje u muku židovskog naroda u svrhu je generiranja dokaza o potrebi Velike Srbije u bilo kojem obliku, u najblažem pod imenom Jugoslavija, dok se danas radi na uspostavi nekakvog Regiona, što je samo drugo ime za Veliku Srbiju, opet, i opet će u moru krvi završiti.

Da bismo znali što se danas događa, a osobito zašto se to događa, uvijek se potrebno vratiti na početak, zato i ovaj kratki osvrt na povijest.

Dakle, ustaška vojska nakon skidanja velikosrpske terorističke okupacije preuze stari hrvatski pozdrav od bana Jelačića koji je pozdravljao sa “Za dom“, a vojska mu odzdravljala “Spremni umrijeti“, te ga preoblikovaše u “Za dom i poglavnika spremni“, i skraćeno “Za dom spremni“.

Neki kažu da je taj starohrvatski pozdrav kompromitiran jer ga je ustaški režim koristio, ako je tomu tako i ako smo inteligentni ljudi onda je kompromitirana i himna koja je isto bila Lijepa naša domovino, također je kompromitirana kuna koja je izvorno ustaška, kompromitiran je i grb sa prvim bijelim poljem iako jedan takav stoji na pročelju svoda kuće gradskog suca u Herzog-Friedrichstrasse 35. u Innsbrucku, a potječe iz 1495. Kompromitirano je ime Hrvat, kompromitirano je sve i to samo za Hrvate.

A ostali? Izgleda da ništa nije kompromitirano pokoljem 16-17 000 Židova u Srbiji za vrijeme Nedićeve vladavine, a ni pokoljem preko 280 000 nesrba, ništa nije kompromitirano u čitavoj Europi iako su sve države imale jednak tretman prema Židovima – isporučivale su ih, a nakon rata SSSR je bio deset puta gori od Hitlera prema svojim građanima i okupiranim zemljama, no nisu kompromitirani, kako to? Kako i zašto je samo Hrvatska kompromitirana, a sami nacisti su bili prezadovoljni Srbima i Srbijom i nezadovoljni otporom Hrvata, tko ima mozak neka razmišlja.

Nakon WW2 i nakon dolaska s jedne strane Amerikanaca, a s druge Rusa, uspostavlja se pod vodstvom satrapa Tita sotonska tvorevina i tamnica naroda od 45. zvana FNRJ, kraće Jugoslavija.

Nakon izlaska iz šuma i stalnih bijegova i eventualno borbi, ali uvijek s ciljem da se zaštiti sotonin sin J.B.T, zločinac bez pandana u povijesti jugoistočne Europe i jedan od desetak najvećih zločinaca svijeta svih vremena, partizanski pokret postaje masovan i gotovo sve četničke jedinice i službeno na kraju rata postaju partizanske. Istovremeno se vrši masakr nad kompletnom hrvatskom vojskom i svim politički aktivnim stanovništvom, pa čak i nad saveznicima za vrijeme rata, pripadnicima drugih i prijateljskih stranaka. Dakle, masakrira se kompletna hrvatska vojska, kompletna inteligencija i svi koji su nešto posjedovali. Zagreb je primjerice desetkovan i stanovništvo potrpano u više od 128 masovnih grobnica, u i oko Zagreba, kad je u Zagreb pušten četnički korpus koji je netom prije toga zamijenio kokarde zvezdama. Kad vidite one koji agresivno, krvavih očiju i sa pjenom na gubicama i očnjacima, tvrde da je Zagreb njihov, ne trebate provjeravati, preci im sigurno nisu Zagrepčanci i Hrvatska sigurno nije njihova domovina.

Ovo pišem da sumiramo jednu drugu stvar koja će se kad-tad sumirati na papiru ili na jedan drugi način.

Što god da se dogodilo za NDH i koliko god da je ustaški režim bio brutalan, a bio je brutalan jer su prvo velikosrbi okupatori bili brutalni i krvoločni gdje god su stigli i uvijek prvi masakrirali Hrvate, onda je po toj špranci i ustaški režim bio okrutan, no tisuću puta manje okrutan od Titovog komunističkog ili četničkog u Srbu i područjima pod vlasti četnika, a ono što se kasnije dogodilo bio je masakr tisućljeća nad nevinim hrvatskim narodom i sve što je režim NDH loše, a i dobro napravio, Hrvati su platili cijenom koja je neljudski nesrazmjerna zločinu.

Desetkovanjem Hrvata izvršena je potpuna osveta za otpor velikosrpskoj politici i eventualno za zločine koje ustaše počiniše, time je Hrvatska, ako je i imala nekakav dug prema nekome, u potpunosti sve platila te neljudski i neshvatljivo preplatila, a sad je vrijeme da se svede račun.

Spomenuh dobro koje je ustaški režim radio, pa da ne bude zabune na što sam mislio. Nakon borbi četnika i partizana, po Kozari, ustaše su sakupljali srpsku djecu po šumi i odvodili u prihvatilište Jastrebarsko, tamo su djeca zbrinuta po kriterijima koji su u ono vrijeme svi provodili, pa i Amerikanci ili Crveni križ,  a onda udomljavani po obiteljima. Ima puno svjedoka koji su bili u dječjem prihvatilištu i dočekali su starost. Nitko nikada od njih nije niti jednom spomenuo ubijanje djece, niti su ustaše ubijali djecu, a da se umiralo od raznih bolesti to je bila svakodnevnica i u obiteljima. No kad slušate nacističke velikosrpske i jugoslavenske falange i Goebelse, ispada da je dječje prihvatilište bilo logor u koji su djeca dovedena da ih se pobije, a ne spasi smrti od gladi i divljih životinja i to nakon bitaka u kojima ustaše nisu niti sudjelovali. Zašto bi ustaše sakupljali djecu neprijatelja i trošili hranu i resurse ako je cilj prema velikosrpsko-četničko-jugoslavenskim falangama bio ubijanje, zašto ih samo nisu ostavili užasnoj smrti od gladi, studeni i kao hranu zvijerima? Hajde velikosrpski fašistički povjesničari, razmislite malo. Je li spašavati djecu neprijatelja koji te 40 godina tlače i ubijaju djelo zlih ili dobrih ljudi?

No kako ni jedno dobro djelo ne prođe nekažnjeno tako je kao što svi znamo ova laž o “dječjem logoru Jastrebarsko” postala ključna u dokazivanju koliko su Hrvati zao narod. Autistično se prave da nema veze što nikad niti jedan od tih spašenih Srba nije nikad spomenuo da su djecu ubijali, NIKAD!!! A udomljeni su i odrasli svi koji su preživjeli bolesti i sve što jedan krvavi rat i neimaština donose.

Dakle, za nagradu je pobijena kompletna hrvatska vojska, počinjen je u svjetskoj povijesti nezapamćen aristocid, nad hrvatskim narodom počinjen je genocid, a na područjima gdje su Srbi bili većina i potpuni genocid, koji, da bude još nadrealnije, manijaci i danas slave.

Mala digresija; ovom pitanju osvete treba posvetiti punu pažnju, jer ispada da to što su pobili najmanje pola milijuna Hrvata za osvetu zbog pružanja otpora velikoj Srbiji nije dovoljno i trebali bismo svi umrijeti da oni budu zadovoljni? Nastave li velikosrbi tražiti još jednu osvetu smatrajući da je pokolj tisućljeća nad Hrvatima malo, bit će red da i mi počnemo razmišljati o osveti za pola milijuna do milijun pobijenih Hrvata, ako smo ljudi, naravno.

I sve je to bilo malo, a i danas je malo. Spominju se tužbe iako su nakon genocida tisućljeća nad Hrvatima i protjerivanja bar pola Hrvata sve zauzeli i vladali neprekidno 45 godina. Danas opet apsolutno vladaju i volja hrvatskog naroda brutalno je ismijana i odbačena nakon izbora Plenkovića za upravitelja HDZ-a, kojim danas na dugmiće vlada javno, jasno i glasno, Pupovac, a i Vesna Pusić iz duboke sjene, samo to nemojte nikom reći, to je mala tajna da se ne pobune ovce jedne i druge stranke.

Dakle, uzeli su si nakon genocida i terora nad Hrvatima čak i pravo na osvetu i usput uspostavu starih ideja uspostave Velike Srbije. Osveta je, kako svi znamo, bila nezapamćeni masakr i desetkovanje naroda po principu trećinu pobiti, trećinu protjerati, trećinu asimilirati.

Uspjeli su ovo; otprilike četvrtinu Hrvata su pobili, polovicu od preostalih protjerali, i 10% asimilirali, nama je jedan od većih problema što tih 10% vlada na svim razinama i apsolutno vladaju do te mjere da svatko tko pokaže i najmanju ljubav prema državi Hrvatskoj i hrvatskom narodu biva isti tren uništen i protjeran iz politike, sa posla, marginaliziran, karijera mu ekspresno završava. Ljubav prema samostalnoj Hrvatskoj i hrvatskom narodu kažnjava se brutalno, imamo primjer i Brkića koji se još muči i nada. Ali za njega je gotovo jer mu Pupovac i Vučić neće oprostiti bogohulu da u Hrvatskoj žive Hrvati i Hrvatice, pa još i da imaju pravo birati Vladu, nikad!

Primjer je i progon spomen ploče hrvatskim braniteljima i junacima, HOS-ovcima koji padoše za našu ljubljenu domovinu Hrvatsku. U krvavim borbama sa fašističkim falangama nasljednika onih koji kad god im se pokaže prilika dignu ustanak i pobiju sve Hrvate kojih se mogu dočepati, padoše ovi hrabri bojovnici, neke od njih žive su uhvatili i okrutno mučili, vadili su im oči šarafcigerima i nije slučajno kad se vladarica iz sjene obrecnula na sluge iz vladajuće stranke da uzmu šarafciger u ruke i to riješe. Simbolika je sasvim sigurno namjerna i pokazuje što vladarica iz tame misli o borbi hrvatskih junaka, Hrvatskoj, a i općenito hrvatskom narodu, trebam li napominjati da su je poslušali i uzeli šarafcigere u ruke nasrnuvši opet na pravednike.

Kao, problem je poklik “Za dom spremni“, no ustaške kune rado dijele između sebe. Lopatama se nabacivaju ustaškim kunama i uopće nije problem što je Ante Pavelić otac kune, toliko o tomu koliko je njima bitna pravda, simbolika, istina!

Isto tako ti pravednici slave sve brutalne pokolje nad Hrvatima pa i one genocidne kao u Srbu, to nema veze i njima je normalno da se smiju kostima djece Ivezića ili hvale ražnjem na kojemu su ispekli katoličkog svećenika Hrvata, to je normalno i nema negativne konotacije, ta riječ je o Hrvatima, a kakav je to antifašist koji nije ubio hrvatsko dijete ili ispekao katoličkog svećenika? I kakve, na kraju krajeva, predominantno negativne konotacije mogu proizaći iz genocida nad hrvatskim narodom? Nikakve, jelda?

Fašistima ne smeta spomen ploča četniku i teroristu Mili Babiću na čijem nadgrobnom spomeniku stoji: “OD KRVNIKA MUPA I USTAŠKIH GARDI NA MOSTU DAO SI ŽIVOT MLADI

U sred Hrvatske, haloooo… idioti!!!

Četničkim hordama ne smeta ni spomenik koljaču Šoškočaninu, koji je klao naših 12 heroja policajaca, ali bi im, naravno, smetao spomenik našim poklanim herojima. To bi narušavalo suživot, rekli bi ubojice, a ovo ne narušava, zna se tko je gazda, e jadni i žalosni hadezeovci.

Zamislimo da dijete zaklanog policajca ide protestirati kod spomenika onom koji mu je zaklao oca hrvatskog policajca, vi biste Vlado, jel tako, poslali hrvatsku policiju da štiti spomenik onomu koji je klao hrvatske policajce, a kad bi se ovaj nekim slučajem dignuo zaklao bi i ove policajce i to dijete zaklanog policajca. No tu nema nikakvih predominantno negativnih konotacija i spomenik životinji koji je klao hrvatske policajce nije nikakav problem, to je jednostavno vaše shvaćanje pravde i prava.

Ako sad niste shvatili što radite onda ste daleko gori i bolesniji od Šoškočanina.

Fašistima koji su klali i vadili šarafcigerima oči hrvatskim bojovnicima ne smeta samo pozdrav “Za dom spremni“, to je priča za idiote. Fašistima i teroristima smeta što se Hrvatska obranila, smeta im što uopće postoji ta ljubav prema domovini,  smeta im što su morali odgmizati sa granica koje su genocidom uspostavili, smeta im što ne mogu uspostaviti svoju zločinačku tvorevinu Veliku Srbiju ili bar Region u kojem bi oni vladali krvavom rukom i prirodnim pravom koje proizlazi iz srpstva, genetike, kako tvrdi etnobiznismen, kao i prije.

Za vrijeme nacističke Njemačke, Njemačka himna bila je i ostala Das lied Der Deutschen, izbačena je samo strofa dodata za vrijeme Hitlerove vladavine.

Za vrijeme NDH Lijepa naša je bila himna, i danas je.

Američka himna i svi simboli bili su  i ostali  isti nakon desetkovanja stanovništva Nikaragve i nakon pomora 5 milijuna Vijetnamaca na drugom kraju svijeta.

Rusija bira svoje simbole sama i ne odriče se onih pod kojima je postala prvi ili drugi zločinac svijeta prema broju pobijenih civila, radi se o nekoliko desetaka milijuna.

Belgijski kralj Leopold II pobio je preko deset milijuna Kongoanaca, ali to je nebitno, to su samo “crnci” za antifašiste i nitko od ovih nazovi civiliziranih ne traži da se odreknu svojih simbola.

Tito i zločinačka teroristička komunistička partija masakriraše diljem tamnice naroda, Jugoslavije, od 1,17 do 2 milijuna civila i nikom ne pada na pamet da je zvezda petokraka predominantno negativna pojava? Dapače, manijakalno se okupljaju i mašu zastavama i simbolima pod kojima su pobili najmanje pola milijuna Hrvata iza ww2 i 30-ak tisuća u Domovinskom ratu. Vukovar su sravnili pod tim simbolima, pobili sve ranjenike i većinu osoblja bolnice i ne srame se niti imaju namjeru stati mahati tim simbolima zla i mržnje. To ide toliko daleko da besramno i u Saboru RH urlaju i uzvikuju te simbole zla i najstrašnijih pokolja u povijesti čovječanstva, srama nemaju.

I pazite sad; republika Srbija ima identičnu zastavu i gotovo identičan grb kao i Nedićeva fašističko nacistička Srbija u kojoj su pobijeni svi Židovi i preko 280 000 nesrba, koliko je tu Hrvata pobijeno pitanje je za ozbiljniju analizu.

No nitko ni da riječ reče oko tih srpskih nacističko fašističkih simbola, a gubernator Hrvatske i gazda HDZ-a po svoje mišljenje uredno ide kod četničkih vojvoda i gospodara smrti devedesetih. Dakle u Srbiji gubernatoru Pupovcu ne smetaju apsolutno svi fašistički simboli pod kojima  je skončalo gotovo pola milijuna nesrba, ali mu u Hrvatskoj smeta čak i poklič bana Jelačića i njegove vojske “Za dom – Spremni umrijeti!” Samo malo skraćen i svakako ne u varijanti “Za dom i poglavnika spremni!

Bit će tu još puno bitaka i preokreta i neće samo tako proći ova nacističko fašistička ofenziva protiv Hrvata i Hrvatske.

Pitanja koja treba postavljati mudracima koji vide predominantno negativne konotacije u starom hrvatskom pozdravu “Za dom spremni” su kakve su im predominantne konotacije u susretima sa Srbijom koja ima preslikanu zastavu i grb iz Nedićeve fašističko nacističke Srbije? Kakve su im predominantne konotacije kad razgovaraju sa svojim koalicijskim partnerom koji tvrdi da su šume po Hrvatskoj srpske pa da se zato ruše ili da Srbi imaju prirodno pravo upravljati hrvatskim poduzećima samo na temelju srpstva i gena? Također ih treba svaki put pitati gdje je tijelo masakriranog dr. Šretera, naime, ako im i nije bitno što je ubijen samo zato što je Hrvat, ali možda je bitno bar zbog toga što je bio i šef HDZ-a u Pakracu? Možda, mada ne vjerujem da jest, ali eto, imaju priliku, jer im je onaj koji je trgovao i mrtvim dr. Šreterom danas najbolji prijatelj. Treba ih pitati i kakve su im predominantne konotacije o spomeniku četniku na kojemu piše da je MUP krvnički,  a garda ustaška? Treba ih uvijek i u svakom trenutku pitati kakve su im predominantne konotacije o proslavi genocida nad Hrvatima u Srbu i okolici?

Mi Hrvati nismo ustaše i nismo fašisti, isto kao što nismo ni Tomislavovi konjanici ili Domagojevi strijelci. Ustaše su svi pobijeni zajedno sa njihovim obiteljima, susjedima i sugrađanima. Ustaše su samo jedna od hrvatskih vojski kroz povijest, to je činjenica ma koliko nekoga to boljelo, a mi u Domovinskom ratu ni na koji način nismo mogli biti ustaše jer nije ni postojao takav pokret, mada su sve nas nacisti i fašisti zvali čitavo vrijeme rata i poraća ustašama, no to je drugi par zavrnutih opančića i njihov problem, moj nije, moje je da budem spreman braniti svoj dom i tako će biti do kraja svijeta, kako god me fašisti i nacisti zvali!

Ali da, reći ću vam otvoreno i jasno, a to je mišljenje 90% Hrvata, uključujući i ove što sad moraju šutjeti u HDZ-u dok su u šapama i vlasti Milorada Pupovca i Vesne Pusić; Ako se bojite toga što smo Za dom spremni umrijeti to je sasvim u redu i to je normalno. Ako vam se krv ledi u žilama kad shvatite da smo Za dom spremni umrijeti i odvesti sa sobom sve koji nam naš dom pokušavaju oteti i koji nam prijete obiteljima i domovini, to je također u redu i treba vam se krv lediti! Ako ste normalni i moralni ljudi znate da je “Za dom spreman biti” ljudski i to važi jednako i za vas koliko i za nas, jer nije čovjek koji nije spreman dom svoj braniti.

Hrvat se ne bori da što otme kome,
Čuva sveti plamen na ognjištu svome. 
I dok tako čini u najteži dan’ 
I Bog je i pravda na njegovoj stran’ 
Jovan Jovanović Zmaj

Stjepan Štimac/projektvelebit.com

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

U potrazi za Istinom

Djelovanje i nasljeđe haškog tribunala 1.dio

Objavljeno

na

Objavio

Mladen Ančić, Davor Derenčinović, Davor Marijan i Ante Nazor  analiziraju rad Haškoga tribunala.

U emisiji se analizira rad Haškoga tribunala, na kojemu je ukupno optužena 161 osoba.

Kakav je to bio sud, je li postigao ciljeve zbog kojih je osnovan, kakva je bila uloga povijesti i povjesničara u njegovu radu te kakvo je naslijeđe ostavio – pitanja su na koja ćemo u trima emisijama odgovore tražiti u razgovoru s Mladenom Ančićem, Davorom Derenčinovićem, Davorom Marijanom i Antom Nazorom.

Autori i voditelji su Gordan Ravančić i Josip Mihaljević.

/1. emisija/ Urednica: Antonia Hrvatin Roth

Emisiju možete poslušati i OVDJE

facebook komentari

Nastavi čitati

U potrazi za Istinom

Nema crno-bijele istine: Srbi ustaški generali

Objavljeno

na

Objavio

Uz NDH i dr Pavelića bili su mnogi Srbi, a popriličan broj njih je i visoko kotirao u hijerarhiji Ustaškog pokreta i države.

Tako je vrlo ugledni član predsjedništva Hrvatskog državnog sabora bio dr Savo Besarović koji je ujedno bio i blizak prijatelj s dr Antom Pavelićem.

Dr Svetislav Šumanović (vice-ban Hrvatske i Slavonije 1903/1906.) i Uroš Doder (predsjednik Upravnog odbora Srpske banke iz Zagreba 1929/1941.) bili su članovi Hrvatskog državnog sabora. Poslije rata, Besarović je uhićen, osuđen i smaknut (navodno je prije smrti klicao kako je Hrvat i umire ze domovinu Hrvatsku, te da mu je bila čast biti članom vlade NDH. Šumanović je uspio emigrirati.

Osoba od posebnog povjerenja poglavnika Pavelića bio je general Đuro Grujić koji je obnašao dužnost glavara glavnog stožera Hrvatskih oružanih snaga i on je na suđenju pred Vrhovnim vojnim sudom u Beogradu (rujna 1945.) izjavio:

”Veliki broj Srba pravoslavaca je bio visoko pozicioniran u Hrvatskoj vojsci, a veliki broj civila, pravoslavaca i Srba svoju su obvezu prema državi odrađivali na druge načine. Dr Savo Besarović, pravoslavac, je bio ministar u vladi Nezavisne države Hrvatske. Desetak Srba – pravoslavaca zauzimali su itekako osjetljive pozicije u toj Vladi i toj hrvatskoj vojsci.” (Arhiva Vrhovnog suda FNRJ, Grujić i ostali, 1945, 2298/45)

Glavni zapovjednik Hrvatske vojske od 1943. do konca 1944. godine bio je general Fedor Dragojlov. Nakon rata emigrirao u Argentinu i tamo nastavio pisati o ustroju hrvatskih oružanih snaga (1952. godine s Vjekoslavom Vrančićem izdao i knjigu s tom tematikom).

Generali Jovan Iskrić, Mihajlo Lukić, Miroslav Opačić, Milan Desović, Milan Uzelac, Đuro Dragičević, Lavoslav Milić, Zvonimir Stimaković, Miloš Ožegović, Jovan Pribić, Dušan Palčić, Đuro Dragičević također su zauzimali visoke pozicije u oružanim snagama NDH i nijedan od njih nikad nije odbio lojalnost Paveliću. Od 13 spomenutih, njih 3 ponijeli su titulu „vitez“.

Magistar farmacije, apotekar iz Bijeljine Ljubomir Pantić u vladi NDH je bio ministar bez lisnice. Nakon rata se (poslije 5 mjeseci provedenih i emigraciji) vratio u Jugoslaviju, pošto je uspostavio kontakt sa svojim rođakom, istaknutim komunistom i partizanom (Titovim osobnim prijateljem i suradnikom) Rodoljubom Čolakovićem Roćkom. Zahvaljujući ovoj vezi, osuđen je samo na tri i pol mjeseca zatvora, a poslije izlaska na slobodu nastavio je normalno živjeti u Beogradu. Dobio je čak i državnu mirovinu (o čemu opširnije piše Dennis Barton, u svojoj knjizi Croatia 1941 – 1946, The Churchill History Information Centre, London, 2007).

Među one koji su preživjeli spadaju: Jovan Iskrić (umro kao umirovljenik u Zagrebu 1961.); Dušan Palčić  (umro kao umirovljenik u Zagrebu 1963.); Đuro Dragičević (umro je u Austriji, uspio emigrirati); Fedor Dragojlov (pobjegao, umro 1961 godine u Buenos Airesu, Argentina).

Oni koji nisu imali rođake među komunistima nisu tako dobro prošli.

General Đuro vitez Grujić osuđen je na smrtnu kaznu (u Beogradu) i strijeljan 24.rujna 1945 godine.

Milan Desović (osuđen na dvadeset godina robije, zbog lošeg zdravlja pušten 1960 godine. Iste godine je umro u Zagrebu).

Mihajlo Lukić osuđen je na deset godina zatvora, od čega je odležao pet, a dalja sudbina mu je nepoznata.

Zvonimir Stimaković (izdržao svih dvadeset godina robije u Staroj Gradiški. Nikad se nije odrekao svoje prošlosti niti NDH, nikad se nije pokajao, nisu ga slomili. Umro je 1974 godine u Zagrebu u 83 godini).

Mihajlo Lukić (osuđen na deset godina zatvora, odležao pet, daljnja sudbina nepoznata).

Milan Uzelac – general zrakoplovstva NDH (proveo u zatvoru dvije godine, navodno pušten s dugogodišnje robije na intervenciju iz komunističkog vrha, umro je 1954 godine u Zagrebu).

Bilo je pravoslavaca pripadnika ustaškog pokreta za koje izvori govore da su bili ratni zločinci, pa čak i to kako su posebno okrutno postupali prema svojim sunarodnjacima Srbima-pravoslavcima. U tom kontekstu najčešće se spominju Marko Šarac (osuđen na smrt i strijeljan 1946.), Milka Obradović (navodno ubijala u Staroj Gradiški) i Mile Vasić (iz logora Jasenovac).

General Zvonimir Stimaković

Knjiga „Srbi generali u NDH 1941-1945.“, Nenada Vukadinovića, dragocjen je izvor podataka o ovim vojnim dužnosnicima NDH koje Srbi smatraju svojom „sramotom“. (Vidi: https://www.bastabalkana.com/2015/09/srpski-ustaski-generali-u-ndh-nezavisnoj-drzavi-hrvatskoj/)

Isti izvor (u navedenom tekstu od 6. rujna 2015. godine) tvrdi: „U NDH je bilo 13 generala Srba i čak 28 generala Jevreja“.

Dakako da se postavlja pitanje: Kako je to bilo moguće ako je NDH doista bila tvorevina u kojoj je sve bilo „krv i zločin“ i ako je u njoj vladala rasna i nacionalna segregacija u mjeri u kojoj to tvrde srpski i komunistički propagandisti!?

Kako bi pokušao uspostaviti „balans“, autor Dragoslav Bokan (riječ je o srpskom redatelju, vođi paravojne četničke formacije „Beli orlovi“ u ratovima 90-ih godina na prostoru SFRJ), navodi kako je bilo i Hrvata koji su aktivno sudjelovali u četničkom pokretu, ali čini se da mu je argumentacija jako tanka, jer spominje samo dva imena: Zvonimir Vučković (Prkić) i Vladimir Predavec. Prvog hvali kao „jednoga od najhrabrijih Dražinih vojvoda“ (ne navodeći nikakve dužnosti koje je obnašao), a za drugog kaže da je bio „sin potpredsednika HSS-a“ i „zapaženi učesnik Ravnogorskog kongresa u selu Ba“ – i to je uglavnom to.

Dakako da nitko ne spori da je i na četničkoj strani bilo onih koji su imali hrvatske krvi, ali još nema izvora koji bi potvrdili da je to bila iole značajnija brojka, posebice kad je u pitanju sam vrh hijerarhije četničkog pokreta ili „JvuO“.

Sve naprijed rečeno nema za cilj opravdavati niti optuživati bilo koga, nego podsjetiti na neke fakte koje se (smišljeno i sustavno) previđaju i zanemaruju.

Činjenice iz prošlosti moramo analizirati hladne glave i bez strasti. Samo tako se može utvrditi prava povijesna istina i napraviti odmak od crno-bijelog pogleda na svijet koji nam se nameće zadnjih 72 godine.

Zlatko Pinter

facebook komentari

Nastavi čitati