Pratite nas

Kultura

Hrvatski standardni jezik stalno kopni!

Objavljeno

na

Ilija Protuđer
Ilija Protuđer

Sve je počelo još u Tovarniku 22. prosinca 1990. kada je na prijedlog Ive Frangeša dogovoreno da će se svake godine od 13. do 17. ožujka (poslije je to razdoblje pomaknuto od 11. ožujka) održavati Dani hrvatskoga jezika u čast potpisivanju Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika iz 1967., koju je objavio zagrebački tjednik Telegram 17. ožujka 1967., na svojoj naslovnoj stranici.

Te nezaobilazne i važne nadnevke, iz bliže povijesti hrvatskoga jezika i naroda, sve je potvrdio Hrvatski državni sabor 1997.:

Dani hrvatskoga jezika obilježavat će se prigodnim priredbama, predavanjima i natjecanjima u javnom i kulturnom životu Republike Hrvatske, u spomen Deklaraciji o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika, a u svrhu promicanja čistoće hrvatskoga jezika u javnoj uporabi. Vlada Republike Hrvatske posebnom će odlukom utvrditi koje će se priredbe, predavanja i natjecanja financirati iz državnoga proračuna.« (NN, br. 27., 1997.).

Ti nas dani moraju podsjećati na teško, ali slavno vrijeme nastanka, potpisivanja i objavljivanja Deklaracije tim više što ni danas stanje u hrvatskome jeziku nije puno bolje. Istina, više nisu na djelu unitaristički i srpski pritisci koji su, u gotovo sto i pedeset godišnjem razdoblju, od prve polovice devetnaestoga stoljeća pojavom V. Karadžića te onda pobjeda hrvatskih vukovaca pa do demokratskih promjena (1990.), uvelike najavili nestajanje hrvatskoga jezika, prvo ga stavljajući pod istu kapu sa srpskim jezikom i zajedničkim nazivom hrvatskosrpski, a onda ga postupno, smišljeno i podmuklo pretvarali u srpski jezik.

Danas je navala engleskoga jezika i sveopće globalizacije koja nemilosrdne tare, ne samo male jezike nego i jezike s malim brojem njegovih govornika, a među njima je i hrvatski jezik.

Druga je poteškoća što mnogi Hrvati, a među njima i neki jezikoslovci nisu svjesni zabrinjavajućega stanja u kojem se već nalazi ili će se brzo naći hrvatski jezik. Izgube li Hrvati svoj jezik, više ne će biti narod, a onda ni nacija jer će nestati u raljama proždrljivog gutača bez obzira kako ga nazivali.

Sada na početku 21. stoljeća stanje je teško kao i slavne 1967. Ulice su nam pune natpisa na engleskome jeziku, rijetke su tvrtke na hrvatskome (iako zakon zabranjuje naziv na nehrvatskome), svijet informatike i kompjutorizacije samo još više produbljuje sraz, oko nas su mnoge engleske riječi: ok, cool, stage, styling, backstage, fast food, sorry, please, happy itd., čak pravimo i rečenične sklopove prema engleskome jeziku pa je već udomaćeno Zagreb Film Festival ili Motovun Film Festival, a hrvatski se lijepo kaže Zagrebački filmski festival ili Filmski festival u Zagrebu. Isto vrijedi i za Motovun i druge gradove koji su nadjenuli naslove po istom engleskome sklopu.

U pomanjkanju informacija i vijesti s terena otvaram Internet i čitam poražavajuće odgovore u anketi koju je napravio Iskon. Na pitanje što mislite o neprestanom ”čišćenju” hrvatskoga jezika?

Odgovori su: tako treba, tek 13%, već mi je muka od toga, čak 81 % dok je 6% odgovorilo, svejedno mi je.

Imamo i svijetlih primjera. Splitska OŠ Pujanki 27. godinu zaredom provodi natjecanje u povodu Dana hrvatskoga jezik kad svaki učenik nauči po jednu pjesmu krasnosloviti i onda se u izlučnim natjecanjima dođe do najboljih koji u završnici dobiju zaslužene nagrade i sve je to potkrijepljeno fotografijama s natjecanja. Čestitamo!

Mene je ravnateljica Davorka Deur iz OŠ Josipa Pučačića u Omiša pozvala da održim predavanje o hrvatskomu jeziku tamošnjim učiteljima i drago mi je da su svi bila zadovoljni jer je trajalo dvostruko više od planiranoga. Veselim se i tomu što me pozvao i Vlade Dragun da održim i predavanje ravnateljima osnovnih škola SDŽ o istoj temi.

Naravno da ima ovakvih sličnih pomaka u njegovanju i čuvanju hrvatskoga jezika u mnogim osnovnim i srednjih školama diljem Hrvatske, ali u široj javnosti nema jačeg odjeka.

Uz rečeno, Dani hrvatskoga jezika održavaju se radi podizanja jezične kulture te boljega poznavanja hrvatskoga jezika i njegove povijesti.

Usprkos pozamašnoj literaturi iz koje se mogao naučiti pravilan hrvatski jezik, mnogi to još nisu uspjeli, vjerojatno nisu htjeli, pa je njihov rječnik i dalje hrvatskosrpski kako se dugo nazivao, a to je zapravo srpski što je bliže istini. Evo samo nekoliko najčešćih primjera na leksičkoj razini jer njezino objašnjenje zahtijeva manje dragocjenoga novinskog prostora. Malo je govornika koji ne rabe srbizam naprosto (To je naprosto tako.) iako hrvatski jezik ima najmanje četiri zamjene: jednostavno, upravo, uistinu, zapravo …, često čujemo srbizam uvaženi (kolega) a hrvatski jezik ima najmanje pet dobrih zamjena: cijenjeni, poštovani, ugledni, priznati, dragi …, umjesto naredne sedmice treba reći sljedećega ili idućega tjedna, kupujemo novinu, a treba novine, u većine je govornika dobro veče, a treba dabra večer, stalno čujemo dešava se, a treba događa se ili se zbiva, ili kada im se kaže da treba govoriti građevna dopusnica umjesto građevinska dozvola ili surječje za kontekst, onda im je to silovanje jezika, a ne prihvaćanje hrvatskih izraza.

Dr. sc. Ilija Protuđer, jezikoslovac iz Splita

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kultura

Sve je spremno za dugoočekivanu premijeru filma ‘General’

Objavljeno

na

Objavio

Sve je spremno za ovogodišnje 66. izdanje Pulskog filmskog festivala i za večerašnje otvaranje kojem će nazočiti hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović, pod čijim se pokroviteljstvom festival i održava, potvrdila je ravnateljica Festivala Gordana Restović.

Uz brojne dnevne programe i projekcije, prvi festivalski dan obilježit će dugoočekivana premijera filma “General”, redatelja Antuna Vrdoljaka, o životu i značaju za Hrvatsku i hrvatsku povijest generala Ante Gotovine, s Goranom Višnjićem u naslovnoj ulozi. Za taj film iznimno je velik interes publike još od prvog dana puštanja karata u prodaju, rečeno je na konferenciji za novinare u Puli.

“‘General’ je prvi od osam filmova nacionalne produkcije koji će biti prikazan u Areni, a tim se filmovima u hrvatskom programu i konkurenciji za Zlatne arene pridružuje još šest filmova hrvatske manjinske produkcije u Istarskom narodnom kazalištu. U svakom slučaju, tijekom festivala očekuje nas 110 filmova na sedamnaest lokacija”, istaknula je Gordana Restović.

Svečano otvaranje festivala počinje u 21,30 sati i izravno će se prenositi na Prvom programu Hrvatske radiotelevizije. U sklopu programa otvaranja sestre Marija Husar Rimac i Ivana Husar Mlinac izvest će nacionalnu i istarsku himnu a tijekom ceremonije uručit će se iznimno važna festivalska nagrada, koja nosi ime po svom osnivaču, Marijanu Rotaru koja je ove godine dodijeljena Povijesnom i Pomorskom muzeju Istre. Nakon svečanosti otvorenja slijedi tradicionalni vatromet koji simbolično označava početak novog izdanja Pulskog filmskog festivala.

Ovogodišnja 66. Pula nudi tri premijere, a umjetnički direktor festivala Zlatko Vidačković iz bogatog programa izdvojio je povratak PoPularnog programa i europskih filmova u Arenu tako da će gledatelji moći uživati u šest filmova uglavnom biografskim, posvećeni posvećeni životopisima velikih umjetnika.

“Mislim da je ova kombinacija hrvatskog i europskog filma dobitna kombinacija koja se, kada smo je prije deset godina pokrenuli, pokazala dobrom za publiku, ali ujedno daje i europski kontekst hrvatskoj kinematografiji”, poručio je Vidačković te dodao kako postoji više razloga vraćanja europskog filma u drugi termin u Areni – od povećanja kvalitete i žanrovske raznovrsnosti do atraktivnosti programa za publiku u Areni.

Foto: Hina

(Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kultura

Nikakvo čudo što ‘neki ne mogu razumjeti o čemu govori’ Gradonačelnik…

Objavljeno

na

Objavio

Facebook

OBERSNEL: Ja sam ponosan i zadovoljan intendanturom Marina Blaževića. Jasno mi je da neki ne mogu razumjeti o čemu govorim, ali nemam namjeru nikoga educirati.

JA: Gradonačelnik ne bi educirao educirane ljude! Ima jedna “sitnica”, na mjesto intendanta poželjno je da ima više kandidata sa zacrtanim programima. Zašto nitko, baš nitko više ne želi doći u Rijeku? Nikakvo čudo što “neki ne mogu razumjeti o čemu govori” Gradonačelnik.

OBERSNEL: Smatram puno važnijom činjenicu da se u Zagrebu, Ljubljani, Trstu i drugim gradovima u okruženju s poštovanjem priča o Riječkom kazalištu i da se od tamo organiziraju autobusni prijevozi na programe.

JA: Iruda ti, vidim puno autobusa s talijanskim registracijama koji dovoze ljude na popravak zuba u Rident na Turniću; ne vjerujem da takvi uzgred idu na predstave u HNK Ivana pl. Zajca – po preporuci stomatologa! Sjeća li se Gradonačelnik koliko je HNK Ivana pl. Zajca u posljednje tri (3) godine dobilo godišnjih nagrada hrvatskoga glumišta; trebaju mu prsti samo jedne ruke!

OBERSNEL: Činjenica je da građani Rijeke to Kazalište doživljavaju na drugačiji način i da su oni koji to kazalište vole svojim prilozima praktički obnovili sjedalice u parteru i ložama. To je način na koji rade sve kazališne kuće jer se i time dokazuje odnos prema kazalištu.

JA: A kad je bila radna akcija za gledatelje, kad su se sakupljali dobrovoljni prilozi? Koje to kazališne kuće koje posluju na tržišnim principima prose svoje gledatelje za pomoć u obnovi sjedalica?

OBERSNEL: Za one koje jedino to brine, kazališni zahodi biti će obnovljeni tijekom ljeta iz gradskog proračuna.
JA: Ma svaka čast! Ne će valjda ljudi pišati u Mrtvi kanal ili Kazališni park! Mi smo ipak grad kulturnih ljudi! Hoće li predplatnici dobrovoljno pomoći u obnovi zahoda?

OBERSNEL: Međudržavnim ugovorom Republika Italija obvezala se financirati aktivnosti talijanske manjine, ali se nigdje u tom sporazumu izrijekom ne spominje Talijanska drama.

JA: ??? A kakav se program talijanske manjine treba financirati ako ne u prvome redu kazališni program Talijanske drame, književnost, tiskovine i uobće kulturno stvaralaštvo talijanske manjine? Tu nešto vonja…!

OBERSNEL: U Rijeci postoji jaka svijest o postojanju talijanske manjine jer je prva predstava na talijanskom jeziku izvedena već 1946. godine. Zaposlenici Talijanske drame su redovni zaposlenici Kazališta i primaju plaću iz proračuna Grada Rijeke.

JA: Ne će financirati Talijanska vlada, ali hoće “Riječka vlada”? Jaka “svijest o postojanju talijanske manjine jer je prva predstava, bla, bla, bla”… I jaka savjest! Da se razumijemo, poštujem obstojnost Talijanske drame, jedinstvene u Lijepoj našoj, ali (eto ga na!) koliko je njihov program kvalitetan, gdje su nagrade i priznanja, festivali, gostovanja, itd, etc… Talijanska vlada ne želi financirati njihov program, a mi ćemo im davati plaće!?

OBERSNEL: Stav Talijanske vlade je takav kakav je, a riječ je, kako je vijećnik Skerbec već kazao, o tehničkom problemu i sredstva ipak pristižu s određenim zaostatkom od godinu dana.

JA: A što je sad ovo, ipak plaća “s određenim zaostatkom” (od godinu dana!) Talijanska vlada sa stavom (borilački pojam)? U ovome slučaju, Gradonačelnik je trebao gradskim vijećnicima predočiti konkretno mišljenje (stav!) Talijanske vlade, a ne palamuditi o “tehničkom problemu”!

OBERSNEL: Netočno je da je Rijeka 2020 preuzelo financiranje Talijanske drame, već je točno da će kroz programsku djelatnost EPK 2020 na određeni način biti nadoknađen dio sredstava od ovog dijela financiranja drame, zato što su to programi posebno definirani kao dio programa EPK 2020.

JA: Netočno postaje točno i to “na određeni način”! Dakle, “EPK Rijeka 2020” financira se iz Gradskog proračuna, a to znači da će djelatnici Talijanske drame dobiti novac za izvršenje programa, iz Gradskog proračuna plaće, a to je isto! Talijanska vlada dat će nešto “s određenim zaostatkom” što znači jednog dana, a možda i prije!

Siniša Posarić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari