Pratite nas

Reagiranja

Hrvatski sveučilišni sindikat: Ovo je jedna od najizazovnijih akademskih/školskih godina u novijoj hrvatskoj povijesti

Objavljeno

na

AMICUS CERTUS IN RE INCERTA CERNITUR

Ovo je jedna od najizazovnijih akademskih/školskih godina u novijoj hrvatskoj povijesti. Sličnu situaciju imali smo jedino za Domovinskoga rata, kada su osjećaji straha, tjeskobe i neizvjesnosti bili skoro identični ovima danas.

Razlika je bila jedino u vidljivom neprijatelju, koji je danas jednako učinkovito razoran, iako uočljiv tek mikroskopom. U jesen 1991. mnogi od nas mislili su da napuštaju svoje domove zauvijek, dok gotovo nitko nije vjerovao da će se hrvatsko stanovništvo vrati u Hrvatsku Kostajnicu ili Vukovar. Nakon puno muke, izgubljenih života, mnogo strepnje, to se ipak dogodilo.

Tako će i ova situacija kojoj svjedočimo danas proći. Život se ne može zaustaviti. Najbolji dokaz tome su porodi u automobilima pred Petrovom bolnicom netom nakon potresa. Svjedočimo mnogim gestama, ljudi plješću, plešu, pjevaju, ali velik dio njih i radi. Sve javne službe dorasle su trenutku, a ovim putem želim se osvrnuti na rad znanstvenog i nastavnog osoblja, kao i pripadajuće administrativne infrastrukture.

Iako smo fizički “odrezani” jedni od drugih, ljudi čine velike napore da nastava teče neometano, da se ne gube dragocjeni dani, da se ne gomila nastava te da naša djeca ne budu zakinuta za ustavnu kategoriju: pravo na učenje.

Pokrenut je golem aparat, ljudi su izuzetno ozbiljno shvatili svoju ulogu, a naša djeca i studenti iznimno su zainteresirani i disciplinirani. Kao da su osjetivši mogućnost gubitka tog privilegija svi zajedno odlučili prkositi ovim ludim vremenima s obilježjima opće katastrofe. Jedan dio znanstvenih i nastavnih objekata stradao je u potresu i predstavlja posebnu tragediju.

Svim srcem se nadamo kako će se iznaći interventni sredstva za što brže osiguravanje održavanja nastave u alternativnim objektima, a sigurni smo i da će se akademska zajednica solidarizirati u tim naporima. Uvijek smo bili najsolidarniji kada je najviše trebalo, a tako će biti i sada. Danas više nitko ne razmišlja o štrajku, danas svi razmišljamo o našem radu i želji da što prije vidimo naše studente, đake i kolege te da im nastavimo prenositi znanje s još većim entuzijazmom. Fiat lux!

Predsjednica Hrvatskog sveučilišnog sindikata,
Doc. dr. sc. Vlatka Vukelić

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Mladen Pavković: Sramota. Još nitko nije odgovarao za ubijenu djecu

Objavljeno

na

Godine idu, a još nitko nije obznanio točan popis djece koja su stradala u hrvatskom obrambenom Domovinskom  ratu.

Evo, redatelj Jakov Sedlar, autor brojnih povijesnih dokumentarnih i inih filmova, još će ove  godine predstaviti javnosti svoj novi dokumentarni film o toj djeci, o tim nezaštićenim malim junacima, koji su poginuli diljem Hrvatske – ni krivi ni dužni, odnosno o prekinutom djetinjstvu.

Tijekom rata razoreni su brojni objekti i ustanove što su služili djeci i u kojima su ona boravila, učila, igrala se…Riječ je o dječjim vrtićima, osnovnim i srednjim školama.

Jeste li možda čuli ili čitali da je netko odgovarao što je i jedan taj objekt bio na meti srpskih i inih četnika?

A jeste li čuli da je barem netko odgovarao za smrt nekog dječaka ili djevojčice u vrijeme Domovinskog rata?

A tijekom 1991. razoreni su i dječji domovi (8), domovi za rehabilitaciju mladeži (3) i domovi za rehabilitaciju hendikepirane  djece (5).

Nitko ne pita ni: kakve su na djecu, koja su danas već odrasli ljudi,  ostavile posljedice sirene za uzbunu, raketiranja, gubitak najmilijih, ili njihov život u javnim skloništima, podrumima…

Mnoga su djeca, zajedno sa svojim roditeljima,  u vrijeme rata, bila istjerana iz svojih domova i život su nastavili negdje drugdje, u neadekvatnim uvjetima. U Klanjcu su, primjerice, djeca živjela u željezničkom vagonu! Čak oko 185 tisuće djece moralo je do kraja ožujka 1992. napustiti svoje kuće i stanove.

Prvo ubijeno dijete bila je djevojčica od 16 godina koja je stradala  5.srpnja 1991. u selu Gornja Budičina pokraj Petrinje, na pragu svoje kuće. Do tog datuma bilo je ranjeno šestoro djece.

Djeca su stradavala i nakon „primirja“, tako da je do 24. ožujka 1992. poginulo 58, a ranjeno 332 djece.

Inače, prema tadašnjim podacima Ministarstva obrane RH, do ožujka 1992. najmlađa žrtva rata protiv Hrvatske je dječak od 4 mjeseca, a najstarija je djevojčica od 17 godina.

U tom vremenu, najžešćeg rata, najviše je stradalo djece u dobi 11-14 godina.

Dječaci su stradavali znatno češće nego djevojčice.

Većina je djece poginula ili bila ranjena djelovanjem vatrenog oružja i oruđa tj. eksplozivnim tenkovskim, topovskim i minobacačkim granatama ili bombardiranjem, odnosno raketiranjem iz zraka.

Kasnije su djeca, kao u Škabrnji, stradavala i od neeksplodiranih projektila i naprava (2002.).

Dakle, osim što su djeca ubijana, ranjavana, prognana, veliki broj je doživio i ratnu traumu. Možete li zamisliti kakvog je utjecaja ostavio događaj na neko dijete kad je vidjelo mrtvog čovjeka, što su doživljavala kad su bila odvojena od oba roditelja, kad su iz skloništa gledala četnike i čekala hoće li im netko ubaciti granatu, itd. i tako redom.

Sve to pamtimo i znamo, ali…hoće li napokon netko i zbog toga odgovarati?

(Pitanje za milijun kuna!)

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Zajednica utemeljitelja HDZ-a ‘dr. Franjo Tuđman’: Pokažimo odgovornost i zajedništvo

Objavljeno

na

Objavio

Zajednica utemeljitelja HDZ-a „dr. Franjo Tuđman“ iz osjećaja odgovornosti prema svima koji podnose težak teret krize u kojoj se, baš kao i sve druge zemlje našla i naša domovina, poziva na nužno potrebnu odgovornost. To podrazumijeva zajedništvo oko napora koje kao društvo ulažemo kako bi zaštitili zdravlje i živote ljudi, te ublažili posljedice ove krize na naše gospodarstvo.

Zbog toga je neprihvatljivo ovu krizu, koju nitko u Hrvatskoj nije izazvao niti na bilo koji način uzrokovao, stavljati u neprihvatljiv politički kontekst, optužujući Vladu, a time i HDZ, da na njoj žele politički profitirati. Takvo neodgovorno lamentiranje mogu si dopustiti samo oni koji su nesvjesni dubine ove krize i zahtjevnosti vremena koje je pred nama, omalovažavajući sve istinske napore da iz ove situacije izađemo sa što manje žrtava.

Zbog toga Zajednica utemeljitelja, svjesna da će razvojem krize rasti broj neodgovornih i zlonamjernih pojedinaca, ali i onih koji u strahu od neizvjesnosti gube živce i traže sve i odmah, poziva sve dobronamjerne ljude da zadrže prisebnost, ne podliježu iracionalnim pozivima na ignoriranje zdravstvenih rizika i širenju panike. Vodimo računa da upravljanje krizom ovakvih razmjera nije jednostavan posao, da nitko ne može predvidjeti duljinu njenog trajanja i da su sredstva s kojima država raspolaže limitirana.

Stoga pozivamo sve, neovisno u kojoj se ulozi nalaze i neovisno pripadaju li javnom ili privatnom sektoru, na razboritost i ponašanje koje će nam omogućiti da sačuvamo supstancu koja će nam, kada zdravstvena kriza završi, omogućiti nastavak gospodarskih aktivnosti.

Od onih koji su nas, kada je naša Vlada gospodarske i financijske teme tretirala kao prvorazredna pitanja, napadali ideološkim floskulama i predbacivali nam izmišljeno „ideološko zastranjivanje“, ne očekujemo da u ovoj krizi budu konstruktivni ni prema Vladi ni prema HDZ-u. Ali moramo ih pozvati da makar u ovim teškim okolnostima neutemeljenim kritikama prestanu nanositi štetu čitavom društvu.

Apeliramo na sve da se suzdrže od pamfletističkog pristupa ozbiljnim temama. Pozivamo sve aktere na političkoj i društvenoj sceni da se klone nerazumnog pretjerivanja i pokušaju biti odgovorni prema sebi, svojim obiteljima i čitavom društvu.

Pobrinimo se da na kraju svega, kad utihnu zasljepljujuće strasti i isključivost sudionika, naše ponašanje u vrijeme ove krize dobije zadovoljavajuću ocjenu.

Mario Kapulica

Predsjednik Zajednice Utemeljitelja HDZ-a „dr. Franjo Tuđman“

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari