Glasovanjem o raspravljenim točkama Hrvatski sabor danas zaključuje redovito jesensko zasjedanje, a zastupnici će otići na jednomjesečni odmor.

Sabor je s 81 jednim glasom za, 4 sudržana i 11 protiv u petak izglasao Deklaraciju o položaju Hrvata u BiH. Zastupnici Mosta nisu glasali.

Na deklaraciju je bilo podneseno dva HDZ-ova amandmana, četiri Mostova te 15 SDP-ovih.

Od dva HDZ-ova amandmana djelomično je prihvaćen onaj kojim se ‘pozdravlja rješavanje statusnih i egzistencijalnih pitanja pripadnika HVO-a’, te onaj kojim se od MVEP-a traži da jednom godišnje Saboru podnese izvješće o provedbi Deklaracije.

Vlada je također prihvatila osam amandmana SDP-a – dva u cijelosti i šest djelomično. Riječ je o uglavnom o amandmanima tehničke prirode dok su oni kojima su nastojali utjecati politički i suštinski na sadržaj Deklaracije odbijeni. Među djelomično prihvaćenima je onaj kojim se u preambuli tekst mijenja te glasi: ‘Naglašavajući važnost bilateralnih odnosa između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine, Hrvatski sabor pozdravlja posvećenost svih vlada Republike Hrvatske jačanju odnosa s Bosnom i Hercegovinom’

Na odbijanje Mostovih amandmana reagirao je Božo Petrov. ‘Licemjerno se opet pružili lažnu ruku mira Hrvatima u BiH. Ostavili ste ih na vjetrometini i na milosti drugih’, kazao je Petrov.

Kazao je da je originalni tekst Deklaracije izgledao sasvim drugačije. ‘Sve se izmijenilo u deset dana. Ja ću vam postaviti pitanje. gospodine Ljubiću, tko i kad vas je natjerao da pogazite svoju riječ i svoja stajališta, da zaboravite Hrvate koje ovdje trebate braniti, da razvodnite dodatno Deklaraciju, da usvojite dodatno SDP-ove amandmane, a oni vas na kraju prevare’, rekao je Petrov.

‘SDP ne treba trbuhozborca u vidu Mosta. Što je Most mislio pokazao je 2015. godine’, odgovorio je Petrovu SDP-ov Joško Klisović.

SDP je odlučio ne podržati Deklaraciju. Presudilo je to što Vlada nije prihvatila amandman koji kaže da ‘Hrvatski sabor osuđuje sve politike i postupke koje su imale ili imaju za cilj dezintegraciju BiH, njenu podjelu, ugrožavanje teritorijalnog integriteta, te narušavanje ravnopravnosti konstitutivnih naroda i građana.’

‘Ne želimo nositi teret HDZ-ove politike iz ’90-tih prema BiH. riješite nas tog tereta, a onda tražite od nas da podijelimo’, kazao je Arsen Bauk.

Nakon što su i službeno odbijeni svi Mostovi amandmani, a uoči glasanja o samoj Deklaraciju, stanku je zatražio Božo Petrov, a nakon stanke održano je glasovanje.

Petrov: Licemjerno ste ponudili lažnu ruku mira Hrvatima u BiH

Mostu nije prihvaćen niti jedan amandman. Tako nije prošao prijedlog da se najmanje dva puta godišnje traži reakcija i izvještava Vijeće sigurnosti UN-a i brojne europske institucije, od Vijeća Europske unije do OESS-a, o svim postupcima i odlukama na štetu hrvatskog naroda, ali i stabilnosti i funkcionalnosti BiH. Odbijen im je i amandman kojim se traži promjena Ustava RH kako bi se svim Hrvatima izvan Hrvatske omogućilo dopisno i elektroničko glasanje, onaj kojim se traži pružanje kontinuirane pravne potpore pripadnicima HVO-a te onaj o izjednačavanju u pravima studenata hrvatskih državljana, neovisno o tome je li im prebivalište u RH ili BiH, kao i prava studenata koji su djeca ratnih invalida HVO-a sa studentima djecom ratnih invalida HV-a.

„Licemjerno ste ponudili lažnu ruku mira Hrvatima u BiH, a ostavili ste ih na vjetrometini i milosti drugih”, poručio je čelnik Mosta Božo Petrov u raspravi o amandmanima.

Petrov se obrušio na predsjednika matičnog saborskog Odbora Božu Ljubića poručivši mu da je prvi prijedlog Deklaracije bio konkretan. „Svi ovi amandamani su stajali koji su bili u prvom nacrtu i sve se izmijenilo kroz deset dana. Tko i kad vas je natjerao da pogazite svoju riječ i svoja stajališta, da zaboravite Hrvate koje trebate braniti, da razvodnite deklaraciju”, pitao je Petrov.

Bačić: Izdignite se iznad svoji uskih stranačkih interesa

U saborskoj stanci za slobodan govor šef HDZ-ova Kluba Branko Bačić pozvao je „sve parlamentarne stranke da se danas na dan kada je potpisan Daytonski sporazum u Parizu izdignu iznad svojih uskih stranačkih interesa i podrže Deklaraciju čija je isključiva namjera poboljšati, definirati jednakopravnost i konstitutivnost hrvatskog naroda i BiH”.

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Eto, vidiš, govorio mi je nekakav unutarnji glas, budi da su „virni krivovirna pravca“, podigoše mu spomenik. „Najveći i najljepši“, upravo onako kako je obećavao zagrebački gradonačelnik. Dobro, ne voliš gradonačelnika, ali danas, na Dan ljudskih prava, srce bi ti ipak trebalo biti na mjestu, ako ni zbog koga i ni zbog čega, onda zbog Kuzme Kovačića i njegove umjetnine.

Da, tako i jest: srce mi je zbog njih na mjestu. Ali ovdje i sada nije riječ o umjetniku i umjetnini. O njima su u svom jadu i čemeru neumjesno i nepristojno u javnim priopćivalima cviljeli jugani (jarmoljubci) staroga kova teško pogođeni postavljanjem spomenika. Razumijem njihovu neuljuđenu tugu. Razumijem i stanovitu uljuđenu suzdržanost jugana novoga kova. Ipak, lagao bih kad bih rekao da suosjećam s njima, i jednima i drugima. To je možda krivo? Možda. Ali što mogu, ne zapovijedam svomu osjećaju, a hinjena mi se sućut gadi. Možda je krivo samo to reći? Ako je tako, ni tu mi nema pomoći. Kakav sam, takav sam.

Srce mi je dakle na mjestu, ali uznosan bi izraz zadovoljstva bio posve neumjestan. Zašto? Zbog okolnosti u kojima je spomenik otkriven. Kakve sad okolnosti? Razmotrimo to.

Nikada nisam dvojio da će Tuđman i u Zagrebu dobiti spomenik. Stoga nisam ni iznenađen. Nikad mi, kao ni kiparu Kovačiću, nije bio dvojben ni politički smjer ni državnički format Franje Tuđmana. Svi spomenici podignuti prvomu hrvatskom predsjedniku diljem domovine spomenici su – hrvatskomu suverenizmu. U tomu se svi politički Hrvati slažu.

Domoljubcima je to razlog štovanja, a domomrzcima razlog zatiranja Tuđmanove uspomene.

Tuđmanova se uspomena zatirala okrutno: ocrnjivanjem i blago: reinterpretacijom. Ocrnjivačima – juganima staroga kova – Tuđman je bio i ostao samo zločinac bez premca. Reinterpretima – juganima novoga kova – Tuđman je prikriveni globalist.

Ocrnjivanje je u velezločinca sažeo Zoran Erceg izgredom na svečanosti otkrivanja zagrebačkog spomenika Tuđmanu. Reinterpretaciju Tuđmanova suverenizma osmislio je Zdravko Tomac na jednoj od komemoracija u povodu Tuđmanove smrti u zagrebačkom Povijesnom institutu. „Vjerodostojni“ je profesor nazočnicima priopćio da mu je pokojni Tuđman „u četiri oka“ rekao: Borba za samostalnost i suverenost Hrvatske samo je prvo poluvrijeme; drugo je poluvrijeme borba za članstvo Hrvatske u Europskoj uniji [tj. za odbacivanje samostalnosti i suverenosti]. To je humus iz kojega je niknula ideologija Sanaderova „novog“ HDZ-a. Tako su novi hrvatski jarmoljubci, Sanaderovi eurohrvati, god. 2003. od starih jarmoljubaca, Račanovih jugohrvata, preuzeli vlast i nastavili proeuropski „detuđmanizirati“ Hrvatsku.

Najžešće razdoblje „detuđmanizacije“ označila je HDZ-ova idila s Carlom del Ponte, glavnom tužiteljicom haaškoga Međunarodnog kaznenog sudišta za zločine počinjene u bivšoj Jugoslaviji (ICTY). U to je vrijeme HDZ-ova vlast bjesomučno progonila hrvatsko „plemstvo mača“. Junaci Domovinskoga rata degradirani su u hulje i ništarije, zatvarani i osuđivani, a njihovu mrtvom vrhovnom zapovjedniku Franji Tuđmanu vlast je šutke, a oporba glasno priznavala status vođe i organizatora „udruženoga zločinačkog pothvata“. Kako je svršilo to protuhrvatsko mahnitanje? Haaško je sudište nepostojeći „Udruženi zločinački pothvat“, koji je maknulo s Republike Hrvatske, lani konačno pripisalo vojnomu i civilnomu vodstvu ratne Hrvatske Republike Herceg-Bosne i drastično ga kaznilo. A kada je general Slobodan Praljak, za čitanja presude, u sudnici počinio samoubojstvo odbijajući živjeti nedužan sa stigmom ratnoga zločinca, Hrvatski je generalski zbor u povodu toga tragičnog događaja organizirao svomu ratnom drugu komemoraciju u zagrebačkoj Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskoga. Nitko se iz vrha državne vlasti nije usudio nazočiti komemoraciji.

Doda li se tomu da je predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović ove godine 19. obljetnicu Tuđmanove smrti i Dan ljudskih prava obilježila javnim druženjem s nekadašnjim neslužbenim glasnogovornikom Carle del Ponte Ivanom Zvonimirom Puhovskim te da je u isto vrijeme ministar unutarnjih poslova Davor Božinović u Marakešu prihvatio u ime Republike Hrvatske nekakav neobvezujući sporazum o migracijama koji redom odbijaju suverenistričke vlade u Srednjoj i Istočnoj Europi, što se o svemu tomu može misliti?

Ali vratimo se na polazište. Nakon punih 19 godina detuđmanizacije neprispodobivi je „Palmin burazer“ okupio cijeli trovrh državne vlasti i mnoštvo iskrenih štovatelja Tuđmanove uspomene podno veličanstvenoga spomenika hrvatskomu suverenizmu. Samo on, stjecajem nesretnih okolnosti, nije došao. Što mislite, je li to suverenističko pokajništvo hrvatskih globalista ili samo visoka himba? Što god bilo, dobro je da ih div podsjeća na njihovu neznatnost.

Benjamin Tolić/Hrsvijet.net

Što vi mislite o ovoj temi?