Pratite nas

Događaji

Hrvatski vojnici nisu uveli samo kravatu nego i način ratovanja

Objavljeno

na

Hrvatski institut za povijest pokrenuo je projekt “Vojnički život i slike ratnika u hrvatskom pograničju od 16. stoljeća do 1918.” koji bi mogao srušiti neke predrasude po kojima su hrvatski vojnici bili prepoznatljivi samo po kravati ili nemilosrdnosti, već su potaknuli i novi način ratovanja, male ratove naspram velikih manevara i opsada.

 [ad id=”93788″]

Europske velesile, Habsburška Monarhija, Mletačka Republika i Francuska počele su organizirano koristiti hrvatske vojne snage na raznim ratištima diljem Europe tijekom novog ranog vijeka. Osim kravate iz Tridesetogodišneg rata, kao trajni podsjetnik na to razdoblje ostala je stigma da je riječ o hrabrima, ali izrazito okrutnim vojnicima čija je pojava izazivala strahopoštovanje među neprijateljskim, ali i prijateljskim snagama. “Postoji puno predrasuda o hrvatskim vojnicima koje su se provlačile kroz stoljeća, a mi pokušavamo analizirati kako je došlo do toga da se smatralo kako su bili okrutni, nemilosrdni i nedisciplinirani”, rekao je Alexander Buczynski, voditelj projekta kojega je predstavio u petak u Hrvatskom institutu za povijest.

Buczynski kaže kako oni jesu bili prepoznatljvi po kravati, no “to nije bio jedini njihov doprinos svjetskoj povijesti, već su potaknuli revoluciju u ratovanju od 18. stoljeća nadalje, a način ratovanja ujedno je bio način njihova života”.“U ondašnjim novinama moglo se puno čitati o neobičnom i neočekivanom načinu ratovanja hrvatskih vojnika, oni su bili ono što se danas naziva gerilskim ratnicima”, napomenuo je.

“Stvorena je slika da su bili neustrašivi ratnici, slično onome kako mi doživljavamo Vikinge, Gote, Tatare, no to i nije bilo bez pokrića jer su žestina ratovanja i požrtvovnost nastali upravo u tom prostoru, a stogodišnji rat s Turcima oblikovao je njihov način ratovanja i života”, rekao je Buczynski. Objasnio je kako se u dosadašnjim istraživanja uglavnom naglasak stavljao na ratove, bitke i vojnu povijest, no prvi interes projekta je rekonstrukcija svakodnevice u tom prostoru.

Projekt je počeo 1. svibnja prošle godine i trebao bi trajati do 30. travnja 2019.  Njime će se pokriti prostor od Like do Dubrovnika i Kotora, a potom se namjerava obraditi cijelo područje Vojne krajine. Na projektu radi trinaestero znanstvenika iz Hrvatske i inozemstva. “Glavna namjera je sakupiti i obraditi što više materijala, matičnih knjiga i vojnih popisa koji se odnose na taj prostor. Na temelju autentičnih vojnih popisa tog razdoblja želimo napraviti što vjerodostojniju rekonstrukciju njihovog života, jer puno toga što postoji u arhivima dosad se nije sustavno obrađivalo”, napomenuo je Buczynski.

Projekt o konkretnim ljudima i njihovim sudbinama

Ravnateljica Hrvatskog instituta za povijest, Jasna Turkalj, izvijestila je da Hrvatski institut za povijest sada radi na pet znanstveno-istraživačkih projekata koje financira Hrvatska zaklada za znanost, a “Vojnički život i slike ratnika” jedan je od njih. Izrazila je uvjerenje da će projekt, zahvaljujući respektabilnom timu, dati veliki prinos hrvatskog historiografiji i njezinom povezivanju s historiografijama drugih zemalja. Po njezinim riječima, dosad su se uglavnom radila istraživanja na razini općih podataka o ustroju vojske i vojne povijesti, a bila je gotovo zapostavljena svakodnevica i nikada nije provedeno sustavno istraživanje hrvatske komponente u habsburškoj i mletačkoj vojsci, na konkretnim ljudima, njihovim sudbinama i sudjelovanju u društveno-političkom životu u sredinama u kojima su djelovali.

Na prezentaciji je pokrenuta i internetska stranica projekta (croatian-frontier.com), koju su simboličnim pucnjem šarenih konfeta ‘porinule’ povijesne postrojbe Trenkovih pandura iz Požege i Ličke pukovnije iz Gospića.Stranica donosi detaljne podatke o projektu i zanimljivosti kojima se tematika približava široj javnosti, među ostalim, i djeci u “Školskom kutku” s kvizovima, križaljkama, bojankama ili kroz rubriku “Jeste li znali?”.

Tako se može saznati da kako su Trenkovi panduri tijekom Rata za austrijsko nasljeđe zahvaljujući pisanju ondašnjih novina stekli toliku slavu da su se po njima nazivali i brodovi u američkim kolonijama, da je car Josip II., o čemu svjedoči natpis uklesan u kamenu na staroj cesti iz Modruša prema Otočcu, ondje zbog loše ceste pao s konja, ali i da su se hrvatske postrojbe tijekom Tridesetogodišnjeg rata borile i za Francuze i za Habsburgovce.

O temi projekta govorili su, među ostalima, rumunjski povjesničar Vlad Popovici i mađarski Ferenc Vegh, koji su dio istraživačkog tima.Osim njih i voditelja Buczynskog, u istraživačkom timu su Juraj Balić, Lovorka Čoralić, D. B. G. Heuser, Maja Katušić, Vedran Klaužer, Arijana Kolak Bošnjak, Domagoj Madunić, Nikola Markulin, Stjepan Matković, Filip Novosel, Tado Oršolić i Ruža Radoš.

[ad id=”93788″]

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Događaji

Predsjednica stiže u Lovas gdje će se pokloniti žrtvama rata

Objavljeno

na

Objavio

Predsjednica Republike Hrvatske, gđ-a. Kolinda Grabar-Kitarović danas, 17. studenog 2018. godine u 18 sati na poziv Općine Lovas svojim dolaskom odati počast žrtvama Domovinskog rata iz Lovasa i Opatovca.

Predsjednica će paljenjem svijeća, kod Spomen križa žrtvama Domovinskog rata u centru Lovasa, podržati nastojanja mještana koji su se vratili na granicu da grade svjetlu budućnost za buduće naraštaje – za što nas je zadužila prolivena krv 89 mještana.

Lovas i Opatovac podnijeli su ogromnu žrtvu u Domovinskom ratu stradanjem pripadnika Hrvatske vojske, Hrvatske policije, Civilne zaštite i civila, a samo zato što nisu Srbi.

U Lovasu je, nažalost, druga po veličini masovna grobnica u Republici Hrvatskoj, iz koje su ekshumirani posmrtni ostaci 68 žrtava Domovinskog rata. Dana 18. listopada 1991. godine skupina u kojoj je bio 51 lovaski Hrvat prisilno je, a nakon cjelodnevnoga mučenja i zlostavljanja koje su nad njima provodili pripadnici Jugoslavenske vojske i četnika, odvedena na „čišćenje“ minskog polja u selu. Samo u tom okrutnom zločinu je ubijena 21 osoba, a 14 osoba je ranjeno.

I danas, 27 godina nakon početka stradanja, jedna osoba se vodi kao nestala. Najviše boli činjenica da za počinjene ratne zločine još nitko nije odgovarao.

Antun Ivanković

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Događaji

Održana promocija knjiga Ante Pranjkića i Marka Leskovara

Objavljeno

na

Objavio

‘RADI I MOLI” A NE “KRADI I MOLI” TREBALO BI POSTATI KREDO HRVATSKIH DRUŠTVENIH DJELATNIKA POSEBNO POLITIČARA

”Knjiga ‘Polje krvavih ruža’, Marka Leskovara, djelo je iznimno velike dubine i jako podsjeća na drugo najčitanije književno djelo u povijesti, odnosno na klasično djelo katoličke duhovnosti – ‘Nasljeduj Krista’, Tome Kempenca.

Leskovar je posadašnjio to djelo brojnim primjerima ispreplitanja psihologije i duhovnosti. Knjiga je pisana za kršćanske vjernike koji traže Krista, ali su ušli u sumnju, u kušnje. Autor mladima nudi vjersko iskustvo pogledom čovjeka koji je dosta toga prošao u životu, koji je imao težak život. ”Polje krvavih ruža” čitateljima nudi filozofsko-teološki i duhovni smisao, ponešto drugačiji od onoga kakvoga nam je dao Sveti Augustin i drugi veliki kršćanski autori”, istaknuo je na sinoćnjem predstavljanju knjige Marka Leskovara, Anto Pranjkić, književnik i novinar te recenzent ove knjige.

Dodao je da knjiga nudi i svojevrsnu pouku, koju bi mogli opisati riječima: ”Izaberimo sami da pronosimo dobro i toplu riječ. Za to ne moramo biti vjernici”.

Sam autor, Marko Leskovar, je kasnije objasnio da riječ ‘Polje’ iz naslova knjige simbolizira zemaljsku kuglu koja je već tisućljećima duhovno bojno polje na kojem se vodi borba za duše.

‘Ruža’ simbolizira čovjeka i ljubav, kao Božju ružu, a ‘krvava’ je jer je zemaljska kugla stalno natopljena krvlju prolivenu u silnim ratovima.

Leskovar je napomenuo da je u knjizi želio istaknuti ljepotu crkve, jer je primijetio da brojni mediji crkvu žele prikazati kao veliku sablazan.

Sanja Pažin, mlada književnica i koordinatorica izdavačke kuće Kerigma Pia, naglasila je pak da je ta izdavačka kuća stvorena upravo zbog tiskanja književnih djela duhovnog, domoljubnog, zavičajnog i dječjeg karaktera.

Naglasila je da pokreću i projekt ‘Putovima domovinske zahvalnosti’, u sklopu kojega će objavljivati književna djela o mjestima koja su stradala u ratovima, poput Siska, Vukovara, Škabrnje, Mostara.

Posebno je zanimljiv projekt ‘Za bolji svijet’ ove izdavačke kuće, jer će omogućiti da knjige napišu i objave mladi hrvatski književnici, odnosno oni koji do sada nisu objavili svoja djela.

Stručnjaci Kerigma Pia-e – koji odabiru talentirane autore, već sada su, kako je rečeno je na sinoćnoj književnoj tribini i promociji, pronašli tridesetak mladih novih književnika, čija djela će uskoro objaviti.

Govoreći pak o knjizi ‘Na njivi Gospodnjoj’, Ante Pranjkića, Stjepan Šešelj, pisac i ravnatelj časopisa Hrvatsko slovo, istaknuo je da Pranjkić nije mainstream književnik, već da je riječ o piscu i novinaru kršćanskog pogleda na svijet, čiji je kredo: ‘Radi i moli’, a ne ‘Kradi i laži’.

”Anto Pranjkić kreator je duhovnog stanja hrvatske kulture, a njegova Hrvatska je kao njiva Gospodnja”, kazao je Šešelj, pojašnjavajući da knjiga ‘Na njivi Gospodnjoj’ sadrži 26 intervjua s uglednim katoličkim svećenicima, biskupima, teolozima, ali i s poznatim vjernicima laicima, poput bivšeg nogometaša Ivana Gudelja, glumca Gorana Grgića, političara kršćanskog svjetonazora – Marijane Petir, te Ante Kovačevića i drugih.

O Pranjkićevoj knjizi na promociji je govorio i saborski zastupnik Hrvoje Zekanović, čiji je intervju dat Pranjkiću također uvršten u ovo djelo.

”Čast mi je da je i moj razgovor, u kojemu sam odgovarao na pitanja o svjetonazoru, životu, pogledu na vjeru.., a ne tek na klasična pitanja o politici, dio Pranjkićeve knjige. Moram priznati da sam se nadao da je Anti možda baš taj moj intervju najupečatljiviji od svih koji su objavljeni. No, on je rekao da mu je najbolji i najupečatljiviji razgovor s nogometešem Ivanom Gudeljom, što me malo rastužilo i razočaralo”, nasmijao je sve prisutne saborski zastupnik koji je došao na promociju Prankićeve i Leskovarove knjige u Nacionalnu sveučilišnu knjižnicu, u vrijeme dok je gotovo pola Zagreba hrlilo u Maksimir, na nogometnu utakmicu Hrvatska – Španjolska.

Autor knjige ‘Na njivi Gospodnjoj’ potom je podsjetio da je Ivan Gudelj bio slavni nogometaš, jugoslavenski reprezentativac, sve do trenutka kada je teško obolio i morao se, vrlo mlad, posve odreći sporta.

”Kasnije je izgubio i suprugu, no ljubav prema Bogu i čovjeku je ono što ga je održalo. Ivan Gudelj moj je uzor u tome kako se treba ponašati u teškim trenucima”, naglasio je Anto Pranjkić, koji je na kraju predstavljanja knjige, koja je održana u vrlo toploj i neposrednoj atmosferi, prepričao svoju basnu ‘Svadljivost’, koju na književnim promocijama često čita djeci i koju najmlađi obožavaju, a koja nosi jaku pouku primjerenu stanju u Hrvatskoj, pogotovo u hrvatskoj politici.

”Dvije su mačke našle komad sira. Kada su ga podijelile, shvatiše da komadi nisu jednaki. Zbog toga se posvađaše. Svađom ništa nisu uspjele riješiti pa odoše majmunu da im on, kao sudac, pomogne podijeliti sir. Majmun oba komada stavi na vagu. Veći komad je pretezao, pa majmun malo odgrize i vrati sir na vagu. Sada je onaj drugi komad pretezao. Majmun i taj komad zagrize pa i njega vrati na vagu. Komadi sira bili su sve manji i manji.

Mačke su vidjele što im majmun radi pa rekoše: ‘Zadovoljne smo tvojom odlukom. Daj nam to što je preostalo pa mi idemo!’

A majmun će na to: A ne, ovo što je ostalo je nagrada za moje pravedno suđenje!”, ispričao je Pranjkić te dobio veliki aplauz prisutnih sudionika predstavljanja knjige, te publike u kojoj su bili i mladi – potencijalni novi književnici.

Damir Kramarić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari