Connect with us

BiH

Hrvatskim ne govori čak 29.299 bh. Hrvata. Kojim jezikom govore?

Objavljeno

on

Svaki 19. Hrvat u BiH ne govori hrvatskim jezikom, a svaki 65. nije katolik. Dakle, popis je utvrdio da od 544.780 Hrvata njih samo 515.481 govori hrvatski jezik. Kada bi isti takav prosjek bio i u RH, onda bi bilo 200 tisuća Hrvata koji ne govore materinskim jezikom. Međutim, upravo je suprotno. RH ima 3,874.321 onih koji su se izjasnili Hrvatima, a 4,096.305 ih govori hrvatskim jezikom. Kako se dogodilo da u BiH više od pet posto ili 29.299 Hrvata ne govori hrvatskim? Piše Jozo Pavković/Vecernji.ba

[ad id=”93788″]

Iako je teško odgovoriti na ovo pitanje bez egzaktnog istraživanja, moglo bi se pretpostaviti da je uz (ne)namjerne pogreške popisivača velik broj njih prihvatio jezik sredine u kojoj su manjina. Ako se zna da srpskim govore gotovo svi Srbi u BiH, onda je logično da se hrvatska jezična asimilacija može tražiti jedino u većinskim bošnjačkim područjima. Čak i rezultati popisa to sugeriraju. Naime, od 1,769.592 Bošnjaka, gotovo ih ima stotinu tisuća više (1,866.585) koji govore bosanskim jezikom.

Težnja “velikobošnjačke” politike da stvori jednu državu (Bosnu), jednu naciju (Bosance) i jedan jezik (bosanski) već poprima prve obrise. Hrvati su im najlakši plijen. Oni su na razne načine obespravljeni. Neke bošnjačko-građanske partije grade svoju strategiju upravo na otimačini njihovih prava. Ambijent sustavne majorizacije pogodno je tlo za asimilaciju. Danas jezika, sutra nacije.

Nažalost, hrvatski identitet nije ugrožen samo u BiH. Velik broj Hrvata u svijetu, osobito mlađih iz druge i treće generacije, ne zna ni riječi hrvatskog. Oni se već osjećaju Nijemcima, Amerikancima, Australcima… Vjerojatno danas Hrvata iz Bosne i Hercegovine i njihovih potomaka diljem svijeta ima više od milijun i pol. Možda čak i dva milijuna. Zato je čuvanje nacionalnog, vjerskog i kulturnog identiteta jedan od velikih izazova. Primjerice, kao kada je prije pola stoljeća zbog ugroze od “posrbljavanja” hrvatskog jezika objavljena čuvena Deklaracija. Hrvatski intelektualci tražili su da se hrvatski i srpski tretiraju kao razdvojeni književni i službeni jezici.

U višenacionalnoj Jugoslaviji Hrvati su od velikosrpstva uspjeli i kroz jezik sačuvati svoju suverenost. Muslimani su se tek za konstitutivnost izborili 1971. Dio ih se do tada izjašnjavao i Hrvatima.

Nakon devedesetih imaju svoju, bošnjačku, naciju. I svoj bosanski jezik. I Deklaraciju o bosanskom jeziku. U višenacionalnoj BiH sada žele i svoju “bosansku državu”. Put do toga neki od njih vide u asimilaciji Hrvata i Srba. Dosadašnji takvi projekti, osobito na ovim prostorima, kroz povijest su propadali. Baš kao i onaj kada su muslimani trebali “uspijevati” kao “hrvatsko cvijeće”. Nije procvjetalo. Kao što neće ni Hrvati kao “bosansko cvijeće”. Zato ga ne treba nikada “brati u tuđim vrtovima”. Ni presađivati. Pa, ako su i ljiljani. Svejedno bili oni hrvatskog kralja ili bošnjačkog predsjednika. “Cvijeće”, baš kao i jezik, ne trpi nasilne promjene.

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari

Plati kavu uredništvu

EUR