Pratite nas

Kultura

HRVATSKIM ŽRTVAMA KOMUNISTIČKOGA JUGOZVJERSTVA

Objavljeno

na

PRAVDO BOŽJA, OSVETI ME!

Iznad Maclja ponoć bila, oblak skrio mjesec, zvijezde.

Sablasnoga sred mrtvila bijele sjene neke jezde.

Šeta l’ šumom svijet duhova, vara li te razum zdravi?

Jesu l’ sjene priča snova, je l’ ti mašta kule pravi?

Čuješ pucnje gromovite, zemlja stenje, podrhtaje,

Oj strahote jezovite, danak sudnji reć bi, da je.

Uzbiba se Macelj cio, zemlje ždrijelo riknu dosti,

Vulkan gnjevni provalio, uskrsnule ljudske kosti.

[gap height=”20″] 

Tisuć’  kosti’, sto put više, tisuć’ grla, strašnih krika,

Macelj šumu preplaviše hrabre vojske bojovnika.

Ljepote li svakolike: Hercegovci, Dalmatini,

Junačine kršne Like, Slavonci i Istranini

I Zagorci i Prigorci, Bosanci i Podravljani

Hrvatice majke momci, rodu na dar odabrani.

Svećenici, Kristu vjerni, s pukom nikli s pukom mrli,

Riječi meke, dobri, smjerni, ruka stado bratski grli.

[gap height=”20″]  

Oko gleda, uho sluša, divni borci u red stali

I ko jedno srce, duša, gromoglasno ponavljali:

”Zaklinjem se moćnom Bogu da ću slušat Poglavnika,

Krvlju branit Zemlju svoju, biti Domu štit i dika.

Dokle živim duša će mi izgarat ko baklje plamen,

Domovino, blago sve mi, tebe ljubim, vijekom, amen.”

Vrijeme stalo. Mjesec zasja, časkom bjegnu pomrčina.

Macljom jeknu ”Lijepa naša” sveta pjesma od davnina.

 [gap height=”20″] 

Tisuć’ ruku, tisuć’ grla, digoše se k Nebu gore.

Slušaj brate, usta vrla Gospodaru žića zbore:

”O, Svesilni, de pogledaj, vapiju ti roblja glasi!

Umaknuti pravdi ne daj, od ljage nam ime spasi.

Nikom nismo krivi bili nit’ željesmo tuđu mrvu.

Hrvat topli zaklon dao strancu, bogcu, mravu, crvu…

Branili smo prag otaca, vatru, pepel svog ognjišta,

Naredbu ti sveđ štovali – Ne poželi bližnjeg, ništa:

 [gap height=”20″] 

Njeg’va kuća, njiva, žena, konj, magare, tvoje nije.

Časni zakon svih vremena – opomena iz Biblije.

Junački nam pradjedovi poštenje u dušu vrgli,

Hrvatstvom nam čelo slovi, stijeg s barjaka nismo strgli.

Reci, Bože, gdje je sada boja crven bijela plava

S koje vojska naša strada? Gdje je Doma našeg slava?

Zar znak grešne petokrake nad Hrvatskom da nam stoji,

Da Hrvatu kopa rake, da krvavu sudbu kroji?

 [gap height=”20″] 

Domovinu ovi tama, ajme, Bože, Bože velji,

Skopaše nam tisuć’ jama bezbožnici mučitelji:

Valjevec, Šbrek, Brodar, Smrečki, i Draganić i Vinceljak.

Fizir, Krivak i Strmečki, Herceg, Koret, grozni Leljak…

Krvava im lica, ruke, pokoljenje kletvu prima,

Hrvatskog će borca muke pravdu tražit vjekovima.

Oj dušmane, hladni kamu, dođi, vidi mučilišta,

Povijest ti na stupa sramu broji žrtve i grobišta.

 [gap height=”20″] 

Na koljena, vražje sluge, izdajnici roda, vjere,

Čekaju vas kazne duge, vatri pakla nema mjere.

Pokajanje, suza gorka, kutak će vam Neba spravit,

Krista radi prostit ćemo, al’ nikada zaboravit.

Strašne jame, hude jame, čiji li vas izum stvori,

Sred sablasne noći tame da se duh za pravdu bori?

Zar boginje klete ruka žrtveniku grotlo sazda,

Da ju bolnih sred jauka Hrvat krvlju poji vazda?

Zar je plaća domoljublja podla smrt i bezdno mrko,

Zar još trubi vraga trublja da je ‘pas’ bez duše crko?”

[gap height=”20″] 

Utihnulo tisuć’ grla, nad Macljom gle, sviće zora,

Vojska silna gdje no mrla, zemlja vječno stenjat mora.

Kost Hrvata pravdu žudi, groblje oca, križ i ime.

Noću i sad vrište ljudi: ”PRAVDO BOŽJA, OSVETI ME!”

[gap height=”20″] 

Marija Dubravac Brisbane

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kultura

Kad te pozva Domovina, na branik njen si stao, dao si joj srce svoje

Objavljeno

na

Objavio

Imenjače moj

Kad utihne sve ,kad usni grad,
sjetit ću se tebe ,otiš’o si mlad,
imenjače moj!
Volio si zemlju svoju,vjerov’o u
dragog Boga i ljubio svaki kamen
svog rodnog Imotskoga ,
imenjače moj !
Kad te pozva Domovina,na branik
njen si stao,dao si joj srce svoje,
svoj si život za nju dao,
imenjače moj!
Dok se nižu te jeseni,pune suza ,
pune bola,Vinjanim će ponos biti
što imaju svog Sokola,
imenjače moj!
A što nama sada osta,dok u
beskraj vrijeme leti ,na sam
spomen Vukovara svaki Hrvat
nek se sjeti,
TEBE , imenjače moj !

U čast Velimiru Đereku-Sokolu
Heroju Domovinskog rata
14/08/1965-12/10/1991

Velimir Velo Raspudić / Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kultura

Još krvari Slavonija moja

Objavljeno

na

Objavio

I ova jesen tužnu pjesmu piše.
Još krvari Slavonija moja!
A Vukovar umivaju kiše,
tog najvećeg hrvatskog heroja!

I dok Dunav ispire mu rane,
svakim danom kao da su veće,
sa njegove slavne desne strane,
nikad one, zacijeliti neće!

Bolna su sva ta jutra nova.
Bole ga sve te duge noći.
Kad se sjeti svojih sokolova
koji gnijezdu nikad neće doći!

Odletješe put nebeskih polja
na prostranstva radosti i sreće,
usnuli su za vremena bolja
ali ona k’o da doći neće…

Još se bori Slavonija mila!
Ne prestaju još njezine muke!
A koliko je drugima spas bila,
koliko puta ispružila ruke?

Koliko nahranila je usta?
Pružila im utočište svoje.
Sada sela ostaju joj pusta,
samo prazni salaši se broje.

Ustanimo poput sablje britke!
To prokletstvo jednom mora stat.
U ratu smo dobili sve bitke
a u miru mi gubimo rat!

Velimir Velo Raspudić / Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori

Komentari