Pratite nas

Kultura

HRVATSKIM ŽRTVAMA KOMUNISTIČKOGA JUGOZVJERSTVA

Objavljeno

na

PRAVDO BOŽJA, OSVETI ME!

Iznad Maclja ponoć bila, oblak skrio mjesec, zvijezde.

Sablasnoga sred mrtvila bijele sjene neke jezde.

Šeta l’ šumom svijet duhova, vara li te razum zdravi?

Jesu l’ sjene priča snova, je l’ ti mašta kule pravi?

Čuješ pucnje gromovite, zemlja stenje, podrhtaje,

Oj strahote jezovite, danak sudnji reć bi, da je.

Uzbiba se Macelj cio, zemlje ždrijelo riknu dosti,

Vulkan gnjevni provalio, uskrsnule ljudske kosti.

[gap height=”20″] 

Tisuć’  kosti’, sto put više, tisuć’ grla, strašnih krika,

Macelj šumu preplaviše hrabre vojske bojovnika.

Ljepote li svakolike: Hercegovci, Dalmatini,

Junačine kršne Like, Slavonci i Istranini

I Zagorci i Prigorci, Bosanci i Podravljani

Hrvatice majke momci, rodu na dar odabrani.

Svećenici, Kristu vjerni, s pukom nikli s pukom mrli,

Riječi meke, dobri, smjerni, ruka stado bratski grli.

[gap height=”20″]  

Oko gleda, uho sluša, divni borci u red stali

I ko jedno srce, duša, gromoglasno ponavljali:

”Zaklinjem se moćnom Bogu da ću slušat Poglavnika,

Krvlju branit Zemlju svoju, biti Domu štit i dika.

Dokle živim duša će mi izgarat ko baklje plamen,

Domovino, blago sve mi, tebe ljubim, vijekom, amen.”

Vrijeme stalo. Mjesec zasja, časkom bjegnu pomrčina.

Macljom jeknu ”Lijepa naša” sveta pjesma od davnina.

 [gap height=”20″] 

Tisuć’ ruku, tisuć’ grla, digoše se k Nebu gore.

Slušaj brate, usta vrla Gospodaru žića zbore:

”O, Svesilni, de pogledaj, vapiju ti roblja glasi!

Umaknuti pravdi ne daj, od ljage nam ime spasi.

Nikom nismo krivi bili nit’ željesmo tuđu mrvu.

Hrvat topli zaklon dao strancu, bogcu, mravu, crvu…

Branili smo prag otaca, vatru, pepel svog ognjišta,

Naredbu ti sveđ štovali – Ne poželi bližnjeg, ništa:

 [gap height=”20″] 

Njeg’va kuća, njiva, žena, konj, magare, tvoje nije.

Časni zakon svih vremena – opomena iz Biblije.

Junački nam pradjedovi poštenje u dušu vrgli,

Hrvatstvom nam čelo slovi, stijeg s barjaka nismo strgli.

Reci, Bože, gdje je sada boja crven bijela plava

S koje vojska naša strada? Gdje je Doma našeg slava?

Zar znak grešne petokrake nad Hrvatskom da nam stoji,

Da Hrvatu kopa rake, da krvavu sudbu kroji?

 [gap height=”20″] 

Domovinu ovi tama, ajme, Bože, Bože velji,

Skopaše nam tisuć’ jama bezbožnici mučitelji:

Valjevec, Šbrek, Brodar, Smrečki, i Draganić i Vinceljak.

Fizir, Krivak i Strmečki, Herceg, Koret, grozni Leljak…

Krvava im lica, ruke, pokoljenje kletvu prima,

Hrvatskog će borca muke pravdu tražit vjekovima.

Oj dušmane, hladni kamu, dođi, vidi mučilišta,

Povijest ti na stupa sramu broji žrtve i grobišta.

 [gap height=”20″] 

Na koljena, vražje sluge, izdajnici roda, vjere,

Čekaju vas kazne duge, vatri pakla nema mjere.

Pokajanje, suza gorka, kutak će vam Neba spravit,

Krista radi prostit ćemo, al’ nikada zaboravit.

Strašne jame, hude jame, čiji li vas izum stvori,

Sred sablasne noći tame da se duh za pravdu bori?

Zar boginje klete ruka žrtveniku grotlo sazda,

Da ju bolnih sred jauka Hrvat krvlju poji vazda?

Zar je plaća domoljublja podla smrt i bezdno mrko,

Zar još trubi vraga trublja da je ‘pas’ bez duše crko?”

[gap height=”20″] 

Utihnulo tisuć’ grla, nad Macljom gle, sviće zora,

Vojska silna gdje no mrla, zemlja vječno stenjat mora.

Kost Hrvata pravdu žudi, groblje oca, križ i ime.

Noću i sad vrište ljudi: ”PRAVDO BOŽJA, OSVETI ME!”

[gap height=”20″] 

Marija Dubravac Brisbane

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kultura

Hrvatskom se jeziku želi isključiti moć

Objavljeno

na

Objavio

Književnik i sveučilišni profesor Antun Lučić smatra da se materinski jezik želi reducirati, odnosno da mu se želi isključiti ona organska moć sporazumijevanja.

”Obzirom na političku poziciju hrvatski mediji u BiH nisu u mogućnosti promicati hrvatski jezik u onoj količini koliko bi trebali”, komentirao je za Bljesak.info profesor hrvatskog jezika i književnosti Marko Tokić položaj hrvatskog jezika u Bosni i Hercegovini.

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Naime, međunarodni dan materinskog jezika obilježava se svake godine 21. veljače s ciljem unapređivanja, učenja i razvoja materinskog jezika, te njegovanja jezične i kulturne različitosti i višejezičnosti.

Današnji položaj hrvatskog jezika u višenacionalnoj i višejezičnoj Bosni i Hercegovini profesor Tokić ocjenjuje zadovoljavajućim i boljim nego u prijašnjim vremenima, ali naglašava da uvijek ima prostora za napredak.

”Problem je što medija na hrvatskom jeziku nema dovoljno, a za one koji postoje valja postaviti pitanje koliko uspijevaju voditi brigu o jeziku”, ističe Tokić i objašnjava da je najveći problem novac koji onemogućava zapošljavanje lektora u redakcijama.

”Mediji bi trebali imati lektore koji bi upozoravali novinare na greške koje svakodnevno čine”, kaže Tokić.

Drugi mediji, prema njegovim saznanjima, funkcioniraju drugačije zahvaljujući financiranju iz državnog i federalnog proračuna, dok nijedan hrvatski medij nema takve izvore novca.

Tokić također ističe da se često unutar tekstova u hrvatskim tiskovinama i portalima može pronaći priličan broj nehrvatskih izraza, što objašnjava činjenicom da je jezik u dodiru sa drugim kulturama, te da je isto tako velik utjecaj hrvatskog jezika na druge jezike bliskih kultura.

Školovanje na hrvatskom jeziku omogućeno je svima od najranije dobi do završnog školovanja, i zato je, kako kaže profesor Tokić, na prosvjetnim djelatnicima i Crkvi da rade ustrajnije na njegovanju hrvatskog jezika.

Književnik i sveučilišni profesor Antun Lučić smatra da se materinski jezik želi reducirati, odnosno da mu se želi isključiti ona organska moć sporazumijevanja.

”Ako je ta reduciranost nužnost, pribojavamo se da će doći do šifriranosti, a time jezik gubi onaj ‘materinski’ osjećaj”, objašnjava profesor Lučić.

Prema njemu upravo su izloženost viškovima ili šumovima, obilatost slikama, brzina i forsiranje engleskih riječi i ostalih tuđica jedni od najvećih problema potiskivanja materinskog jezika.

”Izazovima ovog doba možemo jedino odgovoriti kroz opću jezičnu kulturu i narodnu baštinu”, zaključio je profesor Lučić.

Međunarodni dan materinskog jezika obilježava se od 2000. godine, a UNESCO-v dokument kaže da materinski jezik označuje put ljudskog bića i pomoću njega ono ulazi u društvo, čini svojom kulturu grupe kojoj pripada i postavlja temelje razvoju svojih intelektualnih sposobnosti.

Prema procjenama, gotovo svakodnevno u svijetu nestane po jedan jezik, a najugroženiji su jezici s malim brojem govornika.

Inače, prema popisu stanovništva iz 2013. godine u BiH, hrvatski jezik koristi 515.481 građanin, što je tek 14,60%, od čega 36.857 građana ne živi na području Federacije.

Hrvatski jezik, prema popisu, najviše se koristi u Županiji Zapadnohercegovačkoj – 98,83%, što je 93.783 građana. Općina u kojoj najveći broj stanovnika govori hrvatski jezik je Posušje.

U Hrvatskoj se svake godine u ožujku obilježavaju Dani hrvatskoga jezika. Taj je spomen-tjedan utemeljen odlukom Hrvatskoga sabora 1997. u spomen na Deklaraciju o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika, a obilježavaju ga i pojedine škole u BiH koje rade po hrvatskom planu i programu.

Na Međunarodni dan materinskoga jezika, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje obilježava početak Mjeseca hrvatskoga jezika, manifestacije koja počinje 21. veljače, a završava 17. ožujka, na dan objave Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kultura

Međunarodni dan materinskoga jezika – Nestanak bilo kojeg jezika predstavlja gubitak i osiromašenje za cjelokupni ljudski um i znanje

Objavljeno

na

Objavio

21. veljače – Međunarodni dan materinskoga jezika

Materinji ili materinski jezik je termin kojim označavamo prvi jezik koji neka osoba nauči u svojoj obitelji.

Stručnjaci tvrde da je znanje materinskog jezika vrlo važno pri formiranju mišljenja, a istraživanja pokazuju da osoba koja nije svladala svoj materinski jezik ima problema s učenjem ne samo drugih jezika već i s učenjem uopće.

Svjesna uloge materinskog jezika u razvoju komunikacijskih vještina i oblikovanju svijesti i kretivnosti, Organizacija za obrazovanje, znanost i kulturu pri Ujedinjenim narodima (UNESCO) donijela je 1999. godine odluku o proglašenju 21. veljače Međunarodnim danom materinskoga jezika.

S ciljem promicanja jezične raznolikosti i višejezičnog obrazovanja UNESCO želi podsjetiti da jezici nisu samo vitalan dio civilizacijskog kulturnog naslijeđa, već i nezamjenjivi izraz ljudske kreativnosti i veličanstvene različitosti.

Osim uloge komunikacijskog sredstva i prijenosnika društvenih vrijednosti i identiteta, jezici mogu utjecati i na gospodarski razvoj.

Istraživanja pokazuju kako polovici od šest tisuća svjetskih jezika prijeti nestanak u idućih nekoliko naraštaja, jer polovicu svih jezika govori samo deset tisuća i manje govornika, a čak četvrtinu samo tisuću osoba. Obrazovni sustavi širom svijeta i Internet zanemaruju tisuće jezika, što ugrožava i bogatstvo ljudskog znanja.

Prema “Atlasu svjetskih jezika kojima prijeti nestanak” dominantni jezici poput engleskog, francuskog, španjolskog, ruskog i kineskog sve brže i više potiskuju manjinske jezike.

Jezična raznolikost neodvojiva je od biološke raznolikosti, pa je gubitak samo jednog jezika gubitak za ukupni životni potencijal na zemlji, navodi UNESCO, ističući svoju presudnu ulogu u promicanju normativnih i provedbenih strategija i aktivnosti u očuvanju jezika.

Nestanak bilo kojeg jezika predstavlja gubitak i osiromašenje za cjelokupni ljudski um i znanje, ističe UNESCO, navodeći kao primjer postojanje niza biljaka s vrlo velikim ljekovitim učinkom, ali koje su poznate samo tradicionalnim kulturama. Ako se izgube jezici i kulture, nestat će i znanje o biljkama i njihovim ljekovitim karakteristikama.

Stoga Međunarodni dan materinskoga jezika ima svrhu podsjećati čovječanstvo na niz moralnih i praktičnih obaveza kojima može očuvati lingvističku raznovrsnost kao jedno od najvećih bogatstava koje nam je prošlost ostavila.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari