Pratite nas

Hrvatsko pitanje u BiH

Objavljeno

na

Svojedobni izbor hrvatskih zastupnika u europski parlament i, samim time, otvaranje mogućnosti za lobiranje na najvišoj razini u korist naših sunarodnjaka u Bosni i Hercegovini, pokazao se kao jedna od rijetkih blagodati koje su Hrvati doživjeli ulaskom u Europsku uniju, tim prije što od mlitave „hrvatske” diplomacije ionako nitko nije ništa očekivao.

[dropcap]Z[/dropcap]agreb je do sada vrlo rijetko ustajao u obranu hrvatskih prava u susjednoj državi, a najviši dužnosnici, poput bivšeg predsjednika Mesića, u javnosti su otvoreno nastupali kao zagovornici unitarne države pod muslimanskih vodstvom: „Smatram da je krajnji trenutak da međunarodna zajednica, a posebno države potpisnice Daytonskog sporazuma, među kojima je i Hrvatska, shvate potrebu neodgodivog pristupanja reviziji Daytona i pretvaranju BiH u građansko društvo ravnopravnih građana s unutarnjim ustrojem bitno različitim od današnjega.” – izjavio je Mesić povodom proteklih demonstracija. (izvor: Fena, v. www.bljesak.info, 9.2.)

Istu koncepciju rješavanja beha krize, uz časnu iznimku Rusije, zastupala je i tzv. međunarodna zajednica predvođena SAD-om i Velikom Britanijom. Međutim, od 2000. do danas okolnosti su se znatno promijenile; Hrvatska je ispunila sve ponižavajuće domaće zadaće i napokon ušla u NATO i EU, Mesićev nasljednik Josipović „inspiraciju” je potražio u Beogradu umjesto u Sarajevu, a čak je i ministrica vanjskih poslova, poznata po optužbama za agresiju na susjednu državu, donekle promijenila retoriku; umjesto neskrivenog oduševljenja izborom Željka Komšića za hrvatskog člana Predsjedništva BiH u prvom mandatu, Vesna Pusić je muslimanski izborni inženjering u drugom Komšićevom mandatu dočekala prilično hladno.

LagumdzijaKljučna promjena dogodila se u samoj BiH, u kojoj su obespravljeni Hrvati napokon pronašli saveznika u snalažljivom srpskom političaru Miloradu Dodiku. Koliko god sarajevska čaršija (i njezini zagrebački poklonici) osuđivali tu suradnju i često neodmjerene izjave srpskog vođe, ne može se osporiti da je upravo Dodik najzaslužniji za propast američko-muslimanskog projekta „Platforme”, čiji je osnovni cilj bio pretvaranje Hrvata iz konstitutivnog naroda u nacionalnu manjinu.

Na samom početku činilo se da će Lagumdžija i SDP uspjeti u svojim prljavim namjerama; na razini Federacije Muslimani su, uz pomoć Visokog predstavnika Valentina Inzka, formirali vlast s hrvatskim marionetama, ne obazirući se pritom ni na odluke Središnjeg izbornog povjerenstva niti na osnovna načela po kojima je Federacija uspostavljena. Istu stvar pokušali su napraviti i na razini države BiH, čemu se Dodik odlučno usprotivio.

Zahvaljujući čvrstom stavu Republike Srpske, muslimanski planovi donekle su onemogućeni, a na mjesto predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH došao je kandidat HDZ-a Vjekoslav Bevanda. Nakon tog poraza projekt „Platforme” počeo se iznutra urušavati, čemu su najviše pridonijeli velika gospodarska kriza i borba za podjelu plijena unutar korumpiranih vladajućih struktura. Autoritet političke elite i njezinih pokrovitelja dodatno se srozao nakon uhićenja i ponovnog povratka na dužnost „predsjednika” Federacije, tragikomičnog Živka Budimira.

U međuvremenu, legitimni hrvatski predstavnici nastavili su strpljivo objašnjavati svim zainteresiranima da je neriješeno hrvatsko pitanje u BiH glavni uzrok sadašnje krize, u čemu su, začudo, imali dosta uspjeha. Opterećena gospodarskim propadanjem, zastojem u euro-integracijskim procesima i predstojećim općim izborima Bosna i Hercegovina ove godine ulazi u krajnje neizvjesnu budućnost, čega pomalo postaju svjesni i kreatori krize na Zapadu.

Suočen s nasilnim, rušilačkim demonstracijama u više gradova Federacije, Visoki predstavnik čak je zaprijetio dovođenjem vojnih pojačanja (v. bljesak.info, 9.2.), i tako na djelu pokazao koliko drži do visokih standarda europske demokracije. Kako bi Zapad reagirao na slične poteze npr. ukrajinskog predsjednika?

Prijedlog zastupnice Zdravke Bušić

[dropcap]U[/dropcap] takvim složenim okolnostima inicijativa hrvatskih zastupnika u Europskom parlamentu o potrebi jačeg uplitanja EU u bosansko-hercegovačke poslove i osudi centralističkih i separatističkih ekstremista više je nego dobrodošla. Pri tome treba naglasiti da nisu baš svi hrvatski parlamentarci spremni u svakom trenutku poduprijeti legitimne hrvatske zahtjeve, o čemu je progovorila i HDZ-ova zastupnica Zdravka Bušić: „HDZ je u Strasbourgu 9. listopada 2013. načinio što je bilo potrebno da se dobije izjava Štefana Fuelea, povjerenika za proširenje u Europskoj komisiji, uoči njegova sastanka u Bruxellesu s čelnicima političkih stranaka iz BiH. Zastupnici SDP-a odbili su potpisati tu izjavu.” (poskok, 2.2.2014.)

S obzirom na malobrojnost naših zastupnika u europskom parlamentu, odsustvo zajedničkog djelovanja kad su u pitanju osnovni nacionalni interesi moglo bi oslabiti hrvatske pozicije u stvaranju nove europske politike prema BiH. Naravno, bilo bi uistinu pretjerano očekivati od SDP-ovaca neku veliku brigu za tamošnje Hrvate, tim prije što se na njihovom čelu nalazi Tonino Picula, nekadašnji ministar vanjskih poslova u Račanovoj vladi.

U vrijeme Piculinog ministrovanja Hrvati u BiH bili su izvrgnuti najžešćim progonima, a Republika Hrvatska, umjesto da im pomogne, stala je na stranu progonitelja. Picula se zasigurno dobro sjeća što se tada događalo, pa bi bio red da sada, kao europarlamentarac, pokuša popraviti ono što je propustio kao ministar. No, vratimo se sada Zdravki Bušić i njezinim stavovima o mogućim putevima rješavanja krize u susjednoj državi, za koje možemo pretpostaviti da odražavaju većinsko razmišljanje u HDZ-u.

Zastupnica Bušić kaže: „Povijesno iskustvo pokazuje kako je federalizam za višenacionalne države najbolje rješenje. U protivnom, moglo bi se lako dogoditi da iz BiH ubrzo nestane većina Hrvata, što bi onda stvorilo preduvjete za podjelu te države između Srba i Bošnjaka, odnosno muslimana.” Što je onda rješenje, prema našoj zastupnici?

„Jedini put je ustavna i institucionalna jednakopravnost Hrvata s ostalim konstitutivnim narodima i svim građanima BiH… Jednakopravnost se može postići formiranjem jedne većinski bošnjačke i druge većinski hrvatske federalne jedinice. Svaka bi jedinica mogla biti u teritorijalnom diskontinuitetu… Kako bi obje federalne jedinice imale teritorijalni diskontinuitet, on bi sam po sebi učvršćivao državno zajedništvo, a viša, odnosno savezna razina vlasti, zastupala bi cijelu Federaciju, odnosno saveznu državu BiH.” – smatra Zdravka Bušić.

I tako smo došli na ono što smo već imali 1995., to jest hrvatsku federalnu jedinicu s teritorijalnim diskontinuitetom. Zašto je onda ukinuta Herceg-Bosna kad je to očito bilo najbolje rješenje za hrvatski narod? Vjerojatno zbog toga što je Hrvatska bila ucijenjena okupiranim Podunavljem! Unatoč tome, Hrvati su i 1995. mogli zadržati svoju „federalnu jedinicu” ograničenog opsega (na prostoru Hercegovine i Posavine) da nije bilo problema središnje Bosne, odnosno hrvatskih enklava u muslimansko-srpskom okruženju.

K6 Srednja Bosna alternativIsti problem postoji i danas, ali su okolnosti na terenu znatno nepovoljnije za Hrvate. Primjerice, na području Jajca neposredno nakon rata živjelo je 10.000 Hrvata-povratnika i manje od tisuću Muslimana; drugim riječima, odnos snaga bio je 10:1 u korist Hrvata. Međutim, stanje se vrlo brzo promijenilo; Muslimani su se masovno vratili u Jajce (za razliku od Hrvata u Travniku i Bugojnu) pa je danas etnička struktura tog područja izrazito mješovita – pola Hrvati, pola Muslimani.

Slično je stanje i u drugim općinama središnje Bosne (Novi Travnik, Busovača, Vitez) koje su imale hrvatsku većinu, dok su područja koja je etnički očistila Armija RBiH i danas pretežno muslimanska. Kako onda provesti etničko razgraničenje? Jedno od mogućih rješenja bio bi povratak na stanje iz 1995., ali to nije moguće ostvariti bez dogovora s Muslimanima-Bošnjacima.

Koja je vjerojatnost da će Sarajevo pristati na podjelu središnje Bosne s Hrvatima? Odgovor je jasan svakome tko imalo poznaje stanje duha kod najbrojnijeg naroda u BiH, pa prema tome treba potražiti neko drugo, prihvatljivije rješenje. Autor ovog članka iznio je krajem 2012. godine svoje viđenje tog problema (na portalima poskok i hrsvijet) i, s obzirom da se u međuvremenu na hrvatskoj strani nije pojavila niti jedna nova ideja, bilo bi dobro ponovo predstaviti javnosti kompromisni prijedlog razgraničenja Hrvata i Muslimana u Federaciji BiH.

Preustroj Federacije u tri entiteta

[dropcap]M[/dropcap]nogi smatraju da je zbog etničke izmiješanosti u Federaciji BiH nemoguće provesti pravednu raspodjelu teritorija između Hrvata i Muslimana-Bošnjaka. I doista, ukoliko bi se Federaciju podijelilo na samo dva entiteta (županije, republike…), u središnjoj Bosni nastao bi kaos jer bi svaki narod „vukao” na svoju stranu. Međutim, ono što kritičari podjele najčešće zanemaruju je okolnost da u ostalim, etnički homogenijim dijelovima Federacije etničko razgraničenje ne predstavlja nikakvu poteškoću.

Potpuno je jasno da će u bilo kojoj inačici rješenja međunacionalnih sporova Sarajevo, Tuzla, Zenica, Goražde i Bihać pripasti Muslimanima, što predstavlja sasvim solidnu osnovu za daljnji razvitak tog naroda. Također je jasno da Hrvati nemaju što pregovarati sa Sarajevom o pripadnosti posavske, herceg-bosanske i zapadno-hercegovačke županije. Što se tiče hercegovačko-neretvanske županije, Muslimani bi trebali dobiti svoje etničke prostore – Konjic, Jablanicu i istočni Mostar, a Hrvati sve ostalo.

Prema tome, kao jedini „nerješivi” problem ostaje Županija Središnja Bosna, koju se može ustrojiti po uzoru na brčanski distrikt, pri čemu bi glavna razlika bila u brojnosti konstitutivnih naroda; u „Distriktu Srednja Bosna” bila bi samo dva konstitutivna naroda (Hrvati i Muslimani), dok su u Brčkom, barem teoretski, sva tri naroda ravnopravna.

Načelo teritorijalnog diskontinuiteta trebalo bi primijeniti jedino u slučaju hrvatskih enklava Žepča i Usore, koje nikako ne mogu ostati u (muslimanskom) zeničko-dobojskom kantonu, pa bi ih trebalo pripojiti „neutralnoj” središnjoj Bosni. U tako zamišljenom distriktu oba naroda imala bi neograničeno pravo veta, a u slučaju blokade mogli bi intervenirati susjedni entiteti – hrvatski i muslimansko-bošnjački.

Njihovom uspostavom riješili bi se jednom zauvijek sporovi oko nacionalne ravnopravnosti i svih pitanja koja iz toga proizlaze, od izbornog inženjeringa (slučaj Komšić) i pljačke hrvatskih krajeva, do revizije invalidskih i boračkih statusa i pitanja ratnih zločina. Sva ta, i mnoga druga sporna pitanja, svaka strana ubuduće bi samostalno rješavala, pa bi time otpali i razlozi za međunacionalne sukobe. Može li netko argumentirano osporiti dobronamjernost i prihvatljivost predloženog rješenja za oba naroda u Federaciji?

Za razliku od nekih drugih prijedloga, podjela Federacije na dva nacionalna entiteta i jedan mješoviti distrikt ne zahtijeva neko veliko odstupanje od već postojećeg modela teritorijalnog ustroja. Većina županija (kantona) ostaje u sadašnjim granicama i ujedinjuje se po nacionalnoj osnovi; Mostar se ponovo dijeli logičnim daytonskim granicama na istočni i zapadni; mješovita srednjobosanska županija vraća se na stanje kakvo je bilo prije petnaest godina, kada se u svim važnim pitanjima tražio hrvatsko-muslimanski konsenzus.

I konačno, svaki narod postaje odgovoran za vlastiti razvitak, bez mogućnosti prelijevanja financijskih sredstava od marljivih k ljenčinama. Ukratko, pravedno razgraničenje između Hrvata i Muslimana nema nikakvu alternativu, osim nastavka dosadašnje politike „bratstva i jedinstva”. A kamo to vodi, svima je jasno.

Dinko Pejčinović/HKV

Što vi mislite o ovoj temi?

Magazin

Raspudić: ‘Bošnjački temelj, bosanska nadgradnja, građanska fasada’

Objavljeno

na

Objavio

“Šovinisti i unitaristi misle da imaju monopol nad pričom o građanskom društvu…”

Publicisti Marko Tomaš i Nino Raspudić bili su gosti večerašnjeg Pressinga na N1 gdje su govorili o aktuelnim temama i društveno-političkoj svakodnevnici.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Intervju

Željka Markić za Dnevnik Nove TV: ‘Mi imamo dovoljan broj potpisa’

Objavljeno

na

Objavio

Referendumu i broju potrebnih potpisa najbliže su bili u inicijativi ”Narod odlučuje”. Za jedno pitanje nedostajalo im je samo 3290 potpisa. Vjeruju li vladajućima te što će učiniti nakon svega, otkrila je u razgovoru sa Sabinom Tandarom Knezović u Dnevniku Nove TV Željka Markić.

Iz Vlade kažu da nemate dovoljan broj potpisa. Zašto mislite da ste prevareni?

Mi imamo dovoljan broj potpisa. Građanska inicijativa ”Narod odlučuje” i udruga ”U ime obitelji”, koja je dio platforme ”Narod odlučuje”, prikupila je dovoljan broj potpisa. To je potvrdio premijer i ministar Kuščević. Ono što oni tvrde jest da nema dovoljan broj valjanih potpisa. Oni tvrde da oko 40.000 ljudi u Hrvatskoj nije znalo napisati svoje ime, prezime, svoj OIB i potpisati se.

Što vi kažete?

Mi kažemo da to nije istina i da je činjenica da je ministar spojio dvije referendumske inicijative, potpuno odvojene, u jedno izvješće, pomiješao ih, paralelno govorio o jednoj i drugoj. To pokazuje neozbiljnost, jer mu je Vlada dala dva zadatka, da napravi dvije odluke. S druge strane, on nema zakonske osnove za ovako proizvoljno određivanje koji potpisi su valjani, a koji nisu. Zbog toga je GI ”Narod odlučuje” zatražio da se Ustavni sud pozicionira prema tome.

Danas su predočili potpise gdje se vidi da je jedna osoba potpisana na dvije stranice i tako više puta. Pokazali su i da je jedna ruka pisala više imena, kako to objašnjavate?

Htjela bih reći da ono što je iz najvišeg izvora curilo u medije, a to su maloljetna djeca potpisnici, mrtvi i stranci, da oni čine, prema podacima ministra Kuščevića, tek 0,2 posto ukupnog broja potpisa. Isto tako bih rekla da je na jedinoj drugoj inicijativi za referendum, u kojoj su bili prebrojani svi potpisi, a to je bila ona o Zakonu o radu, postoje iste te kategorije. Postojali su mrtvi, maloljetni i stranci, po prilici u isto tako niskom postotku. Prema tome, to se događa u tako velikim inicijativama.

A isti rukopisi?

Prvo bi htjela reći da se u fokus stavlja, ”Narod odlučuje” je prikupio 99 posto potpisa, nedostaje mu manje od jedan posto za referendumsko pitanje, prema računu gospodina Kuščevića. I stavljati u fokus nešto što čini 0,2 posto svih potpisa zovem blaćenjem i pokušajem diskreditiranja inicijative, a ne interesom političara.

U 30.000 potpisa riječ je o nečitkom rukopisu, krivim OIB-ovima… ?

30.000 potpisa su stavili u kategoriju koju su izmješali. Dakle, mi ne znamo koliko je to ljudi. Oni su se potpisali imenom koje ne stoji u registru ili kažu da ih nisu mogli pročitati. Prema tome, sigurno je, čuli smo od inicijative, oni će zatražiti uvid u sve potpise koji su proglašeni nevažećima. Sigurno je da ova Vlada nije željela i ne želi referendum. Ovaj odnos prema građanskim inicijativama je odnos koji govori da oni jednostavno ne žele građane gledati kao partnere, kao na one koji trebaju reći što misle.

Koji je vaš idući korak?

Vidjet ćemo što će inicijativa učiniti. Sigurno je da će tražiti uvid u sve potpise. To će sigurno biti zatraženo, to su već i najavili. Daljnje korake ćemo vidjeti.

HNS je podnio kaznenu prijavu. Oni traže odgovornost organizatora.

Apsolutno. Ako se pokaže da je itko išta falsificirao, treba biti kažnjeno gonjen, kao što treba biti kažnjeno gonjen ako se pokaže da je netko lagao.

Ali može se jasno vidjeti isti rukopis na više mjesta?

Pa da, ali što to znači? Da je netko varao ili da je neki volonter na primjer, ne znam, doista ne znam zašto je to netko napravio. Neka nam kaže ministar.

Bilo je više takvih primjera.

Ja sam za to da se građanski referendumi naprave savršeno, da se svaki potpis pregleda, ali neka se to ne vadi iz konteksta.

Kako ćete vi sad otići tamo i pregledavati te potpise?

To će raditi kolege iz građanske inicijative, oni će zatražiti pregled tih potpisa. Ono što je sigurno, ja bih se na to vratila, jest da ovu Vladu ne zanima činjenica da je prikupljeno dovoljno potpisa. Oni nama valjda ne žele reći da potpisi koje su izvukli, da oni čine većinu. Mi znamo da ne čine. Oni ne žele aktivne građane, koji će, na primjer kao gospodinu Vrdoljaku iz HNS-a da s podrškom od 1,5 posto birača, upravlja s 50 posto tvrtki u državnom vlasništvu i tamo namješta svoje stranačke kolege.

Jeste li vi zapravo pokrenuli tu inicijativu kako bi sebi olakšali put u Sabor?

Tko? Građanska inicijativa ”Narod odlučuje”?

Da. Vi ste platforma.

To je jedna platforma i naša udruga je dio te platforme. Mogu govoriti za sebe i udrugu ”U ime obitelji”. To bi bio jedan od najkompliciranijih ulazaka u politiku igdje u svijetu. Nisam čula da netko pokrene negdje referendum da bi mogao ući u Sabor, kad se u Sabor ulazi samo da se napravi dogovor s gospodinom Plenkovićem. I onda uđeš s podrškom od 1,5 posto birača.

Dobro, ali manji prag?

Ma gledajte, to su gluposti koje pričaju političari koji žele zaustaviti građane da postignu promjenu izbornog sustava koji će dovesti do toga da će ljudi u Saboru odgovarati biračima, a ne šefovima stranaka.

Jeste li se čuli s Predsjednicom nakon svega? Znamo da se ona interesira oko svega.

Ne čujem se telefonski s Predsjednicom. Nisam ni povodom ovoga. Ne samo da se interesirala, gospođa Predsjednica je i davala podršku.

Ne bi bilo čudno da vas je kontaktirala?

Nije me kontaktirala, ali da me je kontaktirala rekla bih joj da mi je drago da je dala podršku, jer mislim da je jako važno da se daje podrška aktivnosti birača, da se ljudi pokreću i mijenjaju stvari koje nisu dobre.

Jeste li bili u Vukovaru?

Jesam.

Je li to bio prosvjed protiv aktualne vlasti?

Prosvjed u Vukovaru je bio nešto najtužnije na čemu sam bila. To je bio prosvjed protiv korupcije, protiv nerada DORH-a, protiv svake vlasti, uključujući i ovu vlast i prosvjed protiv onih ljudi koji ne priznaju žrtvu i muku tih ljudi koji susreću svoje silovatelje, ubojice i mučitelje na ulicama svog grada. Ali sigurno je da je gospodine Plenković za to odgovoran, kao što je odgovoran i gospodin Milanović…

Nije li premalo na vlasti da je mogao nešto učiniti?

Ma kakvi. Dovoljno je bio na vlasti da rješava stvari s Borgom, dovoljno je na vlasti da nam je doveo HNS u novu koaliciju HDZ-HNS, dovoljno je na vlasti za brinuti se za svoje poslove.

Zločini su ipak jedna malo kompliciranija kategorija.

Ma to vam se čini komplicirano, vi zapravo imate Zakon o aboliciji, članak 3. koji vam točno navodi koje osobe, koji zločinci nisu izuzeti i onda kažeš, treba se to napraviti.

Vladajući kad spominju nekakvu rušenje vlasti nekako uvijek vas vide kao crvenu krpu. Ima li tu nečega?

Nema, nema ničega vezanog za rušenje vlasti, ali ima nečeg vezanog za demokratizaciju. Ja se zalažem da se prošire slobode u društvu u svim područjima, ako govorimo o izbornom sustavu, neradnoj nedjelji, ako govorimo o bilo čemu.

Pripremate li još inicijativa?

Imamo dovoljno tekućih inicijativa.

Nešto što možete najaviti?

Mogu reći da je sigurno potrebno osigurati neradnu nedjelju. To je jako važna tema.

Možemo li očekivati incijativu u tom smijeru?

Mi već djelujemo u tom smijeru i mislimo da je jedini način da se u Hrvatskoj stvari promijene, jest da se ova mreža korupcije i politike, koja uništava Hrvatsku ekonomski i na svaki drugi način, da se razbije promjenom izbornog sustava i da se građani više uključe.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori

Komentari