Pratite nas

Hrvatsko vijeće obrane u Mostaru započelo oslobađanje BiH

Objavljeno

na

hvoOdluka da se HVO-u prepusti obrana Mostara došla je po nalogu Predsjedništva BiH

Ni nakon više od dva desetljeća određene povijesne istine o proteklome ratu su još uvijek tabu-teme, ili se nastoje krivotvoriti i modelirati potrebama vremena. Kao i oko svega u BiH, tako i u Mostaru, koji je preživio jedno teško ratno traumatično iskustvo, se gleda iz najmanje dva kuta. Tako je i oko današnjeg povijesno važnog datuma kada je Krizni stožer Mostara 29. travnja 1992. obranu grada povjerio Hrvatskome vijeću obrane. Takva odluka prethodila je nalogu Predsjedništva BiH koje je dalo takvo odobrenje svjesno da Mostar jedino mogu obraniti postrojbe HVO-a koje su bile organizirane, obučene i logistički opskrbljene.

“Hrvatsko vijeće obrane čine pripadnici muslimanskog i hrvatskog naroda, te pripadnici drugih narodnosti koji priznaju legalna tijela Republike Bosne i Hercegovine i kojima iskažu svoju lojalnost. Muslimani mogu formirati vlastite oružane formacije koje se stavljaju pod jedinstveno zapovjedništvo HVO Općinski stožer Mostar”, stoji u dokumentu koji su potpisali predstavnici hrvatskih i bošnjačkih dužnosnika u Kriznome stožeru.

Na temelju te odluke predsjednik HVO-općine Mostar Jadran Topić imenovao je istog dana Općinski stožer HVO Mostar. Petar Zelenika je imenovan zapovjednikom, a Rade Bošnjak načelnikom. Od toga dana praktično počinje aktivna obrana i pripreme za oslobađanje ovoga grada. I dočekali su je nedugo nakon toga, u prvoj polovini lipnja, dakle nakon nepunih mjesec i pol dana. A Mostar su oslobodili zajednički postrojbe HVO-a, HV-a i HOS-a u kojima su se zajedno borili Hrvati i Bošnjaci.

Oslobađanje Mostara

MostarVojska2Da su vodstvo Herceg Bosne i postrojbe Hrvatskoga vijeća obrane slijedili zaključke navodnog dogovora podjele ‘interesnih zona’ između Mate Bobana i Radovana Karadžića iz Graza, koja je po tim navodima trebala biti na rijeci Neretvi, dio vojnih, ali i političkih procesa vezanih uz ovaj grad bi se definitivno odvijao u posve drugome pravcu. To je uz ostalo i generalu Slobodanu Praljku u svibnju 1992. predložio zapovjednik JNA Momčilo Perišić da sačekaju rasplet političkih zbivanja u bivšoj Jugoslaviji. Premda je po njegovom nalogu najveći dio Mostara nestao u razaranjima te godine, Perišić je ostao neokrznut za zločine. Praljak je, pak, nakon telefonskog razgovora krugu svojih suradnika rekao da će strategija ‘završiti u Nevesinju’.

A da su planovi za oslobađanje Mostara i Hercegovine bili razrađeni do kraja, najbolje svjedoči jedan neispričani detalj iz protekloga rata. U noći 12. lipnja 1992. godine da nakon što kada je oslobođen zapadni Mostar, a postrojbe HVO-a bile raspuštene zbog odmora, najzaslužniji i najodlučniji za prijelaz u istočni dio Mostara bio je general Slobodan Praljak. On je došao u stožer HVO-a u Mostaru u jedan sat poslije pola noći i zatražio da se hitno okupe svi zapovjednici i vojska koja je bila poslana na odmor. Lokalni zapovjednici su bili zbunjeni, a Praljak je šok-akciju proveo samo dva dana kasnije jer je imao informacije o nikakvome moralu srpskih snaga i JNA. Oslobođen je i istočni Mostar 14. lipnja na opće iznenađenje svih, a najviše postrojbi tzv. JNA.

Pokazala se sudbonosno važnom odluka da se obrana Mostara povjeri HVO-u, posebno kada su vodstva pojedinih naroda kolebljivo gledala na budućnost ljudi ovih područja, različite planove međunarodne zajednice i moguća mirovna rješenja.

ZoranKrešić/VL/Kamenjar.com

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Pregled

Stjepan Šterc: Problem iseljavanja Hrvata iz Hrvatske i iz BiH postaje pitanje nacionalne sigurnosti

Objavljeno

na

Objavio

Problem raseljavanja stanovništva iz Hrvatske i iz Bosne i Hercegovine poprimio je dramatične razmjere i postao pitanjem nacionalne sigurnosti, upozorio je u utorak hrvatski demograf Stjepan Šterc istaknuvši kako je posebice ugrožen opstanak Hrvata koji žive u BiH jer bi se njihov broj u toj zemlji u idućih deset godina mogao smanjiti čak za trećinu.

Šterc, profesor na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (PMF), kazao je u intervjuu za bosanskohercegovački portal Slobodna Bosna kako demografska politika postaje ključno pitanje budućnosti i razvitka obje države.

“Način upravljanja u ovim prostorima i državama je i najveći krivac pojave suvremenog egzodusa, potpuno zanemarujući u provođenju izvršne vlasti funkcionalnost demografskog i gospodarskog razvitka. Mogli bi takav način upravljanja nazvati političkom okupacijom u kojoj nema praktički ničeg ozbiljnijeg vezanog za struku, logiku, znanost te projiciranje i modeliranje budućnosti”, kazao je Šterc dodajući kako je jasno da političari svojim odlukama i postupcima izravno utječu na odlazak ljudi.

Iako je Štercov plan izlaska iz demografske krize, koji je nastao kao dio izbornog programa predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, usvojen u hrvatskim tijelima vlasti, on drži kako to ipak nije učinjeno sukladno njegovim programskim načelima i koncepcijama.

Demografska problematika, kazao je Šterc, nije shvaćena kao strateško razvojno pitanje pa su posljedice nastavak svih negativnih trendova i pokazatelja do razine na kojoj se već ugrožavaju osnovni sustavi u zemlji.

“Razlog? Politička sebičnost, interesna povezivanja, financijsko-gospodarski pristup bez vrednovanja ljudskog potencijala i još puno toga. Moj je prijedlog bio vladin ured na čijem bi čelu bio podpredsjednik vlade kako bi izravno mogao politički usmjeravati stratešku revitalizacijsku politiku, jasna procjena što je u proračunu manje bitno od demografskog opstanka, apsolutna zaštita žena u trudnoći i na porodiljskom (radno pravo, ekonomska i financijska sigurnost i sl.), povezivanje s iseljeništvom. Sadašnji su postupci samo dio socijalne politike i ništa više”, konstatirao je Šterc.

Demografska kretanja osobito pogubna po Hrvate u BiH

Komentirajući demografske probleme u BiH Šterc je upozorio kako ta zemlja iz godine u godinu bilježi sve veći pad prirodnog prirasta staovništva. Razlika između broja rođenih i umrlih u 2015. godini tako je bila oko pet i pol tisuća, a u 2016. godini ta brojka je već između devet i deset tisuća.

Procjena je kako bi prirodni gubitak hrvatske populacije u BiH u narednih deset godina mogao iznositi oko 40 tisuća osoba.

Uz prirodni pad od oko dvije i pol tisuće stanovnika hrvatske nacionalnosti, na godišnjoj razini treba uračunati oko deset tisuća onih koji će svake godine trajno napustiti tu zemlju.

To bi značilo kako bi broj Hrvata u BiH, kojih je prema posljednjem popisu stanovništva iz 2013. bilo 544 tisuće, odnosno 15,4 posto ukupnog stanovništva te zemlje, za deset godina mogao biti smanjen za 125 tisuća.

To je dramatičnih 31.3 posto sadašnje populacije, analize su na koje ukazuje Šterc.

Sve to izravno će ugroziti sustav radne snage, mirovinski, zdravstveni te obrazovni sustav.

“Problem zaista postaje pitanje nacionalne ili državne sigurnosti, odnosno jednostavnije rečeno opstanka. Tko to na vrijeme shvati sva će svoja politička djelovanja usmjeriti nacionalnim interesima i očuvanju najvećeg potencijala u svim društvima i prostorima.”, zaključio je Šterc. (Hina)

facebook komentari

Nastavi čitati

Komentar

Pero Kovačević: Presuda Ratku Mladiću

Objavljeno

na

Objavio

U srijedu presuda Ratku Mladiću

Ratko MladićRaspravno vijeće Međunarodnog kaznenog suda u Den Haagu će u srijedu (22. studenoga 2017.) izreći prvostupanjsku presudu Ratku Mladiću.

Podsjetimo se, Ratko Mladić je bio zapovjednik Glavnog štaba Vojske Republike Srpske (VRS) od 12. svibnja 1992. do najmanje 8. studenoga 1996. godine.

Tužiteljstvo u optužnici Ratka Mladića tereti u dvije točke za genocid; u pet točaka za zločine protiv čovječnosti; u četiri točke za kršenja zakona i običaja ratovanja.

Haaška optužnica protiv Mladića ne obuhvaća zločin u Škabrnji.
Zločini koji se navode u optužnici Mladiću uključuju, između ostalih:

• Ubijanje bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata, uključujući vodeće pripadnike tih grupa; npr. ubojstvo 144 osobe u Biljanima (općina Ključ), ubojstvo više od 200 zatočenika u KP domu Foča, ubojstvo oko 150 ljudi u logoru Keraterm, pored Prijedora, i ubojstvo najviše 140 zatvorenika u logoru Sušica, pored Vlasenice.

• Zatočenje tisuća bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata u zatočeničkim objektima u životnim uvjetima smišljenim tako da dovedu do njihovog fizičkog uništenja. Navedeni objekti uključuju logor Manjača (pored Banja Luke), logore Omarska, Keraterm i Trnopolje (pored Prijedora), KP dom u Foči i logor Batković, pored Bijeljine.

• Ubijanje više od 7,000 muškaraca i dječaka bosanskih Muslimana iz Srebrenice putem organiziranih i situacijskih pogubljenja, uključujući ubojstvo više od 1000 muškaraca u jednom velikom skladištu u selu Kravice i pogubljenje još 1000 muškaraca bosanskih Muslimana pored škole u Orahovcu.

• Bezobzirno razaranje privatne imovine i javnih dobara, uključujući spomenike kulture i sakralne objekte, kao što su brojne džamije širom zemlje.

• Djela ubojstava koja su bila dio cilja širenja terora među civilnim stanovništvom Sarajeva provođenjem kampanje snajperskog djelovanja i granatiranja, u periodu od 12. maja 1992. do novembra 1995. godine, uključuju granatiranje tržnice “Markale” 5. veljače 1994., kada je poginulo 66, a ranjeno više od 140 ljudi.

Tužiteljstvo je u završnoj riječi suđenja zatražilo da Ratko Mladić bude osuđen na doživotnu kaznu zatvora.

Pero Kovačević / HKV

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari