Pratite nas

Hrvatskom vladaju ljudi bez izbornog legitimiteta poput Vesne Pusić

Objavljeno

na

Predizborne koalicije su najveća prijevara birača. Zapravo one su pravi primjer prijeizbornog inženjeringa, kod kojeg se izborne liste kroje bez obzira na podršku birača pojedinim strankama na izborima. Uostalom, nisu bez razloga takve koalicije zabranjene u demokratskim zemljama poput Njemačke.

Nitko danas primjerice nema racionalno objašnjenje zbog čega je Milanović prepustio vođenje države i najvažnije resore koalicijskom partneru koji stopira sve poteze vladajućih (bez obzira kakvi oni bili) pa se država nalazi u svojevrsnoj blokadi i hrvatski su građani doslovce postali taoci HNS-a Vesne Pusić i njenih narodnjaka koji sve svoje glasače doslovce znaju po imenu.

b4af050e80e29d2a7f0434011b60977a

Kako se bliže izbori za Europski parlament, uzbuđenje u hrvatskim političkim strankama je sve veće jer se na njima ipak dijele mjesta i plaće od 50-tak tisuća kuna neto za slijedećih pet godina.

Za razliku od političara, građani su prilično hladni spram “egzistencijalnih izbora”, jer teško je objasniti prosječnom hrvatskom građanu koji bi to bili razlozi da 25.svibnja odvoje pola sata i odu do birališta zaokružiti ime nekoga koga su onda zbrinuli do kraja života. A oni će i dalje jedva spajati kraj s krajem.

Upravo zato ni političke stranke se ne trude previše animirati birače budući će njihove stranačke mašinerije odraditi posao i bogati kolač će podijeliti dvije najveće stranke (zajedno sa svojim trabantima), a mrvice (eventualno po jednog zastupnika) će ostaviti Savezu za Hrvatsku, Orahu Mirele Holy i Lesarovim laburistima.

Iako je kampanja već odavno počela, u hrvatskoj javnosti uopće nema izborne psihoze. Plakata gotovo ni nema, stidljivo se vrte radijski spotovi (televizijski se čuvaju za zadnje dane), i bez obzira na preferencijalne glasove, hrvatski će glasači opet birati one koji to ničim ne zaslužuju, odnosno one koje su pozicionirale stranke na visoka mjesta na izbornim listama.

Bezbroj pravnih stručnjaka je zadnjih godina upozoravalo kako su predizborne koalicije velika prijevara birača, jer se ne poštuje stvarni odnos političkih snaga i volja birača. Tako se dogodilo na posljednjim izborima da je stranka sa svega nekoliko posto podrške koja samostalno vjerojatno ne bi prešla ni izborni prag dobila veliki broj zastupnika, par ministarstava, najznačajnija javna poduzeća i tome slično.

Sve je prijevara

Zanimljiva je situacija s preslagivanjem za predstojeće euroizbore. Primjerice na listama dviju najvećih stranaka SDP-a i HDZ-a dobili su pojedinci iz stranaka koje na izborima prošle godine nisu mogle skupiti ni jedan posto glasova.

Nitko danas zapravo nema objašnjenje zašto SDP i HDZ koaliraju sa strankama poput HSS-a ili Stranke umirovljenika, a da ne govori o recimo Zagorskoj demokratskoj stranci ili Hrvatskoj demokrščanskoj stranci s kojima će na izbore HDZ. Većim strankama one donose eventualnu potporu od jedan posto a zauzvrat male strančice se time održavaju na životu te poslije ucjenjuju partnere i dobivaju ono što im realno ne pripada. Politička trgovina se kroz sustav predizbornih koalicija institucionalizirala i postala uobičajeni način ponašanja u Hrvatskoj.

Nitko danas primjerice nema racionalno objašnjenje zbog čega je Milanović prepustio vođenje države i najvažnije resore koalicijskom partneru koji realno zaslužuje jedno ili eventualno dva manja manja ministarstva. Osim toga Hrvatska narodna stranka danas stopira sve poteze vladajućih (bez obzira kakvi oni bili) pa se država nalazi u svojevrsnoj blokadi i hrvatski su građani doslovce postali taoci HNS-a Vesne Pusić i njenih narodnjaka koji sve svoje glasače doslovce znaju po imenu.

Stručnjaci smatraju kako je ta vrsta klijentelizma upravo odbila birače pa je izlazak na izbore zadnjih godina sve manji i manji. Po njihovom mišljenju, predizborne koalicije bi trebalo jednostavno zabraniti (kao što je to slučaj u brojnim europskim zemljama, npr. Njemačkoj), a sve stranke trebale bi samostalno izlaziti na izbore kako bi se vidjelo koliko ih građani zaista podržavaju. U suprotnom održavaju se na životu politički mrtvaci pa smo možda i zbog toga država s najviše stranaka na političkom nebu u odnosu na broj stanovnika.

Najveći politički rivali HDZ i SDP slažu svoje liste u zadnje vrijeme tako da prikupljaju “sve što hoda”, ali to onda ima za posljedicu postupni izostanak svake suvisle predizborne rasprave o bitnim temama za hrvatske građane. Na kraju se sve završi svjetonazorkim lupetanjem po ustašama i partizanima, ćirilici, homoseksualcima i zvijezdi petokraci.

Koliko su zapravo političari beskičmenjaci, Milanović je pokazao i na primjeru Jakovčića kojeg je prošle godine pokušao(s)rušiti u Istri s Kajinom, a sada mu je elegantno ponudio mjesto u Europskom parlamentu svjestan kako će mu njegova Istra donijeti nekoliko desetaka tisuća glasova na ovim ali i slijedećim parlamentarnim izborima. S druge strane sve stranke koje su više ili manje ulazile u prijeizborne koalicije poput Budišinom HSLS-a 1998. ili HSS-a zadnjih godina, s vremenom su se potpuno utopile i zapravo nestale s političke pozornice, a ostalo je vrlo malo onih koji još uvijek imaju hrabrosti izaći sami na izbore, provjeriti svoj legitimitet kod građana i tek onda nakon izbora na temelju stvarnih rezultata ulaziti u politički ring.

DBoroš/Dnevno.hr

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Višnja Starešina: Raketiranje Banskih dvora i Acini dječaci

Objavljeno

na

Objavio

Još uvijek sam pod dojmom. Dojam ne jenjava otkad sam vidjela tri hrabra muža hrvatska (Ante Gudelj, Jurica Ilić, Jadranko Karlušić) kako ispred respektabilnih institucija hrvatske države (MUP-a, DORH-a i vojne policije) objavljuju da su stigli do faze kaznene prijave za raketiranje Banskih dvora. Raketiranje se dogodilo 7. listopada 1991. godine. Tko se ne bi divio?

Više od četvrt stoljeća nakon što su zrakoplovi JNA raketirali Banske dvore, u kojima su tada bili Franjo Tuđman, Stipe Mesić i Ante Marković, združene hrvatske institucije su stigle do faze – kaznene prijave.

Nakon što sam pogledala što su otkrili u svojoj združenoj kaznenoj istrazi, postala sam ne samo skeptična prema nastavku, već se istinski pitam dokle može ići ignoriranje činjenica i podcjenjivanje zdravog razuma.

Naime, u toj kompleksnoj istrazi, u kojoj su istražitelji detektirali čak i tipove aviona koje za južnoafričku civilnu zrakoplovnu kompaniju danas vozi pilot Davor Lukić, koji je navodno bio jedan od dvojice pilota JNA koji su 7. listopada 1991. bacili bombe na Banske dvore, nedostaju temelji: istinski motivi i cilj napada, naredbodavci i suradnici na terenu.

Ad hoc? Kako da ne…

Raketiranje Banskih dvora svodi se na ad hoc akciju trojice oficira ratnog zrakoplovstva JNA iz zrakoplovne baze u Bihaću: generala Ljubomira Bajića i njegovih oficira Slobodana Jeremića i Đure Miličevića, na odavno raskrinkanog oficira KOS-a Čedu Kneževića, koji je kao Superman postao odgovoran za sve KOS-ove subverzivne operacije u Hrvatskoj.

I na dvojicu pilota JNA, koji su navodno bacili bombe na Banske dvore: Hrvata Davora Lukića i Srbina Ratka Dopuđu. Pritom jedini realno dostupan hrvatskom pravosuđu može biti postati pilot Davor Lukić. A čak i ako je uistinu on bacio bombe na Banske dvore, izvjesno je da ne zna više od onoga što mu je bio zadani cilj: bombardirati.

U toj istrazi nema zapovjednog vrha JNA, već navodno odmetnuti zapovjednik zrakoplovstva JNA u Bihaću koji se navodno na svoju ruku odlučio za napad. Istražitelji znaju kakve avione danas u Južnoj Africi vozi Davor Lukić, ali ne znaju tko je bio hrvatski suradnik kojih ih je navodio iz Banskih dvora.

Manipulacija koja se nazire iza ove istrage tako je slična manipulaciji koju je KOS-ova mreža izvela pred haaškim i beogradskim sudom na likvidaciji ranjenika i ratnih zarobljenika odvedenih iz vukovarske bolnice, prikrivajući tragove planiranog zločina u organizaciji KOS-a i svodeći kaznenu odgovornost na puki hir i odmazdu lokalnih srpskih vlasti i paravojski.

Raketiranje Banskih dvora, dan prije isteka moratorija na osamostaljenje Hrvatske, u trenutku kada se ondje nalaze Franjo Tuđman, Stipe Mesić i Ante Marković, nije bilo ni hir ni incident. Bila je to operacija najviše razine, koju je JA izvela u ratu protiv Hrvatske.

Nije to bio samo pokušaj eliminacije hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana da bi se obezglavila Hrvatska. Bio je to i pokušaj eliminacije nesrpskog civilnog vrha raspadajuće SFRJ. Ma što mi danas mislili, znali ili predmnijevali o djelovanju Stipe Mesića i Ante Markovića, oni su tog dana u Banskim dvorima bili najviši civilni dužnosnici raspadajuće SFRJ.

Mesić je bio predsjednik Predsjedništva i vrhovni zapovjednik te JNA koja ga je bombardirala. Marković je bio predsjednik savezne vlade i šef Veljku Kadijeviću, koji je jedini mogao zapovjediti to bombardiranje. Bio je to najeklatantniji primjer vojnog puča, nakon kojeg je vlast u raspadajućoj SFRJ trebao preuzeti generalštab JNA. Takav se napad nije mogao izvesti bez najizravnije zapovjedne uključenosti Veljka Kadijevića i bez njegova pomoćnika za “bezbednost”, šefa KOS-a Aleksandra Vasiljevića, koji ju je pripremio. U hrvatskoj istrazi nedostaju i Vasiljević i njegov čovjek u hrvatskom vrhu.

Da nije bila riječ o spontanom hiru generala Bajića, pokazuje i to što nakon neuspjelog vojnog udara JNA kreće u odlučujući i otvoreni rat protiv Hrvatske. Jedan od ključnih dokaza o njezinim namjerama je Naređenje br. 35-14533 Aleksandra Vasiljevića o osnivanju zatočeničkih logora za ratne zarobljenike izdano 10. listopada. Iz njega se vidi i ratni plan vrha JNA i odgovornost Vasiljevića i KOS-a za sve što se događalo s hrvatskim ratnim zarobljenicima u logorima JNA u Srbiji, BiH i na okupiranim hrvatskim područjima.

Acini ljudi i dalje rade

I umjesto da na raketiranju Banskih dvora hrvatska istražna tijela grade snažan slučaj protiv vrha JNA, protiv još živog Ace Vasiljevića i još življe njegove mreže (kada su to već dosad propustili učiniti), umjesto da povežu pokušaj vojnog puča s već pripremljenom optužnicom protiv Vasiljevića za zločine u logorima, koja već šest godina leži u ladicama osječkog županijskog državnog odvjetništva, umjesto da mu dodaju evidentnu zapovjednu odgovornost za likvidaciju ranjenika i ratnih zarobljenika iz vukovarske bolnice, i da time nakon haaškog debakla uspostave neku ravnotežu prijetnje, hrvatski istražiteljski muževi kreću u lov na pilota Davora Lukića. U Južnu Afriku. Čine to u trenutku kad Acini momci pred sudovima BiH dovršavaju istrage protiv cijelog zapovjednog vrha HV-a i HVO-a, za završne operacije u BiH 1995. godine.

Pitam se, jesu li zbilja tako nesposobni? Tako činovnički ustrašeni? Ili ipak tako Acini?

Višnja Starešina / Slobodna Dalmacija

Antun Babić: Predlažem Višnju Starešinu za novinara zadnjeg desetljeća

 

Višnja Starešina: U Hrvatskoj su dvije države – jedna hrvatska i druga jugoslavenska čije je temelje udario KOS!

 

Višnja Starešina: Mnogi su sudjelovali u pravosudnom udruženom zločinačkom pothvatu

facebook komentari

Nastavi čitati

Politika

Počeo 15. Sabor HNS-a; Ivan Vrdoljak jedini kandidat za predsjednika

Objavljeno

na

Objavio

Bivši predsjednik Hrvatske narodne stranke – liberalnih demokrata (HNS) Ivan Vrdoljak jedini je kandidat za predsjednika na 15. Saboru te stranke koji je počeo u nedjelju u Zagrebu.

Na početku zasjedanja Sabora, kojemu nazoči više od tisuću delegata iz cijele Hrvatske, HNS-ovi ministri, čelništvo stranke te predstavnici liberalnih stranaka iz Nizozemske, Češke, Makedonije, BiH i Mađarske, himnu je na saksofonu odsvirao kandidat za potpredsjednika stranke Ivan Gulam.

Vrdoljaka je za predsjednika stranke u studenom predložio Središnji odbor. Središnji odbor je tada prihvatio i prijedlog Predsjedništva da se u najuži tim predlože: za potpredsjednicu Marija Puh, za drugog potpredsjednika Ivan Gulam, a za zamjenika predsjednika sadašnji vršitelj dužnosti predsjednika stranke, potpredsjednik Vlade i ministar graditeljstva Predrag Štromar.

Vrdoljak je novinarima prije početka zasjedanja, upitan hoće li mu javnost vjerovati s obzirom da ga mnogi smatraju nevjerodostojnim političarem, rekao da hoće. “Naravno da će vjerovati, jer rezultat u prvih šest mjeseci ne može biti bolji nego što je,” rekao je i upitao tko je u škole uveo informatiku i nove kurikulume.

Naglasio je da djeca danas škole upisuju sa šansom da će dobiti ista a možda i bolja znanja i kompetencije nego u Engleskoj i Irskoj. “Za to se valja baviti politikom”, poručio je Vrdoljak. (Hina)

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari