Pratite nas

Intervju

Hrvoje Zekanović: Jedino vrijednosna obnova društva može spriječiti demografsku katastrofu

Objavljeno

na

Razgovor sa saborskim zastupnikom HRAST-a Hrvoje Zekanovićem

Saborski zastupnik HRAST-a Hrvoje Zekanović jedan je od agilnijih oporbenih političara koji se ne ustručava otvoreno kritizirati anomalije na hrvatskoj političkoj i društvenoj sceni. S gospodinom Zekanovićem Davor Dijanović/HKV razgovarao je o nizu aktualnih političkih i društvenih pitanja.

Nedavno ste održali konferenciju za medije na kojoj ste progovorili o kurikularnoj reformi ministrice Divjak. Kako komentirate sve vezano uz školsku reformu?

Nažalost, premijer Plenković je ključan resor za budućnost Hrvatske prepustio na milost i nemilost partnerima iz HNS-a.

Sada je već itekako vidljivo da Ministarstvo obrazovanja služi HNS-u isključivo za promidžbu, a da od reforme kurikula nema baš ništa. Jedina razlika koja bi se mogla dogoditi je manjak u državnoj blagajni jer ministrica Divjak ne odustaje od nabave tisuća računala, tableta što ne rade mnogo bogatije države.

Je li tzv. nacionalna opcija uopće dovoljno svjesna važnosti obrazovne reforme koju je Vjeran Zuppa, jedna od perjanice tzv. lijeve inteligencije, nazvao polugom za postizanje dubinskih društvenih promjena?

Usudit ću se reći da, nažalost, osim stranke Hrast nitko ne uočava koliko je obrazovanje važno za stvaranje pravog ozračja u društvu, odnosno za izgradnju pravoga vrijednosnog sustava, izgleda da su gotovo svi što se tiče obrazovanja dignuli ruke te ga prepustili stranci koja ga koristi isključivo za promidžbu što je svakako nedopustivo.

Postupati s obrazovanjem na način kako se danas radi je jedan od najvećih propusta ove Vlade, a šteta koja će se napraviti tek će se moći sagledati u sljedećem razdoblju.

Hrvatska zapravo uopće nema loš obrazovni sustav što svjedoče brojni hrvatski znanstvenici koji postižu sjajne rezultate na svim poljima diljem svijeta, a mijenjanje na silu obrazovnog sustava može prouzrokovati isključivo štetu za generacije koje dolaze.

Kako komentirate trenutno aktualnu aferu SMS?

Prvi sam u Saboru reagirao na nedopustivo curenje informacija iz institucija koje se bave istražnim radnjama u svezi ove afere. Nedopustivo je da bilo tko koristi institucije države za unutarstranačke obračune, a zanimljivo je da danas svi govore o ovom problemu nakon nekoliko dana šutnje.

U svakom slučaju bit će interesantno pratiti kako će se afera razvijati, a sudeći prema postupcima premijera u prethodnim slučajevima i ovaj put bi na kraju netko mogao biti izbačen iz HDZ-a.

Mnogi čekaju kao da ih se ova situacija ne tiče iako znaju da su oni sljedeći na redu, očito im nedostaje hrabrosti ili političke mudrosti.

Posljednjih mjeseci dosta se govori i piše o Miloradu Pupovcu i njegovim političkim potezima.

Što se tiče Milorada Pupovca, od njega ništa novo, naime i nakon šest mandata odrađenih u Saboru izgleda da i dalje zaboravlja da je Sabor prije svega Hrvatski sabor.

Zanimljivo je kako preko svojih usta ne može izustiti riječi „Domovinski rat“ i kako uvijek izbjegava reći istinu o Domovinskom ratu, a to je da se radi o srbočetničkoj agresiji.

Imam osjećaj da je njegovo političko djelovanje isključivo usmjereno prema političkim interesima Srbije, a to je njezin što brži ulazak u Europsku uniju i to po svaku cijenu, bez da se riješi pitanje nestalih u Domovinskom ratu, pitanje granice, pitanje sukcesije, a da ne govorimo o priznavanju agresije na Republiku Hrvatsku ili plaćanju ratne odštete.

No, Pupovac je član vladajuće većine. Što uopće reći o održavanju većina, povezuje li te ljude išta osim golog interesa?

Saborska većina danas je sastavljena od niza pojedinaca i stranaka koje spaja isključivo osobni partikularni interes i ne postoji niti jedna ideološka ili svjetonazorska poveznica između aktera u ovom čudnovatom konglomeratu.

Za sljedeću subotu najavljen je veliki prosvjed u Vukovaru. Kako gledate na najavljeni prosvjed?

Prosvjed u Vukovaru svakako podupiremo i radujemo mu se. Smatramo da je prosvjed legitimno izražavanje volje građana i sigurni smo da je gradonačelnik Penava prosvjed organizirao isključivo da bi ukazao na ovaj veliki problem koji tišti hrvatski narod. Moram naglasiti da je ovo itekako politički prosvjed usmjeren protiv nedjelovanja institucija države.

Kako komentirate odugovlačenje glede brojanja glasova za referendumske inicijative, boje li se vladajući volje naroda?

Smatram da je sramotno odugovlačenje brojanja potpisa i da je nedopuštanje prisustvovanja promatrača na brojanju potpisa itekako sumnjivo.

Ministar Kuščević, a i premijer Plenković itekako su svjesni da ako bilo koja od ove tri inicijative uspije, da pada i Vlada, stoga se ne čudim njihovim nastojanjima da po svaku cijenu ospore ove referendumske inicijative, što je svakako nedopustivo

Jedan ste od agilnijih saborskih zastupnika koji se ne libi otvoreno kritizirati patološke pojave na političkoj sceni. Zašto većina drugih političara šute?

Smatram da se u politici mora biti vjerodostojan što je uostalom bio i slogan izborne kampanje premijera Plenkovića.

Kada radiš kako osjećaš u svojoj nutrini ne možeš pogriješiti i to je usudit ću se reći je i najlakše. S obzirom na to da sam jedini koji eksplicitno zastupa jedan veliki dio političkog spektra dužnost mi je biti što aktivniji, a drago mi je da je to primijećeno u javnosti.

Zašto neki nisu vjerodostojni to ćete morati njih pitati, vjerojatno imaju neko objašnjenje. Možda neki šute jer su kupljeni, neki jer se boje, a neki jer to smatraju pragmatičnim odnosno drže se one „šutnja je zlato“ bez obzira što su izabrani u Hrvatski sabor upravo da govore i da ukazuju na probleme.

Političku scenu u posljednje vrijeme potresa i kriza u Uljaniku.

Žalosno je da smo došli do situacije da jedna od zadnjih strateških industrijskih grana u Hrvatskoj nestaje. Kada su prije 10 godina Vlade Njemačke i Francuske uložile stotine milijardi eura u posrnulu automobilsku industriju, to je bilo uredu, a sada se Hrvatskoj ne dopušta isto postupanje.

Smatram se Hrvatska konačno mora početi ponašati kao suverena zemlja, a također je nužno ispitati i odgovornost uprave te kazniti odgovorne za ovu situaciju.

Često se govori o neadekvatnoj vanjskoj politici. I onda Joško Paro bude imenovan veleposlanikom unatočo ozbiljnim optužbama za kriminal. Što nam to govori?

Ako su ovi navodi točni, naravno da se takve osobe ne smiju imenovati na ključne funkcije, a trebaju odgovarati oni koji su predložili ovakva imenovanja i oni koji su ih imenovali. Ovaj slučaj je ogledalo situacije u hrvatskom društvu.

Kad smo kod vanjske politike, dojam je da i dalje lutamo bespućima tzv. Jugosfere?

Bez obzira što Jugoslavije nema već desetljećima još uvijek se osjeća da neki političari s velikim simpatijama i sjetom gledaju prema istoku.

Sve češće nas svrstavaju u regiju zapadnog Balkana, a uobičajeno je da nam se serviraju vijesti i informacije iz tog prostora kao da smo u zajedničkoj državi.

Postoji mnogo neriješenih problema s istočnim susjedima, a bez obzira na nerješavanje izgleda da je glavni vanjskopolitički cilj Republike Hrvatske ulazak Srbije u Europsku uniju što je itekako očito, a to je politička katastrofa i velika pljuska hrvatskom narodu.

Očito katarza hrvatskog društva još nije završila odnosno još uvijek postoje strukture koje kao da ne znaju da je Hrvatska samostalna i suverena. Upravo je ovo jedan problem protiv kojeg ću se boriti odnosno kojeg ću pokušati riješiti kroz svoje političko djelovanje.

Ipak, demografsko pitanje danas je ključno za hrvatsku budućnost…

Složit ću se sa demografima koji naglašavaju da je demografski problem globalan problem, a ne samo hrvatski problem.

Svijet se danas nalazi u velikoj tranziciji, migracije su postale jače nego ikada, a u svim europskim zemljama zabilježene su jako niske stope nataliteta.

Međutim bez obzira što se radi o globalnom problemu u Hrvatskoj se na rješavanju ne radi gotovo ništa, tu i tamo koja vatrogasna mjera isključivo financijske naravi dok onih ključnih mjera koje bi radikalno promijenile hrvatsko društvo u vrijednosnom smislu nema na vidiku.

Naime, jedino vrijednosna obnova društva, što je iznimno težak proces, može dugoročno dovesti do rješenja demografske katastrofe u kojoj se nalazimo.

Uvijek ističem primjer države Izrael koja nije suočena s ovim problemom, nego bilježi iznimno visoke stope nataliteta i visoke stope imigracije i to prvenstveno Židova iz čitavog svijeta. Povratak iseljene Hrvatske u domovinu po uzoru na Izrael i odnos prema domovini kako to rade Izraelci je ključ za rješenje.

Davor Dijanović / HKV

 

Hrvoje Zekanović: Razgovaramo sa Hasanbegovićem o zajedničkom nastupu Hrasta, Neovisnih i konzervativaca na izborima za Europarlament!

 

 

 

Hrvoje Zekanović: Odgovor Pupovcu i njemu sličnima!!! (VIDEO)

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Intervju

Tomašić: Budite sudionik vremena u kojemu živimo

Objavljeno

na

Objavio

“Može se živjeti od poštenog rada. Za normalnog čovjeka ne treba puno. Mi smo živjeli vani i imali smo puno, ali nismo uživali. Puno više mi znači ovdje, nego ono trčanje tamo-ovamo kako bi drugima mogao pokazati što sve imaš. Treba mi rad da živim, a ne da živim kako bi radila. Tako da sve to treba kombinirati i naći vremena za obitelj.”

Gospođo Tomašić, kako zastupnici zemalja u Europskom parlamentu vide Republiku Hrvatsku?

– Slika Hrvatske u Europi je ovakva: pola ih misli da smo fašistička zemlja, a pola demokratska koja žudi Zapadu. Za njih smo mi ljudi koji nemaju svoje “ja” i koje se može lako kupiti te koje se lako može nagovoriti da slušaju druge. Nažalost, slika je takva. Zapravo, mi sami stvaramo takvu sliku, jer dopuštamo ljudima da nas proglašavaju fašistima umjesto da budu kažnjeni. Zaslužuju da ih pitamo gdje oni vide ustaše? No, takva slika ide van, jer da ne ide van ne bi se dogodilo ovo što se dogodilo na Bleiburgu. Isto tako, znate da su neke države zabranile nastupe marku Perkoviću Thompsonu. Tada je Republika Hrvatska trebala reagirati. Ja nisam njegov odvjetnik i ne branim ga. Nemam zašto, ali Hrvatska država treba ga braniti jer u njegovim riječima, riječima njegovih pjesama nema ni grama mržnje ni napadanja, nego je on domoljubni pjevač. To nekima smeta i upravo oni šalju sliku vani, a Vlada se ne očitava o tomu. Mislim da je Vlada trebala tražiti objašnjenje zašto mu se brane nastupi u pojedinim zemljama i reći kako Marko Perković nije fašist te da su to obične laži.. No, kad službene institucije šute, onda se s druge strane laže sve više i više.

Postoji hrvatska povijest i to se treba prihvatiti sa svim i dobrim i lošim stranama, isto kao što i socijalizam treba prihvatiti sa svim i dobrim i lošim stranama. Treba reći da je ono što je loše loše, a što je dobro da je dobro.  Kad to prihvatimo krenut ćemo naprijed.  A kad je samo moje dobro i što god ja napravim dobro, a sve što drugi napravi loše je, nećemo krenuti pravim putem.

Radi li Vlada Republike Hrvatske dobro svoj posao?

– Naša se diplomacija boji reagirati vani, u bilo kojoj državi. Ako ja odem u neku državu i ne slažem se s onim što oni kažu, oni me proglase fašistom. To bi naši “antife” počeli širiti i još više optuživati. Mislim da u takvim slučajevima država treba reagirati i tražiti dokaze za takve poteze. Trebaju jednostavno reći kako je dotična osoba došla i iznijela svoje mišljenje te da je kvalificiranjem osoba prekoračena ovlast. No, naši se u takvim slučajevima nikad ne oglašavaju, kao da to nije njihova stvar, kao da naši ljudi nisu državljani RH. I onda kad Vlada ne reagira, onda stvarno stranci misle da ono što šire antifašisti zapravo jeste istina. Niti naši diplomati niti Vlada što se tiče toga ne rade dobro svoj posao. Ovdje nema ustaša. Postoje pojedinci koji žele nešto, ali to nije zakonski regulirano i onda se to jednostavno ignorira. Oni koji govore o ustaštvu su mala šačica ljudi koja za sebe traži pozornost.

U svom “govoru” na Bleiburgu biskup mons. dr. Ivica Petanjak je kazao kako se hrvatski narod međusobno parniči. Nije li upravo to razlog loše slike u svijetu?

– To je ono što ja govorim. Mi smo podijeljeni, kako oni kažu, na  antifašiste, što znači da sve ono što mi kažemo to je samo dobro i to se broji. Mi, drugi, koji imamo drugačije mišljenje, ali želimo razgovarati s antifašistima, nikad nismo u pravu. I oni su uvijek u pravu. I to vam je tako. Mi kao glasna većina se međusobno tužimo, u kafićima po nekim kutovima, a nikad nećemo stati jedni iza drugih, nego pričamo iza leđa. To treba prestati. Ako je netko lopov lopov je, ako je poštena osoba onda je poštena osoba i tu je kraj rasprave. Kod nas je problem što znamo osjetiti inferiornost i blateći drugoga zapravo prikrivamo svoje slabosti i nikad nećemo priznati kako neke stvari koje smo i mi radili nisu bile dovoljno dobre.

U jednom ste trenutku bili rekli kako se više nećete baviti politikom? Zašto baš “Hrvatski suverenisti”?

–  Mislila sam da ću predhodnom mandatu završiti sve što sam zamislila. Da se tako završilo danas bi bila u mirovini i to s krunom karijere. Željela sam završiti stvari oko male plave ribe. Kad vi spomenete komisiju i kad imate zakon drugačiji od onoga kakav je komisija donijela i vi ga promijenite, onda ste učinili nešto veliko. Mislila sam da ću to završiti, ali još nisam. Treba ići u trijalog. Ako prođem ja ću dobiti trijalog, a ako ne, onda će ga u našoj grupi dobiti Talijani i to me je najviše potaknulo na ponovnu kandidaturu. Kad već imamo suvereniste odlučila sam ići preko njih. Ovako, ako prođem stignem završiti planirano, a ako ne prođem savjest mi je čista. Svijet se dijeli na suvereniste i globaliste. Mi smo mala država, i ako se svrstamo uz globaliste onda ćemo uvijek biti jedna mala regijica, a ja Hrvatskoj želimo puno više od toga.

Europska unija je sadržana od malih djelića, malih država.

– Ja sam Hrvatica i toga se ne sramim. Naša je zemlja krvlju branjena uvijek. Mi smo jedna mala država. I kad idemo u naše muzeje znamo da su svi eksponati naši, iz naše zemlje, a kad idete u muzeje u velikim zemljama poput Francuske i Engleske, veliki je broj stvari opljačkano i doneseno iz nekih drugih krajeva. Mi, iako smo mala država, mnogo puta do sada poharana, ipak možemo biti ponosni na svoje.  Mi se svoje povijesti ne sramimo. Imaju drugi mnogo goru povijest iz Drugog svjetskog rata od nas, pa se ne srame. Nas se lupa po glavi s našom poviješću samo zato što to mi dopuštamo. I stara narodna kaže: “ Ne mogu gaziti po vama ako se ne prostrete.” A mi se prostiremo kako znamo za sebe. Imamo pravo braniti interese svojega naroda.  Meni su u EU znali reći: – Vi ste ovdje da branite interese EU.” Ja sam im odgovarala: – Ja sam ovdje, jer su me izabrali hrvatski građani i ja ovdje branim interese svojega naroda i ja sam tu zbog njega.”

Često se čuje kako su naši građani koji žive u inozemstvu na margini događanja.

– Mi bismo trebali imati Ministarstvo useljeništva. S tim ljudima se treba razgovarati. Ima ih mnogo koji se žele vratiti u Domovinu, ali tu je takva papirologija i odbojnost. Ovdje to ide otprilike ovako: “Daj mi 500 eura za to, daj mi opet 500 eura za to”, itd…

Zaboravlja se nešto drugo a to je da su gotovo svi naši ljudi davali novce za vrijeme rata. Ja i moj muž dali smo samo 64.000 dolara za koje imamo pismene dokaze, a što je s drugima koji su davali mnogo više. Kad ti ljudi dođu ovdje, oni žele ulagati velike novce, milijune, ali oni su toliko revoltirani da jednostavno kažu: “ Klima za iseljenike ovdje se može ovako opisati: “Dođi na godišnji s novcem. Pošalji što više novca. Donesi što više novca i otvori tvrtku ali ne miješaj se u vlast.” Problem je u tome, što ti ljudi pored kapitala imaju i znanje. Zamislite samo koliko snage oni mogu donijeti. No, ovdje se cijene samo uhljebi, klimavci, i zato nam je kako nam je.

U posljednje vrijeme dolaze i neke dobre inicijative.

– Kad budemo imali Ministarstvo za useljeništvo, kad budemo znali što bi hrvatska Vlada željela da hrvatski iseljenici kupe i kad bi im se sve na vrijeme omogućilo bez traženja nekih dodatnih bespotrebnih papira i novaca ljudi bi dolazili. Kad su im papiri čisti 1/1 i kad znaju da će ih se lijepo dočekati onda će se ljudi vraćati i novac će ostavljati ovdje, a ne nositi negdje vani. Oni stranci koji u Hrvatskoj dobiju određene iznose nose vani. Nemam pojma zašto naša Vlada konačno to sve ne izregulira, jer je jednostavno.

Gospođo Tomašić, može li se u Hrvatskoj živjeti od poštenog rada?

– Može se živjeti od poštenog rada. Za normalnog čovjeka ne treba puno. Mi smo živjeli vani i imali smo puno, ali nismo uživali. Puno više mi znači ovdje, nego ono trčanje tamo-ovamo kako bi drugima mogao pokazati što sve imaš. Treba mi rad da živim, a ne da živim kako bi radila. Tako da sve to treba kombinirati i naći vremena za obitelj.

Podrijetlom ste iz BiH kako, po Vama, žive naši ljudi u BiH?

–  Pa, imate predsjednika HDZ BIH, Čovića koji nikada ništa nije napravio za Hrvate. On je napravio jako puno za sebe. Kad pitate tamošnje Hrvate, on se trebao mnogo više brinuti za Hrvate u BiH, a naša Vlada ga je trebala tjerati na to, poticati, a ne davati mu počasne doktorate koje nije zaslužio, tako da Hrvati u BiH trebaju jakog vođu koji doista voli BiH, svoj hrvatski narod i želi da taj narod ostane na svojim ognjištima. Nažalost, danas nije tako.

Za dva dana su izbori za Europski parlament.

– Ovo je vrijeme kada će HDZ gledati učvrstiti svoju vlast, a tako je i vrijeme kad građani mogu HDZ-u svojim glasovima pokazati da ih HDZ ne vodi u pravom smjeru. Dakle, ako im daju puno glasova onda će oni reći: – Narod odobrava naš rad.. Ako ne dobiju puno glasova to će biti svojevrsna poruka HDZ da ne rade dobro. Jako je važno da narod izađe na izbore. Ne možete samo osuđivati zavaljeni u obiteljske fotelje. Budite dio događaja i vremena u kojemu živimo. Nije teško izaći i glasovati. A ako vam odgovora ono što ja govorim i zašto se zalažem ja sam na listi broj 6.

Razgovarao: Anto Pranjkić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Intervju

Marijana Petir: Ljudski život nema cijenu

Objavljeno

na

Objavio

Marijana Petir

“Zalažem se za očuvanje općeljudskih vrijednosti, to su univerzalne vrijednosti na kojima počiva cijela naša civilizacija i koje moramo očuvati zbog naše budućnosti. Ljudsko dostojanstvo je nepovredivo, ljudski život nema cijenu, pravo na život temeljno je ljudsko pravo iz kojeg proizlaze sva druga prava. Bespredmetno je raspravljati o ikakvim pravima ako dokinemo to temeljno ishodišno pravo. Danas su vrijednosti dovedene u pitanje, žele se dokinuti, redefinirati. Ne smijemo to dopustiti.”

Gospođo Petir, kandidatica ste za zastupnicu u Europskom parlamentu. Budući ste odradili već jedan mandat zastupnice u Europskom parlamentu, što po Vama, jedan politički predstavnik treba imati kako bi mogao uspješno zastupati interese svoje zemlje?

– Smatram kako svaki političar i političarka bez iznimke mora u prvom redu voljeti svoju domovinu i interese svoga naroda postavljati na prvo mjesto. Kada je nacionalni interes na prvome mjestu, onda ne bi trebalo biti nedoumica kako postupiti u nekom ključnom trenutku i za kakve politike se zalagati… Domoljublje, bogoljublje, radišnost i čestitost odlike su koje bi morale krasiti svakog čovjeka, pa tako i svakog političara. Politiku smatram pozivom te mislim da svaki političar mora sebe podrediti tome pozivu kako bi upravo dobrobit naroda stavio na prvo mjesto.

Biti zastupnik svoje zemlje u jednom ovako visokom političkom domu je velika čast, ali i odgovornost. Svaki kandidat mora biti svjestan mukotrpnog rada i promišljanja.

– Rad u Europskom parlamentu ne staje. Ja svakoga ponedjeljka rano ujutro putujem za Bruxelles ili Strasbourg gdje radim i do 14 sati dnevno te se četvrtkom poslijepodne/uvečer vraćam za Hrvatsku gdje od petka do nedjelje primam građane, izlazim na teren, obilazim naše poljoprivrednike… To je posao od 0 do 24, nema tu radnog vremena niti praznog hoda. Kada je riječ o pripremama za plenarne sjednice ili sjednice odbora, one su uistinu temeljite i zahtjevne. Morate znati da mi na plenarnoj sjednici možemo govoriti svega jednu minutu. Za tu jednu minutu govora, mi moramo pročitati stotine stranica dokumenata i dobro ih proučiti, izraditi stajalište, utvrditi argumente pa te argumente uobličiti da uspijemo što više reći u što manje riječi. No iza kulisa plenarne sjednice i tog jednominutnog govora odvija se još veća borba – trčanje po hodnicima, ugovoranje sastanaka i uvjeravanje kolega zastupnika da podrže moj prijedlog, da shvate zašto je Hrvatska specifična ili da je nešto što ja tražim za Hrvatsku i za hrvatske građane dobro i za njih i njihove građane.

U svom mandatu zastupnice odradili ste veliki posao zastupajući interese raznih kategorija hrvatskoga stanovništva. Posebnu ste empatiju pokazivali prema poljopriredi.

– Poljoprivrednu proizvodnju prije svega smatram strateškim nacionalnim interesom jer pitanje samodostatnosti proizvodnje hrane je pitanje nacionalne sigurnosti. Ponosna sam da sam u proteklom mandatu u Europskom parlamentu uspjela izboriti mnoge pozitivne stvari za naše poljoprivrednike, a među njima i europske subvencije za zdrave obroke mlijeka, voća i povrća za djecu u osnovnim školama koji se trebaju nabavljati s naših OPG-a. Nakon ruskog embarga 2014. godine za naše proizvođače jabuka i mandarina izborila sam obeštećenje na europskoj razini zahvaljujući kojem su oni mogli svoje proizvode besplatno podijeliti potrebitima četiri godine za redom. Izborila sam i prvo zakonodavno izuzeće za Hrvatsku – ono za hrvatske šume koje su bile okupirane za vrijeme Domovinskog rata, što nam omogućuje da i dalje možemo gospodariti svojim šumama na održivi način. Sa sto amandmana na reformu Zajedničke poljoprivredne politike koji su usvojeni na Odboru za poljoprivredu i ruralni razvoj zaštitila sam interese hrvatskih poljoprivrednika, uključujući: veće potpore za mlade poljoprivrednike i osiguranje generacijske obnove; potpore za nove poljoprivrednike (starije od 40 godina); zaštitu financijske omotnice za potpore u poljoprivredi; paket mjera za bolji položaj ruralnih žena; učinkovitije financiranje pčelarstva i izravne potpore po pčelinjoj zajednici; posebne potpore za područja stradala u Domovinskom ratu. Usvajanje tih mjera na plenarnoj sjednici moj je prioritet!

Vaši česti susreti s vjerskim autoritetima i susreti na molitvenim doručcima pokazuju i Vašu opredijeljenost za očuvanje hrvatskih tradicionalnih vrijednosti, prije svega, pitanja vezanih za život.

– Zalažem se za očuvanje općeljudskih vrijednosti, to su univerzalne vrijednosti na kojima počiva cijela naša civilizacija i koje moramo očuvati zbog naše budućnosti. Ljudsko dostojanstvo je nepovredivo, ljudski život nema cijenu, pravo na život temeljno je ljudsko pravo iz kojeg proizlaze sva druga prava. Bespredmetno je raspravljati o ikakvim pravima ako dokinemo to temeljno ishodišno pravo. Danas su vrijednosti dovedene u pitanje, žele se dokinuti, redefinirati. Ne smijemo to dopustiti.

Nedavno ste potpisali inicijativu za referendum “67 je previše”. Zbog čega?

– Podržala sam sindikate u njihovoj inicijativi da se provede referendum i promijene uvjeti za mirovinu i drago mi je da su uspjeli prikupiti dovoljan broj potpisa. Smatram kako ljudski rad moramo poštovati, i kako radnicima i u njihovom radu, ali i u njihovoj starosti i mirovini, moramo očuvati dostojanstvo. Ja se godinama zalažem za dostojanstveno radno vrijeme i prava radnika u svim sektorima, kao i za uvođenje neradne nedjelje za radnike i radnice u sektoru trgovine. I posljednje istraživanje koje sam provela ponovno je pokazalo kako velika većina hrvatskih građana podržava uvođenje neradne nedjelje, no usprkos tome trgovine u Hrvatskoj mogu raditi 24 sata na dan 365 dana u godini. Majke ne mogu provesti nedjelju sa svojom djecom. Ne samo da se time stvara antiobiteljsko raspoloženje, već rad nedjeljom, ali i prekovremeni rad kojemu je izloženo jako puno radnika, ima i posljedice po zdravlje radnika. Ja ponovno ovim putem apeliram i na Vladu Republike Hrvatske da regulira rad nedjeljom, ali i na poslodavce da poštuju rad, ali i obiteljiski i privatni život svojih radnika.

Danas su vatrogasci proslavili svoj dan. Često Vas viđamo u vatrogasnoj odori.

– Članica sam Dobrovoljnog vatrogasnog društva od malih nogu i to članstvo je imalo važnu ulogu u mom odrastanju, naučilo me timskom radu, važnosti odvajanja svog vremena za plemenite svrhe… Tradiciju dobrovoljnih vatrogasnih društava smatram veoma vrijednom za odgoj novih generacija. Kao dobrovoljna vatrogaskinja, vrlo se rado odazivam različitim varogasnim okupljanjima i drago mi uvijek susresti se s kolegicama i kolegama vatrogaskinjama i vatrogascima. Baš sam prošloga vikenda ravno iz Slavonije došla u Trebarjevo Desno gdje je Vatropromet proslavio 25. godina djelovanja. Hrvatske vatrogasce sam ugostila i u Bruxellesu, ali i dovela belgijske vatrogasce u Hrvatsku kako bi mogli zajedno razmjenjivati iskustava. Drago mi je da se kao zastupnica u Eurposkom parlamentu mogu boriti i za naše vatrogasce i bolju regulaciju zaštite od požara.

Javnost Vas je prepoznala još kao mladu aktivisticu HSS-a. Dolazak Kreše Beljaka na mjesto predsjednika stranke promijenio je smjer djelovanja stranke, a očito i neslaganja s brojnim članovima stranke, pa i stranačkim  nositeljima javnih dužnosti.

– Krešo Beljak je uništio najstariju hrvatsku stranku, a sve više članova HSS-a udaljuje se od njega, čak i oni koji su mu bili relativno bliski. Kako ovih dana u kampanji obilazim Hrvatsku uzduž i poprijeko, susrećem HSS-ovce koji mi prilaze i izražavaju podršku ogorčeni zbog stanja u HSS-u. Sve ukazuje na to da će HSS Kreše Beljaka unutar Amsterdamske koalicije na europarlamentarnim izborima doživjeti potpuni potop te se nadam da će to biti početak kraja Beljakove strahovlade te vraćanje stranke u ruke starim i istinskim članovima.

 U Europskom parlamentu ste već učinili mnogo za Hrvatsku. Nastavljate istim smjerom?

– Nastavljam istim smjerom pod olimpijskim geslom „Brže, više, jače“. I dalje ću se boriti da zaštitim hrvatske nacionalne interese u Europskoj uniji i hrvatskim građanima osiguram sve što im kao europskim građanima pripada.

Razgovarao: Anto Pranjkić/Kamenjar.com

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari