Pratite nas

Komentar

Hrvoje Zekanović: Kršćanstvo, migracije, vjerodostojnost

Objavljeno

na

Svjesni smo da se nalazimo u čudnovatom vremenu kada se mnoge vrijednosti propituju i kada mnogi kritički gledaju ponašanje drugih. Postoji nekoliko pristupa migrantskoj krizi koja se rasplamsala zadnjih dana:

Neki slavodobitno govore o migrantskoj krizi kao da likuju što je državna granica ugrožena ilegalnim prelascima, kao da žele da migranata bude toliko da granica, kao najvažniji odraz suvereniteta neke države, bude još više ugrožena.

Zatim postoje oni koji o ovoj temi šute kao zaliveni jer im nije pragmatično govoriti, naime, ako se izjasne da su za migracije ne valja, kao i što ne valja da su protiv njih.

Postoje oni koji pozivajući se na univerzalne kršćanske vrijednosti kritiziraju one “manje dobre kršćane” koji su za beskompromisnu zaštitu granica i suverenosti, a zanemaruju tešku situaciju u kojoj se nalaze migranti.

Ovakvo moraliziranje je karakteristično za mnoge koji se smatraju kršćanima, naime često se vlastita „veličina“ i vjerodostojnost po pitanju vjere pokušava istaknuti tako što se nekima pronalaze mane i tako ih se stavlja u kategoriju manipulatora i nevjerodostojnih.

Naravno, uvijek će postojati oni koji su više i oni koji su manje vjerodostojni, samo tko je taj tko će to odrediti? Ja se to ne usuđujem, međutim, oni koji to rade u načelu su jako dobro situirani, često se hrane pozlaćenim žlicama, voze se u skupocjenim automobilima i govore o potrebi zaštite najranjivijih.

Migrantska kriza je nov izazov s kojim se čovječanstvo u ovakvim razmjerima nikad nije suočilo i teško je pristupiti sa bojazni i otporom ovom velikom problemu da te netko ne proglasi manje dobrim kršćaninom.

Slažem se da je kršćanstvu najveća prijetnja upravo u odmicanju kršćana od vjere, jer da su Europljani ostali privrženi vjeri svojih predaka do migrantske krize možda ne bi ni došlo jer bi u Europi bilo dovoljno radne snage pa uvoz iz dalekih zemalja ne bio potreban.

Nadalje, potrebno je naglasiti da se danas gotovo uopće ne radi o izbjeglicama nego o ljudima koji svojom slobodnom voljom sele u Europu. Ovi kritičari zanimljivo je ipak tobože priznaju suverenost država te tu ipak odstupaju od radosne vijesti koju nam je Isus pružio, je Isus definitivno nije poznavao granice i putovnice!

Zašto nisu do kraja kršćani pa kažu granice nisu bitne, bitno je pomoći onima u potrebi, onima koji traže posao na zapadu i to po svaku cijenu. Također je u pitanju Europe bitno naglasiti da famozna integracija zadnjih desetljeća gotovo uopće ne funkcionira.

Isti ovi „bolji“ kršćani često su imuni na probleme svojih susjeda koji su često, gladni, napušteni, obespravljeni, ali za ljude koji dolaze iz daleka imaju jedan zanimljiv senzibilitet.

Lijevi mediji u zadnje vrijeme imaju jako dobru taktiku u „raskrinkavanju“ političara koji se nazivaju suverenistima i kšćanskim demokratima, a to je pronalaženje kritičara malo „većih“ kršćana.

E sada, što ja mislim o ovom problemu. Stvarno je danas teško biti u potpunosti vjerodostojan te i ja često nisam u potpunosti otvoren onome čemu nas je učio Isus,a to je da u svim slučajevima i svojim životom na svim poljima svjedočiš radosnu vijest.

Međutim o čemu se ovdje radi? Postavljam sljedeća pitanja svima koji su dežurni dušobrižnici: Koliko migranta bi dušobrižnici primili u Europu? Koliko bi ih primili u Hrvatsku? Postoji li granica njihove „vjerodostojnosti“? Bi li ih primili u svoj dom, u svoju kuhinju, u svoju obitelj da pokažu da su uistinu vjerodostojni? Naravno da ne!

Koje rješenje nude? Možda da svakome tko dolazi iz Pakistana ili Bangladeša ili tako izgleda omogućimo slobodni prolazak kroz Hrvatsku bez dokumenata? Da svima izgradimo nastambe i damo im socijalnu pomoć?

Možda da ionako poluprazne crkve pretvorimo u džamije da se imaju gdje moliti? Zašto se ne založe da avionski prijevoz migranata direktno u Njemačku kamo su bili pozvani prije par godina i gdje im je uglavnom konačna destinacija.

Ja sam za pomoć svima u potrebi, samo jesu li ekonomski migranti iz Pakistana uistinu u potrebi, je li situacija u njihovoj zemlji (koja je zanimljivo nuklearna sila) zaista takva da se moraju seliti u Europu kršeći sva pravila o suverenosti.

Moja politička borba za kršćanske vrijednosti je jasna te se slažem da mi kao narod moramo doživjeti katarzu i vratiti se izvornim kršćanskim vrijednostima jer nam prijeti propast. Što se tiče bodljikave žice nikad nisam nigdje izjavio da sam za njezino postavljanje međutim nije mi jasno da hrvatskim dušobrižnicima i novinarima smeta žica koju nitko ne zagovara u Hrvatskoj, a ne smeta ona koja je već postavljena na granici sa Slovenijom i Mađarskom.

Možda bi trebalo zabraniti ograde s šiljcima koje ljudi postavljaju na svojim okućnicama da se lopovi ne ozlijede prelazeći je. Smije li se danas glasno i jasno reći da želiš da Europa ostane kršćanski kontinent, a to podrazumijeva povratak Europljana kršćanstvu i prestanak ne kršćanskih migracija, a da te mediji ne proglase netolerantnim i ksenofobom, a neki lošim kršćaninom?

Dakle, ja sam za pomoć svima u potrebi, prvo onima koji žive vrata do tebe, a često ih ne primjećujemo, a ne samo onima koji iz dalekih zemalja došli do nas. Također sam za zaštitu granica naše domovine, poštivanje zakona i pravila kao svih drugih atributa suverenosti!

 

TRAGEDIJA ILI ORGANIZIRANA DIVERZIJA : ‘Saudijski princ nudi 5000 dolara svakom tko iz islamskih zemalja ode u Europu’?

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Davor Dijanović: Vojska EU-a kao projekt Sjedinjenih Europskih Država

Objavljeno

na

Objavio

Projekt vojske Europske unije

U nedavnom govoru o stanju Europske unije u Europskom parlamentu njemačka kancelarka Angela Merkel istaknula je kako su prošla vremena u kojima smo se bezrezervno uzdali u druge. „Ako želimo preživjeti kao zajednica moramo uzeti svoju sudbinu u ruke“ – dodala je Merkel i založila se za stvaranje „zajedničke europske vojske“ koja bi svijetu pokazala da „među europskim zemljama više nikad ne će biti rata“. Ta vojska ne bi bila protiv NATO-a, nego bi se radilo o dopuni NATO-a.

Za stvaranje vojske EU-a založio se i francuski predsjednik Emmanuel Macron. Pred nekoliko dana on je također pozvao na uspostavu vojske EU-a, tvrdeći kako je ona potrebna za zaštitu od Kine, Rusije, ali čak i SAD-a. „Nećemo zaštititi Europljane ako ne uvedemo pravu europsku vojsku“ – dodao je.

Trump i Putin o EU vojsci

Macronov poziv na uspostavu EU vojske nije naišao na dobar prijam kod američkog predsjednika Donalda Trumpa koji je poziv na stvaranje vojske kojom bi EU zaštitila sebe od mogućih neprijatelja, uključujući i SAD, nazvao „vrlo uvredljivim“. „Možda bi Europa prvo trebala platiti svoj pošteni dio za NATO koji uvelike subvencionira SAD“ – dodao je Trump.

Najavu osnivanja EU vojske komentirao je i čelnik NATO-a Jens Stoltenberg koji je pozdravio ideju jačanja napora EU-a glede obrane koja može ojačati i NATO savez. Upozorio je, međutim, da veći europski trud glede jačanja obrane ne bi smio razarati jačinu „transatlantske veze.“

Odluku o stvaranju vojske EU-a komentirao je i ruski predsjednik Vladimir Putin koji smatra da je Macronov koncept europske vojske „pozitivan“ za višepolaran svijet. „Europa je moćni ekonomski entitet, moćna ekonomska unija i sasvim je prirodno da želi svoju neovisnost, samodostatnost i suverenitet glede obrane i sigurnosti“. Naravno, ne gledaju svi u Rusiji na ovu ideju blagonaklono, pa tako pojedini ruski analitičari izražavaju bojazan da bi u budućnosti udruženoj vojsci NATO-a i EU-a mogla postati napamet ideja zajedničkog napada na Rusiju, a kao “preventiva“ protiv navodne ruske ekspanzionističke politike.

Narativ o opasnosti od ruskog ekspanzionizma, danas često prisutan kod političara u Bruxellesu i Washingtonu, nije od jučer. Sljedeće godine bit će sto godina od izlaska knjige „Demokratski ideali i stvarnost“ engleskog geopolitičara Halforda Mackindera u kojoj je ovaj utemeljitelj engleske geopolitike izrazio zabrinutost za Europu, jer je smatrao velika europska nizina pogoduje snagama kopna (sukob kopno-more), tj. Rusima za kretanje na zapad. Mackinder se bojao da Rusija zbog konfiguracije terena može vrlo lako ovladati područjima Crnog i Baltičkog mora te prostorom istočne Europe do linije Laba-Jadran.

Ideja iz 1950.

Ideja o osnivanju vojske EU-a seže u 1950. godinu. Tad je Sjeverna Koreja uz kinesku pomoć napala Južnu Koreju s ciljem da ju stavi pod komunističku vlast. U Europi se tada pojavila bojazan od širenja komunizma, pa su Francuska, Italija, Zapadna Njemačka i države Beneluxa pod sloganom „zajedno smo jači“ potpisale ugovor o osnivanju Europske obrambene zajednice, u kojemu je previđeno da snage sigurnosti tih zemalja budu pod jednim vrhovnim zapovjedništvom. Ovaj ugovor nikada nije proveden u djelo, prvenstveno zbog otpora Francuske čiji je parlament 1954. odbio ovaj projekt.

No, tijekom godina stvoreni su određeni institucionalni preduvjeti za formiranje vojske EU-a. Od 1989. tako imamo njemačko-francusku brigadu s 6.000 vojnika, a od 1995. njemačko-nizozemski korpus kojemu su, u slučaju potrebe, podređene jedna nizozemska i jedna njemačka divizija s ukupno 40.000 vojnika. Tu je i Europska obrambena agencija, Vojni stožer Europske unije, ali i Eurocorps (interventna jedinica NATO-a koncipirana prvenstveno za potrebe EU-a). Tijekom posljednjih 12 mjeseci osnovan je i PESCO (Permanent Structured Cooperation – Stalna strukturirana suradnja), s 25 od 28 država članica Unije, kao okvir za strukturnu integraciju unutar Zajedničke sigurnosne i obrambene politike, na temelju članka 42.6 Ugovora o Europskoj uniji.

Irealan projekt s ciljem dodatne EU integracije i ukidanja nacionalnih suvereniteta

Ideja o osnivanju vojske EU-a posebno je ojačala nakon izbora Trumpa za američkog predsjednika. Trump često kritizira NATO, što se u nekim europskim krugovima tumači kao njegova želja za ukidanjem toga vojnog saveza. No, Trump zapravo samo želi da europske države ispune normu od 2 % BDP-a za obranu. Takav je dogovor, a to je, dakako, i u interesu američkoga vojno-industrijskog kompleksa. SAD danas u obranu ulaže 3,1 %, a Njemačka tek 1,2 %.

Pred nekoliko dana u razgovoru za CNN Macron se usprotivio povećanju proračuna za kupovanje američkog oružja: „Ne želim da europske zemlje povećavaju svoj obrambeni proračun kako bi kupovali američko naoružanje ili od drugih. Smatram da ako povećamo proračun onda bismo morali graditi svoju autonomiju kako bismo postali stvarna suverena sila“. Dakako, Macronu bi odgovaralo da se više oružja kupuje u Europi jer bi tu profitirala francuska vojna industrija.

Na kraju treba istaknuti da je ideja osnivanja vojske EU-a – koja je potpuno irealna u situaciji dok postoji NATO savez (neovisno što o njemu mislili) – neraskidivo vezana uz utopističku ideju preobrazbe Europske unije u „Sjedinjene Europske Države“. Njemački i francuski cilj je postojeće probleme EU-a rješavati formulom „još više integracije“, iako je upravo dokidanje nacionalnih suvereniteta jedan od ključnih razloga jačanja desnih, tzv. populističkih i euroskeptičnih stranaka diljem Europske unije.

Davor Dijanović/HKV

Angela Merkel želi europsku vojsku: Ako želimo braniti svoju zajednicu, moramo sudbinu uzeti u svoje ruke

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Penava: Cilj je otkrivanje pune istine i kažnjavanje zločinaca

Objavljeno

na

Objavio

Od pada grada heroja prošlo je 27 godina. Vukovar je tri mjeseca trpio silovitu opsadu i razaranja nakon kojih je srpski agresor ušao u grad. I danas su se tisuće ljudi u koloni sjećanja prisjetile tih dana. Odali su počast braniteljima i civilima koji su dali život u obrani grada.

Vukovar danas bije neke nove bitke – bori se s odlaskom stanovništva i nezaposlenošću. Kako je u gradu danas, kakav je život, kako zadržati mlade, ima li napretka?

Vukovarci su u Domovinskom ratu i u tim burnim devedesetima stasali u divove koji su se iskazali u tim najtežim vremenima. Kod većine nas koji smo se vratili u grad Vukovar nikad nije postojala dvojba hoćemo li se vratiti i hoćemo li uspjeti uspostaviti koliko-toliko normalan život u Vukovaru, rekao je gradonačelnik Ivan Penava.

Napadi na vukovarsku bolnicu su počeli već u kolovozu 1991. i. Organizirali smo se tako da smo formirali krizni štab u bolnici, pripremili protuatomsko sklonište, napravili plan evakuacije bolnice, isprobali kako ćemo raditi. Svakodnevno smo se dogovarali što priritetno treba, a što ne, i zaista smo se pripremili. No nismo očekivali da će agresija na nas biti toliko teška i drastična. Nažalost mnogi liječnici i medicijske sestre su otišli, ali su zato stigli dragovoljci iz Osijeka i Zagreba, medicinske sestre iz Vinkovaca, Našica. Radili smo danonoćno. Od 14. rujna više nitko nije smio ići kući jer su neki djelatnici stradali putem tako da smo svi živjeli u bolnici do samog dana pada Vukovara i do zarobljavanja i do evakuacije 20. studenoga, rekla je doktorica Vesna Bosanac.

Činili smo sve da održimo sustav, od hitnog prijema pa do operacija, poboljšanja i završetka liječenja. Uspjeli smo tako što je u Vukovaru bilo jako važno na dnevno i satnoj bazi zajedništvo i štaba za obranu grada, policije, nas i Crvenog križa, vatrogasaca, tehnička služba iz tvornice Borovo tako da nije bilo niti jedne sitaucije koje nismo riješili. Teško je reći da smo jako dobro riješili, ali smo najbolje moguće to je sigurno. Živjeli smo s našim ranjenicima, oni su to osjećali. Uz nas su bili sigurni, mi smo im davali nadu, hrabrili ih i nadali se evakuaciji. Dana 18. studenog smo bili spremni za evakuaciju i za, po potpisanom sporazumu, dolazak međunarodnog Crvneog križa i europskih promatrača. Ono što je uslijedilo nakon toga 19. i 20. studenoga je bilo najtužnije jer više nismo mogli na to utjecati. Ušla je jugoslavenska vojska i srpske paravojne trupe, odvajali su ljude, muževe od žene i djece, medicinsko osoblje. Tek nakon što smo izakli iz logora dr. Njavro i ja te radili rekonstrukciju shvatili smo koliko nam fali ranjenika, bolesnika i osoblja. Od 450 ranjenika i bolesnika samo je 174 došlo u slobodni dio Hrvatske, a svi ostali su nestali. Neke smo kasnije našli u masovnoj grobnici na Ovčari, a za mnogima se još uvijek traga, rekla je Vesna Bosanac.

Još se uvijek traga za 531 nestalom osobom. Jesli li pregovori Srbije za ulazak u Europsku uniju možda prilika da se konačno počne rješavati to pitanje?

Prilika uvijek postoji. Ona je postojala i sve ove godine prije samih pristupnih pregovora Srbije, ali je ovo jedna dodatna prigoda koju naša Vlada mora iskoristiti. Naprosto je nezamislivo da se uđe u krug europskih naprednih, civiliziranih država, a da se ovakve stvari drže skrivene u arhivima i ladicama, a riječ je o temeljnim životnim pitanjima. Nadam se da ćemo imati dovoljno snage i umješnosti na ovaj ili onaj način doći do pune suradnje dviju država, a sve u cilju otkrivanja pune istine i kažnjavanja zločinaca, rekao je Penava za HRT.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari