Pratite nas

Razno

Hrvoje Zekanović: ‘O Suverenistima će se još puno toga čuti’

Objavljeno

na

Bez Domovinskoga rata ne bi bilo niti hrvatske države i danas je neshvatljivo da postoje ljudi koji negiraju te vrijednosti i koji negiraju činjenicu da je kroz Domovinski rat stvorena hrvatska država. Nažalost,  tako je kako je. Mi smo tu. Ljudi smo koji se trebamo boriti i stalno prisjećati na te slavne dane i one koji su dali svoj obol u stvaranju hrvatske domovine. Mi ne smijemo odustati. Onih koji će osporavati ima, ali mi ćemo se potruditi da takvi ne dobiju prostora niti u medjima niti u javnom prostoru te da šire laži o Domovinskom ratu, jer je to uistinu jedno od najsvjetlijih razdoblja hrvatske povijesti.

Razgovarao: Anto Pranjkić

U proteklom gotovo 8 mjeseci rada aktualnog saziva hrvatskog državnog Sabora, jedan od najkativnijih saborskih zastupnika, prema procjeni mnogih hrvatskih medija je Hrvoje Zekanović, koji se zalaže za politiku političke platforme Hrvatskih suverenista i koji je dobio veliku pozornost govoreći o temama vezanim tradicionalne vrijednosti hrvatskoga čovjeka. I njegovi nastupi i rad bili su dovoljan okidač mnogobrojnim građanima da svoj glas na posljednjim izborima za Europski parlament daju upravo ovoj opciji, čime je ona na tim izborima polučila neočekivano dobar rezultat Aktualni trenutak i događaji bili su povod našem razgovoru.

Gospodine Zekanoviću, prije nepun tjedan dana napunile su se 24 godine od provoženja  VRO “Oluja”. Knin danas živi. Često se prisjećamo Knina i onoga što se tu dogodilo prije 24 godine.No, postoje i oni koji iz godine u godinu pokušavaju negirati ili barem umanjiti sve ono što je HV učinila u tom periodu?

– Rekao bih da je nula na termometru novije hrvatske povijesti Domovinski rat. Domovinski rat je događaj koji je ujedinio hrvatski narod oko borbe za slobodu, oko borbe za nezavisnost. I gledajući takvu situaciju  noviju hrvatsku povijest ne možemo uopće komentirati a da ne govorimo o Domovinskom ratu, odnosno da na pravi način ne sagledavamo Domovinski rat. Usudio bih se reći da su to najsvjetliji dani hrvatske povijesti ne samo ove novije nego općenito. Bez  obzira što je svako vrijeme imalo svoje događaje i vosjkovođe smatram da je ono što je hrvatski narod napravio  u godinama Domovinskoga rata  neusporedivo s bilo čim. Dakle, kao što sam rekao, bez Domovinskoga rata ne bi bilo niti hrvatske države i danas je neshvatljivo da postoje ljudi koji negiraju te vrijednosti i koji negiraju činjenicu da je kroz Domovinski rat stvorena hrvatska država. Nažalost,  tako je kako je. Mi smo tu. Ljudi smo koji se trebamo boriti i stalno prisjećati na te slavne dane i one koji su dali svoj obol u stvaranju hrvatske domovine. Mi ne smijemo odustati. Onih koji će osporavati ima, ali mi ćemo se potruditi da takvi ne dobiju prostora niti u medjima niti u javnom prostoru te da šire laži o Domovinskom ratu, jer je to uistinu jedno od najsvjetlijih razdoblja hrvatske povijesti.

Republika Hrvatska je u međuvremenu postala i član Europske unije, član NATO-a. Prije 24 godine branili smo svoju državu. Dečki su pokazali kako se brani ono što se voli. U posljednje vrijeme HV je prisutna i na nekim drugim područjima. Nedavno smo bili svjedoci pogibije hrvatskog vojnika u Agfganistanu. Gospodine Zekanoviću, Vi ste zastupnik u Hrvatskom saboru, je li dobra i povoljna politika upućivanja hrvatskih vojnika u svijet?

– Ja bih rekao da mi je žao što Hrvatska nije ranije ušla u NATO pakt. Onda kad je to trebalo, a to je bilo vrijeme kad je Hrvatska bila napadnuta od strane JNA, jedne u to vrijeme od najmoćnijih vojski svijeta. Nažalost to se tada nije dogodilo. Kasnije smo izabrali saveznika i to je NATO savez i vodeća zemlja toga saveza SAD. Hrvati nisu u situaciji da tek tako razvrgavaju saveze. Mi smo itekako dosljedni i ne izdajemo svoje saveznike. Međutim, ja sam zato da se ispita svako savezništvo, pa tako i ovo. Nisam protiv njega, ali bih volio da vidimo što su hrvatska država, narod i vojska dobila unutar ovog saveza a što izgubila. Postavio bih konretno pitanje: Zašto Amerika koja je naš glavni saveznik i kao član NATO saveza, nije dozvolila, da Hrvatska kupi zrakoplove F16 nego je  blokirala taj proces? Prema tome, ima tih stvari unutar tog savezništva koje mi ne odgovaraju. Što se tiče naše uloge u misijama znamo da svako savezništvo nosi i odgovornost. Tako smo određene preuzeli i mi kao država. Neke su i vojne kao što je sudjelovanje hrvatskih vojnika u raznim vojnim misijama diljem svijeta. Ja nisam protiv toga. Međutim, ipak sam da se prije svega vodi računa  o teritorijalnom integritetu naše domovine odnosno da hrvatska vojska bude prije svega u funkciji očuvanja nepovredivosti granica a tek onda sudjeluje u vojnim misijama diljem svijeta.

Vi ste i aktivan član Hrvatskih suverenista. Jedan ste od ljudi koji je jedan veliki dio svojega vremena posvetio, prije svega, upoznavanju hrvatskih građana sa stvarnom suštinom “emigranstkog pitanja”, a potom i konkretnim akcijama.

– Ja sam također dio platforme hrvatskih suverenista, prvenstveno član HRAST-a, ali tu su i druge političke stranke i pojedinci,  koji su se s nama okupili oko političke platforme Hrvatski suverenisti. Što se tiče hrvatske politike prema emigrantima od strane hrvatske Vlade, mi smo bili veliki kritičari. Smatramo da se ne daje dovoljna pozornost tom velikom problemu za hrvatsku državu, a smatram da je stav hrvatske Vlade općenito po tom pitanju, pogrešan, počevši od Marakeškog sporazuma, kada su i hrvatska Vlada ali i prije svega, premijer Plenković i predsjednica Grabar- Kitarović, podržali jedan jako loš sporazum po  hrvatsku državu. Dakle, radi se o jednom realnom problemu koji je itekako prisutan. Koliko god ga negirali i ignorirali on je još tu. Nažalost, svakodnevno stotine emigranata neovlašteno ulaze u našu državu i svjedoci smo i raznim kriminalnim radnjama koje upravo ti emigranti prouzročuju. Moram napomenuti da se ne radi o ljudima koji bježe od rata. Dolaze iz zemalja u kojima nema rata, iz zemalja u kojima je mir. Radi se isključivo o ekonomskim emigrantima, a ono što bih posebno ukazao jeste činjenica da se radi u velikom udjelu, o ljudima koji bježe od zakona. Oni su u svojim državama Pakistanu, Bangladešu, Pakistanu, u državama u kojima nema rata, napravili neko zlodjelo i bježeći od zakona uputili su se prema Europi. Hrvatska država je predziđe Europske unije i hrvatski su policajci, zapravo, oni koji brane EU od ove emigrantske najezde i volio bih da i predsjednica RH, ali i Hrvatska Vlada ovo pitanje stave u pozornost, jer smatram da se ne radi o  beznačajnom problemu, nego o jako jako velikom problemu.

Ono što ste govorili u hrvatskom Saboru, a i gospođa Tomašić u Europskom parlamentu je prepoznato od strane naroda i politička platforma Hrvatski suverinisti dobila je veliki broj glasova na izborima za Europski parlament. Dobar rezultat digao je hrvatske suveriniste. Tu su sjajne ideje, prijedlozi, a evo, vidimo i rezultate. Okupljate ljude koji na političkoj sceni čine mnogo stvari. Među onima koji su dobili potporu suverenista je i kandidat za predsjednika RH gospodin Miroslav Škoro. U zadnje vrijeme gotovo svi se njegovi koncerti otkazuju. Gospodine Zekanoviću, možete li prokomentirati zabrane i otkazivanje koncerata Miroslava Škore?

– Ponovit ću. Hrvatske suveriniste je narod prepoznao. Na zadnjim izborima smo treća politička snaga. Narod je prepoznao naš politički izričaj i teme kao i način na koji se borimo za naš narod i našu državu odnosno za način na koji se bavimo politikom. Što se tiče koncerata gospodina Škore i njihovog odkazivanja to je jedna metoda koja je već prisutna i ranije mnogo puta prokušana od strane vlastodržaca. U ovom slučaju se radi, prije svega, o Andreju Plenkoviću i ljudima koji ga podržavaju. Ne biraju metode da priječe rast Hrvatskih suverenista. Točno ste rekli. Miroslav Škoro je nezavisan kandidat, ali, evo, mi smo politička platforma koja ga je podržala i rekli smo da ćemo staviti svoje kapacitete njemu u funkciju i funkciju njegove predizborne kampanje. Otkazivanje koncerata je smiješno i to je jedna reklama Škori, jer da nisu koncerti otkazani za njih bi čulo nekoliko desetaka tisuća ljudi, koji bi se okupili, a na ovaj način zbog želje da se spriječi gospodin Škoro da radi svoj posao, za njega su čuli milijuni ljudi. Tako da, ja ću reći, takve metode neće uspjeti.

Vaš medijski istup koji je vezan za Međugorje i događanja na ovogodišnjem Mladifestu u Međugorju, govori da, koliko god neki krugovi željeli onemogućiti ideju kršćanstva, to ipak ne mogu učiniti. Mladifest je okupio veliki broj mladih ljudi iz cijeloga svijeta. A okupljanje kršćana je i jedan dio programa Hrvatskih suverenista.

– Upravo je to jedan dio naše politike. Uvijek smo naglašavali da smo mi i kršćanska opcija. Sve ono što se događalo  u sklopu Mladifesta ja podržavam. To je hrvatski narod, ali ne samo hrvatski, jer je, kako kažu, stotina tisuća mladih ljudi prošla kroz Međugorje. Međutim, mediji se, gotovo da nisu osvrnuli na 100 tisuća uglavnom mladih, koji su se veselili, širili Radosnu Vijest. Usporedio bih to s Ultrom u Splitu, manifestacijom koja također okuplja mlade ljude. Ona je, recimo, bila  izuzetno dobro zastupljena u medijima. Nasuprot tome, manifestacija iste jačine, ona u Međugorju nije dobro praćena. Rekao bih kao da je imala medijsku blokadu. Nije ovo prvi put. Rekao bih gotovo svake godine. Bez obzira na broj mladih ljudi koji se tamo okupe. Razloge možemo samo nagađati. Možda zbog toga što je to jedan kršćanski događaj. Možda zato što ga organiziraju Hrvati u Međugorju ili nešto treće. Neka čitatelji sami prosude.

Medijska blokada traje, ali Vi ste svojim radom uspjeli probiti tu blokadu. Da li ćemo u dogledno vrijeme, vidjeti Hrvoja Zekanovića kao saborskog zastupnika koji brani hrvatskoga čovjeka, pravo na život, pravo na obitelj i sve ostale tradicijske vrijednosti?

– Naravno. Jedva čekam da počne nastavak rada Sabora. Za Suveriniste će se još puno čuti, a i ja ću se osobno potruditi da i dalje budem u fokusu hrvatske politike odnosno da svim onim hrvatskim građanima, koji se osjećaju suverenistima, kršćanima i domoljubima,  pružim onu politiku za koju će rado glasovati. Treba se odmoriti, ali trenutak je prevažan i treba nastaviti raditi i stjecati uvjete za bolju i ljepšu Hrvatsku.

Anto Pranjkić

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Razno

7. Prosinca 2005. godine jedan je od najsramotnijih dana za Hrvatsku u novijoj povijesti

Objavljeno

na

Objavio

Sjećate li se uhićenja generala Ante Gotovine na Tenerifima, tog 7. prosinca 2005. godine?

I onog njegova odvođenja pred Tribunal u Den Haagu, pri čemu su mu kroz cijelo vrijeme tog putovanja držali kameru uperenu u lice – kao da vode zvijer u kavezu, a ne ljudsko biće?

Sjećate li se i kako mu je nakon privođenja u pritvor Tribunala, na čistom srpskom jeziku pročitana optužnica u kojoj su stajale inkriminacije vezano za “zločine nad srpskim civilima”, “etničko čišćenje” i “prekomjerno granatiranje Knina”?

Sjećate li se s koliko ga se strasti progonilo od strane hrvatskih juda i žbira iz samoga državnog vrha i njihovih slugu i vrijednog rada agenata naše POA-e koja je stavljena u službu Carle del Ponte i njezine mašinerije?

Sjećate li se onog likovanja tih istih juda, žbira, doušnika i gmizavaca nakon izrečenih drastičnih prvostupanjskih presuda generalima (Anti Gotovini, Mladenu Markaču i Ivanu Čermaku)?

I onog žara s kojim su mnogi od njih proglašavali prvog hrvatskog predsjednika dr. Franju Tuđmana “ratnim zločincem” i predvodnikom “udruženog zločinačkog pothvata”kojim je u ‘Oluji’ oslobođeno okupirano područje Republike Hrvatske i uspostavljen poredak na od srpskih terorista zauzetim prostorima međunarodno priznate hrvatske države na kojemu su uz pomoć subraće iz Srbije i BiH haračili, ubijali, palili, rušili i silovali više od 4 godine?

I, na kraju, pamtite li te iste likove kako su potom “oduševljeno” dočekali naše oslobođene generale u Zagrebu nakon što je s njih skinuta krivnja? Onog skupa u predsjedničkoj rezidenciji na kojemu su im se tadašnji predsjednik države i njegova svita (nakon svega!) klanjali, zaboravljajući sve što su do jučer radili?

Zaboraviti?

Ne, nemamo pravo zaboraviti! U ime čega i zašto zaboraviti?

Prošlost opominje, prošlost upozorava, prošlost nam među ostalim služi i za to da se suočimo sa svojim manama, grijesima, nedosljednostima, zabludama.

General Gotovina je u svome nastupu na Jelačić placu, glavnom trgu svih Hrvata, onoga dana kad su na oduševljenje hrvatskog puka on i Markač kao slobodni građani stigli u Zagreb (16. studenoga 2012. godine), istaknuo kako je “rat iza nas” i podsjetio da se trebamo “okrenuti budućnosti”.

Izuzetno poštujem i cijenim generala Gotovinu, nespornog junaka Domovinskog rata, ali jednako tako i Oca Domovine, Antu Starčevića koji je rekao: “Narod koji zaboravlja svoju prošlost, slijep ide u budućnost”.

Mi u Hrvatskoj znamo tko je tko, samo pitanje je koliko smo to u stanju priznati sebi i drugima.

Vremena posvemašnjeg idolopoklonstva naših političkih elita haaškoj Tužiteljici Carli del Ponte (koja se bavila političkom trgovinom i mešetarenjem, a ne kažnjavanjem zločina), odavno su za nama, ali ima nas koji pamtimo, poput slonova.

I mi smo obvezni podsjećati. Istina o prošlosti se mora znati. Kakva god bila. Ne postoje dvije istine.

Iz pogreški koje su činjene, pametni narodi izvlače pouke kako u budućnosti ne bi ponavljali isto.

Ja čvrsto vjerujem kako smo mi Hrvati pametan narod.

I da se jako dobro sjećamo i znamo tko je tko u Hrvatskoj. Znali smo te 2005. godine, znamo i danas.

I pamtimo 7. prosinca 2005. godine kao jedan od najsramotnijih dana u novijoj hrvatskoj povijesti.

Zlatko Pinter

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Razno

Objavljena nova knjiga u kojoj je popis 7500 članova OZNE i UDBE

Objavljeno

na

Objavio

Što je Udba, tko su bili ljudi koji su je sačinjavali, zašto i tko ju je utemeljio, odgovori su koju nudi povjesničar dr. sc. Zdenko Radelić s Hrvatskog instituta za povijest u Zagrebu u svojem dvotomnom izdanju Obavještajni centri, OZNA i UDBA u Hrvatskoj (1942. – 1954.).

Radelić je, kaže, na ovom istraživanju radio deset godina, prošavši uz pomoć kolega praktično sve hrvatske arhive da bi rekonstruirao povijest jugoslavenskih obavještajnih službi u Hrvatskoj onoliko koliko je to bilo moguće.

Jer, kako bi se već i dalo pretpostaviti, dokumentacija nije najbogatija, ponegdje je i neočekivano štura, no iz svega se može jasno iščitati metamorfoza strukture koja je zamišljena kao potpora općem antifašističkom oslobodilačkom pokretu, a pretvorena u osnovni alat represivnog aparata koji je do kraja učvrstio vlast komunista u Hrvatskoj i Jugoslaviji. Kruna je cijelog ovog istraživanja popis od nekih 7500 članova Ozne i Udbe u Hrvatskoj u obrađivanom razdoblju. Nije to tek jednostavan popis imena, nego i pridruženi životopisi od desetak redaka, piše VečernjiList.

Popis je sastavljen od više relevantnih, ali i provjerenih izvora. Primjerice, u “Popisu udbaša osuđenih zbog Informbiroa prema ‘Pregledu’ i ‘Popisu’ s dopunama iz ‘Podataka o historijatu resora (Udbe)” pronaći ćemo ovakav unos pod brojem 62: Vučković Ivan Nikole, r. 27. 1. 1927. u Brnazama kraj Sinja. Hrvat. Iz seljačke obitelji. Završio 6 razreda OŠ i 1 razred gimnazije u JNA. Zemljoradnik. Razveden. Član KPJ od 1. 12. 1945. U JNA od 20. 8. 1944. Potporučnik Udbe za kotar Sinj. Uhićen 4. 11. 1950., osuđen 31. 3. 1951. na 4 godine na Vojnom sudu u Zagrebu zbog nesavjesnoga obavljanja službene dužnosti u vezi s IB-ovcima. Kazna istječe 4. 11. 1954.

Iz objavljenog popisa može se izvesti i statistika prema kojoj se gotovo pa može oblikovati lik pripadnika službe u njezinim počecima.

– Osnovni uvjet bilo je članstvo u KPJ ili SKOJ-u. Rijetke iznimke bile su dopuštene samo u počecima stvaranja OC-eva ili, pak, u zaduženjima na marginalnijim i stručnim položajima poput šifranata, vozača ili kuharica. Međutim, postupno je i za takva mjesta preduvjet bilo članstvo u KPJ. Po mojoj procjeni, kadrovi Ozne bili su najsposobniji ljudi kojima su KPJ i partizani raspolagali. Također je bitno istaknuti mladost tih ljudi. Prosječna dob članova Ozne i Udbe 1945. bila je 26 godina – kaže i nastavlja s podrobnijim tumačenjem statistike nacionalnog sastava koji je posljedica nacionalnog sastava NOP-a, ali i, šire gledano, različitog odnosa Hrvata i Srba prema Jugoslaviji, od načina kako bi trebala biti uređena do njezine negacije.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari