Pratite nas

Reagiranja

HSP traži micanje ulice Maršala Tita u Općini Kneževi Vinogradi!

Objavljeno

na

Ilustracija: HSP
HSP predlaže da se naziv promijeni u Ulica hrvatskih branitelja

Hrvatska stranka prava Osječko-baranjske županije ponovno je zatražila da se promijeni ime jedine ulice u ovoj županiji koje nosi ime Josipa Broza Tita.

Ulica Maršala Tita nalazi se u baranjskoj općini Kneževi Vinogradi, odnosno na potezu od izlaska iz mjesta Suza do centra mjesta Zmajevac. HSP predlaže da se ta ulica nazove Ulicom hrvatskih branitelja.

– Iako smatramo da nije potrebno posebno objašnjavati razlog ovog zahtjeva, onaj mani dio građanstva koji se još uvijek ne želi odreći se zločinačkog komunističkog režima i njegova ideologa Tita podsjetit ćemo da je on od nezavisnih zapadno-europskih znanstvenika proglašen jednim od 10 najvećih mega zločinaca 20. stoljeća – priopćio je HSP te dodaju: – Ako znamo tko je bio apsolutni vladar, gospodar života i smrti, neokrunjeni kralj i šef komunističke Jugoslavije onda znamo tko je najodgovorniji za zločine komunističke Jugoslavije. Tito. On je odgovoran.

Stoga pozivamo Općinsko vijeće Kneževih Vinograda u kojima se nalazi spomenuta ulica da po hitnom postupku izvrši promjenu naziva te ulice. Pogotovo pozivamo načelnika općine Vedrana Kramarića i vijećnike HDZ-a da inzistiraju na promjeni imena ove ulice, a konstatiramo da smo razočarani činjenicom da vijećnici HDZ-a u ranijim sazivima Općinskog vijeća to nisu smatrali za shodnim učiniti iako su u više navrata imali priliku – stoji u priopćenju kojeg potpisuje Drago Marković, član predsjedništva HSP-a.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Povijesnice

Roman Leljak: Zločin prema hrvatskom narodu nije prestao sve do današnjeg dana

Objavljeno

na

Objavio

Ilustracija: Kamenjar.com
Maribor, 23.05.1945. godine

Operacijski dnevnik 17. Istočnobosanske divizije III. Armije Jugoslavenske armije. Prvi bataljon 6. Bosanske udarne brigade, izvještaj:

Bataljon sa dolaskom  na prostoriju Maribor, smestio se u školu sa zadatkom sređivanja jedinica i lokalnog obezbeđenja. Naročitih promena u toka dana nije bilo.  U 20 sati bataljon je dobio od štaba brigade zadatak za likvidaciju jedne grupe ustaša – i drugih narodnih izroda. Za izvršenje dobijenog zadatka tri čete bataljona krenule su na određeno mesto.[1]

Tako je partizanski komandant Blago Janković  u svom vojnom dnevniku zapisao početak likvidacije Hrvata na području Maribora.

Autocesta koja povezuje Maribor s Austrijom, Zagrebom i Ljubljanom izgrađena je 1999. godine. Svakodnevno njime prolaze automobili s desetak tisuća putnika. Međutim ono što istinski zaboli je činjenica, da mnogo više njih preko 30.000 ljudi leži sa lijeve i desne strane autoceste u neobilježenim jamama u koje su bačeni poslije pogubljenja.  Većina njih  u protutenkovskom rovu, koji je služio za obranu Maribora, dugačkom 3,2 km, širokom 4 m i dubokom 3,5 metra.

Godine 1945, na današnji dan, prije 73 . godine partizanska Treća armija komandanta Kosta Nađa na tom je mjestu izvršila najveći zločin nad Hrvatima. Nigdje ni na jednom mjestu u čitavoj povijesti  Hrvata nema toliko mrtvih  posmrtnih ostataka Hrvata, kao tu lijevo i desno od autoceste. Nije postavljen ni jedan križ, nijedno spomen obilježje, nerazumno čekaju ostvarenje prava na grob i dostojanstven ukop,  kazao je Roman Leljak za Kamenjar.com.

Bleiburg je svetinja križnog puta, mjesto na kome je donijeta odluka, da se hrvatsko stanovništvu vrati u krvave ruke partizana, Macelj je  prvo stratište Križnog puta  u Hrvatskoj, ali na Teznom kraj Maribora počinjen je najveći zloćin  prema hrvatskome narodu u njegovoj tisućljetnoj povijesti.

Ne poznajem nijednu državu na svijetu, nijednog naroda koji nije zbrinuo svoje mrtve.  Samo kroz borbe i sjećanje na žrtve postajemo narod, samo na taj način gradimo narodni put u budućnost. To je temelj postojanja svakog naroda. Kao što je temelj svakog pojedinca, da voli svoje dijete,  na način kao što  je Ivanka Škrabac voljela svoje nerođeno dijete i djetetu prije svoje smrti zapisala …Počela sam sanjati. Da ću te prvi puta donijeti u Božju blizinu, da te oblije krsna voda. Na žalost obliće te moja krvi. S majčinom krvlju, punoj ljubavi, bit ćeš kršteno….[2]

U Hrvatskoj se na žalost nastavlja put muka, bježanja pred istinom. Titova komunistička vojska poubijala je nekoliko stotina tisuća Hrvata. JNA je u svom izvještaju Pregled nanijetih gubitaka neprijatelja iz 1945 godine, da su do 15. svibnja 1945. godine partizani samo na području Slovenije zarobili 230.426 vojnika i civila, da su u završnoj operaciji u Sloveniji u borbama ubili 92.407 vojnika.  Iz knjige depeša generalštaba JNA  saznajemo, da je general Arso Jovanović bio taj koji je u generalštabu vodio postupke sa zarobljenicima. 17. svibnja 1945. godine Arso Jovanović upućuje depešu generalu Kosta Nađu, komandantu 3. Armije …Uputite odmah ratne zarobljenike u Vojvodino, i to sedamdeset pet hiljada u Bačku,  trideset hiljada u Srem, deset hiljada u Baranju i trideset hiljada u Banat….Istog dana ta knjiga depeša razotkriva i drugu depešu A. Jovanovića Kosta Nađu …Saveznička komada za Koruško predat će vam 200.000 ratnih zarobljenika jugoslovanskih podanika. Odredite i uputite u odredište komisiju od pet članova koji će primiti te zarobljenike od savezničke komande. Članove komisije odredite od odabranih oficira….

Poznata je i nova povijesna činjenica, da su i Bugari vratili hrvatske zarobljenike iz područja Graza. 13. svibnja 1945 Kosta Nađu u Maribor vraćeno je 10.000 ustaša i 4000 civila od toga 3000 žena i djece.

Nigdje ni na jednom mjestu u čitavoj povijesti  Hrvata nema toliko mrtvih  posmrtnih ostataka Hrvata, kao tu lijevo i desno od autoceste. Nije postavljen ni jedan križ, nijedno spomen obilježje, nerazumno čekaju ostvarenje prava na grob i dostojanstven ukop.

Ako zbrojimo sve te podatke postaje i povijesno jasan broj zarobljenika na križnom putu. Do 15. svibnja 1945. godine partizani su zarobili ili primili od Engleza ili Bugara 444.426 zarobljenika. Ako tom broju pridodamo i broj pobijenih od 9. svibnja do 15. svibnja 1945. godine u probijanju do  Bleiburga (92.407), možemo zapisati na osnovu partizanskih dokumenata, da  taj broj ukupno iznosi 536.833 čovjeka.

Hrvatska na žalost nastavlja sa sklonjenim odnosom prema svojoj povijesti, prema svojim mrtvima. Kao što ubijanje Hrvata nije tada započelo, nije tada ni završilo. Zločin prema hrvatskom narodu nije prestao sve do današnjeg dana. Hrvatska povijesna kultura je zabranjena zbog lažno prikazanog razdoblja drugog svjetskog rata. Hrvati se prikazuje kao narod  ubojica i nasilnika, Srbi sve više postaju žrtve drugog, na žalost i Domovinskog rata. Hrvatske su žrtve sa službenom hrvatskom politikom prešućivane, na drugoj strani srpske žrtve više stotinu puta preuveličane ne samo od strane srpske politike, sa svojim spuštanjem glave to im potvrđuje i  aktualna hrvatska vlast. Hrvatski je narod danas ugrožen kao nikada u svojoj povijesti.

Hrvatska politika ni danas, 2018. godine nema hrabrosti dirnuti u velikosrpsku komunističku dogmu iz drugog svjetskog rata. Neistine koje se dnevno ponavljaju drže hrvatski narod u ropstvu, u položaju krivca. S tom neistinom opravdava se napadaj Srbije čak i u  u domovinskom ratu. Hrvatska politika se ne suprotstavlja tim lažima iako ima snažne argumente istine. To istinu osuđuju se iznijeti tek rijetki pojedinci koji se odmah kao publicisti, istraživači, povjesničari od svoje hrvatske vlasti razglašavaju u drugorazredne i samim tim se ih onemogućuje, da  su dio istraživačkih timova države, školskog sistema i drugog državnog aparata.  Država ih pasivizira, usamljuje i prepušta financijskom zlomu.

Za film o Jasenovcu Kusturica će primiti 20 milijuna eura od srpske vlade, još toliko će izdvojiti srpsko gospodarstvo.  Udruga Huda Jama u Zagrebu za dokumentarni film o Jasenovcu nije u mogućnosti prikupiti potrebnih 210.000 kuna.

Hrvatski narod nikada nije bio napadač, istodobno Srbi uspješno plasiraju svoju golu istinu u svijet, uspijeva im  kontrolirati politiku Hrvatske. Specijalni rat, koju vodi Srbija sa plasiranjem dezinformacija u svijet i u Hrvatsku nije prestao devedesetih godina, uspješno taj rat vode i danas,

Siguran sam, da 23. svibnja 2018 na nacionalnoj televiziji HRT i drugim većim televizijama u Hrvatskoj nećemo čuti ni riječi o Teznom kraj Maribora, nijedna politička stranka neće položiti vijenac na stratištu 30.000 Hrvata.

Društvo Huda Jama postavilo je kapelicu u Hudoj Jami,  križeve u Crngrobu, spomenik u Kočevskom Rogu, do 2020. godine stajaće  i kapelica na Teznu kraj Maribora.  Ne znam, da li će je financirati država Hrvatska, siguran sam, da  će to hrvatski narod financirati sam.

Roman Leljak/Kamenjar.com

22.svibnja 2018. godine

 

[1] Knjiga Roman Leljak, Maribor, najveće stratište Hrvata, 2018, Društvo Huda Jama Zagreb

[2] Knjiga Roman Leljak, Huda Jama, 2017, Društvo HUDA Jama, Zagreb

Tezno: Masovna grobnica 15 tisuća Hrvata

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Zajednica povratnika: Otvoreno pismo gradonačelniku Belog Manastira Tomislavu Robu

Objavljeno

na

Objavio

“Ono što nas posebno začuđuje i iznenađuje da ste u prvoj godini svoga gradonačelničkog mandata odlučili financirati udruge kao što su: Kolo srpskih sestara „Sveta Jelena“ Dečanska; KUD Monte Negro – prijatelja Crne Gore; SKUD „Jovan Lazić“ (čak 20.000 kuna); Srpsko udruženje žena „Dukat“; Udruga antifašističkih boraca i antifašista; Udruga baranjskih roma, a Zajednicu povratnika Osječko-baranjske županije niste niti spomenuli.

Postavljam vam javno pitanje: jeste li vi gospodine Rob, došli iz SDSS-a pa zalutali slučajno u HDZ? Interese kojih građana – birača vi zastupate? Tko vas je kandidirao a tko izabrao na funkciju gradonačelnika Belog Manastira? Odlazite li vi na konzultacije o vođenju lokalne gradske politike Miloradu Pupovcu ili možda čak Vučiću u Beograd? Smatrate li da će vam „Kolo srpskih sestara“ i inih, više doprinijeti razvoju grada Belog Manastira nego Zakon o ratom stradalim područjima za koji će se u konačnici sigurno izboriti Zajednica povratnika, kao što se izborila i za gore navedene zakone, koji će jednako pomoći svim ranije okupiranim i ratom zahvaćenim područjima, pa i gradu Belom Manastiru?
Vidite gospodine gradonačelniče, u vrijeme kada je u dva mandata grad Beli Manastir vodila koalicija SDP-a na čelu s gospodinom Ivanom Dobošem, Zajednica povratnika svake godine je redovito sufinancirana u provođenju svojih aktivnosti uključujući i besplatno korištenje svih prostora u vlasništvu grada. Nije li to paradoksalno i žalosno, da ne kažem smiješno?”

– poručio je Branko Pek, predsjednik osiječko-baranjske podružnice Zajednice povratnika Hrvatske u otvorenom pismu gradonačelniku Belog Manastira, HDZ-ovom Tomislavu Robu.

Pismo u nastavku prenosimo u cijelosti.

Otvoreno pismo gradonačelniku Belog Manastira o odbijanju financiranja Zajednice povratnika

Gospodine gradonačelniče,

Provjerio sam na vašoj web stranici plan raspodjele sredstava za financiranje rada udruga i s iznenađenjem saznao da ste odbili projekt „Zakon o ratom stradalim područjima“. Drugim riječima odbili ste sufinancirati rad jedine udruge proistekle iz Domovinskog rata, koja se od prvih dana progonstva, zatim povratka do danas bori za prognaničku odnosno danas povratničku populaciju i općenito za ratom stradala područja.
Nakon progonstva nesrpskog stanovništva iz dijela Slavonije i cijele Baranje,
12 predstavnika tadašnjih mjesnih zajednica 14. rujna 1992. osnovalo je u Osijeku Zajednicu prognanika Općine Osijek jer smo zajednički ocijenili da se o više od 25.000 Hrvatskih prognanika netko mora institucionalno brinuti, kako po pitanju smještaja, prehrane, školovanja djece, poticanja želje za povratkom tako i obnove i organiziranja povratka prognanika svojim kućama, te stvaranja uvjeta za opstanak u područjima povratka.

Za sve to su bila potrebna i određena zakonska rješenja pa je Zajednica sa svojim timom priredila prijedloge Zakona o prognanicima i izbjeglicama, Zakona o zaštiti poduzeća na okupiranim područjima, Zakona o obnovi, Zakona o poticanju ulaganja, Zakona o područjima posebne državne skrbi i sve te zakone je Hrvatski Sabor donio na korist svim prognanicima i okupiranim područjima i na to smo izuzetno ponosni jer su to naše reference.

Nakon povratka Zajednica je organizirana na način da svaka općina i grad Beli Manastir imenuje svoga predstavnika u Upravni odbor Zajednice te četiri, odnosn šest članova u Skupštinu. Vaš predstavnik u Zajednici je Josip Kompanović, imenovan još 1993. godine i do danas nije od grada Belog Manastira stigla niti jedna primjedba na njegov rad i zastupanje Baranje i Belog Manastira u Zajednici prognanika, odnosno povratnika. Kako su došla teška vremena, nastojimo tim ljudima osigurati sredstva za pokriće bar troškova goriva za provođenje programskih aktivnosti. Godišnje održavamo najmanje 10 skupova po općinama ranije okupiranih područja te jednom godišnje tematsku Konferenciju u Osijeku. Prvu ovogodišnju tribinu organizirali smo u gradu Belom Manastiru 5.2.2018. Prosječno smo u svakoj općini jedamput godišnje od Draža do Erduta.

Naše ovogodišnje aktivnosti već su rezultirale time da je u Povjerenstvo Ministarstva regionalnog razvoja za izradu prijedloga „Zakona o ratom stradalim područjima“imenovan Josip Kompanović, koji je s našim timom i napisao sadašnji Prijedlog Nacrta toga Zakona, što jamči da će zakon biti i donesen na korist svih ratom stradalih područja čime želimo zaustaviti odlazak mlade radne snage iz tih područja. Još nam ostaje borba za donošenje Zakona o naknadi ratne štete te pitanje rješavanja granice sa Srbijom i naši glavni ciljevi bi bili ostvareni. No to nije moguće ostvariti bez suradnje sa svim strukturama vlasti, osobito jedinica lokalne samouprave i u tom smislu očekujemo i vašu potporu.

Što se tiče vašeg natječaja za financiranje udruga, jasno je da vi, kao novoizabrani gradonačelnik imate pravo financirati rad udruga po vlastitoj prosudbi i procjeni njihovog doprinosa gradu Belom Manastiru. Ono što nas posebno začuđuje i iznenađuje da ste u prvoj godini svoga gradonačelničkog mandata odlučili financirati udruge kao što su: Kolo srpskih sestara „Sveta Jelena“ Dečanska; KUD Monte Negro – prijatelja Crne Gore; SKUD „Jovan Lazić“ (čak 20.000 kuna); Srpsko udruženje žena „Dukat“; Udruga antifašističkih boraca i antifašista; Udruga baranjskih roma, a Zajednicu povratnika Osječko-baranjske županije niste niti spomenuli.

Postavljam vam javno pitanje: jeste li vi gospodine Rob, došli iz SDSS-a pa zalutali slučajno u HDZ? Interese kojih građana – birača vi zastupate? Tko vas je kandidirao a tko izabrao na funkciju gradonačelnika Belog Manastira? Odlazite li vi na konzultacije o vođenju lokalne gradske politike Miloradu Pupovcu ili možda čak Vučiću u Beograd? Smatrate li da će vam „Kolo srpskih sestara“ i inih, više doprinijeti razvoju grada Belog Manastira nego Zakon o ratom stradalim područjima za koji će se u konačnici sigurno izboriti Zajednica povratnika, kao što se izborila i za gore navedene zakone, koji će jednako pomoći svim ranije okupiranim i ratom zahvaćenim područjima, pa i gradu Belom Manastiru?

Vidite gospodine gradonačelniče, u vrijeme kada je u dva mandata grad Beli Manastir vodila koalicija SDP-a na čelu s gospodinom Ivanom Dobošem, Zajednica povratnika svake godine je redovito sufinancirana u provođenju svojih aktivnosti uključujući i besplatno korištenje svih prostora u vlasništvu grada. Nije li to paradoksalno i žalosno, da ne kažem smiješno?

E, pa neka vam je na čast gospodine gradonačelniče!

Zajednicu je pokušala uništiti Vlada gospodina Zorana Milanovića pa nije uspjela. Preživjeli smo. Preživjet ćemo i ovo vaše ignoriranje što doživljavamo kao napad na jedinu udrugu koja se cijelo vrijeme progonstva borila za dostojanstven život prognanih Baranjaca i ostalih, vratila 95% prognanika svojim kućama a i danas se bori da se Zakonima osiguraju uvjeti da ljudi ostanu na svojim ognjištima, da ne napuštaju Baranju i Hrvatsku, da imaju siguran i dobro plaćen posao i krov nad glavom i da im se nadoknadi šteta koju su pretrpjeli u Domovinskom ratu.

Nadam se da vam građani Belog Manastira neće dati svoj glas za drugi mandat.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati