Pratite nas

Reagiranja

HTV se ograđuje od istine – a kad će od velikosrpske propagande!?

Objavljeno

na

Najprije čestitka novinaru i publicistu Igoru Vukiću na sjajnom nastupu na HTV-u (Prvi program, 30. svibnja 2018., emisija Dobar dan Hrvatska) i čestitka uredniku i voditeljima emisije što se konačno glas razuma i istine o jednoj po hrvatski narod bolnoj temi konačno čuo u eteru državne televizije.

Povod za poziv i razgovor bila je knjiga što ju je autor (Igor Vukić) 25 svibnja o.g. promovirao u Hrvatskom novinarskom domu u Zagrebu (Radni logor Jasenovac).

No, ubrzo poslije emitiranja emisije stiže (očekivana) reakcija u vidu priopćenja naše „javne televizije“ u kojemu se među ostalim kaže:

Hrvatska radiotelevizija ograđuje se od stajališta iznesenih u emisiji Dobar dan Hrvatska 30. svibnja u kojoj je gostovao Igor Vukić. HRT osuđuje sve počinjene ratne zločine pa tako i one počinjene na području nekadašnjeg koncentracionog logora Jasenovac kako se oni više nikada ne bi ponovili.“ (Vidi)

Da nije tužno bilo bi smiješno!

HTV se „ograđuje“ od onoga što je izrekao čovjek Srbin-pravoslavac čija je obitelj tijekom Drugoga svjetskog rata bila dijelom u ustaškom logoru Jasenovac, a dijelom u zbjegu s Kozare i od istraživanja ovog vrijednog i marljivog čovjeka koji je svoje spoznaje i utvrđene činjenice iznio u spomenutoj knjizi!

Na stranu što je sadržaj priopćenja bedast i promašen, ali što je poanta svega!? HTV daje svoj poučak o potrebi osude ratnih zločina u ustaškom logoru Jasenovac, kako se oni ne bi ponovili!?

Ima li koga razumnog u Hrvatskoj a da ne osuđuje sve zločine, pa i ustaške, i ima li onih koji „žele da se ti zločini ponove“?

Čemu ta manipulacija, drugovi s Prisavlja!? U Vama još uvijek čuči staljinistički duh i Vaše uši ne mogu podnijeti drugačije mišljenje niti argumentaciju koja se razlikuje od Vaših predrasuda, pa tako želite Vukiću na zaobilazan način (jer argumenata za pobijanje njegovih tvrdnji nemate!) prikačiti kako iznosi laži – a Vaša kuća, poznata po „moralnom čistunstvu“ i „objektivnosti“ žuri kako bi to „ispravila“? Koja perfidija!

Gdje Vam je bio Hrvoje Klasić koji se nije usudio doći u emisiju, pa da obrani teze koje i sami zastupate!? Nek analizira knjigu, pa da ga čujemo!

Nikad niste ni jednu jedinu riječ izrekli protiv velikosrpske i neokomunističke propagande kojoj je hrvatski narod izložen više od 50 godina! Kad ste reagirali na drske, primitivne i šovinističke uvrede Aleksandra Vulina koji nam svima pljuje u lice i širi svoju propagandu na politikantskim skupovima u tom istom Jasenovcu koji nisu nikakva komemoracija žrtvama, nego prilika da se hrvatski narod i dalje optužuje da je „zločinački“ i „genocidan“!?

Jedna od najvećih laži je ona o 20.000 ubijene djece – koju srpski popovi i Milorad Pupovac svako malo ponavljaju kao mantru!

Kad ste u bilo kojoj emisiji komentirali blasfemične i nebulozne laži o „stotinama tisuća pobijenih“ u Jasenovcu? Kad ste osudili beogradsku tvornicu laži (Milana Bulajića, Vasilija Krestića, Dedijera, Miletića i ostale) zbog bjesomučnih i prljavih laži što su ih pisali u tonama svojih knjižurina za proteklih pola stoljeća!?

Kad ste mrdnuli prstom da se s ovog naroda skine nametnuta hipoteka zločinstva i genocida? Jedna rasistička perfidija koja je komunistima i velikosrpskim fašistima malj kojim po nama tuku kad god im se prohtije?

Sram vas bilo! Sve Vas koji ste skrojili to sramotno priopćenje!

Hoćete Vukiću i ljudima koji traže istinu začepiti usta?

E, neće ići drugovi!

Istina izlazi na vidjelo, bilo to Vama drago ili ne.

Nisu ovo vremena nakon rata, kad su 1946. i 1947. knjige bivših logoraša zabranjivane, a njih se proglašavalo luđacima, samo zato što nisu potvrđivali LAŽI Vaših partijskih prethodnika!

Nije Vam valjao čak ni Juraj Đorđe Miliša (Vaš komunist i hipohonder koji je prigodom svojih preuveličavanja zločina u ustaškom Jasenovcu počinio ozbiljne pogrješke i demantirao sam sebe i Vas), pa ste mu knjigu zabranili a njega proglasili duševnim bolesnikom!

Nisu ovo više vremena kad tek onako nekog možete strpati u duševnu bolnicu.

Demantirajte Vukića!

Okupite svoj trust mozgova i naprijed!

Karte na stol! Umjesto što laprdate i lajete u vjetar!

Istina je voda duboka, drugovi i nikad je nitko sakrio nije zauvijek!

Zlatko Pinter/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Mladen Pavković: Nažalost. Branitelji su sve više mrtvi brojevi, o kojima znamo malo ili ništa

Objavljeno

na

Mladen Pavković: Nažalost. Branitelji su sve više mrtvi brojevi, o kojima znamo malo ili ništa

Približavaju se dani bola, očaja, tuge i sjećanja. Tko ne pamti strahote Vukovara i Škabrnje? Na grobovima i spomen obilježjima gorjet će i gore mnoge svijeće. Živi će se zahvaljivati mrtvima, jer da nije bilo njih, ne bi možebitno bilo i nas.
U vrijeme prošlog, propalog režima znala su se mnoga imena palih u NOB-u, prije svega u borbi za Jugoslaviju. A danas? Tko zna tko su bili i kako se zovu oni recimo stradali u velikosrpskoj agresiji u Vukovaru i Škabrnji, ali i diljem Hrvatske?

Dr. Andrija Hebrang, ratni ministar zdravstva, neprestano podsjeća da je u agresiji ubijeno 7.263 civila. A u Vukovaru dosad se stiglo do popisa od 2.717 nevinih žrtava.
Imena su pretvorena u brojke.

O tim pretežno hrvatskim žrtvama nema filmova, o njima se ne uči u školama, po njima ne nose imena tvornice, kulturne i ine ustanove, škole, bolnice (svaka čast iznimkama).

Tko danas uopće zna jedno ime od onih koji su morali bježati ili su protjerani iz svojih domova, a takvih je bilo najmanje 260.000?
Srbi neprestano ističu da su Hrvati krivi što su njihovi zemljaci bježali „kao zečevi!“ iz Knina i okolice uoči „Oluje“, a zaboravlja se na zapovijed (br.2-3113-1/95 ratnog zločinca Mile Martića koji je tim ljudima naredio evakuaciju, jer da ne će živjeti u „ustaškoj državi“.
Brojke nisu dobile hrvatski obrambeni Domovinski rat, nisu ostvarile državu. To je djelo ljudi od imena i prezimena! I kad mladi čitaju brojna njihova imena, primjerice u dvorištu crkve sv. Filipa i Jakova u Vukovaru, što oni znaju, tko su bili ti ljudi, kako su i na koji način stradali, jesu li imali obitelj, jesu li bili stari ili mladi, muškarci ili žene i tome slično?

Nekakva Jelena Veljača svako malo dolazi iz Beograda u Zagreb i „bori“ se za žene „stradale od svojih muževa“. Zna li ona primjerice tko je bila Eva Šegarić, Marija Jović, Kata Šoljić, ali i na tisuće drugih žena koje su u vrijeme rata pale od srpskog metka?

Može li se ona recimo za njih boriti i u Beogradu, što tamo ne protestira protiv koljača koji su u vrijeme agresije ubili tako veliki broj nedužnih Hrvatica?

Zločin je ako muž „prebije“ ženu, a još je veći ako je ni krivu ni dužnu siluje, masakrira i ubije u vrijeme rata, kao što je to bio slučaj sa mnogim Hrvaticama čija su imena također pretvorena u brojke!

A da su pojedine žene u ratu znale biti opakije i krvoločnije od muškaraca govori i slučaj Zorane Banić, koja je 18. 11. 1991. u Škabrnji ubijala starije žene i djecu!
Takvih monstruma bilo je i u drugim gradovima i mjestima diljem Hrvatske, gdje se vodio rat.

Što se razne veljače ne bore i za prava tih nevino stradalih Hrvatica, što o tome ne pričaju na nekom mitingu u Beogradu, pa da i oni tamo znaju i tu priču?

Još uvijek nažalost nemamo ni točan podatak, koliko je djece stradalo u Domovinskome ratu, a kamoli da znamo nešto više o njima.
Brojke su jedno, a imena i prezimena drugo.
U Hrvatskoj postoje mnoge ulice i trgovi, ali koliko njih nosi naziv po nekoj nevinoj žrtvi iz hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata?
Ratna bolnica u Vukovaru već sada bi trebala nositi naziv po liječnicima Vesni Bosanac i Juraju Njavri.

U Zagrebu se objavljuje knjiga o „postolaru-državniku“ Miki Špiljku, ali ne i o Junakinji Domovinskoga rata – Kati Šoljić.
Mrvi branitelji i civili sve više ostaju i postaju –mrtvi brojevi na papiru!

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Jure Vujić: međunarodni apel za komunistički Nürnberg.

Objavljeno

na

Objavio

Kao što je zadnja rezolucija Europskog parlamenta od 19.rujna. kojom se izjednačava komunizam s nacizmom, prešućena  u službenim hrvatskim medijima, tako  je i prešućena važna inicijativa “Apel za komunistički Nürnberg “( tzv. Bukovsky-Cristin dokument),  koji je 7. studenog upućen Talijanskom Senatu u Rimu, od istaknutih znanstvenika, intelektualaca i javnih osoba : prof. Renato Cristina, prof. Roberto de Matteia, dr. Dario Fertilioa, senator Adolfo Urso, senator Lucio Malan i Vito Comencini.

Riječ je o međunarodnoj inicijativi koju je  inicirao prof. Renato Cristin (Sveučilište u Trstu, Italija), koja izražava i podržava ideju  od bivšeg disidenta Vladimira Bukovskog, kojom bi se komunizam  trebao osuditi kao ideologiju, i biti predmet  povijesne i moralne neopozive presude , onako kako je nacizam osuđen  tijekom Nirnberškog procesa. 30. obljetnica  pada Berlinskog zida je dobra prilika za davanje doprinosa ne samo povijesnom sjećanju i suočavanja sa totalitarnom prošlošću, već i konkretnom razrađivanju široke  anti-totalitarne  kulture u javnosti, koja se treba   okrenuti  budućnosti s ciljem pokretanja takvog  procesa koji bi trebao imati istu težinu i simboliku kao što je to bio slučaj sa Nirnberškim procesom nacizma.

U Apelu stoji da : „Komunizam nije pao sa Berlinskim zidom. Ta je ideologija još uvijek živa u svijetu, u državama i strankama koje su otvoreno komunističke i u političkom i kulturnom životu i koja pokušava minimizirati i izbrisati zločine komunizma, kao da je riječ o dobroj  ideji,  koja se samo poklapala sa usponom jednog brutalnog režima…“.

Poziv je dobio veliku međunarodnu podršku. Među prvih 200 potpisnika su Antonio Tajani (bivši predsjednik i trenutno član Europskog parlamenta, Italija), prof.Stephane Courtois (povjesničar, autor Crne knjige komunizma, Francuska), Robert R. Reilly (direktor Westminsterskog instituta , bivši direktor The Voice of America, bivši član Ureda ministra obrane, SAD), Mart Laar (bivši premijer i predsjednik nadzornog odbora Estonske banke), Erhard Busek (bivši vicekancelar Austrijska Republika, Austrija), Vladimir Kara-Murza (predsjedavajući, Zaklada za slobodu Borisa Nemcova, Rusija) i mnogi drugi. Platforma  europskog siječanja i savjesti (Platform of European Memory and Conscience), osnovana sa potporom Europskog parlamenta i Vijeća Europske Unije  također  podupire navedeni poziv.

Jure Vujić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari