Pratite nas

Istaknuto

Huda jama – Stotine tisuća nezadovoljnih gledatelja HRT-a

Objavljeno

na

Razina obilježavanja i medijskog praćenja nekog događaja  je bitna i jasno svjedoči  odnos prema događaju koji se prati, obilježava ili komentira. Urednici na HRT-u to jako dobro znaju. A zna i javnost.

Razina kojom su urednici HRT-a pratili prvo komemoriranje i sahranu posmrtnih ostataka  žrtava komunističkog antifašizma u Hudoj Jami, bjelodano oslikava njihovu/ našu tužnu, duboku nesigurnost, strah i nesnalaženje u demokratskom duštvu. Unatoč jasnim postulatima i nesumnjivim demokratskim slobodama, nisu smogli ni mrvicu stvarnog pijeteta. Ukoliko je u pozadini sramotnog pristupa komemoriranju nešto drugo, neki dublji ideološki uzrok, tada takav postupak mora i hoće, postati tema šire javne rasprave.

Odlučili su da događaj ne zaslužuje izravan prijenos, unatoč povijesnom značaju. Marginaliziranjem, opstrukcijom a time i zaboravom, žrtve su, ovaj put, ponovno ubili urednici HRT-a.

Činili su to 45 godina zločinački orjunaško-komunistički zapovjednici, operativci i društvenjaci, uspostavom zabrane sjećanja pod prijetnjom smrću. Njihov put su 26 godina morbidno podržavali ideološki sljednici, opstrukcijom institucionalnih pokušaja suočavanja s prošlošću, pronalaženja i obilježavanja grobišta. Civilizacijski grijeh još uvijek podržava nekolicina protudemokratski i protueuropski indoktriniranih kvaziintelektualaca. 

Nažalost, i HRT je ovime minorizirao patnje i žrtve. Pri valoriziranju događaja nisu uvažili nazočnost cjelokupnog državnog vrha Hrvatske i Slovenije. Potrebno je naglasiti da u vrijeme komemoracije Jasenovca, HRT izravno prenosi čak i politikantske govore pseudoaktivista. Ovdje su govorili predsjenici dviju država, nazočili predsjednici hrvatskog Sabora i Vlade.  Ignorirali su čak i matematičku snagu žrtve koja  broji tridesetak a možda i više Srebrenica, dvostruko više od žrtava atomskih bombi u Japanu.

HRT je također potpuno ignorirao premijeru dokumentarnog filma Romana Ljeljaka,  Huda jama-strogo čuvana tajna, dan uoči komemoracije. Najposjećeniju promocija dokumentarnog filma u posljednjih nekoliko godina.

Ako su strahom, naslijeđenim iz komunističkog mraka bili onesposobljeni adekvatno sadržajem pokriti 5 sati izravnog prijenosa, trebali su samo malo gledati oko sebe. Jednostavno je, uključi se kamera, u pozadini se pusti tihu glazbu, malo se prekopa bogata arhivska građa njihove/ naše?, medijske kuće i uz direktan prijenos puštaju se nizovi fotografija i dokumentarnih isječaka. Tako bi zbjegli bilo kakvu politizaciju prijenosa. Evo kako to radi hrvatski dragovoljac, branitelj Trpinjske ceste, zatočenik srpskih koncentracijskih logora i nadasve umjetnik, Marijofil Andrijanić.

Patetično? Tko bi to gledao? Reći ću vam tko bi to gledao. Bez daha bi prijenos gledale stotine tisuća, supružnika, braće, sestara, djece, unuka i praunuka ,bez suda pogubljenih žrtava. I vjerojatno bi se uz takav sadržaj ekrana, nakon 71 godine grča, prolilo mnoštvo olakšavajućih suza. Eter  bi  odisao dobrim, nagovještaj međusobnog uvažavanja patnji i stradanja, blagotvorno bi lijegao na rane.

Nažalost, HRT je nastavio politiku razdora. Podsjećam,pod SDP-ovom partijskom palicom ukida se saborsko pokroviteljstvo nad komemoracijom Bleiburga.

Komisija za istraživanje rata i poraća, kao neovisno i nepolitičko tijelo, ukinuta je 2000., odlukom SDP-a pod Račanom. Hebrang uspijeva nakon 12 godina opstrukcije iz raznih izvora, opet reaktivirati komisiju, da bi je nakon dvije godine Milanović sveo na minornu razinu unutar ministarstva branitelja. Kočenje rada  monstruozno je nastavio Fred Matić uz obilatu pomoć pukovnika Grujića.

HRT je tijekom tog dana propustio adekvatno komentirati ovaj dijabolični slijed. Istraživačko novinarstvo je posrnulo pod naslijeđenim strahom i/ ili indoktriniranošću jugokomunizma. Nove ožiljke na hrvatsku suverenističku dušu nanio je Gordan Beus, prigodom gostovanja u emisiji Tema dana, navečer po komemoraciji. Lukavim, zmijskim konstrukcijama sugerirao je da su pripadnici „kvinsliških formacija“ pružali otpor nakon završetka rata, pa su po njegovom, komunistički satrapi skoro pa imali pravo na masovne egzekucije. Jadni akindžija Beusan je zaboravio civilne žrtve, zaboravio je da bi takvim, njegovim mjerilima, HV tijekom Oluje imala „pravo“ pobiti cjelokupno srpsko stanovništvo na okupiranom području Hrvatske. I takvog čovjeka, takvog kajafu je HRT pozvao komentirati takav dan! Nitko ga nije pitao zašto je ignorirao događaj. Zašto komemoraciji nisu nazočili predstavnici SDPa, gdje su bili saborski predstavnici manjina i gdje su se zagubili svenazočni Milan Bandić i predstavnici Pusićevog NGO sektora?!

Odgovornost za ovaj grubi civilizacijski prijestup leži na slijedećima:

  1. ravnatelj programa Dražen Miočić
  2. rukovoditeljica IMS-a Katarina Periša Čakarun
  3. glavni urednici prvog i četvrtog kanala Miro Branković i Tončica Čeljuska
  4. programsko vijeće: Maja Sever, Josip Jelić, Zdravko Kedžo, Bruno Kragić, Ivica Maštruko, Aleksandar Milošević, Arsen Oremović, Sanja Ravlić, Neda Ritz, Zoran Šangut.

A.G.Matoš im prije sto godina poručuje:

….Te korizme gladne, zulumćari škuri,

Mlakonje, mekušci, bezočni panduri,

Tuđem sluzi sluge, tuđe prirepine,

Mešetari moje — tvoje domovine!

Piljarice glasne, silom — barjaktari,

Ruševine svijesti, žbiri i hotkari,

Satrapi što puze, mudri idioti,

Uljezi, kajafe, lažni sankiloti

Što mjesto žetve

Žanju kletve:

Strpaše me u grob i to im još malo —

Hrvatske ih sise mlijeko razgubalo….

Nakon svih muka,prošlih i budućih, ipak nam ostaje nada u bolje sutra te istinsko poštivanje europskih i demokratskih civilizacijskih tekovina, među kojima i europske  Rezolucije o europskoj savjesti i totalitarizmuRezolucije Vijeća Europe 1481  o potrebi međunarodne osude zločina totalitarnih komunističkih režima,  te hrvatske saborske Deklaracije o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnog komunističkog poretka u Hrvatskoj 1945.-1990.   

Željko Maršić-Zenga/Kamenjar.com

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Istaknuto

Tko je Božo Kožul – zapovjednik “Tigrova”?

Objavljeno

na

Objavio

Prva gardijska brigada Hrvatske vojske “Tigrovi” obilježila je 27. obljetnicu svog ustroja prigodnom svečanosti u vojarni “Croatia” na kojoj je istaknuto da su pripadnici “Tigrova” dali veliki doprinos u Domovinskom ratu te da je obaveza društva čuvati uspomenu na tu borbenu postrojbu u kojoj je tijekom rata poginulo 367 pripadnika, a njih šest još se vode kao nestali.

Na obilježavanju obljetnice prisustvovao je i posebni savjetnik ministra obrane Božo Kožul, zapovjednik „Tigrova“.

Stožerni brigadir Božo Kožul u “Tigrove” je stupio 5. kolovoza 1990., a general Janko Bobetko imenovao ga je pukovnikom u 21. godini. S 27 godina postao je zapovjednik 1. gardijske brigade, a 2001. godine je umirovljen.

Kožul je svojevremeno govorio kako branitelji u vrijeme naoružanja nisu imali gotovo ništa, tek ono što su naslijedili u Rakitju. “Nije bilo vremena zapovijedati, nešto planirati, sve je bilo stvar dogovora”, rekao je te istaknuo kako su ratovali neiskusni i neškolovani momci protiv oficira JNA.

“1991. godine je važna jer smo bili neslomljivi, dečki su imali veliki duh i domoljublje, vladalo je zajedništvo. Bez 1991. godine, ne bi bilo ni Oluje. Tada je odnos snaga bio 5:1 u korist neprijateljske vojske, dok je za vrijeme Oluje bilo obrnuto”, ocijenio je Kožul.

Božo Kožul umirovljeni je stožerni brigadir, rodom iz Širokog Brijega. Tijekom ratnih godina zapovijedao je 2. i 3. bojnom do samoga kraja, da bi 1995. preuzeo dužnost načelnika Odsjeka za operativno-nastavne poslove sve do 1997. godine, piše Narod.hr

 

facebook komentari

Nastavi čitati

Istaknuto

5. studenog 1990. – Osnovana 1. gardijska brigada “Tigrovi”

Objavljeno

na

Objavio

Na današnji dan 1990. godine formirana je Jedinica za posebne namjene MUP-a Republike Hrvatske u Rakitju, koja je kasnije prerasla u 1. gardijsku brigadu “Tigrove”.

Bila je formirana od dragovoljaca i dijelova Hrvatske policije. U prvoj fazi svoga djelovanja, kao Jedinica za posebne namjene MUP-a “Rakitje”, izvršavali su delikatne vojno-redarstvene zadaće.

Iza njih su ostale briljantno provedene akcije poput hvatanja Arkana i drugih terorista.

U suradnji sa drugim jedninicama za posebne namjene MUP-a RH proveli su povijesnu akciju na Plitvicama koja je u historiografiji zapamčena kao “Krvavi Uskrs”.

Daljnjim rastom snaga i postupnim formiranjem Hrvatske vojske uvjetovanim stupnjem agresije na Republiku Hrvatsku, “Tigrovi” postaju 1. A brigada ZNG-a, koju čini šest bataljuna (bojni).

Tada su se bojne nazivale prema bazama ili kodnim nazivima i to: 1. bojna-Vrapče (ćukovi), 2. bojna-Rakitje (kosovi), 3. bojna-Pionirac, po Pionirskom gradu (žune), 4. bojna -Kumrovec pa Petruševac (gavranovi), 5. bojna -Vinica kod Varaždina (oblaci) i 6. bojna – Tomislavac po planinarskom domu na Sljemenu (orlovi).

Tijekom ljeta 1991. godine, dio “Tigrova” držao je položaje u Novim Čakovcima, Vukovaru, Dalju, Erdutu, Iloku, Đeletovcima i Tenji.

Tijekom 1991. godine “Tigrovi” su sudjelovali i u borbama na novogradiškom i novljanskom ratištu, te su spriječili namjere banjalučkog da se spoji s bjelovarskim korpusom JNA. Štoviše u operaciji “Orkan ’91” brigada je imala zapaženu ulogu u oslobađanju okupiranog područja. Sredinom 1992. godine brigada je poslana u deblokadu opkoljenog Dubrovnika.

Sve zadatke uspješno su obavili i najjužniji dio Hrvatske je potpuno oslobođen do kraja godine. Godine 1993. dijelovi brigade sudjeluju u operaciji “Maselnica”, a 1994. godine brigada je uglavnom neaktivna te je taj period provela u treningu i opremanju.

Ipak ta godina ostat će upamćena kao ona u kojoj je život izgubio jedan od simbola “Tigrova” – heroj Domovinskog rata Damir Tomljanović Gavran. U operaciji “Bljesak”, “Tigrovi” su bljesnuli na njima poznatom terenu zapadne Slavonije, a kruna njihova djelovanja bila je operacija “Oluja”.

Važno je napomenuti činjenicu koja se se često zaboravlja, a to je da je brigada sudjelovala i u ratnim operacijama u BiH, od operacije “Ljeto ’95” do “Južni potez“. Tijekom Domovinskog rata ime i važnost “Tigrova” gradilo je oko 11 tisuća pripadnika.

U ratnim akcijama Domovinskog rata poginulo je 367 pripadnika Tigrova dok je 1711 ranjeno, a 201 pripadnik je prošao torture logora. Šestorica se još uvijek vode kao nestali, piše vojna povijest

 

Ministar Krstičević čestitao obljetnicu Tigrovima

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari