Pratite nas

Humor

Humoreska: Tračanje dvojice umirovljenika

Objavljeno

na

Ilustracija/facebook

Dva umirovljenika na klupi, preblizu jedan drugome. Policajac ih gleda sa socijalne distance, ali ih ne opominje. Outali su mu se kao partneri.

– Prijatelju moj, jedva sam te dočekao. Nisam evo petnaest dana progovorio s ljudima.

– Kako to?

– Star sam i ne daju mi iz kuće. Stojim doma sam sa ženom.

– Ti si kao naš vođa Silvano. Lijepo ime, baš za umirovljenika, ha?

– On je nama Hreljo. Što on radi? Brine li duboko za nas?

– Brine, brine. Stoji kod kuće i po cijeli dan pred zrcalom vježba ozbiljno lice.

– To je dobro. Možda Marić padne na to, Plenković ga stalno podsjeća na ozbiljnost. Nego, daj ti meni reci što se tebi čini od onoga don Delaša iz Splita. Meni se jako svidio.

– Ma zašto?

– Imao je pravo ne dat novinarima u crkvu, o crkvi svećenik odlučuje. A vjernike je rasporedio rjeđe nego Jandroković saborske zastupnike. Jandrokovićevi još imaju i kafić i frizera. Zašto bi zastupnici dolazili na sjednice da nema kafića? A jesi li im vidio frizure? Pupovčeva je bolja nego prije Erdutskog sporazuma.

– Ti se povodiš za novinama, a ne za vjerom. Novine brane don Josipa, jer su novinari većinom slabi đaci koji su napustili sjemenište i upisali politologiju.

– A ženski novinari, novinarke?

– To ja kao vjernik ne smijem izgovoriti. A don Josipa ne volim. Ma, volim ga, ali ide mi na živce što je slab u teologiji i što je to onako javno pokazao.

– Na što ciljaš?

– Don Josip je novinarima govorio: „ Ajte đavlu, masoni jedni!“. Je li tako?

– Je, ali… ja bih im bio…

– Ma ne! Ne mogu ti novinari bit masoni, masoni učlanjuju samo ljude koji su važni.

– Istina je… ali…

– To je opća kultura. A teologija je da je on novinare slao đavlu! Nema pojma. Njih se ne može slat đavlu, oni su donijeli đavla. To je oksimoron. Đavao je na zemlji. A gdje na zemlji? U ateistima. Jer i ateisti su ljudi, i ne bi bili ateisti da nije u njih đavao ušao. Pa to se uči na prvoj godini politološke teologije. Eno pitaj Puhovskoga, on sve zna.

– Pa da laže kao u Hagu…

– To nije problem. Uzme se obrnuto od onoga što kaže.

– A jesi li čuo da onaj Stazić traži da se don Delaša frkne u Kongo? Ne razumijem zašto nije predložio Sibir nego baš Kongo. Kao da su promijenili organizaciju Gulaga?

– On ti je nulti pacijent moždanog oblika kovida. U 30 posto zaraženih virus udari na mozak. Stazić je u staračkom domu na Iblerovu trgu. U strogoj karanteni. Ali nije zbog bolesti, takve izjave su kod njih normalne. Nego se zamjerio Ostojiću. Kažu da je Marasu rekao da zna tko je napravio svastiku u Poljudu. Pa ga Maras otkucao Ostojiću. Pa su ga pritisnuli, priznat će. Svi su priznali, znaš i sam. Kad oni koga pritisnu sve prizna. I doda sve što treba. On će dodat da je bio Glasnovićev doušnik.

– Uf, poludit će Glasnović! A što je s njim?

– Otišao je Budaku.

– Onom Budaku na Filozofskom? Što će Glasnović u njega? Učit komunizam?

– Ma ne tom Budaku, nego Luki Budaku u Australiji koji drži tečaj hrvatskoga jezika. Kaže da mu treba malo popravit dikciju. I da bolje razumije Budaka nego Plenkovića. Pa zapalio u Australiju. Ali ne će ništa naučit.

– Zašto ne bi, pametan je čovjek?

– Tamo svi govore kao on. Bolje je odabrao Bačić. On uči u Sloveniji.

– Što ima učit u Sloveniji? Skijanje? Ribolov?

– Tamo nema mekog ć, samo tvrdo.

– A kako su probili karantenu?

– Glasnović preko Vatikana, a Bačić preko Splita.

– Razumijem. Kad smo već na govoru, ja više ne mogu podnijeti onoga Petrova. Govori ko boležljivi svećenik.

– Ne znam. Ja sam jedno vrijeme mislio da ima nešto kronično sa želucem, ali doktori u njegovoj stranci kažu da nije. Možda don Delaš zna.

– A Kolinda?

– Kolinda tulumari.

– Ma kako to?

– Posvetila se obitelji.

– A što je bilo s frizerom?

– Otišao je Merkelici.

– Adio moji izbori. A Plenković?

– Ne volim Plenkovića.

– Ma zašto, meni je baš izvrstan?

– Imam jednu rodicu komunikologinju. Pa izgubila posao. Kaže da ih masovno otpuštaju.

– Ne razumijem?

– Otkad je Plenković na prvom programu otvorio školu na daljinu više nitko ne sluša komunikologe. Sad će ih sve prekvalificirati.

– Pa u što se njih može prekvalificirati? U varioce?

– U prijevremenu mirovinu. Nego ne znam što je s Pupovcem? Već ga dugo nisam čuo. Ne može bit da ga više ne brine buđenje proustaških elemenata. Dok nam on objasni njihovu povezanost s koronom oni bi se mogli i probuditi. Da nije bolestan?

– Nije.

– Pa što radi?

– Uvijek isto.

– Ajme, toga sam se i bojao!

– I ja. Srećom ne čujemo ni GONG, ni Vesnu Teršelič.

– U Kini su.

– Aha, kužim, išli su u kontrolu ljudskih prava.

– Ne, nego da ponove gradivo.

– Je… oni stalno ponavljaju gradivo. Meni se čini da je i Mrak Taritaš nekako postala mila?

– Nije, nego sada sjedi visoko u sabornici.

– A ja mislio… Dobro, pusti pacijente, reci mi za doktore. Što misliš, što će biti s doktoricom Markotić kad ovo prođe?

– Primit će je u Akademiju.

– Kako? Zašto? Pa bili su je odbili?

– Oni imaju fleksibilne kriterije. Sad im se sviđa kako smireno govori. Točno za Akademiju. I Capak će u Akademiju.

– A zašto on?

– Da nemaju ni jednog epidemiologa, a za donacije su epidemiolozi idealni.

– Zašto? Jer su dobri doktori?

– Dobri su doktori, ali ne za liječenje. Obični doktori liječe, a epidemiolozi znaju sve drugo. U Akademiji takvih nema, samo oni obični.

– Kakve to veze ima s donacijama?

– Epidemiolozi znaju sve o populaciji. To im je posao.

– Onda samo Beroš neće u Akademiju?

– Ne, neće… On će zamijeniti Bandića.

– Zašto on?

– Samo on to može. Otkad je Jelačić umro.

– Uf, zaboravio sam predsjednika Milanovića! Što misliš što on sada radi?

– Ne znam, ja mislim da još nije stupio na dužnost.

– Ti si lud, pa imao je ustoličenje!

– Ajme, oprosti, ja sam mislio da je to neka predstava iz Rijeke.

– E, sad si me sjetio ženina ručka. Idem ja. U mene ti je ko u Srbiji. Policijski sat. I još moram prat ruke ko Beroš kad ga gleda Capak.

– I ja. U mene je policijski minut. Ali noge ne perem. Nisu preporučili.

– Ne perem ni ja. Možemo se nogovati.

Noguju se i odlaze. Policajac se za njima šutke krsti. Ne zna da su oni partneri u beli.

* Napomena: Ovo bi trebala biti humoreska,

Piše: prof. dr. sc. Matko Marušić/narod.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Oglasi

Komentari