Pratite nas

BiH

Hvala Fifici i srpskim propagandistima što su pomogli ministru Jovanoviću u njegovoj kandidaturi za akademika

Objavljeno

na

Fificom su stari Zagrepčani nazivali mladu ženu lakoga morala. Vrlo dobar usporedni naziv i za Fifu (FIFA) to jest svjetsku nogometnu organizaciju koja se proslavila obrazloženjem drakonske kazne za hrvatskoga nogometaša Šimunića.

Vjerojatno će mi mnogi zamjeriti što nisam kao izvrsnog kandidata za HAZU uvrstio i ministra Željka Jovanovića. Svi znamo da bez njega ne bi konačno raskrinkana bit samog ustaštva – jer ono ide daleko u povijest, od trenutka kada su Hrvati počeli pozivati, kao i Šimunić, ZA DOM! Tako je udarena velika pljuska hrvatskom sudstvu koje je negiralo takvu povijest Ustaštva presuđujući kako pozdrav ZA DOM SPREMNI nije ustaški pozdrav već stari povijesni hrvatski pozdrav (kao da nama nije jasno da je svaka pomisao na hrvatsku državu zapravo čisto Ustaštvo).

Veličinu našeg ministra potvrdila je FIFA u obrazloženju Šimunićeve kazne gdje se posebno ističe kako je DORH kaznilo Šimunića kaznom (“u protuvrijednosti 3200 eura”) zbog “raspirivanja rasne mržnje. Državno odvjetništvo Republike Hrvatske navelo je da je igrač bio svjestan da je taj uzvik koristio režim iz vremena rata.”.
Veličina Ministra i same Fife je i u tome što tvrde kako Šimunić ne treba poštivati hrvatske

sudove, što je sam Ministar pokazao u nizu slučajeva kada je morao intervenirati Ustavni sud RH, već se trebao ponašati onako kako misli Ministar. Naravno i FIFA! Ipak je on nogometaš i mora znati kako o pitanjima hrvatske povijesti razmišljaju čelni ljudi Fife!
Ministra je spomenuo i naš književnik Hrvoje Hitrec (Portal HKV-a, 10. 02. 2014.), ali i on (zlonamjerno?) previđa ulogu našeg ministra u samom početku tog slučaja:

Fifica

Fificom su stari Zagrepčani nazivali mladu ženu lakoga morala. Vrlo dobar usporedni naziv i za Fifu (FIFA) to jest svjetsku nogometnu organizaciju koja se proslavila obrazloženjem drakonske kazne za hrvatskoga nogometaša Šimunića. Fifin stručnjak Barry Lituchy, koji je uvjeren da su Hrvati i Albanci uzročili zlo devedesetih, spušta se kronološki do Drugoga svjetskog rata i tvrdi da su Hrvati u NDH bili manjina, a Srbi, Židovi i Romi većina, te preuzima od velikosrpskog lobija u Americi odavno odbačenu krivotvorinu o broju od 700.000 ubijenih Srba.

Kakve su reakcije iz Hrvatske? Nije li trebao prosvjedovati ministar sporta, to jest Jovanović? Da ne bi. Nije li trebala prosvjedovati ministrica vanjskih poslova, to jest V. Pusić? Da ne bi. Možda netko iz Josipovićevog ureda? Recimo Dejan Jović. Ma ne, on bi se mogao složiti i s Lituchyjevom tezom da je Oslobodilačka vojska Kosova bila fašistička, a nekmoli kada se govori o Hrvatima.

Zadnja vijest glasi da će Bob Dylan pravim imenom forcimer ili slično, uglazbiti Lituchyjevo povijesno umijeće, a uvijek će se naći neka fifica da izvede skladbu.

Međutim, slijedeći e-mail, koji mi je poslala profesorica Terezija Margaretić, objašnjava u čemu je najveća zasluga ministra Jovanovića:

Veoma cijenjeni gospodine Pečariću –

želim vam reći (a kome ću drugome) veoma se čudim da se nije nitko našao ni napisao (možda ja to nisam našla) – kako je moguće da Hrvati koji su bili manjina pobiju milione Srba, Židova i Roma. Logično bi bilo obratno. Pa tko je ovdje glup? Zar u FIFI nema nitko pametan i razuman da tako nešto napiše. Valjda postoje popisi stanovništva iz tog vremena da se vidi tko i koliko je naroda tu živjelo. Kakva niskost od FIFE!!!

Svakako ih treba tužiti.

Doista, zar odluka Fife ne pokazuje kako nisu samo od Srba napravljeni zečevi u Oluji, tj. u Domovinskom ratu. Potpuno analogan genocid odigrao se i u II. Svjetskom ratu, kada su “na teritoriju na kojemu se danas Hrvatska proteže Hrvati zapravo činili manjinu pučanstva. Teritorij je bio napućen milijunima Srba, Židova i Roma. Radi stvaranja hrvatske države Ustaše su izvršili pljačku srpske, židovske i romske imovine, masovna uhićenja, zatočenje u koncentracijske logore te masovno pogubljenje približno milijun židovskog, srpskog i romskog življa, kao i nasilno prekrštavanje preostalog srpskog i židovskog življa na katoličku vjeru”. Jasno je da su sve navedeno Hrvati, kao manjina, to i mogli napraviti jer su nasuprot sebe imali Srbe. Očito je i tada, kao i u Oluji, zapravo napravljen najveći mogući genocid – genocid pravljenja zečeva od Srba. Očito u Fifi sve to znaju, pa mi je miješno tužiti ih zbog takovih istinitih tvrdnji!

Ali, ponavljam, za sve to zasluge ne treba pripisati Fifi, već našem ministru. Da on nije bio tako odlučan u raskrikavanju Šimunića, ništa od takove sjajne spoznajeo stoljetnom Ustaštvu u Hrvata ne bi bilo ništa.

Da je to tako pokazao nam je i pokušaj prof. dr. Ivo Soljan sa Sveučilišta iz Michigana u SAD-u da sakrije zasluge našeg ministra u slučaju Šimunić. Profesor Soljan je pokazao (Dnevno.hr, 15. 02. 2014.) kako škola za Židovsku meditaciju i podučavanje hebrejske joge uz pomoć slova “Nefesh Haya” apsolutno nije nikakav pokretač postupka protiv Josipa Šimunića i hrvatske nogometne momčadi, kako je to najprije objavila Mira Jovanović, koja je pokrenula i vodila potpisivanje blog-peticije protiv Šimunića predstavljajući lažno i nezakonito tu “peticiju” kao originalni dokument židovske organizacije Nefesh Haya. Zapravo, Soljan samo daje novu interpretaciju pjesme Dobrice Ćosića, velikog srpskog književnika i bivšeg predsjednika Srbije poznatog po tvrdnji kako je laž najviše pomogla Srbima u povijesti i niza drugih sličnih tvrdnji:

„Mi lažemo da bismo obmanuli sebe, da utešimo drugoga; lažemo iz samilosti, lažemo iz stida, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju bedu, lažemo zbog poštenja. Lažemo zbog slobode. Laž je vid srpskog patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije. Lažemo stvaralački, maštovito, inventivno.”

(iz romana “Deobe”)

Soljan također tvrdi kako je gosp. Barry M. Lituchy (54 godine), privremeno zaposlen kao profesor povijesti na jednom manjem koledžu u Brooklynu, USA, koji se predstavio Komisiji kao stručnjak za povijest Balkana (treba ustanoviti na čiji prijedlog, jer izgleda da je opet u pitanju slučaj korupcije!), čija je ekspertiza vrlo ograničena i izrazito nacionalistički obojena, i koji nije obavijestio Komisiju da, u njegovom slučaju, postoji tzv. “sukob interesa” (Conflict of Interests), budući da je sa obje obiteljske strane srpskog podrijetla, i time, nažalost, prirodno naklonjen antihrvatskoj propagandi.

Međutim, nikako se ne može prihvatiti tvrdnja profesora Soljana kako je DORH nasjeo na velikosrpsku podvalu kada je kaznilo Šimunića zbog “raspirivanja rasne mržnje” kao i njegov komentar:

Naime, vrlo je moguće da je ta osoba također srpske nacionalnosti i da radi protiv interesa Republike Hrvatske, te da dolazi iz visoke državne ustanove, u koju se lukavo “uvukla,” kao uostalom i otvoreni apologeta Slobodana Miloševića dr. Dejan Jović, savjetnik predsjednika Ive Josipovića. Takvih žalosnih primjera ima podosta u Hrvatskoj danas!

Prije svega svima su dobro poznate zasluge ministra Jovanovića u cijelom slučaju, pa je prozirno prebacivati te zasluge na nekoga drugoga. Pogotovu ići na prebrojavanje krvnih zrnaca i koristiti takvu činjenicu da se umanje zasluge hrvatskih vlasti, dakle ne samo Jovanovića već i Josipovića, u sprovođenju velikosrpskog memoranduma SANU 2. DORH je potpuno ispravno postupio jer nije prepustio odluku o kazni nekakvim sudovima po RH jer je poznato koliko su naši sutci ljubomorni na ministra Jovanovića i koliko puta nisu željeli prihvatiti njegove poglede na pravnu znanost. Osim toga dr. sc. Željko Jovanović je ministar i za znanost i za šport pa bi bilo čudno da FIFA ne povjeruje takovom autoritetu i njegovom otkriću o stoljetnom ustaštvu u Hrvata! Smješan je zato i sam prijedlog profesora Soljana koji, također, traži i pokretanje tužbe protiv FIFE i podmetača. Ako se on ne slaže s ovim sjajnim otkrićem našega ministra o stoljetnom Ustaštvu hrvatskog naroda, to je njegov problem, zar ne?

Zbog svega izloženoga istraživanja profesora Soljana smatram samo dodatnom potporom kandidaturi dr. sc. Željka Jovanovića za redovitog člana HAZU.

Kazna Šimuniću i spomenuto otkriće našega ministra su posebno značajne zato što ponovno otvara i pitanja zločinačkog karaktera Domovinskog rata, što profesor Soljan, očito (zlo)namjerno, uopće ne uzima u obzir. Dovoljno se je sjetiti kako je nedavno u Splitu prilikom polaganja vijenca kod spomenika dr. Franji Tuđmanu propovijed održao fra Jakov Begonja, gvardijan samostana Gospe od zdravlja:

‘Franjo je bio za dom, ja sam uvijek za dom spreman i bez obzira kako netko gledao na to, u tom pozdravu samo se iskazuje ljubav prema domovini, mržnja prema nikome. A kad se pali nečiji barjak onda je to direktna mržnja, kad se cijepa nečija zemlja, to je direktna mržnja. I zato, Franjo, za tebe i branitelje molim neka vam se kosti ne okreću u grobu. Molim za domovinu, neka cvijeta neka bude baš onako jedinstvena, jedna i sveta”.

Da, sama tvrdnja da je i Franjo bio, kao i Šimunić, za dom, sve govori, zar ne? A i da ne spomenemo paljenje zastave, koje gvardijan spominje, aludirajući na paljenje hrvatske zastave u Beogradu uz nazočnost našeg ministra Jovanovića. Očito je fra Begonja osjetio kako je ministar Jovanović izvrstan kandidat za akademika pa mu podmeće nekakvo smiješno paljene zastave. I to hrvatsko. Možemo se samo tome nasmijati, zar ne?

A nije se radilo samo o paljenju hrvatske zastave. O tome, kao i o tome kako je reagirala neprijateljka ustaška emigracija u Švicarskoj na nogometnoj utakmici Švicarska-Hrvatska piše Iva Međugorac (Dnevno.hr, 06. 03. 2014.):
Nakon toga, srpski navijači razvili su i dvadesetmetarski transparent na kojem je ćiriličnim pismom bilo ispisano Vukovar. Osim transparenata, na utakmici su moglo vidjeti, ali i čuti štošta. Gromoglasno se navijalo na Marakani te skandiralo: ‘Je*i ustaše’. U vrijeme predstavljanja hrvatskih igrača cijeli stadion zviždao je i skandirao, a službeni orkestar intonirao je ‘Marš na Drinu’. No, tu navijanje nije stalo. Pjevalo se i ‘Ubij ustaše’, a hit među srpskim navijačima bio je i uzvik ‘Vukovar je naš’. Jedan od hitova je i pjesmuljak ‘Oj ustaše, neka, neka, duboka vas čeka reka, ljude klati, žene silovati.’
Međutim, hrvatski ministar Jovanović na Marakani je naglo izgubio sluh, a sudeći prema izjavama iz tog vremena, i vid. Ministru je zbog nezgodnog položaja u loži paljenje zastave promaknulo, a sporno navijanje naprosto nije čuo. Ministar se javnosti nakon ovog incidenta obratio tek nakon nekoliko dana iz Rijeke. Poručio je da nije šutio, već je čak i izjavu dao. Požalio se srpskom kolegi Vanji Udovičiću na ponašanje navijača za vrijeme intoniranja hrvatske himne i skandiranja s tribina. Mjesecima nakon ovog srpskog incidenta, na kojega Jovanović nije reagirao, postaje jasno što je sa svojim oglušenjem i osljepljenjem postigao. Osveta se servira hladna, a osvetu ministru hrvatski navijači servirali su Jovanoviću u Švicarskoj neprimjerenim paljenjem srpske zastave uz poruku ‘Hoćeš li sada vidjeti?’. Jedan od transparenata serviranih za ministra bio je i: Četnici hrvatskog nogometa, stiža vas Oluja navijačkog pokreta.
Srpski mediji raspisali su se o ustaškom piru.

Takvo reagiranje neprijateljske ustaške emigracije pokazuje koliko je u pravu ministar o stoljetnom ustaštvu hrvatskog naroda sve do današnjih dana. Zato se Fifina osuda mora odnositi i na Domovinski rat, a to je pokazala i Eva Kirchmayer-Bilić u tekstu GLAZBOM I RJEČJU ZA DOM KROZ POVIJEST (posvećeno hrvatskim braniteljima), Hrvatsko slovo, 06. 02. 2014. kada navodi važnost tog genocidnog pozdrava i u Domovinskom ratu, tj. navodi tko ga je koristio u Domovinskom ratu:

1991. – IX bojna Rafael Vitez Boban – Split,
– 1. Gardijska brigada Tigrovi
– 2. Gardijska brigada -Gromovi,
– satnija Vukovi – Vučipolje 126. brigada HV,
– izvidnički vod HV-a Crni sokolovi – Čepin
– JPN Kobac 156.brigada HV
– Marko Perković Thompson
1992. – Bojna HOS Vitezovi- Vitez
– samostalna bojna CL Split
– Hrvatska čista stranka prava

Evo reagiranja jednoh poznatog hrvatskog povjesnika na taj tekst:

Zahvaljujući vašoj el. pošti koju svaki put čitav s posebnom pažnjom, i ovaj put sam dobio prilog „Glazbom i riječju kroz za dom kroz povijest” a u okviru ovog naslova dva dragocjena priloga „Ponosna Hrvatska” te „Glazbom i riječju za Dom kroz povijest”.
Ovi prilozi bit će dragocjena pov. podloga za pisanje priloga o zapanjujućem zločinu i nikada viđenoj optužnici, podignutoj prema našem nogometnom lideru i Hrvatu s kralježnicom; Joe Šimuniću. Bila je to zapravo naša sramna izdaja čovjeka koji je do jučer bio naš ponos. Dugo sam razmišljao kako u ovom kokošincu s nekoliko Kukurikovaca progovoriti o nepravdi kao tipičnom političkom kriminalu ne samo ministra za sport nego i cijele pete kolone tiska u nas.

Zato moramo biti zahvalni Fifici i srpkim propangadistima što su pomogli ministru Jovanoviću u njegovoj kandidaturi za akademika i spriječili i samu pomisao da ovakvi povjesničari koji spominju nekakvu petu kolonu budu kandidati, ili, ne daj Bože, i akademici.

Na našu veliku žalost, moramo voditi računa i o tome kako je ministar Jovanović samo dio tima Predsjednika vlade Zorana Milanovića, pa ga ne možemo dovesti u isti rang s Predsjednikiom prilikom ove kandidature iz jednostavnog razloga što se može smatrati da je sve to samo dio politike Predsjednika Vlade. Možda je preciznije samo konstatirati kako je Milanović mentor Jovanoviću!

Iz istog razloga nismo uopće ni razmatrali još jednog izvrsnog kandidata za novog akademika. Vjerojatno pogađate radi se o ministru policije Ranku Ostojiću i njegovom izvanrednom doprinosu medicinskoj znanosti u oblasti psihologije. Njegovo otkriće u načinu otkrivanja bolesnika šifofrenije je doista epohalno. Ali, ipak je i on samo ministar?

Autor: Josip Pečarić

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

BiH

Novi pravosudni igrokaz u slučaju ‘Šantić’

Objavljeno

na

Objavio

Županijski sud u Bihaću odbio je prijedlog Tužiteljstva USŽ-a za određivanje mjera pritvora Hamdiji Abdiću Tigru, Dedi Karabegoviću, Jasmiru Topalu, Enveru Keranoviću i Ramizu Bajramoviću, koji su prije nekoliko dana uhićeni zbog sumnje da su 1995. ubili generala HVO-a Vladu Šantića.

Svakome tko je pratio slučaj nestanka generala HVO-a Vlade Šantića, čije tijelo nikada nije pronađeno, nije teško zaključiti kako je u tom slučaju riječ o igrokazu pravosudnih tijela u USŽ-u kako bi se javnosti prikazalo da se nešto radi, piše Večernji list BiH.

Naime, bez tijela Vlade Šantića nema ni presude, pa je u tom slučaju i ovo treniranje strogoće i gluma pravne države pomalo smiješan čin. Koliko god su se u istrazi o mučkom atentatu na doministra FMUP-a Jozu Leutara događale opstrukcije, gotovo na identičan način to se događalo i prilikom istrage vezane uz ubojstvo generala HVO-a.

Opstruiranje istrage

Podsjećanja radi, u poslijeratnom razdoblju provedeno je nekoliko istraga zbog ubojstva Šantića, no nijedna nije rasvijetlila slučaj do kraja. Federalna uprava policije (FUP) je početkom 2014. godine, a na osnovi izjave zaštićenoga svjedoka koji je tvrdio da se posmrtni ostaci generala Šantića nalaze u bačvi na Grabežu, obnovila je istragu u tom predmetu. Ubrzo su izvršena iskopavanja, pa je na obližnjoj lokaciji pronađena bačva s karboniziranim ostacima jedne osobe.

Ipak, DNK analizom nije se moglo gotovo ništa utvrditi jer su posmrtni ostaci bili previše oštećeni. Iste godine FUP-ovi istražitelji pronašli su tragove Šantićeve krvi kod hotela Sedra, nakon čega je podnesena kaznena prijava protiv Hamdije Abdića i nekoliko njegovih suboraca. Za vlasti u Federaciji, nevladine organizacije, Helsinški odbor te ured Amora Mašovića, taj čovjek kao da nije ni postojao, niti koga uopće zanima što se dogodilo s njim. Osim Šantićeve supruge koja je do sada na sve načine pokušavala doći do njegova tijela kako bi ga na dostojan način pokopala, generala HVO-a nitko drugi nije tražio. Jedino je imala potporu u kardinalu Vinku Puljiću, ali su i njegova nastojanja ostala blokirana.

Dudakovićeva šutnja

Unatoč tome što ga je posljednji vidio, general Armije BiH Atif Dudaković već godinama šuti i niječe bilo kakvu umiješanost u Šantićevu likvidaciju. Podsjećanja radi, tog kobnog dana Šantić se obukao i nakon toga sjeo u Abdićevo vozilo, što je u tom trenutku bila neobična gesta za Šantića. Međutim, Šantićevim vozilom marke Mercedes krenula su dvojica pripadnika HVO-a – Željko Vujić i Radovan Klepić uz koje su sjela i dvojica vojnih policajaca iz 502. brigade Armije BiH.

Vozila su se uputila prema hotelu Sedra u Cazinu. Po dolasku u hotelu ih je dočekao general Atif Dudaković, a dvojica pripadnika HVO-a Vujić i Klepić, nakon što su pred ulazom razoružana, otjerana su iz hotela. Generalu Dudakoviću tom prilikom su pravili društvo stanoviti major Armije BiH Aleksandar Mrenica, Hamdija Abdić te Danijel Zulić, osoba koja je dva dana prije pucala u leđa pripadniku HVO-a u kafiću Flamengo.

Nakon tog susreta generalu HVO-a Vladi Šantiću gubi se svaki trag. Premda je 5. korpus Armije BiH imao kompletnu logističku pomoć iz Hrvatske, 10 posto svih isporuka trebao je dobivati tamošnji HVO. Međutim, general Šantić nikada nije znao koliko je čega stiglo jer kompletan uvid u logistiku imao je samo Atif Dudaković.

 

Trebalo je čak 22 i pol godine da se počne rasvjetljavati nestanak i ubojstvo generala HVO-a

 

Hamdija Abdić “Tigar” i ostali uhićeni pušteni na slobodu

 

Obitelj Šantić: Tragamo za istinom i pravdom već 22 godine

 

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

Biskup Komarica: Konstantno ignoriranje zahtjeva katolika da im se omoguće jednakopravnost

Objavljeno

na

Objavio

U srijedu, 13. prosinca 2017 susrela su se u Banjoj Luci trojica domaćih vjerskih predstavnika pravoslavni banjolučki episkop Gospodin Jefrem, muftija banjolučki dr. Osman efendija Kozlić i biskup banjolučki dr. Franjo Komarica s veleposlanicom SAD u BiH Maureen Elizabeth Cormack.

U dužem otvorenom razgovornu glavna tema je bila mogućnost većeg zajedničkog djelovanja predstavnika tri glavne vjerske zajednice – SPC, Katoličke Crkve i Islamske zajednice – u korist mira i pomirenja u zemlji, te u većem utjecaju na domaće političare oko njihovog zajedničkog djelovanja za dobro svih stanovnika zemlje.

Svaki od trojice vjerskih dužnosnika je iznio svoje viđenje aktualne situacije zajednice vjernika kojoj stoje na čelu, zalaganje u korist mira i pomirenja te mogućnosti i nemogućnosti utjecaja na aktualnu politiku na području svoje kompetencije.

Biskup Komarica je u svojim izlaganjima – između ostalog – podsjetio na zajedničko zauzimanje trojice domaćih vjerskih vođa prije početka rata, tijekom rata u BiH i poslije rata u korist zaštite ljudskih prava, te zajedničkog života u međusobnoj solidarnosti i pomaganju.

Požalio se na podržavanje od strane utjecajnih međunarodnih političara poslijeratnog „kontroliranog kaosa“ i vladavine zakona jačega u zemlji umjesto izgradnje pravne države.

Prigovorio je konstantno ignoriranje – od strane domaćih i međunarodnih političara – brojnih opravdanih zahtjeva domaćih katolika da im se omoguće jednakopravnost i osnovna ljudska prava, kao što su održivi povratak na vlastitu imovinu, izgradnja domova i nužne infrastrukture te izgradnja župne crkve umjesto porušene – kao što je slučaj u općini Drvar.

Naveo je niz projekata koje njegova skoro potpuno iskorijenjena biskupija – tek je oko 5% katolika od predratnog broja nakon 22 godine poslije rata prisutno na području entiteta RS – već godinama nastoji provoditi na socijalnom i odgojno-obrazovnom području u korist istinskog pomirenja i zajedničkog nužnog budućeg života.

Pojasnio je veleposlanici da ona „svaki put kad putuje ovim područjem, a nema pravog puta niti kućā može znati da su tu bila katolička sela, iz kojih su miroljubivi stanovnici nasilno protjerani a nitko od političara i dužnosnika – ni domaćih ni stranih – nije im dostatno omogućio da se ponovno vrate i ostanu živjeti u svom rodnom kraju“.

Zamolio je veleposlanicu Cormack, da preporuči svima trojici „neku učinkovitiju molitvu za političare da im Bog prosvijetli pamet i potakne srce te više ne odbacuju istinu, ne gaze pravdu i ne ismijavaju se pomirenju i trajnom miru među građanima ove zemlje, za koje su odgovorni pred Bogom i pred poviješću“. Sva trojica vjerskih predstavnika su izrazila svoju spremnost da i ubuduće imaju svoje službene predstavnike u Međureligijskom vijeću na području šire banjolučke regije.

Zahvalili su veleposlanici Cormack za organiziranje susreta i otvoreni razgovor. Veleposlanica je obećala da će se pozabaviti s opravdanim pritužbama, prijedlozima, pitanima i zamolbama svojih uvaženih sugovornika, javlja TABB.

 

Biskup Komarica: Zašto se prešućuju i ne procesiraju zločini nad katolicima

 

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari