Pratite nas

Događaji

HVALA SPLITE

Objavljeno

na

Sveti Dujam, Domnius izvorno, a kako starosjedilačko Dinarsko stanovništvo kojemu pripada i grad Split, pojedu po koje slovo u izgovoru pisane riječi, uobičajeno ovog sveca Rimokatoličke crkve zovemo i Sveti Duje, zaštitni je znak grada Spita.

[ad id=”93788″]

Kao solinski biskup i mučenik zaštitnik je i Splitsko-Makarske nadbiskupije te je po pisanim izvorima najvjerojatnije bio učenik apostola Sv. Petra na što upućuje i činjenica da je Split u ranom srednjem vijeku postao važno metropolitansko središte. Ne mogu, a de na kažem da je upravo u Solinu u Crkvi Sv. Petra i Andrije koncem 15 stoljeća pronađen hrvatski grb satkan od bijelo-crvenih četvorina, a identičan je pronađen i u zadužbini Frankopana u Crkvi Sv. Matije u Senju 1491. godine. Najstariji poznati  podatak o hrvatskom grbu od bijelo-crvenih četvorina u obliku štita potječe iz Iloka iz 1471 godine do 1477. godine kojeg je koristio Nikola Iločki kao gravuru svoga novca. Za Nikolu Iločkog se navodi da je bio kralj Bosne, ban Hrvatske, Dalmacije i Slavonije, ban Mačve i Sedmogradskog vojvode.

Kovani novac Nikole od Iloka

Kovani novac Nikole od Iloka

Je li nakon toliko godina dragi Bog svojom providnošću i milošću spojio naš kraj istočne Hrvatske sa Splitom povezujući ih hrvatskim četvorinima teško je reći, no Udruga hrvatskih branitelja Sajmište Vukovar dobila je poziv Grada Splita na obilježavanje tjedna Svetog Dujma te procesiju i svetkovinu na dan svoga grada.

                  U ovim nesumnjivo antidemokratskim političkim vrludanjima vlasti kako pozicije tako i opozicije, na koje je ukazao i „ortodoksni crvendać“  Marin Jurjević kao neprijeporno odani vojnik stranke SDP-e, kazavši da je u toj stranci umrla demokracija. Odista ni njihov Statut ne predviđa udar kakav je napravljen na skupu u Crikvenici. Zato se s pravom može kazati da su u Split stigli progonitelji kršćana iz doba Marka Aurelija Junija koji su pogubili Svetog Dujma ili Neron, svejedno.

Branitelji i stjegonoše ispred "Banovine"

Branitelji i stjegonoše ispred “Banovine”

Kako su ljudske i Božje veze neraskidive tako je poziv grada Splita ovoj maloj, ali hvale vrijednoj udruzi i istinskim njenim dragovoljcima nedokučiv nerazumnim i nesavjesnim ljudima ma u kojoj stranci bili ili pak živjeli pod kapom kupidnih kukavica pa nikad ne znadu što razmišljaju ako se toga i sijete. Valja zamijetiti da se to oslikava i na spomenu hrvatskog grba, svi vide kocke iliti kockice kojih nema posebice na športskim dresovima. Tako vam je i kod svakodnevnog trabunjanja o demokraciji, a njihovo jedino djelovanje jest zatiranje pojedinca posebice ako se ne povlađuje.

Nitko od njih nije krio zadovoljstvo i oduševljenje prijemom u vijećnici grada, obilježavanju 25-ogodišnjice  događaja od prije 24 godine  pred zgradom poznatoj po nazivu Banovina, koja je u to vrijeme bila sjedište  Komande Vojno pomorske oblasti / VPO /. Tužno i ponosno se na tom mjestu bilo sjetiti prosvjeda Splićana protiv tadašnje jugovojske i nevino poginulog makedonskog ročnika Saška Gešovski te vojske opakih namjera čuvara tekovina revolucije!?.

Admiral Ante Budimir i članovi Udruge hbdr-a Sajmište

Admiral Ante Budimir i članovi Udruge hbdr-a Sajmište

Dirljive riječi uputili su Ozren Matijašević te Ivica Balić koji je tu prije 24 godine dana podigao hrvatski barjak pa mu je pripala čast da to učini i na 25. godišnjicu prosvjeda kontra tadašnje vlasti. Svakako valja se sjetiti i drugih organizatora toga prosvjeda kao što su Jure Šundov, Roland Zvonarević, Branko Glavinović, Mate Sabljić,  koji je otkinuo onaj puškomitraljez s transportera i svih onih koji su tim prosvjedom ukazali na blokadu i opsadu Kijeva od strane „najvećih sinova našeg naroda i narodnosti“ te svakako Martićeve milicije, ostavivši taj širi kraj danima bez osnovnog, u prvom redu vode, hrane i medicinske pomoći. Posebice treba naglasiti da je ova svečanost počela polaganjem vijenaca ispod Središnjeg Križa na gradskom groblju.

Kako to i priliči Udruga hbdr-a Sajmište imala je svoju katicu za sve kako se to uobičajeno kaže u osobi Nikole Bekavac te „častinka za vezu“ Damira Ćosića svima u Splitu znanog po nadimku roda.

Jednostavno svi dragi ljudi uz pomoć sveprisutnog čovjeka zvanog Vrba, a imena i prezimena Zoran Vrbatović činili su sve da ni jednog trenutka dragovoljci ne ostanu sami i da im budu u svekolikoj pomoći unatoč općem ugođaju i mnoštva obveza.

Prijem u gradskoj vijećnici

Prijem u gradskoj vijećnici

Sutradan je svakako bilo lijepo vidjeti na ručku zajedno dostojanstvenike Crkve u Hrvata, HV-e, dragovoljce, strane diplomatsko konzularne predstavnike i neke članova vlade na čelu s Premijerom gosp. Tihomirom Oreškovićem koji su dakako svi bili na otvorenoj homiliji upriličenoj na splitskoj rivi. Ono što mi nije promaklo jest činjenica da je cijelom gradskom jezgrom bila postavljena akustička instalacija tako da se je sluhom moglo pratiti svaki događaj. Svaka čast Splite.

Gradonačelnik  grada gospodin Ivo Baldasar, što iz osobnog iskustva mogu kazati, jedan je od rijetkih političara lokalne samouprave, a bome i državne vlasti uopće, koji se drži maksime da svi dragovoljci zaslužuju posebnu zahvalnost te pozornost kako za života tako i posthumno, a ne samo neki i to odabrani po sistemu svi za jednoga jedan za sve koji pritom pola piju pola šarcu daju.

Naš narod trpi i gore „ravnopravne“ podjele po onoj davno izrečenoj, pola meni,  pola tebi, pola Bagi!?

Imao sam čak i tu sreću da sretnem čovjeka koji je upravo prvu policijski postrojbu grada Splita doveo u moj kraj pa sam bome još više bio ozaren i po mojoj baršunastoj kosi odnosno frizuri,  koja je odavno izgubila češalj, prolazila je struja, ali eto i to je dio demokratičnosti. Bilo mi je malo nelagodno prilikom fotografiranja s Premijerom pa sam stao iza leđa naslonivši svoju desnicu na njegovo rame, no  uspio sam prozboriti nekoliko riječi prije toga iz kojih sam zaključio da još u svijeći ima ulja.

 Svakako ravnopravan s drugima bio je i naš general Mirko Šundov koji mi je samo kazao prije svečanog mimohoda ja sam ovdje premda u odori i po dužnosti samo Mirko. Tako da ove stvari upravo govore o osobnosti sasvim suprotne od osornih ljudi  koji su i na blagdan Svetog Dujam i dan grada učinili ono što su učinili. Sramota.

Dragovoljci s hajdukovim legendama, braćom Ivom i Zvonkom Bego te Ivicom Šurjakom

Dragovoljci s hajdukovim legendama, braćom Ivom i Zvonkom Bego te Ivicom Šurjakom

Usudim se reći da je splitski gradonačelnik bio na barikadama u Kijevu da sigurno ne bi bio smijenjen odnosno izbačen iz stranke. On je nama otvoreno u vili Dalmacija kazao da će on sigurno snositi posljedice, a ja bih dodao da ni „Malaparte“ ni „Watson“ nisu mogli pretrpjeti što su vidjeli njegovo javno primanje hostije u znak Svete pričesti uz Premijera Oreškovića i Božu Petrov.

Sprega medija i najjačih stranaka je neupitna koja ima jedan te isti odavno prokušan cilj, razdijeli da bi se moglo vladati.

Split ne bi bio Split da fešta prođe bez znaka svog Hajduka. Da bi se dalo malo vitra „protokolu“ organizirana je utakmica između navijača Torce Brda te veterana Hajduka u kvartu Brda. Tu su članovi udruge Sajmište mogli upoznati žive legende braću Zvonka i Ivu Bego kao i druge malo mlađe poput Ivice Šurjaka. I ovdje je sve bilo za desetku veću no što je dobila Bo Derek. Bez sputavanja svi smo se opustili i zdušno pjevali pjesme Torcide uz pratnju njihove mlade nade Gorana, kojem ne zapamtih prezime i nadam se da mi ne će zamjeriti.

Ja kao nekad izbezumljeni navijač Bilih osjetio sam da Split ima štošta dobroga iz povijesti i sadašnjosti te da ima i dobru perspektivu, ali ako je to bez Hajduka  onda je to samo zaborav ma koliko se feštalo i ma na koji način.

Ovim se složio i šjor Ivo Bego koji je  „bala i piva ka mladić prid momačku veče“, a pari mi se da se vrti oko osamdesete godine života.

Tu na Brdima pala je i odluka da se upriliči upravo na Sajmištu u Vukovaru utakmica između veterana HNK Hajduk Split i HNK Dinamo Zagreb pa se veselim događaju unaprijed.

Slika Svetog Dujma resi crkvu  Sv. Jere, a naši doživljaji ovogodišnje svečanosti galiti će i žariti doživotno naša srca od Splita do Vukovara. Što dugo kazati nego HVALA SPLITE.

Ante Baraba Miš

U Pagliuchu, 12. svibnja 2016.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Događaji

Vijenci i svijeće za žrtve koje su partizani ubili na Daksi 1944.

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Dulist.hr

U povodu Europskog dana sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima izaslanstvo Dubrovačko-neretvanske županije u petak je položilo vijenac i zapalilo svijeće kod Spomen-obilježja na Daksi, za hrvatske žrtve ubijene na tom otoku nakon ulaska partizana u Dubrovnik u listopadu 1944. godine.

Izaslanstvo predvođeno dubrovačko-neretvanskim županom Nikolom Dobroslavićem, obilježavanje sjećanja na žrtve nastavlja komomoracijama uz Spomenik na Jakljanu i uz Spomen-obilježje na mjesnom groblju u Slanom te Misom zadušnicom u crkvi sv. Stjepana u Luci Šipanskoj, priopćeno je iz Dubrovačko-neretvanske županije.

Otočić Daksa je jedno od najvećih dubrovačkih stratišta i simbol stradanja nevinih žrtava od strane totalitarnih i autoritarnih režima, na kojem su ubijene 53 osobe, od čega je dosada identificirano 18 osoba i među kojima je osam svećenika.

Na Jakljanju su ekshumirani ostaci 214 ubijenih hrvatskih i njemačkih zarobljenika, dok su u Slanom pronađeni ostaci četiriju nevinih žrtava.

Obilježavanje Europskog dana sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima organizirala je Udruga Hrvatski domobran Dubrovnik. Već šesti puta zaredom ta udruga organizira „Elafitsko hodačašće domobrana“, tijekom kojeg predstavnici Dubrovačko-neretvanske županije, Grada Dubrovnika, članovi obitelji stradalih i predstavnici povijesnih udruga uz komemoracije odaju počast žrtvama totalitarnih i autoritarnih režima na dubrovačkom području.

Prema povijesnim dokumentima, nakon ulaska partizanskih postrojba u Dubrovnik, partizani su u listopadu 1944. na otoku Daksi likvidirali 53 istaknuta građana, hrvatskih civila, bez ikakvog suđenja. Ekshumacijom i DNK analizom utvrđen je identitet 18 osoba, dok je 35 ostalo nepoznato, a također je utvrđen i pravi broj žrtava jer se do ekshumacije sigurno znalo za 35 žrtava.

Tek u lipnju 2010. godine žrtve s otočića Dakse su dostojno pokopane. Među ubijenima bio je i poznati svećenik Petar Perica, među Dubrovčanima omiljen padre Perica, autor pjesama ‘Zdravo Djevo Kraljice Hrvata’ i ‘Do nebesa nek’ se ori’. (Hina)

 

Kolinda Grabar-Kitarović: Osuđujem velikosrpski totalitarizam i agresiju na hrvatski narod

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Događaji

Osijek – sjećanje na dan progonstva nesrpskog stanovništva iz Baranje 1991

Objavljeno

na

Objavio

Simboličnim održavanjem sjednice nekadašnjeg Povjerenstva Vlade RH za Baranju, Zajednica povratnika Hrvatske (ZPH) u četvrtak je u Osijeku podsjetila na 23. kolovoz 1991. godine, dan progonstva nesrpskog stanovništva iz Baranje na početku Domovinskog rata.

Predsjednik ZPH Josip Kompanović, tadašnji dopredsjednik Povjerenstva za Baranju, rekao je da se, nakon ulaska oklopnih vozila Novosadskog korpusa Jugoslavenske narodne armije (JNA) u Hrvatsku u srpnju 1991. i njegovog raspoređivanja po Baranji, egzodus nesrpskog stanovništva dogodio 23. kolovoza, nakon što su srpski teroristi i pripadnici JNA zauzeli policijsku postaju u Belom Manastiru i okupirali taj grad na istoku Hrvatske.

“Od prijeratnih 54.000 stanovnika Baranje, tadašnje općine Beli Manastir, protjerano je više od 30.000 nesrpskih stanovnika stvorivši na taj način skoro etnički potpuno čistu Baranju koja je ubrzo ušla u sastav tzv. republike srpske krajine”, rekao je Kompanović.

Podsjetio je da je tijekom srpske okupacije tog dijela Hrvatske ubijeno više od 200 civila nesrba, a za te ratne zločine nitko nije sudski procesuiran.

Kompanović je naglasio da je proces mirne reintegracije Baranje u ustavno pravni predak Republike Hrvatske bio posebno složen jer se Srbija do posljednjeg trenutka nije htjela odreći tog prostora, koje je držala pod okupacijom, a tijekom rata sustavno je na okupirani hrvatski teritorij naseljavala srpsko stanovništvo iz drugih krajeva Hrvatske, posebice nakon hrvatskih oslobodilačkih operacija ‘Bljesak’ i ‘Oluja’.

U Baranji su sve kuće i stanovi bili puni doseljenih Srba i kada je završila mirna reintegracija, hrvatski prognanici su tražili trenutni povratak u svoje domove, a Srbi naseljeni u njihovim kućama nisu imali kamo jer ih Srbija nije htjela, rekao je Kompanović.

“No, osmislili smo načine rješavanja problema i iseljavanja iz uzurpiranih kuća i stanova, a značajnu ulogu u tome je odigrao Agencija za pravni promet i posredovanje nekretninama (APN) otkupom obiteljskih kuća što je olakšalo i ubrzalo procese”, dodao je predsjednik ZPH.

Govoreći o sadašnjoj situaciji na tome području Kompanović je ocijenio da je Baranji nužan brži gospodarski oporavak i nova radna mjesta kako bi se zaustavio odlazak mladih.

Zatražio je od nadležnih institucija Hrvatske da pokrenu kaznene postupke protiv osoba koje su počinile zločine u Baranji i najavio je i da će ZPH i dalje činiti sve da Srbija isplati ratnu odštetu za štete koje su pretrpjeli hrvatski građani.

„Prema podacima koje smo dobili od državne Komisije za procjenu ratnih šteta, riječ je o nešto više od 46,5 milijardi kuna”, istaknuo je Kompanović (Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari