Pratite nas

Reagiranja

I poslije Radmana Radman – Uzbuna u partijskoj ćeliji na Prisavlju

Objavljeno

na

Ima pametnih ljudi koji tvrde kako je „silicijski čip srušio komunizam“ – aludirajući na to da je ovaj sustav pao čim više nije bio u stanju kontrolirati informacije, blokirati medije i ispirati mozgove svojim podanicima. Bilo je dovoljno da se medijski prostor oslobodi i da nestane Berlinskog zida i SSSR-a, a neljudski i zločinački komunizam se uruši sam od sebe – gušeći se u vlastitim lažima. Istina čuda radi u kombinaciji s ljudskom slobodom. Tako će čini se biti i s našom „javnom televizijom“ koja je jedna od posljednjih medijskih boljševičkih oaza u Europi. Uz puno priznanje svim poštenim i časnim ljudima koji rade na HRT-u, upravo su ova najnovija događanja pokazala da na vodećim funkcijama još uvijek sjede čuvari jasenovačkog mita i sljedbenici druga Radmana, odnosno, klika koja ne može smisliti Hrvatsku.

Možete li zamisliti televiziju u bilo kojoj normalnoj, slobodnoj i demokratskoj državi, a da je na njoj zabranjeno govoriti – o bilo kojoj temi?

I u ovom slučaju vrijedi ona stara dobro poznata: „Toga ima samo u Hrvatskoj“.

U Radmanovom štakornjaku (jer duh druga Gorana Radmana još uvijek lebdi na Prisavlju) je mobilno stanje od kad je u emisiji Dobar dan Hrvatska (30. svibnja – dakle, prije tri dana), gostovao Igor Vukić, tajnik Društva za istraživanje trostrukog logora Jasenovac, novinar, publicist i istraživač koji se posljednjih 10-ak i više godina intenzivno bavi prekopavanjem po arhivima i traganjem za istinom o ustaškom logoru Jasenovac.

I sad, umjesto da se tog „revizionista“, „muljatora“ i „falsifikatora“ dočeka na zicer, argumentirano pobije njegove teze, izblamira i ponizi pred svekolikom publikom – jer on već godinama „rovari“ po razno-raznim portalima, tiskovinama i lokalnim televizijama vezano za Jasenovac – pokušava se dobro poznatom staljinističkom metodom ušutkati i njega i sve one koji koriste svoje legitimno pravo na javno izražavanje mišljenja.

Igoru Vukiću na megdan se nije usudila izaći perjanica neokomunističke historiografije u Hrvata Hrvoje Klasić (tko mu dade ime!?) koji je jednostavno podvio rep i eskivirao dolazak u emisiju.

Ma naravno, nije njega strah Vukića, on se boji istine, jer Klasić i njegova klika u nesporazumu su s istinom i činjenicama, dokumentima, matematikom i statistikom, pa bi to bio klasični „potop“ i blamaža jednog politikanta u srazu a argumentima i činjenicama.

Klasić i njegovo društvo jako dobro znaju kakav bi rezultat tog sučeljavanja bio, zato se i zavlače poput štakora u svoje jazbine i dociraju nam putem HTV-a, pomno pazeći da se kojim slučajem njihove staze ne bi ukrstile s „revizionistima“. Godinama se oglušuju na sve pozive Vukića, dr Jurčevića, prof. Pilića i ostalih intelektualaca „revizionista“ i ne prihvaćaju javni dijalog. Nepoćudnima su vrata državne televizije zatvorena i oni svoje stavove i mišljenja mogu izlagati samo na lokalnim televizijama. Staljinistima čak i to smeta, ali još nisu našli načina kako uvesti blokadu nalik onu koja je vladala u vrijeme njihovog nikad prežaljenog Jože kumrovečkog.

Utoliko je gostovanje Igora Vukića na Prvom programu HTV-a (usred bijela dana, zamislite te drskosti!) bio za njih veći šok, jer Vukić i njemu slični građani su trećeg reda i nemaju pravo na javno izražavanje mišljenja!

Tako vam je to u Radmanovom štakornjaku.

Poslije priopćenja koje je u roku odmah lansirano s Prisavlja (netom nakon emisije), ne bi li se nekako sanirala šteta od pripuštanja Vukića u studio, zaredale su prijetnje urednici Karolini Vidović Krišto i novinarima koji su vodili program u „kritično“ vrijeme, a koliko čujemo, zakazana je i hitna sjednica Programskog vijeća HRT-a.

“E, sad će brale, da se vidi, čija majka crnu vunu prede!”

Ima da na nacionalnu telku i dalje dolaze samo oni koji ponavljaju što piše u vojnim enciklopedijama bivše JNA, u knjigama Milana Bulajića, Vasilija Krestića, ono što govore Šešelj, Vučić, Vulin, Pupovac i ostali iz tog tabora! A Klasić, Markovina i Jakovina držat će im leđa, kao i do sada. Oni su logistika i funkcioniraju samo u društvu istomišljenika ili kad su sami u studiju.

Kakvi svjedoci, logoraši i njihovi iskazi!? Što oni imaju govoriti o logoru u kojemu su bili!? Kakvi  arhivi, kakva dokumenta!? Tko još dokumenta koristi u znanstvenom istraživanju!? Kakva matematika!? Nije istina ono što pokazuje računica, nego što oni kažu! Koja demografija!? Ona samo zbunjuje i narušava „istine“ zapisane u vojnim enciklopedijama i debelim knjižurinama beogradskih „naučnika“. Kakve veze ima što u Jasenovcu od 1945. godine do danas nije pronađeno ništa od onoga što se tvrdi!? Oni kažu da je to tako i taj „argument“ je dovoljan!

Što ako se desetljećima tvrdilo da su u tom logoru ustaše ubile 700.000 ljudi, a na popisu je objavljeno 9 puta manje imena – a i za ta imena nema nikakvog činjeničnog pokrića!?

Dakle, ta je klika među ostalim u sukobu s logikom i zdravim razumom i njihove floskule mogu prihvatiti samo ideološki slijepci, plaćeni poslušnici ili oni koji su (dobro) udareni u glavu.

Za ove bolesne mozgove nije nikakav problem ni to što je na sadašnjem (službenom) internet popisu JUSP Jasenovac pronađeno već preko 14.000 imena koja veze s Jasenovcem nemaju!? Ta se imena automatski zamjenjuju  drugima, sa skupnog popisa žrtava Drugog svjetskog rata („Projekt Dotrščina“), tako da brojka ostaje uvijek ista!?

Zar to nije skandal nad skandalima, krajnji bezobrazluk, neviđena drskost, perverzija i patologija da se tako bezočno manipulira stvarnim ili izmišljenim ratnim žrtvama!?

Nitko ne objašnjava zašto nikad nisu objavljeni rezultati iskapanja, sondiranja terena i brojnih snimanja (pankromatskih, infracrvenim zrakama, georadarskih itd.) koja su vršena od 1945. do 1983. kontinuirano (!), nego su rezultati ostajali u bunkerima i strogo čuvani kao državna tajna prvog reda!

Itekako se ima što kriti, jer JASENOVAC JE NAJVEĆA, NAJPRLJAVIJA  I NAJOGAVNIJA LAŽ KOJU JE IKAD SMISLILA SRPSKO-KOMUNISTIČKA PROPAGANDA! To je konstrukcija bez presedana u svijetu, to je zlodjelo ne samo prema živima, nego i prema svim žrtvama koje su tamo pokopane, koliko god ih bilo! I sve to jako dobro znaju i aparatčici u Radmanovom štakornjaku. Pogotovu „kralj štakora“ i njegovi najbliži suradnici. Samo još uvijek nisu svjesni da ne vode bitku protiv Igora Vukića, nego protiv ISTINE.

I da su je već izgubili. Shvatit će jednog dana.

Kod nekih taj proces (logičkog rezoniranja) traje malo dulje. Moramo imati strpljenja i razumijevanja za ograničene mentalne sklopove.

Zlatko Pinter/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Pitanje svih pitanja glasi: Tko je pobio sve te nevine ljude!?

Objavljeno

na

U Zagrebu je danas (petak, 23. kolovoza 2019.) velika tuga i žalost. Pokop je posmrtnih ostataka velikog broja žrtava Drugog svjetskog rata, ali i poslijeratnog razdoblja, koje su partizani i komunisti ubili bez suda i suđenja. Riječ je o čak 294 žrtve.

Ubili su ih i pokapali, poput pasa, najviše na području zagrebačkog naselja (kvarta) Gračani. Posmrtni ostaci Titovih „jurišnika“, odnosno tzv. antifašista pronađeni su tijekom zadnjih pet-šest godina, prije svega zahvaljujući agilnim radom Ministarstva hrvatskih branitelja. Tko zna na kojim sve još lokacijama u glavnom gradu svih Hrvata ima Titovih nevinih žrtava. Međutim, nitko ne govori i ne piše: gdje su i što danas rade odgovorni za ove zločine, tim prije što svaki zločin ima svoga zločinca?

Što se sada ne javljaju razno razni pupovci, goldsteini, pusići, manolići, mesići, klasići, stazići i drugi? Zar njima ništa ne znače toliki ubijeni nevini ljudi, koji će tek nakon 74 godine biti dostojanstveno i tiho ispraćeni na svoja posljednja počivališta?

Jadno je i žalosno što su neki od njihovih krvnika danas možebitno „ugledni i cijenjeni“, što su izbjegli ruku pravde, dok s druge pak strane od Hrvata se neprestano traže isprike i osude za ustaške i ine zločine u vrijeme II. svjetskog rata.

Hoće li i ovog puta pričati kako smo pokopali posmrtne ostatke „ustaških i inih“ zločinaca, koji se nisu htjeli predati vojsci osloboditelja? Možda su se svi ovi nesretni ljudi i predali Titovim pobjednicima, a on ih je očito osobno dao odmah mučiti, strijeljati ili ubijati nožem, sjekirama ili nekim drugim tupim predmetima, vjerujući da se ti zločini i zločinci nikada ne će otkriti.

Pitanje svih pitanja glasi: tko je pobio sve te nevine ljude, među kojima ima djece, žena, staraca, odnosno tko je kriv što su ubojice još uvijek na slobodi?

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Ante Nazor: Hrvatima se sudilo i zbog pjevanja Vile Velebita, iako u njoj nema ništa kažnjivo, a kamoli zločinačko

Objavljeno

na

Objavio

Povodom presude za pjevanje „Bojne Čavoglave“ s pozdravom „Za dom spremni“ (ZDS) za narod.hr prokomentirao je dr. sc. Ante Nazor, ravnatelj Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata.

U nastavku donosimo mišljenje dr. sc. Nazora o samom slučaju:

“Vjerujem da su ljudi već zasićeni ovakvim temama i čeprkanjem po povijesti, kojem kao da je smisao odvraćanje javnosti od važnih tema poput gospodarstva i nametanje negativne percepcije o Hrvatskoj.

Početak Thompsonove pjesme „Bojna Čavoglave“ jedna je od omiljenih tema onih koji na sve načine pokušavaju nametnuti tezu o fašizaciji hrvatskog društva, ali im nedostaju ozbiljni argumenti, pa su jedva dočekali dio presude koji im, pa makar i nategnut izvan svakog razumnog konteksta, u tome može pomoći. Kao da je spomenuta presuda jedina i konačna, kao da je njen sadržaj neupitan.

Pa Hrvatima se sudilo i zbog pjevanja Vile Velebita, iako u njoj nema ništa kažnjivo, a kamoli zločinačko… Prostor koji je ta presuda dobila u dijelu medija samo potvrđuje spoznaju da pojedine osobe svjesno dižu tenzije u hrvatskom društvu tendenciozno tumačeći Ustav RH, iako je prilično jasno da ako se netko poziva na Ustav kao argument za zabranu pozdrava ZDS, onda s istim argumentom treba zabraniti i komunističke simbole i pozdrave, jer Ustav RH jasno spominje i odmak od njih.

ZDS nije izvorno zločinački kako to neki tumače, u takvom obliku pojavio se početkom 1930-ih kao izraz otpora velikosrpskoj politici i hegemoniji, a u tom duhu, kao izraz spremnosti na obranu doma i domovine korišten je i u Domovinskom ratu kad se Hrvatska branila od velikosrpske agresije i fašizma.

Samim time on ne može biti jednoznačan, odnosno isključivo sporan, kao što jednoznačan nije ni pozdrav „Smrt fašizmu – sloboda narodu“, jer se za pozdrav pod kojim je nezakonito i neopravdano počinjen zločin nad desecima tisuća ljudi ne može tvrditi „da nije sporan“.

To znaju i oni koji napadaju amblem HOS-a i početak pjesme „Bojna Čavoglave“ zbog pozdrava ZDS u njima, ali ih, ne mareći za ujednačenost kriterija, stavljaju isključivo u kontekst Drugog svjetskog rata, kako bi njihovom kriminalizacijom i zabranom pokušali kompromitirati i obranu Vukovara, Škabrnje, Dubrovnika, Gospića i drugih mjesta koja su, zajedno s ostalim hrvatskim braniteljima, u Domovinskom ratu branili pripadnici HOS-a.

Ako se već predlažu zabrane, koje su uglavnom radikalnija i teško provediva opcija, onda bi trebalo zabraniti javnu uporabu svih simbola i pozdrava koje su upotrebljavale vlasti u Hrvatskoj tijekom Drugog svjetskog rata i njegova poraća, jer su barem u jednom svom razdoblju bile odgovorne za masovna ubojstva ljudi i jer su ljude dijelili po rasnoj, etničkoj, vjerskoj ili klasnoj pripadnosti.

Sukladno tome, ponovit ću kako je žalosno da u Hrvatskoj i dalje postoji otpor pokušaju da se značenje pozdrava i simbola oba totalitarna režima iz Drugog svjetskog rata i njegova poraća promatraju i vrednuju iz perspektive njihovih žrtava.

Jednako tako, žalosno je što neki još uvijek ne razumiju da moderno hrvatsko društvo ne može biti demokratsko i stabilno ako se gradi na ruševinama ideologija iz Drugog svjetskog rata koje su podijelile hrvatski narod.

Da to nije civilizacijski prihvatljivo ni politički mudro znali su i javno osudili i blaženi kardinal Alojzije Stepinac i prvi predsjednik RH Franjo Tuđman. Stoga mi je, upravo zbog civilizacijske razine i zbog toga što suvremena Hrvatska ima svoje službene i nekompromitirane simbole, nastale u pobjedničkom Domovinskom ratu, prihvatljiva preporuka da je simbolima i pozdravima iz Drugog svjetskog rata i poraća mjesto u muzejima, a da se u javnosti mogu koristiti tek u iznimnim slučajevima.

U svakom slučaju, umjesto nametanja zabrana držim da je bolje poštivati kontekst vremena u kojem su spomenuti simboli bili u uporabi, na tragu onoga što je u prvom dijelu „Dokumenta dijaloga“ preporučilo Vijeće za suočavanje s posljedicama nedemokratskih režima, jasno osudivši sve nedemokratske, odnosno totalitarne režime.

Uostalom, u znanosti se – svejedno je li riječ o povijesti ili pravu, kontekst vremena ili neke druge „olakotne okolnosti“ uzimaju u obzir prilikom donošenja zaključaka. Sukladno tome, hrvatski zakoni trebaju se prilagoditi činjenici da su pripadnici HOS-a, noseći amblem koji je, takav kakav je, postao legalan, zajedno s ostalim hrvatskim braniteljima branili i oslobađali Hrvatsku.

U odnosu na ukupan broj branitelja nije ih bilo mnogo, nisu bili ni presudan čimbenik za hrvatsku pobjedu u Domovinskom ratu, ali bili su hrabri sudionici teških borbi onda kada većina onih koji danas kritiziraju njihov amblem nije imala ni hrabrost ni osjećaj ni motiv boriti se za Hrvatsku.

Stoga bi i ljudi koji provode zakone trebali pokazati razumijevanje za uporabu amblema HOS-a u obilježavanju događaja iz Domovinskog rata i u tom kontekstu on ne može biti kriminaliziran, kao što ne može biti kriminalizirana ni pjesma koja se tada javno izvodila i bila prihvaćena kao oblik otpora velikosrpskoj agresiji.

Dežurni kritičari amblema HOS-a i pjesme Čavoglave već će se s vremenom naviknuti promatrati ga i slušati je i u kontekstu Domovinskog rata, kao što su se navikli na činjenicu da je kuna službena valuta suvremene hrvatske države – Republike Hrvatske. A glede pjevanja pjesme „Bojna Čavoglave“, ne treba sumnjati da ću je, kao i drugi Hrvati, pjevati na isti način kao što smo je pjevali u Domovinskom ratu, na isti način pjevat će je, nadam se, i moja djeca, i, ako Bog da, i djeca moje djece, što koštalo da koštalo”, zaključuje dr. sc. Ante Nazor za narod.hr

 

U Thompsonovoj pjesmi sve im smeta, a najmanje pozdrav!

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari