Pratite nas

Reagiranja

I poslije Radmana Radman – Uzbuna u partijskoj ćeliji na Prisavlju

Objavljeno

na

Ima pametnih ljudi koji tvrde kako je „silicijski čip srušio komunizam“ – aludirajući na to da je ovaj sustav pao čim više nije bio u stanju kontrolirati informacije, blokirati medije i ispirati mozgove svojim podanicima. Bilo je dovoljno da se medijski prostor oslobodi i da nestane Berlinskog zida i SSSR-a, a neljudski i zločinački komunizam se uruši sam od sebe – gušeći se u vlastitim lažima. Istina čuda radi u kombinaciji s ljudskom slobodom. Tako će čini se biti i s našom „javnom televizijom“ koja je jedna od posljednjih medijskih boljševičkih oaza u Europi. Uz puno priznanje svim poštenim i časnim ljudima koji rade na HRT-u, upravo su ova najnovija događanja pokazala da na vodećim funkcijama još uvijek sjede čuvari jasenovačkog mita i sljedbenici druga Radmana, odnosno, klika koja ne može smisliti Hrvatsku.

Možete li zamisliti televiziju u bilo kojoj normalnoj, slobodnoj i demokratskoj državi, a da je na njoj zabranjeno govoriti – o bilo kojoj temi?

I u ovom slučaju vrijedi ona stara dobro poznata: „Toga ima samo u Hrvatskoj“.

U Radmanovom štakornjaku (jer duh druga Gorana Radmana još uvijek lebdi na Prisavlju) je mobilno stanje od kad je u emisiji Dobar dan Hrvatska (30. svibnja – dakle, prije tri dana), gostovao Igor Vukić, tajnik Društva za istraživanje trostrukog logora Jasenovac, novinar, publicist i istraživač koji se posljednjih 10-ak i više godina intenzivno bavi prekopavanjem po arhivima i traganjem za istinom o ustaškom logoru Jasenovac.

I sad, umjesto da se tog „revizionista“, „muljatora“ i „falsifikatora“ dočeka na zicer, argumentirano pobije njegove teze, izblamira i ponizi pred svekolikom publikom – jer on već godinama „rovari“ po razno-raznim portalima, tiskovinama i lokalnim televizijama vezano za Jasenovac – pokušava se dobro poznatom staljinističkom metodom ušutkati i njega i sve one koji koriste svoje legitimno pravo na javno izražavanje mišljenja.

Igoru Vukiću na megdan se nije usudila izaći perjanica neokomunističke historiografije u Hrvata Hrvoje Klasić (tko mu dade ime!?) koji je jednostavno podvio rep i eskivirao dolazak u emisiju.

Ma naravno, nije njega strah Vukića, on se boji istine, jer Klasić i njegova klika u nesporazumu su s istinom i činjenicama, dokumentima, matematikom i statistikom, pa bi to bio klasični „potop“ i blamaža jednog politikanta u srazu a argumentima i činjenicama.

Klasić i njegovo društvo jako dobro znaju kakav bi rezultat tog sučeljavanja bio, zato se i zavlače poput štakora u svoje jazbine i dociraju nam putem HTV-a, pomno pazeći da se kojim slučajem njihove staze ne bi ukrstile s „revizionistima“. Godinama se oglušuju na sve pozive Vukića, dr Jurčevića, prof. Pilića i ostalih intelektualaca „revizionista“ i ne prihvaćaju javni dijalog. Nepoćudnima su vrata državne televizije zatvorena i oni svoje stavove i mišljenja mogu izlagati samo na lokalnim televizijama. Staljinistima čak i to smeta, ali još nisu našli načina kako uvesti blokadu nalik onu koja je vladala u vrijeme njihovog nikad prežaljenog Jože kumrovečkog.

Utoliko je gostovanje Igora Vukića na Prvom programu HTV-a (usred bijela dana, zamislite te drskosti!) bio za njih veći šok, jer Vukić i njemu slični građani su trećeg reda i nemaju pravo na javno izražavanje mišljenja!

Tako vam je to u Radmanovom štakornjaku.

Poslije priopćenja koje je u roku odmah lansirano s Prisavlja (netom nakon emisije), ne bi li se nekako sanirala šteta od pripuštanja Vukića u studio, zaredale su prijetnje urednici Karolini Vidović Krišto i novinarima koji su vodili program u „kritično“ vrijeme, a koliko čujemo, zakazana je i hitna sjednica Programskog vijeća HRT-a.

“E, sad će brale, da se vidi, čija majka crnu vunu prede!”

Ima da na nacionalnu telku i dalje dolaze samo oni koji ponavljaju što piše u vojnim enciklopedijama bivše JNA, u knjigama Milana Bulajića, Vasilija Krestića, ono što govore Šešelj, Vučić, Vulin, Pupovac i ostali iz tog tabora! A Klasić, Markovina i Jakovina držat će im leđa, kao i do sada. Oni su logistika i funkcioniraju samo u društvu istomišljenika ili kad su sami u studiju.

Kakvi svjedoci, logoraši i njihovi iskazi!? Što oni imaju govoriti o logoru u kojemu su bili!? Kakvi  arhivi, kakva dokumenta!? Tko još dokumenta koristi u znanstvenom istraživanju!? Kakva matematika!? Nije istina ono što pokazuje računica, nego što oni kažu! Koja demografija!? Ona samo zbunjuje i narušava „istine“ zapisane u vojnim enciklopedijama i debelim knjižurinama beogradskih „naučnika“. Kakve veze ima što u Jasenovcu od 1945. godine do danas nije pronađeno ništa od onoga što se tvrdi!? Oni kažu da je to tako i taj „argument“ je dovoljan!

Što ako se desetljećima tvrdilo da su u tom logoru ustaše ubile 700.000 ljudi, a na popisu je objavljeno 9 puta manje imena – a i za ta imena nema nikakvog činjeničnog pokrića!?

Dakle, ta je klika među ostalim u sukobu s logikom i zdravim razumom i njihove floskule mogu prihvatiti samo ideološki slijepci, plaćeni poslušnici ili oni koji su (dobro) udareni u glavu.

Za ove bolesne mozgove nije nikakav problem ni to što je na sadašnjem (službenom) internet popisu JUSP Jasenovac pronađeno već preko 14.000 imena koja veze s Jasenovcem nemaju!? Ta se imena automatski zamjenjuju  drugima, sa skupnog popisa žrtava Drugog svjetskog rata („Projekt Dotrščina“), tako da brojka ostaje uvijek ista!?

Zar to nije skandal nad skandalima, krajnji bezobrazluk, neviđena drskost, perverzija i patologija da se tako bezočno manipulira stvarnim ili izmišljenim ratnim žrtvama!?

Nitko ne objašnjava zašto nikad nisu objavljeni rezultati iskapanja, sondiranja terena i brojnih snimanja (pankromatskih, infracrvenim zrakama, georadarskih itd.) koja su vršena od 1945. do 1983. kontinuirano (!), nego su rezultati ostajali u bunkerima i strogo čuvani kao državna tajna prvog reda!

Itekako se ima što kriti, jer JASENOVAC JE NAJVEĆA, NAJPRLJAVIJA  I NAJOGAVNIJA LAŽ KOJU JE IKAD SMISLILA SRPSKO-KOMUNISTIČKA PROPAGANDA! To je konstrukcija bez presedana u svijetu, to je zlodjelo ne samo prema živima, nego i prema svim žrtvama koje su tamo pokopane, koliko god ih bilo! I sve to jako dobro znaju i aparatčici u Radmanovom štakornjaku. Pogotovu „kralj štakora“ i njegovi najbliži suradnici. Samo još uvijek nisu svjesni da ne vode bitku protiv Igora Vukića, nego protiv ISTINE.

I da su je već izgubili. Shvatit će jednog dana.

Kod nekih taj proces (logičkog rezoniranja) traje malo dulje. Moramo imati strpljenja i razumijevanja za ograničene mentalne sklopove.

Zlatko Pinter/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Javni poziv Emiru Hadžihafizbegoviću: Od koje svoje pjesme bi se Thompson trebao ograditi?

Objavljeno

na

Objavio

Javni poziv Emiru Hadžihafizbegoviću: Koja Thompsonova pjesma veliča Maksa Luburića tj. od koje svoje pjesme bi se Thompson trebao ograditi?

Emir Hadžihafizbegović, BiH glumac, koji je nedavno na N1 televiziji izrekao gnjusne laži o Thompsonu kad je ustvrdio da on ima pjesmu “Srbe na vrbe” a danas gostujući u emisiji Nedjeljom u 2, ispričao se mnogim Hrvatima koji su imali neugodnosti zbog toga ali nije se ispričao samo onome kome je najviše i trebao, onome o kojem je pričao laži, a to je Marku Perkoviću Thompsonu.

Nadalje je Emir kazao kako bi on rado otišao na koncert Marka Perkovića Thompsona kad bi se ovaj ogradio od nekih svojih pjesama, kako je rekao da on ne može pristati na onu vrstu skladbe koja veliča Maksa Luburića.

Dakle, izjave Emira Hadžihafizbegovića se prelijevaju iz stare u novu laž jer kao što je u prethodnoj emisiji izmislio da Thompson ima pjesmu “Srbe na vrbe” tako i danas širi laži o tome kako neke njegove pjesme veličaju Maksa Luburića.

Naravno, sve te laži se plasiraju uz odobravanje i navođenje voditelja Aleksandra Stankovića koji i te kako dobro zna da Thompson nema niti jednu takvu, a niti sličnu pjesmu.

Budući Emir Hadžihafizbegović tvrdi drugačije, mi ga pozivamo da nam kaže, koja Thompsonova pjesma veliča Maksa Luburića, tj. od kojih svojih pjesama bi se Thompson trebao ograditi?

Ispod objave nalazi se link koji vodi na Thompsonovu web stranicu s izdatim albumima, nazivima i tekstovima svih Thompsonovih pjesama.

Menadžment Marka Perkovića Thompsona

Čovjek sa stotinu lica, a ni jedno pravo

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

SUMRAK ZDRAVOG RAZUMA: OPSKURNI GEJ IZ SRBIJE ‘UREĐIVAO’ BI HRVATSKU PO SVOJOJ MJERI

Objavljeno

na

Objavio

Svaki šljam, protuha, nikogović, čudak i bedak koji se dovuče tko zna od kuda, kod nas može dobiti pozornost u medijima – ali pod uvjetom da pljuje po hrvatskom narodu, Katoličkoj crkvi i vrijednostima do kojih drži velika većina građana. Po tomu je Hrvatska izuzetak ne samo u europskim, nego i svjetskim razmjerima. Nigdje se više šljama nije nakrcalo (po glavi stanovnika) nego kod nas, upravo zato što je ovo (nažalost) pogodna društvena klima za razvoj  štetočina te vrste.

Prije nešto više od godinu dana u Hrvatsku se iz Srbije dovukao jedan od takvih: Ivan Zidarević, gej po profesiji (jer, biti gej u Hrvatskoj je jedno od najunosnijih zanimanja), točnije, u pitanju je sredovječni gej. I u prvim medijskim nastupima (kod nas je događaj “vrijedan” svake medijske pozornosti kad se kakva srbijanska protuha takvih seksualnih sklonosti dovuče u Hrvatsku, zar ne!?), gej Zidarević imao je profinjeno i uljuđeno lice. Tako je, primjerice za medije tada izjavio:
“Tražit ću državljanstvo. Hrvatsku volim i poštujem sve njezine zakone. Tu želim živjeti i zbog toga i radim sve što mogu da je učinim još boljom.”
Večernjak je članak o tako “bitnoj” i s društvenog stanovišta “relevantnoj” osobi objavio pod naslovom:”Gej sam i iz Srbije, ali u Zagrebu mi je život sjajan” (koja promocija Hrvatske – bravo za Večernjak!). (Vidi: https://www.vecernji.hr/zagreb/gej-sam-i-iz-srbije-ali-u-zagrebu-mi-je-zivot-sjajan-1238186; istaknuo: Z.P.)

I primirio se neko vrijeme Srbijanac (u toj “dobroj” Hrvatskoj kojom je bio jako zadovoljan), a onda ipak shvatio kako ta Hrvatska baš i nije najbolja, pa odlučio mijenjati je “nabolje” i to, kako drugačije, nego napadima na Katoličku crkvu. Nije ostao u svojoj Srbiji i nju “mijenjao nabolje” uklanjajući svetosavske križeve i crkvene zastave iz javnih prostora (jer bi mu tamo po kratkom postupku “prebrojali rebra” – i to je najmanje što bi mu se moglo dogoditi), nego se dovukao nama u Zagreb praviti ovdje nered i provoditi svoje bolesne naume.

Projekt kojega je nedavno pokrenuo opskurni Zidarić (dakako, kao produžena ruka nalogodavaca koji su ga gurnuli u prvi plan a okupljeni su u “Europsku civilnu inicijativu”) je uklanjanje raspela iz osnovne škole u Dugavama, pod krinkom “sekularizma” i to pozivanjem na Ustav. Dakako, jadni i nedopečeni Zidarić s razinom IQ ispod prosjeka, pojma nema kako je njegovo pozivanje na Članak 41. Ustava Republike Hrvatske potpuno promašeno. Nalogodavci koji su ga gurnuli u prvi plan samo zato što je Srbin i gej, vjerojatno nisu ni čitali spomenuti članak Ustava, jer da jesu, znali bi što u njemu piše.
Članak 41. Ustava Republike Hrvatske kaže sljedeće:

“Sve vjerske zajednice jednake su pred zakonom i odvojene od države.

Vjerske zajednice, slobodne su, u skladu sa zakonom, javno obavljati vjerske obrede, osnivati škole, učilišta, druge zavode, socijalne i dobrotvorne ustane te upravljati njima, a u svojoj djelatnosti uživaju pomoć i zaštitu države.” (Vidi: https://www.zakon.hr/z/94/Ustav-Republike-Hrvatske; istaknuo: Z.P.)

Kako bi se netko pozvao na Ustav s tvrdnjom da je narušena sekularizacija (time što se Katolička crkva miješa u poslove države), morao bi dokazati da raspelo u osnovnoj školi u Dugavama INSTITUCIONALNO narušava načelo sekularizacije, tj. institucionalni odnos Crkve i države (na štetu države), a to, uvjeren sam, ne bi pošlo za rukom ni najvećim pravnim ekspertima.

Da ne bude zabune, Srbijanac Zidarević (koji još uvijek nema hrvatsko državljanstvo – a što i sam priznaje), u političkom je pogledu agitator Milorada Pupovca i njegovog SDSS-a. Ne bi me začudilo da se pojavi u dogledno vrijeme u SNV-u na domjenku gdje bi sa svojim idolima Miloradom, Dejanom i ostalima lomio pogaču, jer Srpska pravoslavna crkva i njezin velikosrpski svetosavski diskurs očito nisu smetnja “pro-europskim” težnjama i shvaćanjima “Europske civilne inicijative” i nedozrelog jadnika Zidarevića koji je samo puko sredstvo u rukama mnogo lukavijih igrača, ništa drugo.

Pogledajte ovu agitaciju Zidarevića za listu 24 na proteklim EU izborima (lista SDSS-a, odnosno, Milorada Pupovca i Dejana Jovića), pa sami prosudite tko nam to “uređuje” Hrvatsku: https://youtu.be/sXsy2R_8aLw.

Nije on sam po sebi problem, naravno da nije, niti tog nesretnika treba uzimati ozbiljno i kriviti što ga (za sitne novce) koriste kao najamnika oni koji ga guraju ispred sebe u prvi ešalon (jer, kud ćeš bolje kombinacije za “pro-europski društveni aktivizam” u Hrvatskoj od Srbina koji je gej – to je materijal koji se može samo poželjeti i mora obvezno iskoristiti!), ali sve skupa je pokazatelj jednog bolesnog stanja u dijelu našeg društva, poput temperature kod teškog bolesnika i iza opskurnih likova kakav je ovaj valja se nešto mnogo ozbiljnije i zloćudnije.

Na projektu harange protiv temeljnih vrijednosti što ih zastupa i do kojih drži golema većina građana u Republici Hrvatskoj (obitelji, vjere i konzervativnog svjetonazora), okupila se naoko raznolika bulumenta objedinjena u “progresivne snage” (od onih koji radikalno nameću LGBTIQ ideologiju kao društveni mainstream, do neokomunističkih, kvaziliberalnih, anarhističkih i ultra-lijevih pokreta, stranaka i skupina) i svima je zajedničko to što javno, otvoreno i agresivno zagovaraju destrukciju tih vrijednosti – i to je njihov program i njihova ideologija. Oni drugog sadržaja nemaju. Ova destrukcija je jedini amalgam koji ih povezuje.

I imaju još nešto zajedničko: velika većina ih je na sisi zvanoj državni proračun. Drže je čvrsto i ne puštaju. Tako imamo paradoks da tu destrukciju svojim novcem (preko poreza i drugih dažbina) uglavnom financiraju građani koji su njezina meta.
Sustav je to koji omogućava šljamu i parazitima pretvaranje svojih destruktivnih ideja u profitabilan biznis. Deseci tisuća njih žive od toga – od blaćenja ove zemlje i pljuvanja u lice njezinim građanima, ponajprije nama Hrvatima i katolicima. I to je kod nas “društveni aktivizam”.
Ni jedna druga konfesija nije na udaru, samo Katolička crkva!

Toj se destrukciji i dekadenciji mora pružiti otpor po svaku cijenu i svim legalnim i legitimnim sredstvima, ponajprije dosljednom obranom kršćanskih vrednota, našeg svjetonazora i svetinja do kojih držimo.

Nisu oni mjerilo ovog društva niti će ikad biti. Jer, kad bi se to dogodilo, svakomu od nas bi bilo jasno da su nastupila posljednja vremena – sumrak civilizacije i zdravog razuma.

Zlatko Pinter

* Stavovi i mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne moraju nužno odražavati stajališta portala

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari