Pratite nas

Reagiranja

I poslije Radmana Radman – Uzbuna u partijskoj ćeliji na Prisavlju

Objavljeno

na

Ima pametnih ljudi koji tvrde kako je „silicijski čip srušio komunizam“ – aludirajući na to da je ovaj sustav pao čim više nije bio u stanju kontrolirati informacije, blokirati medije i ispirati mozgove svojim podanicima. Bilo je dovoljno da se medijski prostor oslobodi i da nestane Berlinskog zida i SSSR-a, a neljudski i zločinački komunizam se uruši sam od sebe – gušeći se u vlastitim lažima. Istina čuda radi u kombinaciji s ljudskom slobodom. Tako će čini se biti i s našom „javnom televizijom“ koja je jedna od posljednjih medijskih boljševičkih oaza u Europi. Uz puno priznanje svim poštenim i časnim ljudima koji rade na HRT-u, upravo su ova najnovija događanja pokazala da na vodećim funkcijama još uvijek sjede čuvari jasenovačkog mita i sljedbenici druga Radmana, odnosno, klika koja ne može smisliti Hrvatsku.

Možete li zamisliti televiziju u bilo kojoj normalnoj, slobodnoj i demokratskoj državi, a da je na njoj zabranjeno govoriti – o bilo kojoj temi?

I u ovom slučaju vrijedi ona stara dobro poznata: „Toga ima samo u Hrvatskoj“.

U Radmanovom štakornjaku (jer duh druga Gorana Radmana još uvijek lebdi na Prisavlju) je mobilno stanje od kad je u emisiji Dobar dan Hrvatska (30. svibnja – dakle, prije tri dana), gostovao Igor Vukić, tajnik Društva za istraživanje trostrukog logora Jasenovac, novinar, publicist i istraživač koji se posljednjih 10-ak i više godina intenzivno bavi prekopavanjem po arhivima i traganjem za istinom o ustaškom logoru Jasenovac.

I sad, umjesto da se tog „revizionista“, „muljatora“ i „falsifikatora“ dočeka na zicer, argumentirano pobije njegove teze, izblamira i ponizi pred svekolikom publikom – jer on već godinama „rovari“ po razno-raznim portalima, tiskovinama i lokalnim televizijama vezano za Jasenovac – pokušava se dobro poznatom staljinističkom metodom ušutkati i njega i sve one koji koriste svoje legitimno pravo na javno izražavanje mišljenja.

Igoru Vukiću na megdan se nije usudila izaći perjanica neokomunističke historiografije u Hrvata Hrvoje Klasić (tko mu dade ime!?) koji je jednostavno podvio rep i eskivirao dolazak u emisiju.

Ma naravno, nije njega strah Vukića, on se boji istine, jer Klasić i njegova klika u nesporazumu su s istinom i činjenicama, dokumentima, matematikom i statistikom, pa bi to bio klasični „potop“ i blamaža jednog politikanta u srazu a argumentima i činjenicama.

Klasić i njegovo društvo jako dobro znaju kakav bi rezultat tog sučeljavanja bio, zato se i zavlače poput štakora u svoje jazbine i dociraju nam putem HTV-a, pomno pazeći da se kojim slučajem njihove staze ne bi ukrstile s „revizionistima“. Godinama se oglušuju na sve pozive Vukića, dr Jurčevića, prof. Pilića i ostalih intelektualaca „revizionista“ i ne prihvaćaju javni dijalog. Nepoćudnima su vrata državne televizije zatvorena i oni svoje stavove i mišljenja mogu izlagati samo na lokalnim televizijama. Staljinistima čak i to smeta, ali još nisu našli načina kako uvesti blokadu nalik onu koja je vladala u vrijeme njihovog nikad prežaljenog Jože kumrovečkog.

Utoliko je gostovanje Igora Vukića na Prvom programu HTV-a (usred bijela dana, zamislite te drskosti!) bio za njih veći šok, jer Vukić i njemu slični građani su trećeg reda i nemaju pravo na javno izražavanje mišljenja!

Tako vam je to u Radmanovom štakornjaku.

Poslije priopćenja koje je u roku odmah lansirano s Prisavlja (netom nakon emisije), ne bi li se nekako sanirala šteta od pripuštanja Vukića u studio, zaredale su prijetnje urednici Karolini Vidović Krišto i novinarima koji su vodili program u „kritično“ vrijeme, a koliko čujemo, zakazana je i hitna sjednica Programskog vijeća HRT-a.

“E, sad će brale, da se vidi, čija majka crnu vunu prede!”

Ima da na nacionalnu telku i dalje dolaze samo oni koji ponavljaju što piše u vojnim enciklopedijama bivše JNA, u knjigama Milana Bulajića, Vasilija Krestića, ono što govore Šešelj, Vučić, Vulin, Pupovac i ostali iz tog tabora! A Klasić, Markovina i Jakovina držat će im leđa, kao i do sada. Oni su logistika i funkcioniraju samo u društvu istomišljenika ili kad su sami u studiju.

Kakvi svjedoci, logoraši i njihovi iskazi!? Što oni imaju govoriti o logoru u kojemu su bili!? Kakvi  arhivi, kakva dokumenta!? Tko još dokumenta koristi u znanstvenom istraživanju!? Kakva matematika!? Nije istina ono što pokazuje računica, nego što oni kažu! Koja demografija!? Ona samo zbunjuje i narušava „istine“ zapisane u vojnim enciklopedijama i debelim knjižurinama beogradskih „naučnika“. Kakve veze ima što u Jasenovcu od 1945. godine do danas nije pronađeno ništa od onoga što se tvrdi!? Oni kažu da je to tako i taj „argument“ je dovoljan!

Što ako se desetljećima tvrdilo da su u tom logoru ustaše ubile 700.000 ljudi, a na popisu je objavljeno 9 puta manje imena – a i za ta imena nema nikakvog činjeničnog pokrića!?

Dakle, ta je klika među ostalim u sukobu s logikom i zdravim razumom i njihove floskule mogu prihvatiti samo ideološki slijepci, plaćeni poslušnici ili oni koji su (dobro) udareni u glavu.

Za ove bolesne mozgove nije nikakav problem ni to što je na sadašnjem (službenom) internet popisu JUSP Jasenovac pronađeno već preko 14.000 imena koja veze s Jasenovcem nemaju!? Ta se imena automatski zamjenjuju  drugima, sa skupnog popisa žrtava Drugog svjetskog rata („Projekt Dotrščina“), tako da brojka ostaje uvijek ista!?

Zar to nije skandal nad skandalima, krajnji bezobrazluk, neviđena drskost, perverzija i patologija da se tako bezočno manipulira stvarnim ili izmišljenim ratnim žrtvama!?

Nitko ne objašnjava zašto nikad nisu objavljeni rezultati iskapanja, sondiranja terena i brojnih snimanja (pankromatskih, infracrvenim zrakama, georadarskih itd.) koja su vršena od 1945. do 1983. kontinuirano (!), nego su rezultati ostajali u bunkerima i strogo čuvani kao državna tajna prvog reda!

Itekako se ima što kriti, jer JASENOVAC JE NAJVEĆA, NAJPRLJAVIJA  I NAJOGAVNIJA LAŽ KOJU JE IKAD SMISLILA SRPSKO-KOMUNISTIČKA PROPAGANDA! To je konstrukcija bez presedana u svijetu, to je zlodjelo ne samo prema živima, nego i prema svim žrtvama koje su tamo pokopane, koliko god ih bilo! I sve to jako dobro znaju i aparatčici u Radmanovom štakornjaku. Pogotovu „kralj štakora“ i njegovi najbliži suradnici. Samo još uvijek nisu svjesni da ne vode bitku protiv Igora Vukića, nego protiv ISTINE.

I da su je već izgubili. Shvatit će jednog dana.

Kod nekih taj proces (logičkog rezoniranja) traje malo dulje. Moramo imati strpljenja i razumijevanja za ograničene mentalne sklopove.

Zlatko Pinter/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Božo Medić Plenkoviću: Idemo li smjerom koji je želio doktor Franjo Tuđman?

Objavljeno

na

Objavio

Otvoreno pismo Bože Medića, člana Gradskog odbora HDZ-a, predsjedniku HDZ-a Andreju Plenkoviću i vrhu stranke

“Smjer kojim vodimo Hrvatsku ide točnu u onom pravcu gdje ga je želio Franjo Tuđman, a to je u desnom centru, na širokoj narodnjačkoj platformi, koja ima i svoju demokršćansku dimenziju. Mislim da je važno da svi prepoznate pokušaje onih koji bi htjeli doći na naše mjesto, koji nas žele destabilizirati. Ali u tome neće uspjeti”.

Ove riječi izgovorio je predsjednik HDZ-e g. Andrej Plenković na Jarunu na godišnjicu osnivanja HDZ-e. Neću komentirati ove koji hoće doći na “naše mjesto”, koji nas žele destabilizirati i poruku premijera u svom naumu neće uspjeti nego idemo li smjerom Tuđmana.

Kako taj smjer izgleda danas u zbilji, kako ga ja vidim.

Danas smo u HDZ-u suočeni s velikom krizom povjerenja koja se može zamisliti u jednoj političkoj obitelji i s najtežim izazovima s kojima se jedan narod može susresti (prosvjedi protiv vlastitog vodstva stranke, sukob s Crkvom, HAZU-om, Maticom hrvatskom, članovima stranke, biračkim tijelom, narodom). Ako je nekada i bilo nepovjerenja razlika između nekadašnjih trenutaka i ovih danas je tolika da smo danas uzeli i PR stručnjaka, stručnjaka koji se služi manipulacijama i lažnim anketama organizacija i savjetnika koji su nas kao stranku do jučer pokušavali uništiti i razoriti da nas uvjeri u smjer koji nas vodi današnje vodstvo stranke.

HDZ je u svojoj povijesti imao uspona i padova, ali nikada nije počivao na ovakvoj komunikaciji.

Naš današnji predsjednik i njegovi najbliži suradnici uporno ističu političku viziju vraćanja simbolici i baštini našega utemeljitelja Franje Tuđmana da slijede njegov put, a istovremeno ističu nužnost novoga usmjeravanja stranke i Hrvatske. O kojim to usmjerenjima govori i kamo nas vodi pozivajući se na Tuđmana?

1. Je li to put trajnoga i latentnoga sukoba sa svojim hrvatskim narodom?

2. Je li to put ponižavanja stupova hrvatskoga naroda, svećenika i biskupa Katoličke Crkve, HAZU i Matice hrvatske,

3. Je li to mudrost komunikacije koju nam je donio angažman PR STRATEGA i sličnih koji su karijere izgradili na manipulaciji i u službi protivnika pa i neprijatelja svega što je ikada označavalo HDZ i njegovu javnu percepciju i prihvatljivost u hrvatskome narodu.

4. Je li naša misija pojačavati senzibilnost Hrvatske prema europskim vrjednotama u trenutcima dok se razara elementarni stup hrvatkoga naroda, koji se pod našim imenom razara po svim elementima identiteta (ako nije istina zašto protiv imamo Crkvu, HAZU, Maticu Hrvatsku, članstvo, narod (ankete tako kažu).

5. Je li taj europski put dati sudbinu hrvatske djece antifa revolucionarima koji su se prvi put u Hrvatskoj javno pojavili na skupovima Borisa Jokića i oko njega, pokušavajući prisiliti nas, nazadnjake kako naš glavni komunikacijski savjetnik godinama ističe, na prihvaćanje ideja, programa i vrjednota koje nisu nikada krasile našu političku zajednicu ni naš hrvatski narod?

6. Je li naš pravac i pojačavanje toga europskoga senzilibiliteta davanje našega identiteta tvorcima europskih čitanki, njemačkih i engleskih recenzenata naše povijesti (HAZU upozorio na kurikul povijesti).

7. je li to već pet godina pedofilija u našemu građanskom odgoju na koji se današnja, naša pomoćnica ministrice obrazovanja smije pred tv kamerama,

8. je li to svojevrsna objava političkoga rata Rusiji forsirajući integraciju dijelova terolitorija Ukrajine, u trenutcima dok nam je ključni politčki partner Milorad Pupovac, eksponirani nositelj agresije na Hrvatsku devedesetih sa svojim velikosrbima i skupinama notornih provokatora koji ne poštuju ni minimum hrvatskoga ponosa, dostojanstva i časti i danas u Hrvatskom saboru ubija po drugi put doktora Ivana Šretera a mi, mi HDZ-ovci mu u tome pomažemo. Je li to smjer doktora Tuđmana o kome je govorio g. Plenković.

Nije, a zašto nije, nije

– jer nemamo politke i vrjednote s kojima smijemo iskreno izaći pred svoj narod

– jer tražimo legitimitet izvan volje naroda u trgovačkim i sramnim kombinacijama, koalicijama koje nikakva politička vizija ne može opravdati, jer su odustajanje od izvornih vrjednota HDZ-e. To nikada na našem povjesnom i pobjedničkom putu nismo radili, čak i kad smo padali.

Sudjelujemo li i mi svojom šutnjom u stvaranju ovakve atmosfere kakvu sam vam naveo i kakvu naglašavaju sva ova pitanja.

Što nam je činiti?

– možemo slijediti otvorene laži kao one o Istanbulskoj konvenciji,

– možemo prati ruke i govoriti da nas se ne tiče jer se zna tko donosi odluke, ali čast mi nalaže da vam kažem da smo svi odgovorni ako ne kažemo da ovako više ne ide.

Ne prihvaćam priče o stabilnosti vlasti koja duboko kompromitira sve što je HDZ-a ikada bila. Ideje današnjeg vodstva trebamo raspraviti pred našim članstvom kao kolege, prijatelji i braća ako baš hoćete i nakon toga donijeli odluke i izaći s njima pred hrvatski narod i braniti ih, i promicati ih. Krajnji je trenutak, a predsjednika Plenkovića posebno pozivam da se prisjeti riječi da stranka ne smije biti taoc ni jedne osobe i da se vratimo doma i rapravimo sve što nas muči, ustvrdimo temeljne vrjednote naše političke obitelji ponovo i zauvijek od toga nastavimo stvarati nacionalne politike.

Ovo što sada pod našim imenom ova vlada radi – to nije a pogotovo nije smjer doktora Tuđmana.

HDZ se mora vratiti kući, među svojim članovima raspraviti sve i to bez straha ili ćemo nestati. Tada neće biti bitno gdje je i što je bilo s predsjednikom Plenkovićem ili s bilo kim od nas, bit će bitno što je ostalo. A ostati neće ništa ako se ne trgnemo i ne zaustavimo ove procese prema našemu narodu. Što god zaključimo, što god zauzmemo kao stav, a to nikada nije moglo biti ništa nego jedino i isključivo afirmacija nacionalnih vrjednota, jer to smo bili od početka, bit će HDZ, bit će povratak korjenima i Tuđmanu.

Ovo ja pravac urušavanja i udaljavanja, pravac uništenja svega što smo ikada bili.

Vrijeme je da mi to jedni drugima kažemo u oči i da se pogledamo u oči, komunicirajući bez PR stručnjaka (ako ti nećeš njih oni će tebe… užas, koji smo to mi po njemu) i bez savjetnika, jedni s drugima kao ljudi.
Što i tko će nam ostati i što ćemo biti?

Na to u ovome trenutku mi kao stranka nemamo odgovor, a bez tih odgovora ne možemo biti stožerna stranka hrvatskoga naroda.

Jesmo li zaboravili kako to ponosno i obvezujuće zvuči!?

Božo Medić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Politika

Politička agresija bošnjačkih stranaka nad Hrvatima u BiH

Objavljeno

na

Objavio

Izglasavanje protuustavnog Zakona o tzv. izbornim jedinicama i glasovanje na sjednici Vlade FBiH bez hrvatskih zastupnika nije ništa drugo nego otvoreni čin institucionalne agresije nad hrvatskim narodom u BiH. Žalosno i sramotno je da najveći bosanski „patriote“ vode ovu državu u propast. Još žalosnije i sramotnije je što hrvatski politički predstavnici, poput predsjednika Federacije Marinka Čavare, umjesto jasno artikuliranog odgovora na ovu agresiju, situaciju iskorištavaju za predizborne političke obračune, piše Hrvatska republikanska stranka u priopćenju kojeg prenosimo u cijelosti.

Suština nije u sadržaju prijedloga tzv. Zakona o izbornim jedinicama, jer sve bošnjačke stranke koje su stale iza njega i bez Hrvata za njega glasovale, vrlo dobro znaju kako nema nikakve mogućnosti da zakon uopće prođe, jer neće proći ostale razine odobravanja. Sjetimo se samo glasovanja o Rezoluciji osude inicijativa o federalizaciji, koju su isto tako bošnjačke stranke izglasovale bez prisutnosti predstavnika hrvatskih stranaka. Jednako kao što ta Rezolucija nije prošla i imala bilo kakav smisao, tako ni ovaj zakon neće proći. No, i u jednom i u drugom slučaju, prava suština je u činu nametanja zakona koji za cilj ima ovjekovječiti gaženje legitimiteta hrvatskog naroda. Radi se o očiglednoj političko-institucionalnoj agresiji nad hrvatskim narodom u BiH, na način da se tobožnjom bošnjačkom političkom „konstruktivnošću“ prokažu Hrvati kao remetilački faktor u BiH.

Međutim, sve ovo rezultat je neartikuliranosti i nedosljednosti politike hrvatskih predstavnika u protekle četiri godine, koja je kulminirala u zadnjoj godini mandata kada se konačno počelo govoriti o izmjenama izbornog zakona. Prvo, nakon odluke Ustavnog suda u predmetu Ljubić, kada su svi institucionalni lijekovi u provedbi iste odbijeni od strane bošnjačke strane, zašto se pristalo na ponovno pozivanje Venecijanskog povjerenstva na razgovore? Venecijansko povjerenstvo je u svojstvu „amicus curiae“ već dalo svoj stav pri izricanju odluke Ustavnog suda. Pristalo se dakle da se to isto povjerenstvo očituje o svom očitovanju. Znajući kako međunarodna zajednica uvelike stoji iza institucionalne agresije bošnjačke politike nad Hrvatima u BiH, zar se očekivalo da će Venecijansko povjerenstvo podržati nastojanja Hrvata o zaštiti političkog legitimiteta? Drugo, zašto se uopće pristaje na razgovore u kojima je polazna točka da se mora „birati jedan predstavnik iz svakog kantona, ako on postoji kao takav“, ako je Ustavni sud izričito rekao: Ustavni sud zaključuje da odredba Potpoglavlja B članka 10.12. stavak 2. u dijelu: „Svakom konstitutivnom narodu se daje jedno mjesto u svakom kantonu“ i odredbe Poglavlja 20. članka 20.16.A stavak 2. toč. a-j. Izbornog zakona nisu u skladu s člankom I/2. Ustava Bosne i Hercegovine.

Ovaj citat Odluke Ustavnog suda, koji je jedini tumač Ustava je najbolji i jedini protuargument svakom navodnom prijedlogu zakona, kojeg apsolutno nitko ne koristi kao takav. Naprotiv, ulazi se u bespotrebne rasprave koje nisu ništa drugo nego predizborna kampanja. Ponajbolji dokaz tome je gostovanje predsjednika Federacije u kojem se on na gnusan način obračunava s neistomišljenicima koji se usuđuju ne-imati kolektivnu partijsku pamet.

Na upit o gostovanju generala Mije Jelića na jednoj od hrvatskih tv kuća, on je kao protuargument koristio ne protuteze izrečenim stavovima, nego činjenicu što je i zašto general Jelić u Zagrebu. Ako se netko ikada upitao zašto se hrvatski narod nalazi u političkoj situaciji kakvoj jeste, onda u ovim izjavama Marinka Čavare dobiva odgovor. Nositelj najviše izvršne funkcije u Federaciji ispred hrvatskog naroda dakle nema apsolutno nikakvog znanja o pravosudnoj agresiji Sarajeva nad hrvatskim braniteljima i zapovjednicima HVO-a. Kako od njega i politike koja ga je postavila na mjesto koje obnaša očekivati artikuliran odgovor na političku agresiju Sarajeva, ako nema minimum osjećaja za domoljubne vrijednosti i one koji su ginuli i stavljali svoje živote na kocku kada se ginulo za njih?

HRS je još prošle godine kada se nametala spomenuta Rezolucija tražio od hrvatskih zastupnika da se ne vraćaju na rad Parlamenta FBiH dok god se ne definiraju institucionalni mehanizmi zaštite ustavno pravne konstitutivnosti i legitimne volje hrvatskog naroda, no nije bilo sluha. Tražili smo također potpisivanje Deklaracije o neulasku u bilo kakve razgovore o definiranju izvršne vlasti na svim razinama, dok se ne definiraju ključne stvari za hrvatski narod u BiH, počevši od Izbornog zakona, izmjena Ustava, hrvatskog javnog tv kanala itd., no niti za to nije bilo sluha. Od predsjednika Federacije smo tri puta tražili upućivanje apelacije Ustavnom sudu po pitanju neuravnoteženog i neravnopravnog zakonskog tretmana zapovjednika i pripadnika HVO-a od strane pravosuđa BiH. Ni za to nije bilo sluha.

Zakon o tzv. izbornim jedinicama je protuustavan i to predlagači vrlo dobro znaju, ali im je isti potreban za marketinške svrhe. Hrvatski politički predstavnici vrlo dobro znaju kako imaju sve mehanizme u rukama čime će ga zaustaviti, tako da i njihovo „protivljenje i obrana nacionalnih interesa“ je isto tako marketing. Jedina suštinski realna stvar je volja za dominacijom bošnjačke politike i njihova institucionalna agresija nad Hrvatima, na što nema artikuliranog odgovora. No, to ne znači da ga neće biti. Vidimo se nakon listopada!  

Dio gostovanja Marinka Čavare u kojem se osvrće na izjave generala Mije Jelića možete pogledati na
linku: https://youtu.be/1OVAc_bYw6w

Hrvatska republikanska stranka

Bošnjački zastupnici u Zastupničkom domu izglasali Prijedlog zakona o izbornim jedinicama

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori