Pratite nas

BiH

I stvori Bog muško i žensko …

Objavljeno

na

I stvori Bog muško i žensko u biljnom svijetu, u životinjskom svijetu, u svijetu čovjeka i usuglasi njihova muška i ženska tijela da bi mogla zajedno funkcionirati u stvaranju novog života. U oživljavanju nove biljke, u oživljavanju novog životinjskog bića, u oživljavanju  novog čovjeka.

Danas se tzv. gender  ideologija koja agresivno pretendira biti i postati novi moral,  pita – što je to brak?! I nudi kakav bi brak trebao biti u odnosu na dosadašnji.

 Ali mi znamo da je brak  zajednica ljubavi između dva zrela  ljudska bića – muško i žensko. Brak daje najljepši plod na svijetu, a to su – dječica. Svako stablo, pa i ono ljudsko, po Božjem nauku – prepoznat ćete po plodovima. Plod braka su dječica, a plod  istospolnog „braka“ je jalovost, da ne kažem i po kršćanskom nauku – smrtni grijeh.

 Brak je svetinja ili bi barem to trebao biti. Istospolni „brak“ postoji samo u ljudskoj vrsti, jer još nitko nije vidio da je bik uzjahao bika, tigar tigra, lav lava ili pijetao pijetla. Ili po ženskoj liniji još nitko nije vidio da je krava uzjahala kravu, da je koza uzjahala kozu, da je ovca uzjahala ovcu ili da je kokoš uzjahala kokoš. Ali u ljudskoj vrsti muškarac uzjaši muškarca, žena uzjaši ženu i po gender ideologiji koja pretendira biti novi moral u svijetu, takvo ponašanje ispunjava sve uvjete da se proglasi brakom, onim istospolnim, i da bude definiran u istoj ravni i kategoriji u kojoj je i prirodni brak koji je suglasan Božjoj  naravi.

U kršćanskom smislu brak je i sakrament. Isus je ženidbu među krštenima uzvisio na razinu sakramenta, rekavši: „Što Bog združi, čovjek neka ne rastavlja“.

 Glasajući za brak između jednog muškarca i jedne žene – glasate da se u našoj Hrvatskoj ne oskvrni Božje djelo i Božja zamisao vjekovnog produžetka života na Zemlji.

Obitelj, brak s djecom je osnovna ćelija ljudskog društva svuda u svijetu. Na temelju obitelji gradi se i lokalna zajednica (gradovi i sela), gradi se i zajednička domovina (država) kao nacionalna zajednica i sl. Obitelj je i temelj postojanja ljudske vrste na svijetu kao cjeline, od pamtivijeka sve do danas, a osnovna je pretpostavka  i opstojnosti ljudske vrste u budućnosti.

 Što je naravni cilj istospolne zajednice, to ni svi filozofi ovog svijeta ne bi mogli odgonetnuti. Ako nešto nije postavljeno naravno, u skladu s općim smislom života, što nije suglasno prirodi  života i njenoj funkciji – u duhovnom smislu to ne može imati logičnog ili bilo kakvog prirodnog smisla, osim nekakvog materijalnog.

 Što je udružilo dvije istospolne osobe? Je li to ljubav koja može biti samo neprirodna, je li to možda greškom ženska duša uselila u muško tijelo ili muška u žensko? Na to pitanje ne bih se usudio davati nikakav odgovor, jer odgovor spada u domenu više struka od one medicinske, antropološke, psihijatrijske, pa ako hoćete i teološke, i to pod uvjetom ako je uopće moguće dati odgovor.

 Mnogi slučajevi takvih veza su rezultirali i zbog frustracija koje su doživjeli muškarci s ženama i žene s muškarcima. No, u jednom sam potpuno siguran,  a to je da takvim osobama treba pomoći na načine koji bi bili efikasni da ih se vrati u normalan život. Postoje brojni poznati slučajevi da su se takvi parovi nakon isteka odrđenog vremena i ne znam pod kojim i kakvim utjecajem vratili u normalu, sklopii prirodne brakove i imali svoju dječicu, ali duboko u duši sa stidom prema onome što su prije činili.

 Umjesto tolike halabuke o odobravanju  statusa braka istospolnim osobama, bilo bi bolje da se osnuje neka služba različitih eksperata koja bi takvim ljudima pomogla da shvate da se trebaju vratiti u normalu. Da shvate da je njihov život devijacija prirodnog života i prirodne veze muškarca i žene i da se to dade ispraviti.

Ali takvi istospolni brakovi trebaju više nakaradnoj i  genderskoj ideologiji koja na sve strane agresivno pretendira da postane novi moral među ljudima, nego osobama u istospolnim vezama. Ovdje, agresivno, ne nastupaju istospolne osobe u međusobnoj seksualnoj vezi, već agresivno nastupa politika koja sustavno želi razoriti tradicionlanu obitelj i tradicionalni brak kao Božje djelo i koja želi od  neprirodne ideologije stvorit novi svjetski moral koji bi zavladao među ljudima. Iza takve ideologije ne stoji kršćanstvo, već je upravo obrnuto – kršćanstvo joj je najveća prepreka za njeno širenje.

 Takvu ideologiju podupiru političari iz ateističko-agnostičke provenijencije, ljevičari, ateisti i sl. i to samo u funkciji politike. Inače, osobno i intimno među njima nema niti jednog jedinog koji ne bi bio beskrajno nesretan ako bi njihovo rođeno dijete živjelo u takvom istospolnom braku, a nimalo ih ne smeta da zagovaraju takve brakove naravno ako se radi o tuđoj, a ne o njihovoj djeci, čime samo produbljuju osobnu nesreću i onako nesretnim ljudima i njihovim roditeljima.

 Da je to tako pokazuje i najnovija objavljena slikovnica koja je namijenjena djeci najnižeg školskog ili predškolskog uzrasta koju je naručilo Ministarstvo kulture RH i distribuiralo po školama i knjižnicama, a sve na teret hrvatskih poreznih obveznika. Riječ je o knjižici autora Alexandra Maxeinera i Anke Kuhl pod nazivom SVE JE TO OBITELJ. To je tzv pačvork obitelj (riječ iz engleskog jezika u prijevodu – skrpana obitelj. Ta knjižica je prava perverzija zbog koje bi državni dužnosnik koji je za njeno izdavanje i otkup  odobrio sredstva poreznih ovbeznika, trebao istog momenta podnijeti ostavku, a imao bi što raditi i DORH, jer se radi o čistom kaznenom djelu, koje ne bi smjelo proći nekažnjeno.

 Citiram na tu temu članak s  HKV-a

 „Jer, treba biti posebno bezobrazan i perverzan te djeci u ranom školskom uzrastu servirati slikovnice u kojima se objašnjava da obitelj mogu činiti dva homoseksualna para, jedan muški i jedan ženski, koji u dogovoru imaju po dvoje djece tako da jedan muški član muškog homoseksualnog para ima prvo dijete s jednim ženskim članom ženskog homoseksualnog para, pa onda drugi muški član muškog homoseksualnog para ima drugo dijete s drugim ženskim članom ženskog homoseksualnog para, pa onda ženski homoseksualni par čuva to dvoje djece prvih tjedan dana da bi drugi tjedan to dvoje djece čuvao muški homoseksualni par,  pa onda djecu opet čuva ženski homoseksualni par, itd.“  ( s HKV MM)

 Ta knjižica nedvojbeno pokazuje da je manje riječ o zaštiti i pravima istospolnih zajednica, već da je prioritetno riječ o širenju tzv. gender ideologije kao uvođenje novog obiteljskog morala u svijetu s ciljem razazanja institucije prirodnog braka, a prvenstveno onog kršćanskog. Već ta paklenska knjižica, sama po sebi,  je dovoljan razlog za održavanje referenduma u Hrvatskoj da je brak – muškarac plus žena. Knjižica je živi sotonizam koji se službeno nudi našoj djeci najnižeg školskog ili predškolskog uzrasta. U nekoj normalnoj državi tako nešto bilo bi  nezamislivo, i ako bi se pojavilo bilo mbi momentalno oštro sankcionirano.

 U kakvom to svijetu živimo, kamo plovi naša Hrvatska, a moglo bi se kazati i čitavi zapadni svijet kojeg uglavnom nastava bijeli čovjek?

 Mile Prpa/hrsvijet

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

BiH

Kardinal Puljić: Bez jednakopravnosti svakog čovjeka i svih naroda u ovoj zemlji nema stabilnosti i budućnosti

Objavljeno

na

Objavio

Veliku Gospu 2018. godine vjernici dočekuju u ozračju godine izbora i političkih prijepora, prijetnji, nestabilnosti te ekonomskih iskušenja. Neizvjesnost za budućnost najčešći je razlog odlazaka ljudi iz zemlje. Vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić govoreći u intervjuu za Večernji list BiH poziva katolike na hrabrost, kako u svjedočenju vjerničkog života tako i u odlučnosti da se zaštiti vlastiti nacionalni identitet.


Portal Nedjelja.ba proveo je nedavno anketu o tome vole li se Hrvati dičiti svojom ljubavlju prema Blaženoj Djevici Mariji. Većina je odgovorila “da”. No, Uzoriti Oče, jesu li Hrvati “najmarijanskiji” narod?

– Takav superlativ ne bih upotrijebio, ali bih mogao potvrditi kako se kroz cijelu povijest naše Crkve u hrvatskom narodu posebno provlači jaka pobožnost Majci Božjoj. U posljednjim vremenima to se posebno očituje kroz pohađanje marijanskih svetišta i obavljanje zavjeta. Tu se zaista događaju i obraćenja i uslišanja. Ali, moramo priznati da nismo do kraja poslušali njezine riječi izrečene u Kani Gailejskoj: “Što god vam kaže, učinite!”. Nismo Božju riječ usvajali i živjeli. Uočavamo kako smo zanemarili Božju riječ, što posebno treba shvatiti nakon iskrene pobožnosti Mariji.


O Gospi su mnoge pjesme ispjevane i u čast posvećene mnoge župe, crkve i kapelice. Posvećena joj je čak 71 župa. Zašto je to tako?

– Razumljivo je da čovjek pjeva o onome što ga u srce dira i što istinski voli. Također je razumljivo da je gradio tolike crkve Gospi u čast nakon te odane pobožnosti. Barem prije nije bilo ni jedne obiteljske kuće bez Gospine slike na zidu, a vrlo često u kućama bi postojao i obiteljski oltarić pred kojim se obavljala večernja obiteljska molitva.


Često se u javnosti vode rasprave za i protiv pobačaja, a počesto zagovornici podržavaju pravo žena da donesu odluku. Mislite li da se tu radi o izboru ili pak ubojstvu?

– Bog je stvoritelj života, a čovjek je samo suradnik Božji. Tu nema izbora, nego život valja prihvatiti i poštivati. Treba jasno reći da je svaki namjerno izazvani pobačaj ubojstvo nevinog čovjeka. Propaganda za pobačaj toliko se puta služi neistinama kako bi se ozakonilo ubojstvo. Teška je hipokrizija to da osnivamo međunarodne sudove za procesuiranje nevinih žrtava, a ovdje donosimo zakone po kojima se smije ubijati nevinog, koji se ničim ne može braniti. Još je teže pitanje posljedice na psihi žene i majke koja zbog pobačaja nosi teške traume. O tome se ne smije govoriti, a osobito tisak i elektronički mediji ne usude se o tim posljedicama govoriti. To znamo mi koji imamo kontakt s tim dušama koje pate nakon učinjenog pobačaja.


Žene su počesto slabije plaćene od muških kolega, teže se zapošljavaju, nisu na vodećim pozicijama. Često se tvrdi kako i Crkva podupire takav odnos prema ženama. Je li to tako?

– Ovdje treba dobro razlikovati posao i učinak posla. Trebalo bi se plaćati prema učinku, a ne prema spolu. Zato je krivo o plaćama pristupiti kroz tu prizmu spola. Ujedno, kada je pitanje o zapošljavanju, onda treba promatrati sposobnost zaposlenog i prikladnost posla, a ne procjenjivati kroz pitanje jesam li muško ili žensko. Iz bivšeg sustava nam ostala nam je uravnilovka. Treba poštivati jednaka prava, ali također i različitost psihe, kao i fizičkih mogućnosti.

U Crkvi su učinjeni veliki pomaci i na tom području. Iskreno treba reći kako je psiha žene za neka područja prodornija od one muškaraca, pa čak izdržljivija, dok muškarci češće proračunato gledaju na svoju djelatnost. Svi ističu kako je važna jednakopravnost, a u praksi se vidi da se time samo opterećuje žena u njezinu poslanju. Potrebno je stvarati zdravu socijalu u kojoj će se izbjeći ta nejednakopravnost.


Nedavno je u Međugorju, za kojega se vezuju nepriznata ukazanja Gospe, imenovan apostolski vizitator nadbiskup Henryk Hoser. Neki tumače kako se radi o najznačajnijem događaju u toj župi u posljednja gotovo četiri desetljeća. Kako vi shvaćate ovaj događaj?

– Ovaj događaj je u slijedu prve odluke naše Biskupske konferencije o fenomenu Međugorja, koja je odlučila o potrebi asistencije prikladnog pastorala. Sada je Sveta Stolica imenovanjem nadbiskupa Hosera kao vizitatora s posebnim ovlastima upravo stavila naglasak na pastoralnu pratnju onih koji tamo dolaze i tamo se ispovijedaju i mole. Time se ne stavlja nikakav naglasak na viđenja i na poruke. To vidim kao skrb Svete Stolice za duše i njihovo spasenje.


Može li se uskoro očekivati pravorijek Svete Stolice o međugorskom fenomenu?

– Crkva se nikada ne žuri niti čini brzoplete poteze. Mislim da uskoro neće biti cjelovito prosuđivanje, nego naglasak na pastoralnu pratnju.


Ovakvo političko, sigurnosno, ali i ozračje ekonomske nestabilnosti ne ohrabruje. U nekoliko posljednjih intervjua pitao sam vas o tome, ali svejedno i ovoga puta inzistiram. Kako ohrabriti ljude na ostanak, kako promijeniti jednu nezdravu klimu i masovno uvjerenje kako je ovdje sve trulo?

– Nažalost, truleži ima. To se može ozdraviti samo moralnom obnovom. U javnost valja unijeti odgovornost. Ta moralna vertikala i odgovornost trebaju biti na svim razinama, pa će i javno mnijenje ozdraviti i politika biti humanija. Nije to slučaj samo kod nas, nego i na globalnoj razini. No, nas, naravno, boli ono što se događa na našim prostorima. Treba znati voljeti ovu zemlju i sve ljude u njoj. Jadna je država koja ne voli svoj narod. I ljudi koji se deklariraju kao vjernici moraju biti hrabriji u borbi protiv kriminala i korupcije. Ako istinski Boga mole, treba znati čovjeka vrednovati. Valja nam graditi humanije društvo, ali to treba činiti iz vlastite humanosti i moralnosti. Poremetili smo vrednote pa je nastala utrka za što više imati, trošiti i uživati. To istinski ne usrećuje čovjeka. Na poseban je način važna tema slobode i odgovornosti medija. Tužno je vidjeti da nitko ne odgovara za činjenicu što određenu stvar slaže i “zalijepi” ljude neistinama. Isto se tako i u javnom životu toliko toga nekorektnog i neistinitog izrekne i na taj se način lako širi mržnja. Time se sije nesigurnost među ljude.


Nedavno sam slušao jedno svjedočanstvo ljudi koji su otišli živjeti u inozemstvo. Sve im nedostaje odavde, samo ne – loša uprava i organizacija, nedostatak posla. Koliko smo svi pojedinačno odgovorni kao ljudi? Zašto je to tako, što radimo na osobnom planu da se stanje promijeni ili svi radije čekaju čarobni štapić ili pastira da ih povede?

– Mnogi koji su otišli vani sigurno imaju više za trošiti, ali im nedostaje društva, netko s kime mogu popričati i kavu popiti. A naše društvo ne izgrađuje pojedinac nego svi zajedno. Previše je sebičnosti i oholosti u izgradnji društva, treba više samoprijegornosti i poštenja, kao i odgovornosti, kako kod svakog ponaosob tako i kod svih zajedno!


U propovijedi je dubrovački biskup Mate Uzinić u Kupresu istaknuo kako je dijeljenje, odnosno solidarnost, najbolji način da se zaustavi egzodus ljudi. Čini se kako to vlastodršci, novopečeni gazde, ne čuju…

– Bez međusobne solidarnosti teško je premostiti ovu tužnu stvarnost. Treba shvatiti da nitko nije dovoljan sam sebi, nego trebamo jedni druge i biti upućeni jedni na druge. Dobro je papa Franjo napisao: “Zabranjeno kukanje!”. Potrebno je shvatiti kako se, napadajući i optužujući jedni druge te kukanjem nad ovom stvarnošću, stvari neće promijeniti nabolje. Stara je poslovica da zdrav bolesnoga ne razumije. Tako i u ovom društvu više kukaju baš oni koji više imaju i više troše, dok oni koji skromno žive zrače plemenitošću.

Nedavno je poglavar Islamske zajednice u BiH Husein Kavazović rekao kako BiH treba biti građanska država, dok su vaša zauzimanja posve suprotna. Zašto je to tako?

– Imamo mi dobro iskustvo iz bivše države što to znači građanska država. U njoj je uvijek jači u pravu, a iako se govorilo kako smo svi jednaki, bilo je jasno da su neki jednakiji. Poštujem različito razmišljanje, ali treba biti realan: bez jednakopravnosti svakog čovjeka i svih naroda u ovoj zemlji nema stabilnosti i budućnosti.

Bošnjačke stranke masovno su visoko pozicionirale Hrvate na svoje liste, a jedan od glavnih programa, koji su čak istaknuli donošenjem neustavnog zakona, jest izbaciti hrvatske stranke iz vlasti. Kamo to vodi?

– To je, nažalost, sadašnja stvarnost do koje je došlo politiziranjem i uz pomoć međunarodnih čelnika koji ne razumiju našu zemlju u kojoj smo različiti i svi smo kao takvi u ovoj zemlji kod kuće. Zločesta politika htjela bi navedenim nastojanjem izgurati nas iz ove zemlje. Ali, sada je na nama znati biti mudri i složno raditi na zajedništvu i opstanku, ali ne duhom jednoumlja, nego duhom sloge, solidarnosti i zajedništva.


Uputili ste poziv na glasovanje za predstojeće izbore. Zašto je važno da Hrvati katolici izađu na izbore i što kao poglavar Crkve očekujete od novoizabranih vlasti?

– Samim izlaskom na izbore ostvarujemo svoje građansko pravo i dužnost. Time svjedočimo svoju stvarnost da tu jesmo i da volimo svoj opstanak na svojoj grudi. Ne gradimo budućnost iz mržnje, nego iz sloge i zauzetosti. Demokratski izbori su jedan od načina kreiranja vlasti. Boljeg, nažalost, za sada nemamo, ali nije to savršen put. Nova vlast treba opravdati povjerenje naroda i za taj se narod zauzeti. Ne smije stranka biti preča od naroda.


Sveti Otac razriješio je nedavno svećenika pedofila iz Splita. Koliko je ova pojava prisutna u Crkvi i kako s druge strane komentirate toliku “medijsku pozornost” vezanu uz ovakve događaje?

– Taj jasan i beskompromisan stav pomoći će da se u Crkvi dogodi jedna katarza, čišćenje, i da budemo vjerodostojniji u svjedočenju i naviještavanju evanđelja. Teško je reći koliko tih zala ima. Kad god čitam te negativne napise o nama u Crkvi, uvijek pomislim kako je bolje da lažu, nego da je to istina. Mene uvijek boli kada je istina, a laž neka ide njima na dušu. Ta “medijska pozornost” samo govori kolika je “ljubav” prema Crkvi, ali smatram kako se ne treba bojati tih izazova, nego ozbiljno se suočiti s tom rak-ranom među nama.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

BiH

Nakon 15 godina zgrada u cjelosti vraćena u posjed Vrhbosanskoj nadbiskupiji

Objavljeno

na

Objavio

Povjerenstvo sastavljeno od predstavnika Vrhbosanske nadbiskupije, Mješovite srednje škole Travnik, općine Travnik, te nadležnog županijskog Ministarstva, a u prisustvu sudskog izvršitelja, ozvaničila je primopredaju preostalog dijela zgrade travničke gimnazije u posjed Vrhbosanskoj nadbiskupiji.

Time su praktično dan prije zakazanog roka danog u zaključku općinskog suda o deložaciji, izvršene presude kako domaćeg, tako i Europskog suda za ljudska prava, javlja Federalna.ba.

Ovim je, nakon 15 godina, okončan proces započet odlukom Doma za ljudska prava, ali i prekinuta neizvjesnost o budućnosti blizu tisuću učenika Mješovite srednje škole, za čiji su se nastavak izgradnje već započete školske zgrade sredstva obvezali iznaći općina Travnik, te županijska i Vlada Federacije BiH.

„Završili smo danas primopredaju svečano, predali smo ovu zgradu vlasniku Vrhbosanskoj nadbiskupiji, sutra ćemo na Vladi dobit suglasnost za potpisivanje ugovora o najmu ove zgrade za rad MŠS na godinu dana ali s produžetkom dok se ne završi ova zgrada“, ističe Katica Čerkez, ministrica obrazovanja SBŽ.

„Čini mi se da smo našli jedno rješenje koje ne derogira presudu, a isto tako ne dovodi se u pitanje nastavak školovanja djece ove škole“, kaže Željko Marić, direktor KŠC Travnik.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari