Pratite nas

BiH

Ich bin ein Nazarenen

Objavljeno

na

Ovih dana je cijeli svijet užasnut zločinima koji se događaju svugdje u svijetu, a posebno u sjevernom Iraku. Ne može čovjek tu biti ravnodušan, ne može ostati bez komentara. Na Facebooku sam vidio kako je Kršćanska biskupska konferencija u Zagrebu dala objašnjenje tog slova NUN, koje se šara po kršćanskim kućama u gradovima koje su osvojili islamisti, ovi iz ISIS-a.

Normalno da sam podržao tu inicijativu i lajkao njihovu stranicu, ali je to je malo, vidim i papa Franjo je pozvao da se molimo. Pa molitva uvijek pomaže i molit ćemo se, ali je li to samo dovoljno.

Nešto jako slično se nama Hrvatima katolicima prije 20-ak godina dogodilo u Bosni i Hercegovini, a i sada nam se događa u nekim drugim oblicima. Tako da nisam mogao ostati ravnodušan, ne podići svoj glas i ne napisati ovu kolumnu citirajući poznatu rečenicu velikog američkog predsjednika Kennedyja, koji je nažalost ubijen, kao i svi veliki ljudi. Kada je došao u podijeljeni Berlin, 1963. godine izgovorio je povijesnu rečenicu: „Ich bin ein Berliner“ (Ja sam isto Berlinac). Dao je suosjećajnost i podršku građanima tada podijeljenog Berlina i Njemačke, i normalno da je to puno značilo tim ljudima. Nešto manje od 30 godina kasnije pao je taj Berlinski zid, a tko sada može doći u Bagdad , ili bilo gdje, i izjaviti takvo što.
Svi kršćani moramo biti svjesni situacije i moramo, osim molitve, dati i drugi vid potpore, da se zna da smo živi i ponosni što smo kršćani. Ima onaj hercegovački izraz Ma nu me nu, a Nun i to prvo slovo N znači Nazarećanin. Ja ću samo reći Nun me Nun, ja sam Nazarećanin, sljedbenik Isusa Krista i uvijek spreman umrijeti za našeg Spasitelja.
Da vidimo što se događa u sjevernom Iraku  i da pokušamo napraviti neku paralelu s događanjima koja su se dogodila Hrvatima katolicima u Bosni i Hercegovini početkom 90-ih godina. Za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini bile su tri vojske, HVO, Vojska Republike Srpske i tzv. Armija Republike Bosne i Hercegovine. Zločina je u ratu bilo na sve tri strane, netko manje, netko više.

Zanimljivo je kako djeluje ISIS. Okupira ti grad, jedan dio ljudi uspije pobjeći, a ostale koji ostanu pobiju,a druge tjeraju da prijeđu na islam. Ako neće prijeći na islam, moraju plaćati velike novčane iznose. To se slično dogodilo 1993. godine u sukobu između Hrvata i muslimana, HVO-a i tzv. Armije RBiH. A zašto ovo potenciram. Armija je tvrdila kako je ona armija svih građana BiH, ne samo muslimana nego i Hrvata i Srba. Prema njima, HVO i Vojska Republike Srpske bile su pobunjeničke vojske. Ajde mogao bih to i prihvatiti iz njihova kuta gledanja. Ali ti kao državna vojska, ako neki grad ili selo oslobodiš, trebaš sahraniti poginule u sukobu, a pobunjenicima dati šansu da uđu u armiju, te zaštiti civilno pučanstvo i dati im sigurnost. Ovdje se dogodilo obrnuto, isto kao kad je ISIS upao u kršćanske gradove. Jedan dio pučanstva uspio je pobjeći, ostale su pobili, a ostavili su one koji su platili slobodu ili prešli na neki vid islama. Tako je bilo i ponašanje Armije BiH na čelu s predsjednikom Alijom Izetbegovićem u ratu, a nažalost i poslije rata. Malo tko se od Hrvata katolika vratio u tzv. oslobođene prostore pod kontrolom tzv. Armije BiH.

Za vrijeme Saddama Husseina u Iraku je živjelo oko 500.000 kršćana, sada ih ima možda oko 100.000. Hipotetički gledano, da se tamo našao jedan Dario Kordić ili Mate Boban, i da su uspjeli obraniti koji grad, svugdje u svijetu bi rekli „svaka im čast“, jer to je bila skoro nemoguća misija.  Islamisti tamo ubijaju žene, djecu, siluju, odvode u ropstvo. U nas se slično dogodilo kada je tzv. Armija RBiH krenula na hrvatski narod u BiH. Hercegovina je obranjena zahvaljujući Mati Bobanu i središnja Bosna zahvaljujući Dariju Kordiću, a na drugim dijelovima Bosne i Hercegovine gdje nije bilo HVO-a skoro da nema Hrvata.

Fra Luka nije umro

I onda se javi neki fratar iz Sarajeva koji sve čini da one koji su obranili ove prostore proglasi za organizirani zločinački pothvat i da proglasi to kao vrhunski međunarodni dokument preko suda u Haagu. A ovo nije prvi put da nam se to događa, i kada je Bosna pala 1463. godine i Osmanlije su pobile sve plemiće i ukinuli svu vlast, skoro 80 posto kršćana su otjerali iz Bosne. Oni što su ostali natjerani su da potpišu nekakvu ahdnamu, koja ti je dala da ideš u crkvu kada je njima ćeif, a nemaš nikakvu slobodu, jer ne sudjeluješ u sudbenoj, zakonodavnoj ni izvršnoj vlasti. To bio po njima bio vrhunac demokracije u svijetu, jače od Konstantinovog edikta iz 313. godine i svih deklaracija Ujedinjenih naroda. Tako nas je učio ovaj čovjek za kojeg sarajevski mediji tvrde da je umro, fra Luka Markešić, čisto sumnjam da je umro, to su glasine, jer takvi ljudi ne umiru. A inače medijima u Sarajevu, a posebno FTV-u, ne možeš ništa vjerovati. Ako je slučajno biološki umro, opet ide ona parola poslije Tita Tito. On je ideološki bio mješavina komuniste i idealiziranog kršćanstva, a svećenički habet mu je služio kao jedan vid maske da ljudi pomisle da on ima neke veze s Bogom.

I taj čovjek proglašava vitezove svog naroda zločincima, a za ove pastire koji su pustili da te ovce pokolju smatra da su vrhunski ljudi, velikani svog naroda. Prema učenju tog čovjeka, za kojega navode sarajevski mediji da je umro, ne bi na svijetu trebala da bude ni jedna kršćanska država, jer kršćanin je rođen da bude sluga tuđa i da bude kao ovca za klanje, a njihovi pastir će biti oficir ili časnik za vezu s gospodarima s kojima će on zajedno fenomenalno živjeti, a vama, moje ovce, čuvajte se same. Bože, ti sačuvaj. Ali taj oblik je nastavljen i dalje zahvaljujući ovome fratru, za kojega tvrde da je umro. Prije svega njemu, Stipi Mesiću, Ivi Komšiću i ovoj ekipi iz Zagreba i Ljubljane, Ivi Josipoviću i Matiji Ribičiću, čiji je tata ubijao Hrvate na Bleiburgu. Oni su sve učinili da Herceg Bosna i HVO-a bude međunarodno prihvaćena kao zločinački pothvat. Ali nešto se mijenja, Dario je izašao iz zatvora i eno ga kao svetac. Sada kada nas nisu uspjeli ubiti, ni potjerati, uspjeli su nam uzeti sve novčanike bez suglasnosti hrvatskog naroda. Tako da ispune treću stavku programa ISIS-a.

Tko šara po hrvatskim kućama u BiH

Svu vlast su prebacili u sarajevski kalifat, Hrvati nemaju kontrolu ni nad jednim ministarstvom. Ne sudjeluju ni u sudbenoj, zakonodavnoj ili bilo kakvoj izvršnoj vlasti, osim figurativno. Mi faktički dragovoljno plaćamo ogroman porez sarajevskoj političkoj eliti koja sebi pravi novi kalifat.

Vidimo nove izjave malog Babinog, nisam znao da mi pravimo državu koja zahvaljujući ovome Bakiru, odnosno pobjedom Erdogana sada ima skoro milijardu i 4 milijuna stanovnika. Veći smo sada od Kine. Rade li te psihijatrije po Sarajevu, nekada je radio Jagomir, pa radi li to i sada. Javio se i drugi komunistički Lucifer Zlatko Lagumdžija i sada kaže da smo mi tri naroda, kao tri anđela s jednim krilom i moramo se zagrliti i letjeti zajedno. A to je isto kao ventilator i propeler, možeš se samo vrtjeti u krug , dok ne smantaš, otprilike takav je vizualno i ples derviša. Mi ćemo se vrtjeti u krug, a Sarajevo će nam uzimati lovu. Pošto fenomenalno razumije te zakone, on je i anđele napravio bogaljima i gurnuo ih je ministru Helezu koji će im onda napraviti reviziju. On će odrediti koji je pravi anđeo, a koji je loš anđeo, te koliko je u postocima nekome anđelu otkinuto krilo. Koji sarajevski šupljaci.

550 godina u zagrljaju smrti

Hrvati kršćani žive s Turcima u raznim oblicima od 1463. godine, odnosno od pada Bosne. Samo devet mjeseci kada je proglašena Herceg Bosna, nismo živjeli s njima, i za to devet mjeseci što smo uspjeli napraviti napravili smo. Znači to je zagrljaj smrti. Mi živimo s muslimanima 550 godina i nema nama slobode ni ičega dok se ne odvojimo, jer mora se znati što je moje, a što tvoje. Živjeti zajedno jedan pored drugog, i to je budućnost Hrvata i drugih naroda na ovim prostorima. Da se zna tko zašto živi. Ja bih toj sarajevskoj čaršiji, a prije svega toj komunističko-islamskoj ekipi Lagumdžiji i Bakiru poručio: „Ja sam dijete Neretve i Mostara, i pravilo je djeteta kad dođe na Neretvu i kad ga starija raja uče plivati, prvo što mu kažu; Ako vidiš da se netko duši i hoćeš da ga spasiš. Doplivaj do njega i prvo ga udari štocem u glavu i onesvijesti ga, a tek onda ga uhvati za kosu i izvuci iz vode. Jer ako mu slučajno daš ruku, udušit ćeš se i ti i on. Znači, moje Sarajevo, ne prdi više. A mojim dragim katolicima i pravoslavcima bih poručio, jer ovo drugo su sve sekte i njima poruke šalju međunarodni konzorciji, pa im ne trebam ja ili neko sličan. Zanimljivo gdje su sekte, protestanti i ostali, nema uopće ratova, nego su ratovi samo tamo gdje je čista kršćanska vjera. To ne odgovara velikim korporacijama koje vladaju Amerikom i svijetom, i možda je zato rat sada u Ukrajini između iste vjere i vjerojatno istog naroda. Nama nije ništa preostalo nego da molimo i pročitajmo što nam je Isus govorio u Ivanovom Evanđelju. To vam je tako. Jer izgleda da mi kršćani ne smijemo imati svoju državu, nama je država u nebu. Zahvaljujući fra Luki, fra Petru, drugu Stipi, drugu Ivi i ostalim pismoznancima, farizejima i lažnim prorocima.

Mržnja svijeta na Isusove
učenike
18 “Ako vas svijet mrzi,
znajte da je mene mrzio prije
nego vas.
19 Kad biste bili od svijeta,
svijet bi svoje ljubio;
no budući da niste od svijeta,
nego sam vas ja izabrao iz svijeta,
zbog toga vas svijet mrzi.
20 Sjećajte se riječi koju vam
rekoh:
‘Nije sluga veći od svoga
gospodara.’
Ako su mene progonili,
i vas će progoniti;
ako su moju riječ čuvali,
da vašu će čuvati.
21 A sve će to poduzimati protiv
vas
poradi imena moga
jer ne znaju onoga koji mene
posla.
22 Da nisam došao
i da im nisam govorio,
ne bi imali grijeha;
no sada nemaju izgovora za
svoj grijeh.
23 Tko mene mrzi,
mrzi i Oca mojega.
24 Da nisam učinio među
njima djela
kojih nitko drugi ne čini,
ne bi imali grijeha;
a sada vidješe
pa ipak zamrziše i mene i Oca
mojega.
25 No neka se ispuni riječ
napisana u njihovu Zakonu:
Mrze me nizašto.
26 A kada dođe Branitelj
koga ću vam poslati od Oca
– Duh Istine koji od Oca izlazi
– on će svjedočiti za mene.
27 I vi ćete svjedočiti
jer ste od početka sa mnom.
16
1 To sam vam govorio
da se ne sablaznite.
2 Izopćavat će vas iz sinagoga.
Štoviše, dolazi čas
kad će svaki koji vas ubije
misliti da služi Bogu.
3 A to će činiti
jer ne upoznaše ni Oca ni
mene.

Piše: Marin Topić /pogled.ba

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

BiH

Na Jaklićkoj planini snimani kadrovi filma o ”Duvandžijama”

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Ramski vjesnik

Scene koje su snimane na Jaklićkoj planini na poseban način su dočaravale teški život duvandžija i borbu za preživljavanje stanovništa.

Na Jaklićkoj planini i Makljenu u Rami, proteklog su vikenda snimani kadrovi dokumentarnog filma o duhanskim putovima koji su vodili iz Hercegovine prema Bosni i obrnuto, kada se iz Bosne išlo u Hercegovinu po duhan.

Već ranije, snimani su dijelovi filma u Grudama tijekom sadnje duhana, zatim misa za ”Duvandžije” na Blidinju, obavljeno je niz razgovora sa još uvijek živućim  Duvandžijama.

U subotu su snimljene zanimljive scene na Blidinju.  Scene koje su snimane na Jaklićkoj planini na poseban način su dočaravale taj teški život i borbu za preživljavanje. U tim scenama  širem gledateljstvu bit će vidljive ne samo teškoće duvandžijskog puta, nego i života stanovništva Rame i drugih mjesta kuda su se kretale duvandžijske družine na svojoj ruti.

U Jaklićkoj planini snimane su scene u autohtonoj obiteljskoj kući Tadića i njezinu okruženju.  Ta ambijentalnost dat će sigurno posebnost igranim scenama ovog dokumentarnog filma.

Projekt snimanja filma o Duvandžijama ideja je Ivice Perića Maradone iz Ždrimaca, Uskoplje. Perić je dobio zanimljiv nadimak Maradona ne zato što svojim izgledom podsjeća na njega, nego zato što je baratao nogometnom loptom kao Maradona. Nažalost, u ratu je ranjen u nogu te se morao oprostiti od nogometa.

Za Ramski vjesnik Perić je o svojoj produkciji za film kazao: ”Ideja za film je došla od mojih djedova i oca, jer su i oni išli u Hercegovinu po duhan kako bi ga dalje preprodavali i tako zarađivali za život. Zanimljivo je da su do sada uglavnom snimani filmovi o švercu duhanom u Hercegovini. Ovo je prvi slučaj da je Bosna vezana za taj duhan. Ljudi su odavde iz Bosne išli u Hercegovinu i vraćali se sa duhanom. Zamolio sam Josipa Mlakića da napiše scenarij i projekt je dobro podržan od Fonda za kinematografiju iz Sarajeva i HAVC-a iz Republike Hrvatske.

Ljudi su ovdje preživljavali od šverca duhanom, a mlađi to ne znaju. U filmu ćemo vidjeti kroz koja su sve područja ljudi prolazili i što su sve doživljavali. Započeli smo snimanje u Grudama gdje se najviše duhana i sadilo te smo obavili niz razgovora sa živućim švercerima duhana iz Hercegovine, ali i iz Bosne.

Snimali smo upravo taj put kuda se nosilo duhan. Najviše materijala za film dobili smo upravo od samih sudionika šverca duhanom i pokušavamo praviti rekonstrukciju njihova putovanja i svega što su na tim putovima proživjeli.” Scenarij za film je napravio naš poznati književnik i scenarista Josip Mlakić, također iz Uskoplja.

O svom radu na scenariju Mlakić je za Ramski vjesnik rekao: ”Što se tiče ove teme dosta sam je istraživao. Ali to nije trebalo puno istraživati jer mit o švercu duhanom živi u svim ovim krajevima, od Hercegovine, pa preko Rame i sve do Srednje Bosne odakle su ljudi odlazili u Hercegovinu po duhan i krijumčarili ga, jer je to jedno vrijeme bio jedini način opstanka za pojedine ljude. U tim istraživanjima naišao sam na dosta zanimljivih podataka. Jedan od takvih je da je tog hercegovačkog duhana koji se švercao bio ljubitelj i Staljin.

Nedavno sam čuo i da je ministar vanjskih poslova Rusije Lavrov ljubitelj hercegovačkog duhana”. Za pripremu scenarija Mlakić je istraživao povijest sadnje duhana na ovim prostorima, dolazak duhana u Europu i ove krajeve u 17. stoljeću kada se pojavio. Zanimljivo je da je u tim prvim danima pojave duhana u nekim europskim zemljama bila propisana smrtna kazna za uživanje u njemu.   ”Do sada je snimljeno sve od samog početak, od sadnje, branja i sušenja duhana i razgovaralo se sa jako puno sudionika tih događanja.

To su mahom ljudi u kasnoj životnoj dobi i čini mi se da smo se za ovaj film odlučili u posljednji čas. Sniman je također i dio razgovora u Uskoplju s ljudima koji su se time bavili. Završne scene su ovdje, jer su putovi išli preko Vrana, Draševa, Raduše i Vranice, a odatle dalje”, kazao je Josip Mlakić o dosadašnjem snimanju filma. Projekt snimanja filma duhanskih putova dobio je podršku iz Fonda za kinematografiju iz Sarajeva i dio sredstava stigao je iz Hrvatskog audio-vizualnog centra.

Na taj način financijska konstrukcija za ovaj film je zatvorena. Snimatelj filma je većim dijelom Mirko Pivčević, poznati hrvatski snimatelj koji radi sa Kristijanom Milićem, Arsenom Oremovićem i nizom drugih hrvatskih i svjetskih redatelja. Određene scene je snimao i Zdenko Jurilj koji je do sada snimio cijeli niz dokumentarnih filmova među kojima se izdvaja Bijeli put. Ovaj film je nedavno premijerno prikazan. Tu je i njegov film Dom koji je na ovogodišnjem Sarajevo film festivalu dobio specijalno  priznanje žirija. Statisti za film su uglavnom iz Uskoplja.

Drugi dio ekipe je iz producentske kuće Kadar iz Širokog Brijega gdje će se film, najvjerojatnije i montirati sa kompletnom postprodukcijom. Budući da je riječ tek o snimanju još se ne može govoriti o tome gdje će biti i kada prikazan ovaj film. Ovo snimanje na Jaklićkoj planini još jednom je pokazalo da ovakve lokacije u Rami mogu ponuditi originalnu scenografiju bez bilo kakvih kulisa. Dodajmo ovome da je na Draševu snimljen jedan od najvećih filmskih kadrova u duljini od pet kilometara koji je napravi Veljko Bulajić u filmu ”Neretva”.

Hercegovački proizvođači duhana traže od države da se ponovo otvore otkupne stanice

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

Dragan Čović: Da nije bilo Herceg Bosne Hrvati ne bi opstali u BiH

Objavljeno

na

Objavio

FENA

Predsjedavajući BiH Predsjedništva Dragan Čović, koji je i hrvatski član državnoga vrha, izjavio je u subotu u Mostaru da su utemeljenjem Hrvatske zajednice Herceg Bosne na današnji dan 1991. Hrvati osigurali opstanak u BiH te je poručio kako će se razočarati oni koji očekuju da će Haaški tribunal pravomoćnom presudom šestorici dužnosnika Herceg Bosne kriminalizirati sve Hrvate.

“Da nije bilo toga (Herceg Bosne) teško da bi bilo hrvatskog naroda. Hrvati sigurno ne bi bili politički narod niti bi mogli zagovarati jednakopravnost. S te strane, velika zahvala onima koji su imali snage i mudrosti da donesu ključne odluke kako bi se zaštitio hrvatski narod”, rekao je Čović u izjavi za medije.

On je sa čelnicima Hrvatskog narodnog sabora BiH koji okuplja najveće hrvatske stranke u BiH, te predstavnicima Hrvatske zajednice Herceg Bosne položio vijence i zapalio svijeće ispred središnjeg spomen obilježja poginulim hrvatskim braniteljima na Trgu hrvatskih velikana u Mostaru.

“Diljem BiH i Hrvatske danas se pale svijeće i prisjećamo se teških vremena, vremena za povijest. Hrvatska zajednica Herceg Bosne je vrijeme ponosa, ona ima prevelik značaj”, rekao je Čović.

Upitan što očekuje od drugostupanjske presude šestorici dužnosnika Herceg Bosne, Čović je kazao kako se radi o časnim ljudima koji osobno nisu počinili nijedan zločin ili udruženi zločinački pothvat.

Izrazio je očekivanje kako će u sudskom pravorijeku biti uklonjeni navodi o kolektivnoj krivnji bh. Hrvata. “Mnogi očekuju da se kriminalizira sve što ima veze sa hrvatskim narodom, no bit će razočarani”, istaknuo je hrvatski član Predsjedništva BiH.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari