Pratite nas

Kolumne

Idemo u obranu od virusa, ali na ustavan način!

Objavljeno

na

Čitamo ovih dana kako države po svijetu uvode izvanredno stanje zbog sprječavanja širenja zaraze korona virusom. Enciklopedija kaže da je izvanredno stanje ono „u kojem se zbog pojave izvanrednih okolnosti (ugroženosti: zdravlja i života građana, mira i sigurnosti drž. poretka) ne primjenjuje određen broj pravnih normi, već se mjesto njih primjenjuju druge, za takav slučaj predviđene norme; te se norme obično odnose na prava i slobode građana, te na organizaciju i nadležnost različitih drž. tijela, od reda policijskih i sudbenih. Izvanredno stanje nastupa zbog ratne opasnosti, velikih elementarnih nepogoda i sl., a proglašava se aktom najviših organa drž. vlasti“.

U Republici Hrvatskoj najviša tijela državne vlasti nisu proglasila izvanredno stanje, niti ratno stanje zbog neposredne ugroženosti stanovništva korona virusom. Borba protiv virusa spuštena je ispod sustava domovinske sigurnosti na razinu sustava civilne zaštite, koji se uglavnom bavi otklanjanjem posljedica elementarnih katastrofa (no, ni katastrofa nije proglašena). Stožer civilne zaštite Republike Hrvatske tijekom „rata protiv korona virusa“ donio je niz korisnih mjera. Neke mjere Stožera, međutim, zadiru u ustavom zajamčene slobode i prava. Stožer civilne zaštite Republike Hrvatske donio je 23. ožujka 2020. godine „Odluku o zabrani napuštanja mjesta prebivališta i stalnog boravka u Republici Hrvatskoj“ (Klasa: 810-06/20-01/7 URBROJ: 511-01-300-20-14). Odluku je potpisao „Načelnik stožera, potpredsjednik vlade i ministar unutarnjih poslova dr. sc. Davor Božinović“ (Odluka o zabrani napuštanja mjesta prebivališta i stalnog boravka u Republici Hrvatskoj).

U kojem smo stanju, ratnom, izvanrednom, ugroženom?

Ustav Republike Hrvatske u članku 16. kaže: „Slobode i prava mogu se ograničiti samo zakonom da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje“. Odluka Stožera nije zakon. Zakon o ograničavanju ustavnih sloboda i prava donosi Hrvatski sabor. Sustavu civilne zaštite Ustav ne dopušta donošenje zakona i uredaba sa zakonskom snagom. Njegov djelokrug rada omeđen je Zakonom o sustavu civilne zaštite.

U čl. 17 Ustava piše: „U doba ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti države, te velikih prirodnih nepogoda pojedine slobode i prava zajamčena Ustavom mogu se ograničiti. O tome odlučuje Hrvatski sabor dvotrećinskom većinom svih zastupnika, a ako se Hrvatski sabor ne može sastati, na prijedlog Vlade, i uz supotpis predsjednika Vlade, predsjednik Republike“. Odluku o ograničavanju slobode kretanja donio je Stožer civilne zaštite u vrijeme kad Hrvatski sabor redovito zasjeda. No i kad ne bi redovito zasjedao, Stožer civilne zaštite ne bi mogao svojom odlukom ograničiti slobodu kretanja, već bi to morao napraviti Predsjednik Republike uz supotpis predsjednika Vlade.

U čl. 88 Ustav propisuje: „Hrvatski sabor može, najviše na vrijeme od godinu dana, ovlastiti Vladu Republike Hrvatske da uredbama uređuje pojedina pitanja iz njegova djelokruga, osim onih koja se odnose na razradu Ustavom utvrđenih ljudskih prava i temeljnih sloboda, nacionalna prava, izborni sustav, ustrojstvo, djelokrug i način rada državnih tijela i lokalne samouprave“. Odluka Stožera civilne zaštite o zabrani napuštanja mjesta prebivališta i stalnog boravka zadire u Ustavom utvrđena ljudska prava i temeljne slobode. Hrvatski sabor nije i ne može prenijeti nikome pravo da umjesto njega uređuje Ustavom utvrđena ljudska prava i temeljne slobode.

U nas se već danima govori o ratu protiv korona virusa. U čl. 100 Ustava govori se o ovlastima Predsjednika Republike u ratno doba. Predsjednik Republike, propisuje Ustav, „na temelju odluke Hrvatskoga sabora“ objavljuje rat i zaključuje mir. Odluke Hrvatskoga sabora o ulasku u rat (protiv korona virusa) nema. Zdravorazumski je zaključiti kako po završetku toga „rata“ Predsjednik Republike ne će zaključiti mir „na temelju odluke Hrvatskoga sabora“.

Odlukom se ne ograničava sloboda kretanja

U čl. 101 Ustava među ostalim piše: „U slučaju neposredne ugroženosti neovisnosti, jedinstvenosti i opstojnosti države, ili kad su tijela državne vlasti onemogućena da redovito obavljaju svoje ustavne dužnosti, Predsjednik Republike može, na prijedlog predsjednika Vlade i uz njegov supotpis, donositi uredbe sa zakonskom snagom“. U trenutku donošenja Odluke Stožera civilne zaštite o ograničavanju kretanja, tijela državne vlasti rade redovito i obavljaju svoje ustavne dužnosti.

Slobodom kretanja bavi se čl. 32 Ustava. I on je poprilično ustavnopravno neugodan za navedenu Odluku koja se tiče svih Hrvatica i Hrvata. On određuje: „Svatko tko se zakonito nalazi na teritoriju Republike Hrvatske ima pravo slobodno se kretati i birati boravište. Svaki državljanin Republike Hrvatske ima pravo u bilo koje doba napustiti teritorij države i naseliti se trajno ili privremeno u inozemstvu i bilo kada se vratiti u domovinu“. Ključno je, međutim, ovo: „Pravo kretanja na teritoriju Republike Hrvatske, pravo ulaska u nju i izlaska iz nje može se iznimno ograničiti zakonom, ako je to nužno radi zaštite pravnog poretka, ili zdravlja, prava i sloboda drugih“. Opća je procjena i službena ocjena u slučaju zaraze korona virusom da treba ograničiti pravo kretanja. Ograničenje kretanja može se samo iznimno ograničiti isključivo Z A K O N O M. Ne čak ni uredbom sa zakonskom snagom, kamoli bilo čijom Odlukom. Ni u kojem Ustavom propisanom slučaju odlukom se ne može ograničiti sloboda kretanja.

Gdje je nestao Hrvatski sabor?

Iz Ustava proizlazi da je sloboda kretanja temeljna sloboda. Može se ograničiti samo Zakonom. Zakone donosi Hrvatski sabor. Vlada donosi uredbe. Vlada ne može donositi uredbe, niti je Sabor na to može ovlastiti ako se uredbe odnose na Ustavom utvrđena ljudska prava i temeljne slobode. Uredbe su podzakonski akti niže pravne snage. Kamoli odluke i upute Stožera civilne zaštite. Pravo na slobodno kretanje može se dakle ograničiti samo IZNIMNO, ZAKONOM i DA BI SE ZAŠTITILO ZDRAVLJE LJUDI. Zašto Hrvatski sabor nije donio mjerodavan zakon i hoće li ga donijeti u ovom trenutku nije poznato. U ovom trenutku Stožer civilne zaštite postavljen je iznad Hrvatskoga sabora, što je izvan okvira ustavnoga poretka.

Treba reći kako Ustav predviđa mogućnost kad se Sabor ne može sastati. Tada Uredbe sa zakonskom snagom donosi Predsjednik Republike. Samo tada uredbe imaju snagu zakona i mogu uređivati temeljnopravna pitanja. No, te uredbe vrijede ograničeno, dok se ne steknu uvjeti sazivanja Sabora i one vrijede dalje samo ako ih Sabor potvrdi. Kao što znamo Vlada, ili neka njezina tijela niže razine, ne može samostalno ništa uređivati, osim iznimno, kad je Sabor za to ovlasti. Je li ju je proteklih dana Sabor ovlastio, nije mi poznato.

Stožer civilne zaštite ima pravo donositi odluke i upute koje provode stožeri civilne zaštite jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave. Odluke i upute donose se radi zaštite života i zdravlja građana, očuvanja imovine, gospodarske aktivnosti i okoliša te ujednačavanja postupanja pravnih osoba i građana. Stožer civilne zaštite ne donosi zakone i uredbe, već odluke i upute. Odlukama i uputama ne mogu se ograničavati prava koja se ustavnopravno mogu ograničiti jedino zakonom (Hrvatski sabor) ili uredbom sa zakonskom snagom (Predsjednik Republike). I kaj za kraj? Idemo svi zajedno u obranu od virusa, ali na ustavan način. U suprotnom, nismo se odmakli od Titova naputka da se ne treba držati zakona (Ustava) ko’ pijan plota! Obrana od i borba s korona virusom ne bi nas smjele ni na kojoj razini državne vlasti omesti u zaštiti ustavnog poretka.

PS

Poštovani čitatelji, tijekom ove pošasti držite se temeljnih zdravstvenih uputa. Pouzdane informacije o zarazi i virusu pronaći ćete na stranicama Hrvatskoga zavoda za javno zdravstvo i na stranicama koronavirus.hr. Uz to nos mi veli kako je neobično važno ne samo u kriznim situacijama domovinske sigurnosti čuvati ustavni poredak, nego i jačati osobni imunitet, osobito rizičnih skupina. Jačanje imuniteta sigurno nije protuustavno. U tom pogledu svim dosadašnjim uputama zdravstvene struke pridružujem recept u nastajanju iz osobne civilne zaštite. U kućnom laboratoriju, na pristojnoj udaljenosti od ukućana, radim pripravak za jačanje imuniteta, kao jednoga od ključnih čimbenika aktivne borbe protiv virusa. Naime, kaj. Eksperimentiram s medom, češnjakom, đumbirom i limunom. Tražim, ne eliksir života, već pravi im omjer za snažan imunitet. Vjerujem da ću ga naći prije negoli bude pronađeno cjepivo protiv korona virusa. Uz to, dok sam u samoodjeljenju s ograničenom slobodom kretanja, osim što čitam Ustav i obavljam „on line“ konzultacije, redovito se pomolim sv. Alojziju – ispravnom putokazu odnosa prema svim totalitarističkim virusima koji su ga snašli, a ni pred jednim nije prignuo koljena.

Nenad Piskač/HKV

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Dujmović: Povijesna prilika za Hrvatsku, povijesna prilika za Plenkovića

Objavljeno

na

Objavio

Kako sad stvari stoje, čini se da smo u ovom derbiju s korona virusom dobili prvo poluvrijeme. Sad je na dnevnom redu drugo poluvrijeme gdje gospodarstvo istrčava na teren, a onda po potrebi imamo produžetke! Nadam se ne i penale!

Hoćemo li pobijediti, odnosno preživjeti? Više nema dileme, pobjeda je naša, opstat ćemo, ovo nije kraj svijeta kako je na početku izgledalo, samo je pitanje cijene koju ćemo platiti. Ljudske, u ljudskim životima i gospodarske u kontekstu ekonomskog preživljavanja. Jer, u ova prva tri tjedna krize, čak je 12 tisuća ljudi dobilo otkaz. Više od 400 tisuća ljudi dospjelo je na minimalac! Svaki treći zaposleni! Samo je u ugostiteljstvu podijeljeno ekspresnih 4 tisuće otkaza. Otkaz je dobilo i 1300 blagajnica. Uzmemo li da je kriza u svijetu krenula prije kakva dva- tri mjeseca, do ćemo cjepiva imati najranije za godinu dana, optimistički djeluje da je prve lijekove protiv korone Amerika već pustila u optjecaj (za sada samo u bolnicama)! Kraj se dakle ipak nazire, iako nije blizu kako ovaj optimistični uvodnik sugerira, piše Tihomir Dujmović u kolumni za Direktno.hr

Beroš, Capak i Markotić, tri heroja ove naše drame napravili su fantastičan posao, kupili vrijeme da se nacija pripremi za neizbježni udar, izbjegli niz zamki u koje su druga zdravstva odmah upala i danas kontroliraju situaciju. Oni dakako ne mogu zaustaviti virus, ali su uspjeli do te razine usporiti njegovo širenje, da su dali dovoljno vremena ostatku zdravstva i ostatku države da se pripreme za ono što dolazi. Italija i Španjolska su u ovim pripremama zakazale kao nitko drugi i plaćaju najkrvaviji ceh te fatalne grješke. Obje dnevno danima broje tisuću i pol mrtvih! Politički gledajući, njihove vlade su fatalno zakasnile,hrvatska Vlada je shvatila da problem treba prepustiti u ruke struke, ne miješajući se u njihov posao. Samo zato jer notorna politika nije svoje prste umiješala, već se trojici eminentnih stručnjaka dopustilo da stvar uzmu u svoje ruke, a Vlada se postavila kao gola logistika, mi danas ne brojimo stotine mrtvih.

Američka vlast primjerice, koja gotovo prkosno nije htjela uzeti solidne njemačke testove za testiranje, na brzinu je napravila svoje, koji su se pokazali katastrofalnima i tu su izgubili ključnih mjesec dana! Zato su danas u predvorju užasa! Prijatelj iz Amerike mi javlja da tamo nema besplatnih testiranja na koronu! Slična iskustva sam čuo i za Englesku. Hvala Bogu da smo mi sačuvali javno zdravstvo! Dakle, nakon što je dobio prvo poluvrijeme u ovom derbiju života i smrti Andrej Plenković sada ulazi u drugo poluvrijeme koje neće biti ništa manje važno. Ali, tu neće biti dovoljno izmaknuti se! Gospodarstvo koje je potpuno stalo, gospodarstvo koje bilježi u samo par tjedana 12 tisuća ekspresnih otpuštanja i 400 000 radnika koji su na minimalcu, traži odvažnog genijalca. Povuče li pametne poteze kao u prvom poluvremenu, Vlada će ne samo spasiti nego moguće i preporoditi Hrvatsku, zakažu li na ovom pitanju, već će se sutra zaboraviti veličanstveni Vili Beroš!

Sinoć je premijer izložio nove mjere i premda je prerano za temeljitu analizu, prve reakcije govore da su mjere, u prvom redu kao socijalne mjere, posve pogođene. Poslušao je struku glede grješaka u prvom paketu mjera, a onda je do te mjere uvažio poslodavce, da prve pohvale stižu iz centrale HUP-a. Ne sjećam se kad je HUP ovako neuvijeno hvalio neke Vladine mjere! No, ove mjere još uvijek nisu ulaganje u gospodarstvo u smislu njegova pokretanja. Ovo su sjajne socijalne mjere koje čuvaju radna mjesta, ali ne pokreću privredu. Za Zdravka Marića je nedavno notorni Radimir Čačić (koji ideološki ne može protiv sebe, pa tako u zadnjem intervjuu traži da se baš sad napravi revizija braniteljskih mirovina, ne i partizanskih, one ga ne smetaju, ali i da se prestane s mirovinama za pripadnike HVO-a!) rekao da je Marić izvrstan računovođa, ali bez širine i znanja za ovakve situacije. Donekle je teza točna i Marić se do sada i pokazivao tek kako odličan računovođa. Ali sada Hrvatskoj opsesivno treba i čovjek koji u gospodarstvu ima viziju,hrabrost i lucidnost! A Marić jest ekspert, ali samo za one relacije u kojima kroz prihode treba zadovoljiti rashode. Vjerojatno je to dovelo do toga da je u prvom paketu mjera naložio odgodu plaćanja poreza čak i za one kojima je Vlada, primjerice trgovcima, zabranila rad! Kako možete tražiti odgodu plaćanja poreza za dane u kojima mi niste dali da zaradim za te poreze?
Vladi je potreban snažan potpredsjednik za gospodarstvo

U novom paketu Vladinih mjera ta je mjera ispravljena, a osim toga dio poduzeća će djelomično ili u cijelosti biti oslobođen od svih poreznih obveza. Vlada je donijela i odluku da se poduzetnicima PDV naplaćuje tek po naplati fakture. Revolucija je to koju čekamo godinama i nadamo se da neće trajati koliko i epidemija! Tu je još niz raznih poreznih olakšica i nema dvojbe da su u socijalnom smislu ove mjere iznimno korisne. No, Ljubo Jurčić je još dok se slagao zadnji proračun rekao da je Marić odličan za slaganje rashoda i prihoda, ali da tu nema razvoja Hrvatske. Za razvoj Hrvatske trebamo odlučnog potpredsjednika Vlade za gospodarstvo kojeg nemamo, a bez njega nema ni razvoja naše privrede, jer nitko ne zna kamo ide ovaj brod, reći će Jurčić krajem prošle godine! I to je istina. Niti jedna grana hrvatske privrede se nije razvijala kao input velikih Vladinih mjera jer mi u Vladi takvog golgetera nemamo. Niti smo takve golove zabijali i kad je Ljubo Jurčić sjedio u Banskim dvorima. Sad ćemo vidjeti hoće li ovo biti prva Vlada koja će istinski pokrenuti gospodarstvo, jer je ova kriza prilika. Plenkovićeva Vlada je na samom početku povukla odličan potez: jamčenje isplate minimalca u iznosu od 3250 kuna plus odgoda plaćanja svih davanja. Sada je taj iznos podignut na 4000 kuna, plus davanja, što je cifra iznad minimalne plaće. Izvrsna mjera koja čuva radna mjesta. Ovo podizanje iznosa i paralelno prihvaćanje otpisa poreznih davanja, pokazuje da se grješka shvatila, ispravila i da se gospodarstvo ozbiljno spašava.

Danas u Hrvatskoj realno radi oko 700 000 ljudi, ostatak od broja koji je na minimalcu, više manje počiva na proračunu, dakle mi smo za sad neka donja sidra postavili. Ali, sad trebate Luku Modrića! Sad treba krenuti s investicijama u gospodarstvu kako bi ga pokrenuli jer ćemo inače bankrotirati. Ovo je povijesna i usuđujem se reći zadnja šansa za renesansu hrvatske poljoprivrede. Sad je tren za formiranje stožera za poljoprivredu koji bi potanko snimio stanje i tražio konkretne Vladine poteze. Naime, Vlada će ako stvarno želi renesansu naše poljoprivrede morati ojačati postojeće OPG-ove jer oni su jedino sjeme nove, moderne, zdrave hrvatske poljoprivrede. Morat će donijeti zakonske odredbe koje baš tim OPG-ovima primjerice omogućavaju preko noći obradu puno većeg zemljišta, trebat će upumpati u njih novce, pomoći im oko distribucije proizvoda.
Potrebno je jačati hrvatsku poljoprivredu

Danas kad svjetska trgovinska organizacija upozorava da će korona virus dovesti do manjka hrane na kugli zemaljskoj, danas kad je dakle na dnevnom redu preživljavanje, to je zapravo kapitalni program i projekt koji stoji ispred Vlade. Nisam siguran da su naša ministarstva kapacitirana za ovako velike poteze. U tom smislu valja apostrofirati činjenicu kako jučer hrvatski povrćari javljaju da su im trgovački lanci odbili uzimati robu! Zašto? Pa zbog jeftinog uvoza na kojem trgovački lanci inzistiraju i dalje! Hrvatski voćari i povrćari tvrde da su osim toga trgovci zadržali svu zaradu od smanjenja PDV-a na 13 posto i da bi im država umjesto sadašnjeg modela potpore trebala pomoći tako da svima koji svoju robu prodaju preko računa subvencionira tih 13 posto PDV-a, a ne da to uzimaju trgovci. S druge strane trebalo bi vidjeti kako je moguće da su trgovački lanci odbili hrvatsku robu? Zašto država OPG-ovima sada ne bi odblokirala račune i dala im bespovratni poticaj da krenu u ekspanziju? Zašto im se doslovno ovaj tren ne pomogne da znaju koliko sijati ovo proljeće? Nije li idealan trenutak da se država sad umiješa u ovu problematiku?

Zašto su tržnice zatvorene za poljoprivrednike? Po čemu je primjerice ribarnica u Zagrebu na Kvaternikovom trgu zaštićenija od poljoprivrednika kojeg na istoj toj tržnici nema? Javlja mi prijatelj ribar s otoka da jednostavno nema kome prodati ribu jer je država zatvorila sve restorane i ribarnice, čak je i otkupna stanica ribe zatvorena. Ali država koja mu je sve to zatvorila šalje račun za naplata koncesije za izlov od 15 tisuća kuna! Umjesto da se takvom čovjeku pomogne da zaposli još pet ribara sve se čini da čovjek odustane od svega. More je takvih primjera. Nisam siguran da će bez sugestija poduzetnika, eminentnih ekonomista i ljudi od iskustva, ministri koji su prije par mjeseci posjednuti u fotelje imati snage, znanja i odlučnosti osigurati renesansu hrvatske poljoprivrede. A to je povijesni zadatak koji stoji ispred ove Vlade. Jer, nema jamstava da će Unija ovako strukturirana preživjeti. Nema jamstava da ćemo ubuduće dobivati barem ona ista sredstva koja smo dobivali iz Unije. Ni za što nema jamstava u svijetu u kojem svi čekamo vijest da li je porastao broj mrtvih! U takvoj situaciji, mi smo u povijesnoj prilici da ispravimo fatalne grješke moderne hrvatske države, a to je u prvom redu potpuno uništena poljoprivreda.

Dakako, postavlja se pitanje od kuda novci za taj preporod? Treba ga naći u proračunu bez obzira na krizu. Ako nam je proračun 150 milijardi kuna, jedini je način da se od svakog ministarstva zatraži da smanji svoje rashode za deset posto i da se s tim novcem upumpanim u poljoprivredu krene u taj projekt. Mi za razne udruge iz proračuna izdvajamo gotovo milijardu i pol kuna i ovo je pravi trenutak da se taj novac isto tako prenese u gospodarstvo. Kao što je potrebno doslovno prisilnim zakonom objediniti male parcele kako bi poljoprivredna proizvodnja bila ozbiljna. Sve je to planirano detaljno 2008 godine, ali nije postojala politička snaga niti odlučnost, čak niti svijest o fatalnosti te potrebe. Hoće li je biti sada?
Europska unija više ni ne postoji

Kako ovakva kriza ima osim zdravstvenih i gospodarskih i redovite političke reperkusije, one će doći na samom kraju. U Italiji i Španjolskoj već raste otpor prema Bruxellesu jer Njemačka ne dozvoljava emitiranje euro obveznica i nejasno će kako će prijepor završiti, ali riječ je o prvom europolitičkom cehu koji ispostavlja korona virus. Unija kao jedinstvena cjelina gotovo da ne postoji jer se danas Unija ne može dogovoriti čak niti kako se braniti od korona virusa. U Belgiji ljudi mogu samo iznimno izlaziti, u susjednoj Nizozemskoj praktički nemate ograničenja glede izlazaka! Što se vi možete dogovoriti, ako čak niti oko ovog nema konsenzusa? Uspije li Plenković nakon sjajnog prvog poluvremena blistati i u drugom,a mjere koje je sinoć najavio obećavaju i pokazuju da se sluša poduzetnike, amortizirat će sve političke probleme koji su mu na vidiku.

SDP ponavlja više manje stare socijalističke mantre oko potrebe smanjenja plaća i uvođenja uravnilovke, a naročito smanjenja plaća političara što je najjeftinija politička demagogija koja će možda stvoriti osjećaj podjednakog podnošenje ove krize, ali realno ne znači baš ništa. Glede smanjenja plaća u javnom sektoru na čemu oporba inzistira, valja istaknuti da Hebrang reflektirajući se na krizu 2008. godine ističe: “Tu smo napravili najveću grješku jer smo smanjenjem plaća zapravo smanjili i potrošnju! Do sada ništa boljeg od ovih SDP-ovih prijedloga, nismo čuli niti s desnice gdje osim par saborska nastupa Mostovaca i dvije Škorine Facebook objave, koje isto tako plivaju na valu starog populizma koji traži smanjenje plaća političarima nismo ništa novog čuli. Što je tragedija svoje vrste.

U ovo vrijeme hrvatska desnica bi morala iznjedriti pet ekonomskih stručnjaka koji bi dali svoj detaljni plan izlaska iz ove strašne krize ako želi pokazati snagu i ako želi naciji poručiti da su oni rješenje. To bi u ovom trenutku bilo kapitalno za njihov respekt! Uspije li Plenković u ovoj konkurenciji gdje mu lijevi traže stare populističke mjere primjerene Prvom svibnju i grahu u Maksimiru, a desni zapravo šute, uspije li iznjedriti prave poteze, stabilizirati privredu, a onda uistinu i revitalizirati poljoprivredu, to će biti njegov potpuni trijumf. Ne pripremi li nakon ovih socijalnih mjera, konkretne razvojne mjere u prvom redu za poljoprivredu, ponove li se ona početna mucanja gdje se umjesto da su se odmah otpisivala davanja, tražilo da se ona plate s odgodom dok se ljudima faktički zabranjivalo da rade, bude li netaktičan u pregovorima sa sindikatima koji mu tek predstoje, Plenković će sigurnu pobjedu pretvoriti u veresiju! Povijesna prilika za Hrvatsku, povijesna prilika za njega!

Tihomir Dujmović/Direktno.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Htjeli smo biti zdravi u bolesnom svijetu

Objavljeno

na

Objavio

Foto: EPA

Što je Urbi et Orbi

Urbi et Orbi (“gradu [Rimu] i svijetu”) bio je uobičajeni uvod rimskih objava. Izraz danas označava Papino obraćanje i apostolski blagoslov namijenjen gradu Rimu i cijelom svijetu. Blagoslov se svakog Uskrsa i Božića slavi u Rimu sa bazilike sv. Petra.

Dio Urbi et Orbi blagoslova je otpust svih privremenih kazni zbog grijeha, kroz oprost priložen u Papinu blagoslovu. Božićni i Uskrsni blagoslovi prenose se diljem svijeta preko Europske radiodifuzne unije. Oslobođenje i oproštenje grijeha nije namijenjeno samo ljudima nazočnim na trgu sv. Petra, nego svima koji obrednu ceremoniju prate na televiziji ili radiju.

Prije blagoslova, Papa se obraća građanima grada Rima i svijetu, sa pozdravima na mnogim svjetskim jezicima. Urbi et orbi se na trgu sv. Petra koristi i za Papinu inauguraciju, te vrlo rijetko za blagoslov hodočasnika i svetkovina.

Glavna završna izreka na kraju blagoslova glasi:

Et benedictio Dei omnipotentis, Patris et Filii et Spiritus Sancti descendat super vos et maneat semper.

(“I neka blagoslov Svemogućeg Boga, Oca, Sina, i Duha Svetoga siđe na vas i ostane s vama zauvijek”).

Papa Franjo detektira duhovne probleme  na planeti

Vidno zabrinut papa Franjo je 27. ožujka 2020. godine u 18,00 sati predvodio klanjanje i blagoslov sa Presvetim Oltarskim Sakramentom na praznom trgu svetog Petra u Vatikanu. Za razmatranje je odabrao tekst iz evanđelja po Marku 4, 35. – 41., sa naslovom „Stišana oluja“ ili

Isus smiruje oluju

Kad se spustila večer, Isus reče učenicima: ‘Prijeđimo na drugu stranu jezera.’  Oni otpustiše narod i povezoše ga u lađici iz koje je propovijedao. Za njima se otisnu i druge lađice.  Odjednom se podiže silna oluja. Visoki valovi počnu se prelijevati u lađicu tako da se gotovo posve napunila vodom. Isus je spavao na krmi s glavom na jastuku. U panici su ga probudili vičući: ‘Učitelju! Zar ti uopće ne mariš što ćemo izginuti?’ Isus se probudi, zaprijeti vjetru te reče moru: ‘Utišaj se! Umukni!’ Vjetar prestane i nastane velika tišina. On upita učenike: ‘Što ste se toliko prestrašili? Zar još nemate vjere?’ Oni su bili silno prestrašeni. Pitali su jedan drugoga: ‘Pa tko je on da mu se i vjetar i more pokoravaju?’

Problemi svjetskih razmjera

Papa Franjo je u svom nagovoru spomenuo niz duhovnih svjetskih problema koji opterećuju sve narode svijeta: pohlepa za profitom, materijalizam, omamljenost žurbom života, lažne sigurnosti, loše navike, egoistični osjećaj naših sposobnosti za sve, neposlušnost Božjim pozivima, neosviještenost raznim nepravdama i svjetskim ratovima. Nakon nabrojenih duhovnih promašaja suvremenog čovjeka i svijeta papa Franjo vrlo hrabro zaključuje: „ Nismo slušali krik siromaha i našega teško bolesnog planeta. Nastavili smo nesmiljeno dalje misleći da ćemo uvijek ostati zdravi u jednom bolesnom svijetu.“ Papa Franjo dva puta za redom spominje bolest, i to bolest planeta i bolest svijeta.

Dakako da tu misli na duhovnu bolest. Možda su vrlo rijetki ljudi diljem svijeta primijetili da papa Franjo daje oštru kritiku postojećem duhovnom stanju svih naroda u svijetu. Ako ispravno i doslovno shvatimo Papin „ Urbi et Orbi“, onda je neminovan zaključak da su te riječi upućene svakom čovjeku na kugli zemaljskoj, vjernicima i onima koji to nisu. Još je značajnije  da su izrečene misli dio pobožnosti klanjanja pred Presvetim Oltarskim Sakramentom, gdje neki ne bi očekivali tako „ oštre“ riječi.

Obično vjernici u propovijedima i razmatranjima Pape, biskupa ili svećenika očekuju blagi govor, nagovor u kojem nema oštrine misli, „rezantnih“ zaključaka. Možda su mnogi vjernici gledajući i slušajući papu Franju očekivali da se što prije dogodi željeni potpuni oprost od svih grijeha, te su te riječi, tu poruku vrlo brzo preskočili i zaboravili.

Važno je vratiti se  ponovno tekstu i čitati razmatranje pape Franje na temelju evanđelja svetog Marka. Ja osobno također stavljam naglasak na početak razmatranja: „ Gusta se tama nadvila nad naše trgove, ulice i gradove; zagospodarila je našim životima ispunivši sve zaglušujućom tišinom, pustoši i prazninom, koja paralizira sve na svom putu: to se može osjetiti u zraku, to se može osjetiti u gestama, pogledi to govore. Uplašeni smo i izgubljeni. Poput učenika iz evanđelja iznenada nas je zahvatila neočekivana žestoka oluja. Shvatili smo da se nalazimo na istoj lađi, svi krhki i dezorijentirani…“ Tim mislima papa Franjo ulazi duboko duhovno psihološki u pitanje sadašnjeg trenutka. Ima puno onih koji ne simpatiziraju papu Franju, jer im je još uvijek u dubokom sjećanju ostao papa Ivan Pavao II. Ali ako si čovjek dadne truda i analizira sve što papa Franjo govori to ima duboku duhovno vjersku dubinu.

Činjenica je također da papu Franju mediji ne citiraju u snažnim, moćnim mislima, poput rečenice da živimo u bolesnom svijetu ili da je Europa bolesna baka. Vjerojatno je malo medijskih djelatnika to zapazilo. Ili ako su zapazili i pročitali, olako su prešli preko tih misli. Medijima je papa Franjo interesantan samo u onim nastupima koji su kao neko odudaranje i odstupanje od tradicionalnog, stiliziranog imidža pape i papinstva.

Takvom selektivnošću medija puno toga u stvari šira vjernička populacija diljem svijeta ne zna za autentične stavove pape Franje. Kao na primjer izjava „ bolesna baka Europa.“ Nitko od medija nije se uhvatio te konstatacije. Ako papa nešto dobro detektira, „ pogađa u sridu“, to mediji najčešće prešućuju.

Papa Franjo u razmatranju „ Urbi et Orbi“ budi nadu i daje putokaz

Da bi se iščekivalo i događalo bolje sutra za čitavo čovječanstvo, papa Franjo predlaže da izaberemo ono što je važno, da prolazno i nepotrebno odvojimo od vječnih vrednota. Vrijeme je da tijek naših osobnih života usmjerimo prema Isusu. Da pozovemo Isusa u naše lađe života. Svi smo na jednoj lađi. Vrijeme u kojem živimo je vrijeme kušnje i našeg životnog izbora.

Papa nas poziva da Isusu predamo svoje strahove. On primjećuje da u duhovno i moralno bolesnom čovječanstvu, u svijetu, postoji veliki broj onih čije su oče uprte u nebo, onih koji mole, koji su strpljivi, suodgovorni: „ Koliko je onih koji svakodnevno pokazuju strpljivost i ulijevaju nadu, pazeći da ne siju paniku, nego suodgovornost. Koliki očevi, majke, djedovi i bake, učitelji malim i svakodnevnim gestama pokazuju našoj djeci kako se suočiti i prevladati krizu prilagođavajući navike, dižući glavu gore i potičući na molitvu.“ Naši sunarodnjaci znaju reći: „ iza svega ovog, ništa neće biti kao prije“ Ili „ nakon ovog moramo postati bolji ljudi“. Veliko je pitanje hoće li nas ove kušnje i koronavirus osvijestiti, prizemljiti, učiniti boljima?

Teško je nešto na tom planu predviđati. Čovjek je misterij, tajna. Svjetska politika je nažalost omalovažila razne duhovno moralne krikove Crkve, krikove intelektualaca, pisaca. Hoće li se dogoditi duhovno moralni preporod čovjeka i naroda, veliko je pitanje. Hoće li čovjek dalje pod svoje noge bacati prirodu u cjelini, ili će doći do nekog otrežnjenja? Sami sebe trujemo zagađujući zrak, vodu, zemlju.

Ponašamo se kao bogovi, a zapravo kako kaže Papa, krhki smo i ranjivi. Lađa svijeta na kojoj plovimo doživljava oluju. Ljudi umiru. Slika lađe i oluje, straha od smrti, utapanja je realnost. Stvarno smo bojažljivi i nemamo vjere. „ Urbi et Orbi“ bio je jasni krik da se čitavo bolesno čovječanstvo treba vratiti Bogu i pravim vrednotama. Jesmo li ga razumjeli, veliko je pitanje.

Što je oprost

1471. „ Oprost je otpuštenje pred Bogom vremenite kazne za grijehe kojih je krivica već izbrisana; to otpuštenje vjernik, pravo raspoložen i uz određene uvjete, dobiva posredovanjem Crkve koja, kao poslužiteljica otkupljenja, svojom vlašću dijeli i primjenjuje blago zasluga Krista i svetaca. Oprost je djelomičan ili potpun, već prema tome da li od vremenite kazne za grijehe oslobađa djelomično ili potpuno“. Oprosti se mogu primijeniti živima ili pokojnima.

„ Katekizam katoličke Crkve“

Papa Franjo je u izvanrednim okolnostima ( koronavirus ) svim vjernicima svijeta koji su sudjelovali preko televizije ili radija 27. ožujka u 18,00 podijelio potpuni oprost od grijeha. Tako su vjernici zadobili „ odrješenje od grijeha“, jer ne mogu sudjelovati u osobnoj, korizmenoj ispovijedi zbog opasnosti od zaraze koronavirusom.

 Vladimir Trkmić/Kamenjar.com

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari