Pratite nas

Komentar

IDEMO U ZAGREB

Objavljeno

na

Negdje u magli, negdje u sjeni ostat će sami i zaboravljeni. Jesmo li mi Hrvati dostojni naših djedova, naše tragične povijesti, našeg političkog usuda i svoje povijesne sudbine?

Odgovori se još uvijek ne naslućuju. Ili?!

[ad id=”68099″]

Nitko više i ne zna kada su započeli stopostotni hrvatski ratni vojni invalidi svoj protest u Savskoj, kao i sve u Hrvatskoj postaje nevažno i prolazno što ne ispunja šopingholičarske naslade, znatiželju voajera koji poput kanibala hrane vlastitu dušu tuđom nesrećom i bijedom ili pak ne utažuje glad za iluzijom raja u kojoj sve možeš biti i sve možeš imati (i use i na se i podase ili nadnase kako ti se svidi). Ispražnjeni od stvarnosti i zbilje života događamo se u ritmu realytija (od onih u kojima se rasprodaje vlastita intima i ponosi se onim čega bi se pametan stidio do onih u kojima se iskazuju određene vještine da bi se stvorio krkljanac u kojem je pobjeda sve ili ništa a taština i ego rastu i hrane se svojim trenucima slave). Zalijepljeni za ekran ili ekrane gledamo i najveće glumce među glumcima ljude koji bi u normalnim okolnostima radili ozbiljan posao vođenja poslova za opće dobro (vodili i usmjeravali državu i narod) kako još uvijek biju bitke iz Drugoga svjetskoga rata i kako unatoč i više od pola stoljeća odmaka nije dovoljno da se to prepusti znanosti nego se ostrašćeno ispaljuju meci mržnje od strane pobjednika u one koji bi kao krivci još uvijek morali šutjeti čak i o nepotrebnoj uporabi sile (jer rat je bio završen), o stradanju nevinih (zar Hrvat samim tim što je Hrvat već nije krivac i zaslužio kaznu), o smrtnim presudama bez suđenja tisuća i tisuća onih koji nemaju grobova ni imena jer su zatrpani u rudarskim oknima, kanalima, pokriveni jezerima da se zaboravi, da im se trag zametne i spomen zaboravi. I tako dok jašu konji apokalipse i djeca komunizma nas uvjeravaju da je normalno što i danas postoji gotovo jednak broj primatelja partizanskih (i udbaških i jugooficirskih) i braniteljskih mirovina (onih zbog kojih je na hrvatsku državu pao teško breme njihova izdržavanja i kojega ona ne može podnijeti). Jeste li i kada čuli da se o onim prethodnim mirovinama uopće govori na javnim medijima? Jesu li one ikada postavljane kao problem hrvatske države? Ne!!!

Nitko u hrvatskoj državi nije problem ni lijevih (i nekih navodno desnih, ne zaboravite kao Hrvat, uvijek ako vam je netko navodno previše desno prije ili kasnije pojavit će vam se slijeva) do hrvatskih branitelja. Najopasniji su se pokazali oni koji su u obrani Hrvata i Hrvatske postali stopostotni ratni vojni invalidi. Ti drznici koji nisu htjeli umrijeti za Hrvatsku (čime bi barem donekle riješili problem), nego su se unatoč svim ranama i bolima usudili živjeti i još postavljati neugodna pitanja o odnosu političkih elita (i državnih vlasti) prema Domovinskom ratu, ti ljudi s tjelesnim nedostatcima (koji ih čine nesposobnima za život) usuđuju se, unatoč svim stresovima postaviti kao savjest društva. Zar nisu kao najveće žrtve rata ujedno i bolesnici koji nužno moraju imati i psihološke posljedice i prema tome su neuračunljivi (makar kao njihov ministar bez branitelja)? Zar se nakon svega što je država učinila za njih (a oni ništa za državu, jer ona je, zar ne, nastala partizanskom borbom, Titinim ustavom iz sedamdeset četvrte, nakon što je sve one koji su se zauzimali čak i za njezinu ravnopravnost u Jugoslaviji nešto ranije poslao na ljetovanja od Golog do Gradiške), dakle zar se nakon svega što je država učinila za njih i odvojila tolike novce da kupi njihovu šutnju usuđuju govoriti. Sto posto za Hrvatsku!?

I hoćemo li mi uistinu zakazati?

Idemo li u Zagreb?!!

Drugoga svibnja u Zagrebu nije Thompsonov koncert nego svjedočanstvo Hrvatske stoji li iza naše krvi u Vukovaru, Srednjoj Bosni, Kupresu, zadarskom zaleđu, Lici, Baniji i Kordunu, Slavoniji, stojimo li još uvijek kao nekada na tisućljetnoj želji da konačno budemo svoji na svome? Ima li u nama vjere da se unatoč svim zlouporabama naše slobode isplatio san i vjera u Hrvatsku?

Prisjetimo se na trenutak kako smo slavili nakon Oluje, prisjetimo se na trenutak kako je lijepo bilo biti Hrvat 1998. kada su naši dečki u Francuskoj igrali za Hrvatsku, a mi ovdje znali da je Zvone Boban na Maksimiru započeo borbu za oslobađanje Hrvatske. Danas je tužno što sebi i Vama moram postavljati ova pitanja, a još je tužnije recimo što me sumnja mori zna li i sam Zvone da je to uistinu bilo tako. Znaju li Prljavci što je bila Ruža hrvatska? I koliko još uvijek košta ona čuvena konžerva Čistog hrvatskog zraka? Tisuće dječaka je vjerovalo da vrijedi poginuti. I da ima stvari vrjednijih od života? I krenuli su vođeni dvojicom Franja (Tuđmanom i Kuharićem) u san o slobodi. I tisuće njih je na tom putu zastalo da bismo mi živjeli i još uvijek čuli dah slobode „Iznad polja makova…“. S krunicom na ramenu, s molitvom na usnama suprot smrti, suprot svakoj zlosti… Nitko nam to ne može oduzeti, ako to mi ne učinimo sami.

Ne dopustimo stoga da drugi umjesto nas pišu našu povijest i grade našu budućnost otimajući nam sadašnjost gurajući nas u gospodarsku propast i ekonomsku bijedu. Došlo je vrijeme da se ponovno stane na branik Domovine: 100% za Hrvatsku.

Dolazak u Zagreb da se stane uz Đuru Glogoškog stoga je dužnost svakog onoga koji još uvijek vjeruje da je Hrvatska, unatoč svemu i svima, cilj vrijedan života. Hrvatska slobodnih ljudi, Hrvatska rasterećena bitki za bolju prošlost, Hrvatska uspostavljena našom krvlju i našim snovima u Domovinskom ratu, hrvatska Hrvatska, majka i domovina.

Negdje u magli, negdje u sjeni ostat će sami i zaboravljeni. Jesmo li mi Hrvati dostojni naših djedova, naše tragične povijesti, našeg političkog usuda i svoje povijesne sudbine?

Vrijeme je da se stane opet kao nekada Hrvat do Hrvata, brat do brata: sto posto za Hrvatsku.

Idemo li u Zagreb?!! Ništa se od sebe samo ne događa. Za sve su potrebni ljudi koji vode i organiziraju, hrabre i potiču. Sami staju na čelu i spremni su na žrtvu. Oni su svjedočili vlastitu ljubav (100% za Hrvatsku) i još uvijek svjedoče. Tijelo je njihovo slabo, ali im nisu ubili duh.

A nama?

Za tomislavcity napisao: Marko Tokić

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Karamatić: Za Komšića su glasovali ekstremisti koji žele uspostavljanje islamske države u BiH

Objavljeno

na

Objavio

“Bilo je samo bitno da Hrvati nemaju predstavnika. To je pucanje u temelje BiH. To će dovesti BiH u nezapamćenu krizu. Za Komšića su glasovali islamski ekstremisti u BiH koji žele uspostavljanje islamske države. Ima tu dio glasača SDA, ali nisu dominantni”, izjavio je Srni Karamatić, koji je i član Predsjedništva Hrvatskog narodnog sabora (HNS).

On ističe da su stranke HNS-a i Dragan Čović dobili plebiscitarnu podršku Hrvata na ovim izborima.

“Izbor Željka Komšića treći put, ako pogledate komentare na društvenim mrežama, čisti su glasovi iz mržnje prema Hrvatima”, kaže Karamatić.

Navodi da bi donekle bilo razumljivo da su Bošnjaci izabrali kandidata Naše stranke za hrvatskog člana Predsjedništva BiH Borišu Falatara, koji je ponudio novi pristup i politici i BiH.

Karamatić ističe da su bošnjački glasovi, međutim, otišli “čovjeku koji za osam godina u Predsjedništvu nije uradio apsolutno ništa, a za četiri u parlamentu BiH nije podnio nijednu inicijativu, niti prijedlog zakona i čija se predizborna kampanja svodila na to kako ne treba hrvatskom predstavniku dozvoliti da predstavlja Hrvate”.

Govoreći o krizi, Karamatić napominje da Komšić, kao ni bilo koji drugi član Predsjedništva, ne može uraditi ništa bez Parlamentarne skupštine BiH.

“U ovom slučaju Komšić se nema kome obratiti. On bi, prema Ustavu, trebao obratiti Klubu Hrvata u Parlamentu BiH. Mi ga nećemo primiti ni da bi ga saslušali”, tvrdi Karamatić.

Naglašava da je kriza već nastupila jer ne postoji zakon po kojem se može popuniti Dom naroda u Parlamentu FBiH, pa tako ni u parlamentu BiH.

“Vlast će biti formirana na razini županija i u Republici Srpskoj. Federacija i BiH se svakako nalaze u krizi. Hrvati, nakon što im je ovo treći put urađeno, više nemaju razlog da još jednom pokušaju spasiti ovakvu BiH”, naglašava Karamatić i dodaje da će se Hrvati braniti postojećim mehanizmima./HMS/

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Zekanović: Referendumske inicijative idu dalje i neće reći: ‘Kapitulirali smo’

Objavljeno

na

Objavio

Saborski zastupnik HRAST-a Hrvoje Zekanović u srijedu je, nakon što je objavljeno da građanske inicijative Narod odlučuje i Istina o Istanbulskoj nisu sakupile dovoljan broj potpisa, ustvrdio da je riječ o negiranju volje građana i najavo da inicijative idu dalje te da neće reći da su kapitulirale.

Zekanović je kazao da postoji plan za sljedeće poteze tih inicijativa.

“Postoji cijeli niz načina kojima se može pokazati vlasti i utjecati na nju jer je radila nešto što ne treba. To je i prosvjed, novi referendum, građanski neposluh, ima raznih metoda koje su sve legitimne u demokratskom društvu. Siguran sam da inicijative neće ostati na ovome i reći ‘kapitulirali smo, izgubili smo bitku’ nego će se ići dalje”, rekao je Zekanović.

Rekao je da ako padne Istanbulska, pada i Plenković, i da to on jako dobro zna i upravo zato je napravio sve da referendumi ne prođu.

„Bilo mi je teško slušati ministra Kuščevića kako iznosi podatke o nevjerodostojnosti potpisa, jer se prema njemu, Ministarstvu uprave i APIS-u deset posto građana nije znalo potpisati i napisati svoj OIB. Deset posto potpisa proglašeno nevažećim i to je fantastično. Ministar je govorio o ispravnosti i vjerodostojnosti, a jedini koji ovdje nije ispravan i vjerodostojan upravo je ministar Kuščević”, ustvrdio je Zekanović.

Dodao je da je ovo napravljeno na netransparentan način da se eskplicitna volja građana po pitanju sva tri referenduma negira i da je to presedan u europskoj praksi.

„Riječ je o situaciji koja je zadnji put bila zabilježena u doba komunizma, kada su takve stvari bile normalne. Danas u 21. stoljeću imamo situaciju kada ministar negira ono što je očito, kada pravi narod ludim i kada kaže da deset posto građana nije znalo čitko napisati svoje ime i prezime i potpisati se. To je stravično“, smatra Zekanović.

Kazao je da jedva čekaju uvid u nevažeće potpise. „Sve nas zanima da vidimo što je ministar Kuščević radio, na koji način konkretno osporio i tvrdi da je deset posto potpisa prikupljeno krivo”, kazao je.

Dodao je da je APIS bio angažiran na provjeri potpisa, a upravo su ih iz HDZ-a prozivali za malverzacije i izborne manipulacije.

“I sada toj istoj agenciji, koju su oni optuživali da su u njoj zaposleni deseci članova SDP-a, daju zadatak da prebroji potpise i očekuju od nas da vjerujemo toj agenciji”, rekao je.

Ocijenio je kako je ključno pitanje zašto, ako je sve bilo transparentno i jasno, nije dopušten monitoring građanskim inicijativama.

I ako je sve napravljeno striktno i po točno određenoj proceduri, kaže, kako su onda podaci curili i kako su neki, poput supruge gospodina Milorada Pupovca tjednima prije znali što se događa s potpisima.

Jako bitno pitanje je i zašto se toliko čekalo, jer smo jučer čuli da je APIS potpise provjeravao jako kratko vrijeme, da je svega nekoliko tjedana trebalo da se potpisi provjere. Gdje su ti potpisi bili mjesecima, što se s tim potpisima događalo čitavo ljeto? I da mi vjerujemo Kuščeviću da netko njegov tamo nije nešto dopisao, prekrižio ili ispravljao?“, zapitao je Zekanović.

Na primjedbu da su i oni dugo brojali potpise, rekao je da oni nemaju infrastrukturu kao političke stranke ili država nego je riječ o volonterima koji su prikupljali tisuće potpisa diljem Hrvatske i događa se da uvijek netko naknadno preda potpisnu knjigu.

“Nije lako te knjige prikupiti iz cijele Hrvatske, nemaju organizaciju kao država tako da je to razumljivo“, pojašnjava Zekanović.

Upozoren da nitko nije kontrolirao ni kako su oni prikupljali potpise, uzvratio je da je „zakon takav kakav jest“. „Na žalost, nije dobar i ja sam za njegovu promjenu, ali ne da bude stroži nego liberalniji. Svatko je mogao doći, pa i ministar Kuščević, na bilo koji štand i provjeravati kako se prikupljaju potpisi pa zašto nama nije dozvoljeno da prebrojavamo potpise s APIS-om“, rekao je Zekanović.

(Hina)

Ni jedna inicijativa za referendum nema dovoljno potpisa

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori

Komentari