Pratite nas

BiH

IDPI: SIP nema ustavne i zakonske ovlasti za implementaciju odluke Ljubić

Objavljeno

na

Istina o podzakonskom aktu SIP-a  i provedbi odluke Ljubić Ustavnog suda BiH

SIP ne može implementirati odluku Ljubić.

U javnosti BiH ovih dana vladaju špekulacije o tome koji popis stanovništva bi se trebao koristiti za implementaciju neizravnih izbora za Dom naroda Parlamenta Federacije BiH, kao i je li princip „minimalne zastupljenosti“ u kantonima suprotan presudi Ljubić. No ono što svi ignoriraju i polemikom o popisu i minimalnoj zastupljenosti pokušavaju relativizirati je činjenica da SIP nema ustavne i zakonske ovlasti za implementaciju odluke Ljubić.

Samo Parlamentarna skupština BiH ima ovlasti i obavezu da implementira presudu Ljubić. Tako je to izrijekom zatražio Ustavni sud BiH u odluci Ljubić, donesenoj 1.12.2016. godine.

„Nalaže se Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine, u skladu sa članom 61. stav 4. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da najkasnije u roku od šest mjeseci od dana dostavljanja ove odluke uskladi odredbu Potpoglavlja B člana 10.12. stav 2. u dijelu: „Svakom konstitutivnom narodu se daje jedno mjesto u svakom kantonu“ i odredbe Poglavlja 20 – Prelazne i završne odredbe člana 20.16.A stav 2. tač. a-j. Izbornog zakona Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 23/01, 7/02, 9/02, 20/02, 25/02, 4/04, 20/04, 25/05, 52/05, 65/05, 77/05, 11/06, 24/06, 32/07, 33/08, 37/08, 32/10, 18/13, 7/14 i 31/16) sa odredbama člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine.“

Pošto Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine, uslijed opstrukcija bošnjačkih stranaka, nije implementirala odluku Ustavnog suda BiH Ljubić u zadanom roku od šest mjeseci, Ustavni sud je 6. srpnja 2017. godine donio odluku prema kojoj se gore spomenute odredbe izbornog zakona stavljaju izvan snage, to jest, brišu.

Ustavni sud BiH je izbrisao spomenute protuustavne odredbe, i trenutno u Izbornom zakonu BiH ne postoji pravna osnova za implementaciju neizravnih izbora za Dom naroda Parlamenta Federacije BiH. Jedino Parlamentarna skupština BiH ima ustavnu i zakonsku ovlast, ali i obvezu, da implementira presudu Ljubić i reformira Izborni zakon sukladno s principom legitimnog predstavljanja i natkrovljujućim principom Ustava BiH i Daytonskog sporazuma o konstitutivnosti i međusobnoj jednakopravnosti tri konstitutivna naroda.

Izborni zakon BiH je državni zakon, i samo zakonodavac na razini države (PS BiH) ima ovlasti izmijeniti i dopuniti državne zakone, a to je izrijekom naredio i Ustavni sud BiH. Implementaciju presude Ljubić i nužnu reformu izbornog zakona ne može izvesti niti jedna druga institucija osim PS BiH, uključujući i SIP i entitetske parlamente.

Činom entitetskog udara na državu bošnjačke stranke u Parlamentu FBiH su već pokušale nametnuti pogrešnu interpretaciju presude Ljubić i obmanuti javnost. Isto se trenutno događa s pokušajem da se obmani javnost i predoči da SIP može jednokratno implementirati izbore za Dom naroda Parlamenta FBiH. Takav čin je neustavan.

SIP nije zakonodavac, i ne može izmijeniti izborni zakon BiH i popuniti rupu nastalu odlukom Ustavnog suda o brisanju određenih odredaba izbornog zakona BiH. Dok se ta rupa ne popuni i dok se ne implementira presuda Ustavnog suda, neizravni izbori za Dom naroda Parlamenta FBiH se ne mogu sprovesti, jer za njih ne postoji zakonski okvir. Ako SIP pokuša implementirati izbore podzakonskim aktom, radilo bi se o protuustavnom aktu i državnom udaru na BiH, njen Ustav i ustavno-pravni poredak.

Za implementaciju izbora i popunjavanje Doma naroda Parlamenta FBiH, ali i hrvatskog i bošnjačkog kluba Doma naroda PS BIH, nužno je da prvo PS BiH implementira presudu Ljubić i osigura legitimno predstavljanje konstitutivnih naroda i Ostalih, na svim administrativno-političkim razinama u BiH, u skladu s Ustavom BiH, odlukom Ustavnog suda i natkrovljujućim načelom Ustava BiH i cijelog Daytonskog sporazuma, a to je načelo međusobne jednakopravnosti i konstitutivnosti tri konstitutivna naroda.

Bilo što drugo, uključujući i neustavni pokušaj SIP-a da implementira izbore, bio bi udar na ustavno-pravni poredak i kršenje Ustava BiH, a time i Daytonskog sporazuma.

Biranje hrvatskih, srpskih i predstavnika Ostalih u Dom naroda FBiH od strane bošnjačkih birača i stranaka je diskriminatorno i neustavno. Ustavni sud BiH je bio jasan da jedan narod ne smije birati predstavnike drugog naroda (ili Ostalih).

Zapaljive medijske izjave i kvazianalize o tome koji popis se treba koristiti služe prebacivanju pozornosti s jedinog trenutno relevantnog pitanja – implementacija presude Ljubić u PS BiH.

Bošnjačke stranke odbijaju implementaciju presude Ustavnog suda, jer to znači da ne bi mogle ostvariti svoj cilj i biranjem jedne trećine hrvatskih predstavnika u Domu naroda Parlamenta FBiH, u potpunosti izbaciti legitimne predstavnike hrvatskog naroda iz vlasti u FBiH i krenuti u novu fazu dekonstituiranja Hrvata u BiH.

Krajnji cilj takve politike je ukidanje konstitutivnosti hrvatskog naroda u BiH. Nadalje, dosljednom implementacijom presude Ustavnog suda, bošnjačke stranke ne samo da više ne bi mogle birati hrvatske predstavnike u Domu naroda FBiH i BiH, kao i hrvatskog člana Predsjedništva BiH, nego ne bi više bile u mogućnosti birati i srpske predstavnike i predstavnike Ostalih u Domu naroda FBiH. Time bi izgubile dio političke moći koje su neustavno uzurpirale s ciljem pretvaranja FBiH u bošnjački entitet.

Ovaj cilj je spriječen odlukom Ustavnog suda, i upravo je ova činjenica razlog za ratoborne medijske natpise, pokušaje entitetskog udara, laganje, prebacivanje pažnje na za sada nerelevantne polemike i odbijanje implementacije presude Ustavnog suda BiH od strane bošnjačkih stranaka.

Implementacija presude Ljubić ne bi samo osigurala legitimno predstavljanje hrvatskog naroda u Domu naroda FBiH, Domu naroda BiH i Predsjedništvu BiH, nego bi i osigurala legitimno predstavljanje Srba i Ostalih u Domu naroda FBiH, a time i kraj bošnjačkog sna o nacionalnoj državi unutar granica entiteta FBiH.

BiH, je konsocijacijska demokracija zasnovana na principu pariteta i legitimnog predstavljanja i jednakopravnosti konstitutivnih naroda, a to se mora i operacionalizirati kroz implementaciju presude Ljubić. Polemike oko popisa i minimalne zastupljenosti su samo bacanje pijeska u oči i skretanje pozornosti s glavnog problema, a to je odbijanje bošnjačkih stranaka da onemoguće implementaciju presude Ljubić i legitimno predstavljanje Hrvata, Srba i Ostalih u FBiH.

Institut za društveno-politička istraživanja (IDPI), Mostar

Stručni tim: Ivan Pepić, Valentino Grbavac, Milan Sitarski, Ivan Vukoja

KOŽUL ZA HMS O ODLUCI SIP-a: Izborni zakon može se mijenjati samo u Parlamentu BiH, a ne podzakonskim aktom

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

BiH

Izrešetao zgradu Veleposlanstva SAD-a, uskoro će na slobodu?

Objavljeno

na

Objavio

Ovaj nekadašnji pripadnik vehabijske zajednice u BiH nalazi se u Kazneno-popravnom zavodu Zenica, a dosad je već odslužio skoro sedam godina robije

Melvid Jašarević, osuđeni terorist koji je 2011. godine pucao na američko Veleposlanstvo u Sarajevu, za šest mjeseci moći će zatražiti uvjetni otpust, doznaje Dnevni avaz. Osudili su ga krajem 2012 na 15 godina zatvora.

Jašarević je 28. listopada 2011. prema ambasadi ispalio 105 metaka i teško ranio pripadnika policije Mirsada Velića, koji je radio na osiguranju. Prvobitno je bio osuđen na 18 godina, ali mu je kasnije kazna preinačena.

Ovaj nekadašnji pripadnik vehabijske zajednice u BiH nalazi se u Kazneno-popravnom zavodu Zenica, a dosad je već odslužio skoro sedam godina robije.

S odsluženih sedam i pol godina, Zakon mu garantira da može tražiti otpust, što će, kako je potvrđeno Avazu, uskoro i učiniti.

U prilog mu ide i dobro vladanje u zatvoru, a dosad navodno nije napravio nijedan prekršaj zbog čega bi bio kažnjavan.

– Svjesni smo da je osuđen za terorizam, da je riječ o teškom krivičnom djelu, ali to ga ne sprječava da tražimo otpust. To je njegovo zakonsko pravo – kaže sugovorni, koji redovito posjećuje Jašarevića u zatvoru.

Avaz doznaje kako Jašarević više nema radikalne stavove zbog kojih je i napao Veleposlanstvo SAD-a i ranio policajca.

Njihov sugovornik tvrdi da obavlja vjerske dužnosti, ali više se ne druži s pripadnicima vehabijske zajednice u BiH.

–  Ima bradu, ali nije to velika, tzv. vehabijska kovrčava brada. On se skroz povukao. Čita knjige i crta. Najvažnije je da je sačuvao brak i obitelj. Žena ga s djecom svaka dva mjeseca posjećuje u Zenici.

 

Terorizam i dalje velika prijetnja: U BiH 20 izoliranih vehabijskih zajednica

 

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

BiH

Brajković: Kako Hamdija Jahić ima 10 puta više dionica od mene?

Objavljeno

na

Objavio

Mijo Brajković je u svojoj karijeri doživio gašenje Aluminija zbog ratnih događanja, a kasnije ga je ponovo podigao na noge i doveo na razinu giganta. Brajković je zbog niza vijesti koje su se pojavile u medijima u zadnje vrijeme odlučio uputiti otvoreno pismo javnosti koje prenosimo u cijelosti:

Povodom čestih natpisa medija među kojima prednjače oni iz Sarajeva, a u kojima se iznose tvrdnje na jedan tendenciozan način, bez da se po pravilima struke saslušala i druga strana, želim iznjeti pravu istinu.

Kao što je svima poznato 23/24. travnja 1992.godine u 11,30 sati pogođena je podstanica u Aluminiju, što je dovelo do gašenja postrojenja.Nadljudskim naporima radnika,koji su 48 sati bili taoci u tvornici,uspjeli smo stručno, po ranije dogovorenoj proceduri sa francuskom tvrtkom Pechiney obustaviti proces i tako osigurali mogućnost ponovne obnove.

Slična situacija se dogodila sa šibenskim TLM-om, koji nažalost nije uspio spasiti postrojenja. Odmah smo počeli sa okupljanjem radnika i inženjera , kako bi se izvršile pripreme za ponovni rad tvornice, ali osnovni preduvjet je bio osiguravanje početnih novčanih sredstava. Ta sredstva smo dobili od Republike Hrvatske, u iznosu od 9 milijuna dolara, raspoređenih u nekoliko tranši.Ukoliko bi se obnovio Aluminij njegova obveza je bila kontinuirana opskrba TLM-a Šibenik metalom.

U to vrijeme rodila se ideja o „Joint ventury“ – zajedničkoj kompaniji, te je od tih 9 milijuna dolara kupljen poslovni prostor i stan u Zagrebu, za osoblje koje bi vodilo tu kompaniju. Nažalost, ta ideja nije realizirana, a ostao je stan u Zagrebu koji je imao troškove održavanja.

U to vrijeme zakonom je omogućen otkup stanova na kojima je postojalo stanarsko pravo, po točno propisanim uvjetima, tako da smo moja supruga i ja otkupili naš stan, po cijeni koja je bila određena zakonom, potpuno isto kao svi građani BiH. Obzirom da sam planirao da nakon završetka rada u Aluminiju nastavim živjeti u Zagrebu, gdje su mi živjela djeca, a stan u Zagrebu je imao troškove koje je podmirivao Aluminij, Nadzorni odbor donio je odluku o zamjeni vlasništva stanova u Mostaru i Zagrebu, koji su bili iste kvadrature. Za razliku od mnogih, uredno sam predao u posjed Aluminju stan u Mostaru.

Što se tiče nagrada koje sam primio za 22 godine uspješnog vođenja Aluminija, odluke o istima su donesene od strane Nadzornog odbora, u kojem su sjedili predstavnici vlasnika dioničara, gdje su mali dioničari bili većinski vlasnici sa 64% dionica, a odluke su bile u skladu sa statutom i pravilnicima društva.

Otpremninu sam dobio po odlasku u mirovinu, također na osnovu Pravilnika Aluminija i Ugovora o radu, kao što su ih dobili i svi koji su odlazili u mirovinu. Što se tiče poklona, oni su bili isključivo iz domena reprezentacije, a o reprezentaciji je odluku donosila Skupština dioničara u sklopu Financijskog plana za narednu poslovnu godinu, čiju je realizaciju ponovno potvrdila i usvojila Skupština dioničara na kraju poslovne godine. Vjerojatno su procijenili da shodno ugledu Aluminija i i svjetskih firmi sa kojima je radio nije primjereno donijeti „drvenu čaplju“ kao poklon. Sa tim poklonima Aluminij je imao više koristi, nego što su utrošena sredstva.

Nakon mog odlaska u mirovinu 30.travnja 2009. godine, kada je usvojeno moje izvješće iz kojeg je razvidno da je Aluminij tvrtka na zdravim nogama, pozitivnog poslovanja, bez i jednog neizmirenog dospjelog duga, dolazi do negativnog poslovanja i nakon nekoliko godina stvaranja gubitaka dolazi Federalna financijska policija, pretpostavljam, da istraži razloge negativnog poslovanja u Aluminiju.

Međutim, istraga Financijske policije je započela sa 1997. godinom, kako bi se dokazao navodni kriminal u Aluminiju od početka njegovog rada i mene kao navodnog nositelja „kriminala“ se neslućenom medijskom hajkom kroz niz godina u sarajevskim medijima, sa jasnom političkom podlogom, htjelo diskvalificirati. Imam osjećaj da se isti scenarij ponavlja, kao u poratno vrijeme, ali sada u svrhu pritiska na pravosuđe.

Koliko god se Financijska policija trudila da ispuni nalog politike i nađe nešto kompromitirajuće, kako za mene osobno, tako i za Hrvate i politiku HDZ-a,čiji sam ja bio član Predsjedništva, jedino što je uspjela naći je zamjena stana i troškovi reprezentacije. Ponosan sam što su mi to jedine “greške” u mome skoro četrdesetogodišnjem radu u Aluminiju. Možda da nije bilo tih mojih „grijeha“ na računu bih ostavio 100 milijuna i nešto sitno KM.

Na kraju molim javnost, ponajprije dioničare, čije dionice su obezvrijeđene, kao i radnike kojima je oduzeta egzistencija i pravo na rad da svoje napore usmjere na otkrivanje uzroka i pravih krivaca koji su napravili dug od 400 milijuna i potrošili 100 milijuna maraka zatečenih na računu Aluminija.

Neka se netko zapita kako bivši predsjednik Nadzornog odbora Aluminij Hamdija Jahić ima 10 puta više dionica od mene, koji sam proveo skoro od 40 godina u Aluminiju – naveo je u otvorenom pismu javnosti Mijo Brajković.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari