Pratite nas

U potrazi za Istinom

IDS nema namjeru ispoštovati Rezoluciju EU!?

Objavljeno

na

Na moje pitanje kada će  provesti u Hrvatskoj Rezoluciju Europskog parlamenta od 19. rujna 2019. o važnosti europskog sjećanja za budućnost Europe (2019/2819(RSP)) , upućeno 15. listopada 2019.godine;

  1. Vladi Republike Hrvatske, odnosno predsjedniku Vlade g. Andreju Plenkoviću
  2. Saboru Republike Hrvatske, odnosno predsjedniku Sabora g. Goranu Jandrokoviću
  3. Županu  Istarske županije g. Fabriziu Radinu
  4. Gradonačelniku grada Pule g. Borisu Miletiću

https://hrvatskepraviceblog.wordpress.com/2019/10/15/pitam-kada-ce-se-provesti-u-hrvatskoj-rezolucija-europskog-parlamenta-od-19-rujna-2019-godine-kojom-se-izjednacuje-nacisticke-i-komunisticke-zlocine/

Odgovor sam dobila samo od  Ureda gradonačelnika Grada Pule. Ostali  se nisu udostojili  odgovoriti, očito smatrajući  da hrvatskim građanima  nisu dužni davati informacije, iako ih Zakon o pravu na pristup informacijama  na to obvezuje;

Članak 20.

(1) Na temelju zahtjeva za pristup informaciji tijelo javne vlasti će odlučiti najkasnije u roku od 15 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva.

odgovor Grada Pule

PREDMET: Zahtjev za pristup informacija
– odgovor, dostavlja se

Poštovana, gđo Benčik,
u svezi Vašeg zahtjeva za pristup informacijama od 15. listopada 2019. godine očitujemo se kako slijedi:
tekovine i vrijednosti antifašizma duboko su utkane u temelje suvremene Pule, a na njima je stvorena i hrvatska država. Ideali zbog kojih su u prošlom stoljeću ginuli naši sugrađani, žive i danas. To su načela suvremenog poimanja antifašizma, koje se identificira s idealima slobode, demokracije, socijalne pravde i ravnopravnosti među ljudima.
Zločine treba jasno i nedvosmisleno osuditi, a hrabrih se ljudi koji su se u teškim vremenima borili protiv zla i koji su stvorili temelje za našu današnju slobodu, moramo se prisjećati i odavati zasluženu počast.
Poštujemo sve donesene odluke Europske unije koje su izglasane u želji da zajedno zakoračimo u novo vrijeme razvoja i napretka svih europskih država te iskazivanja poštovanja prema svim nevinim žrtvama koje su se dogodile u sukobima u 20. stoljeću.
S poštovanjem,

Službenik za informiranje

Eva Barbir

Analiza odgovora u odnosu  na postavljena pitanja

Korektno od  strane Ureda gradonačelnika Grada Pule što su odgovorili u razumnom roku, međutim nisu dali nikakav jasan i suvisli odgovor, već uopćene PR parole, koje u osnovi nisu ni točne! Odgovor kojeg javno objavljujem, jer je i pitanje bilo postavljeno javno, je samo običan pamflet koji pokazuje uporno  nepriznavanje povijesnih činjenica i u suštini protivan Ustavu RH.

“tekovine i vrijednosti antifašizma duboko su utkane u temelje suvremene Pule, a na njima je stvorena i hrvatska država” To jednostavno nije točno i nije u skladu sa Ustavom RH, a suprotno je i članku 3 i 5 Rezolucije EU Parlamenta.

Članak 3. podsjeća da su nacistički i komunistički režimi provodili masovna ubojstva, genocid, deportacije i doveli do nezapamćenih gubitaka života i slobode u 20. stoljeću u dotad neviđenim razmjerima u ljudskoj povijesti; najoštrije osuđuje djela agresije, zločine protiv čovječnosti i masovna kršenja ljudskih prava koje su počinili nacistički, komunistički i drugi totalitarni režimi; i pod točkom;

Članak 5.poziva sve države članice EU-a da provedu jasno i principijelno preispitivanje zločina i djela agresije koje su počinili totalitarni komunistički režimi i nacistički režim;

Članak 18. napominje da u javnim prostorima nekih država članica (parkovima, trgovima, ulicama itd.) i dalje postoje spomenici kojima se veličaju totalitarni režimi, što otvara put iskrivljivanju povijesnih činjenica o posljedicama Drugog svjetskog rata i propagiranju totalitarnog političkog sustava;

Citiram Ustav RH u kojem izričito piše da je država Hrvatska stvorena u Domovinskom ratu;

“Na povijesnoj prekretnici odbaciva­nja komunističkoga sustava i promjena međunarodnog poretka u Europi, hrvatski je narod, na prvim demokratskim izborima (godine 1990.), slobodno izraženom vo­ljom potvrdio svoju tisućgodiš­nju državnu samobitnost. Novim Ustavom Republike Hrvatske (1990.) i pobjedom u Domovinskom ratu (1991.–1995.) hrvatski je narod iskazao svoju odlučnost i spremnost za uspostavu i očuva­nje Republike Hrvat­ske kao samostalne i nezavisne, suverene i demokratske države”

Samostalna država Hrvatska stvorena je u Domovinskom ratu, oslobodivši se od agresije udruženih velikosrpskih snaga – ekstremista u Hrvatskoj, Jugoslavenske narodne armije (JNA) te Srbije i Crne Gore. Nigdje tekovina i vrijednosti antifašizma u Ustavu RH nema!

“Ideali zbog kojih su u prošlom stoljeću ginuli naši sugrađani, žive i danas. To su načela suvremenog poimanja antifašizma, koje se identificira s idealima slobode, demokracije, socijalne pravde i ravnopravnosti među ljudima”

Istra danas živi antifašizam, izjavljuju IDS-ovi čelnici!

Pogrešno; Istra danas živi u slobodnoj, višestranačkoj i pluralističkoj demokraciji!

Antifašizam – komunizam se kompromitirao i proizveo veći broj žrtava nego fašizam i nacizam zajedno.

Da otklonimo zamjenu teza citiram dio intervjua gradonačelnika Pule Borisa Miletića;

http://www.5portal.hr/vijesti_detalj.php?id=14497

“Ali po tome petokraka po Vama nije kompromitirana?

Boris Miletić- Petokraka je bila na čelima partizana koji su našu Istru oslobodili.

Ali i na čelima drugova koji su ljude slali na Goli otok?

Boris Miletić-To je strašno, to se ne smije ponoviti. To smo osudili.

U Zagrebu je ukinut Trg Maršala Tita, a, koliko sam shvatila, Titov park u Puli ostaje.

Boris Miletić -Titov park ostaje. To je omiljeno okupljalište mladih, drago mi je da smo istaknuli istaknute istarske antifašiste na jednom mjestu i da se time ponosimo.

Riječ je o režimu koji je prije svega bio nedemokratski, u njemu su zatvarani politički protivnici, u njemu je bila nesloboda, nisu li to vrijednosti koje mladi koji se okupljaju u Titovom parku ne trebaju nasljedovati?

Boris Miletić-Treba vrlo jasno razlikovati komunizam kako jedno totalitarno uređenje od antifašizma i narodnooslobodilačke borbe. Za mene je antifašizam donio pozitivne stvari, prihvaćen je u Europi, a komunizam, sami ste spomenuli Goli otok, to je nešto što treba osuditi, to nije prihvatljivo.”

E pa tko su bili ti antifašisti koji su sa kapom partizankom oslobodili  Istru? Komunisti naravno! Kako se onda može reći da “Treba vrlo jasno razlikovati komunizam kao jedno totalitarno uređenje od antifašizma i narodnooslobodilačke borbe”

Ne može se nikako ” vrlo jasno razlikovati komunizam od antifašizma i narodnooslobodilačke borbe” Ne može,  jer se radi o istim ljudima i istoj stranki Komunističkoj partiji Jugoslavije, koja je organizirala i vodila narodnooslobodilački rat  i poslijeratno državno i društveno uređenje Jugoslavije! Kada Boris Miletić to kaže pokazuje nažalost totalno neznanje iz povijesti bivše Jugoslavije ili svijesno manipulira javnim mnijenjem!

Analiza korak po korak

Koja partija i koji ljudi su vodili NOB?

Koja partija i koji ljudi  su  stvarali totalitarno komunističko društveno uređenje nakon NOB i završetka rata?

Koja partija i koji ljudi su bacali ljude u fojbe, ubijali svećenike i protjerali oko 200 000 Talijana iz Istre, tako da je grad Pula 1948. godine brojao 3 000 stanovnika.

toscana

“tekovine i vrijednosti antifašizma duboko su utkane u temelje suvremene Pule”Netočno , evo i zbog čega nisu;

Godine 1946. C. Schiffer bilježi da u Puli živi 87.787 stanovnika (54.074 (64%) Talijana, 27.102 (32%) Hrvata, 771 Slovenac. Godine 1931. Pula je brojala 41.439 stanovnika, a polovicom 1947. godine ostalo je tek oko tri tisuće stanovnika. Evo koje su se i kakve tekovine i vrijednosti antifašizma duboko usjekle u pamćenje Puljana i Polesana koji su ostali u Puli;

U dva mjeseca narodne vlasti OZNA je pohvatala i likvidirala mnoge preostale fašiste i sve za koje se sumnjalo da imaju bilo kakve veze s njima, pa je stradalo i mnogo nevinih ljudi. U stanovnike Pule uvukao se veliki strah. U gradu vladaju bolesti, glad, šverc, pljačke, što se nije bitno promijenilo ni kada je nakon dva mjeseca Pula došla pod američki protektorat. Stanovništvo se počelo nacionalno dijeliti. Hrvati su željeli da grad pripadne Jugoslaviji, a talijanski građani Italiji. Organizirale su  se demonstracije, ljudi su se počeli mrziti, fizički sukobljavati. Zbilo se i nekoliko krvavih događaja, poginulo je dosta ljudi, američka uprava ništa nije učinila da bi se situacija popravila. I onda je odlučila svjetska politika – na Mirovnoj konferenciji u Parizu 1946.godine odlučeno je na osnovi nacionalne strukture stanovništva u Istri da Pula pripadne Hrvatskoj, odnosno tada FNR Jugoslaviji! Sva talijanska imovina oduzima se i pripada Jugoslaviji, a talijanska država nadoknađuje štetu do dogovorene vrijednosti onima koji odluče napustiti Jugoslaviju. U gradu očaj, panika, ljudi se boje terora, osvete, boje se povratka OZNE i dolaska Rusa i novih likvidacija.

esuli

Egzodus je počeo i više ga ništa nije moglo zaustaviti, Jugoslavenska komunistička vlast nije pokušala zaustaviti odlazak tih ljudi. Kad je nakon remonta 1948. TOSCANA krenula na dugačka putovanja za Australiju, Južnu i Sjevernu Ameriku te Kanadu prevozeći u prekomorske zemlje uglavnom talijanske emigrante, na brodu se našlo dosta ljudi koji su s istim brodom napustili svoja ognjišta u Puli. Nisu se naime, snašli u Italiji jer talijanska vlada nije ispunjavala sve obveze preuzete za zbrinjavanje izbjeglica, emigrantske organizacije su im pomagale koliko su mogle oko pronalaženja posla ili nekog pristojnog smještaja. Optanti su uglavnom bili  smještani u sabirne kampove, a u jednim rimskom kvartu izgrađeno je cijelo naselje gdje je smješteno sedamsto obitelji iz Dalmacije i Istre. Mnogi stariji ljudi tu su vrlo brzo umrli od tuge ili bolesti.

lt-Toscana-depart-3

Isti ljudi, uvijek ista partija i isti ljudi!

Komunistička partija Jugoslavije vodila je Narodnooslobodilačku borbu, oslobađala od fašizma i uvela teror i strahovladu nakon rata, slala ljude na Goli otok sa crvenom zvijezdom na kapi partizanki i u svim državnim dokumentima na dnu je pisalo” Smrt fašizmu, sloboda narodu” u svim dokumentima!!!

Upravo sam ovim putem dokazala da su nepobitno komunisti bili ti koji su se da sakriju svoju zločinačku prošlost i karakter vlasti, preobukli u antifašiste i nemaju  više potporu u EU za taj  antifašizam, nemaju  jer je antifašizam u stvari bio komunizam i proglašen je istim zlom kao i nacizam.

Rezime žrtava koje su Titovi komunisti- antifašisti pobili u Istri, a za koje IDS-ov gradonačelnik Boris Miletić  kaže “Za mene je antifašizam donio pozitivne stvari, prihvaćen je u Europi, a komunizam, sami ste spomenuli Goli otok, to je nešto što treba osuditi, to nije prihvatljivo.” Nevjerojatne  eskapade, totalno izvan svakog logičnog promišljanja jer je antifašizam u Hrvatskoj neodvojiv od komunizma, a to je i EU Parlament ustvrdio u svojoj Rezoluciji! Jesu li ubijanje i progoni  ” pozitivne stvari”???

  • 24. kolovoza 1947. godine, zaklan je,  prerezanog grkljana ubijen Bl. Miroslav Bulešić,
  • 11.rujna 1946 godine odveden je i bačen u jamu talijanski svećenik Francesco Bonifacio . – zaustavila ga je neka straža „narodne obrane” i nestao je; tijelo mu nije nikad pronađeno
  • Od 1941. do 1949. godine u Istri je ubijeno 15 svećenika i tri bogoslova.
  • Istarski narodnjaci su bili čuvari nacionalne svijeti kod Istarskih Hrvata u prvoj polovici 20. stoljeća i najsnažnija oporbena snaga fašizmu i sustavnoj talijanizaciji. Uživali su veliki ugled među istarskim Hrvatima, a potporu su imali u istarskom narodnom svećenstvu. Narodnjaci su se ideološki razlikovali od NOP-a te nisu prihvaćali sve NPO-ovske ideje, napose kad je u pitanju represivni dio prema ne hrvatskom stanovništvu i svećenstvu. „Ortodoksni odnosno tvrdi komunisti, narodnjake su smatrali klasno stranim elementom i stoga oportunistima.“  Komunisti su brzo obračunali s najvećim dijelom istarskih narodnjaka u vremenu od 1944. do 1945. godine.
  • Na Vergaroli je dana 18. kolovoza 1946. došlo je do velike eksplozije na središnjoj gradskoj plaži u kojoj je poginulo preko 70 osoba, a prema drugim izvorima i više od 110 osoba, među kojima je bilo i 20 djece. Većina tih ljudi ukopana je 23. kolovoza 1946., a spomenik poginulima danas stoji ispred katedrale u Puli.

 

Nakon eksplozije, nastala je panika i Talijani su počeli masovno iseljavati.  Pogrom Talijana iz Istre, i ne samo Talijana, već i istarskih narodnjaka, djelo je Titovih partizana i komunista, a brojni civili neselektivno su ubijani  i bačeni u jame poznate pod imenom fojbe.

Iselilo se ili  optiralo je preko 200 000 ljudi iz Istre. Brojke variraju ovisno o izvoru. Napisane su brojne knjige na tu temu i sa talijanske i sa istarske strane. Činjenica je da je Titov komunistički režim kriv za taj drugi egzodus stanovništva  Istre u povijesti!

pula egzodus

Ina kraju odgovora piše;

” Poštujemo sve donesene odluke Europske unije koje su izglasane u želji da zajedno zakoračimo u novo vrijeme razvoja i napretka svih europskih država te iskazivanja poštovanja prema svim nevinim žrtvama koje su se dogodile u sukobima u 20. stoljeću”

Pa ako gradonačelnik Pule  poštuje sve odluke Europske unije,  neće valjda  trebati intervencija iz  EU  da makne naziv  Titov park, da makne crvenu zvijezdu! Upravo je EU ta koja je donijela Rezoluciju, ta EU  kojoj su oni  stremili i u kojoj su  Istru  htjeli pozicionirati kao Euroregiju Istru!!! Ako ih  još nitko nije naučio kako se vlast gradi demokratski, a ne  totalitarno, onda će ih upravo EU naučiti.

Sve totalitarne sustave treba osuditi ,kao i njihove simbole. Pod crvenom zvijezdom počinjeni su se stravični i masovni zločini ,ne samo u poraću nakon 2.svjetskog rata ,nego i u Domovinskom ratu, kao i pod ustaškim ,četničkim i fašističkim simbolima. Ne može se jedan totalitarizam osuditi ,a drugi ne, jedan amnestirati i negirati ,a drugi osuđivati!

I upravo je to  bit postavljenog pitanja!

Pitam se hoće li i mene IDS-ov gradonačelnik Pule tužiti za napisanu riječ, kao što je počeo sa tužbom protiv Bruna Langera  i Monike Udovičić?

Pa da vidim kako  poštuje;

  • Povelju Europske unije o temeljnim pravima Članak 11.
    Sloboda izražavanja i informiranja
  • Povelju UN o ljudskim pravima Članak 19.
    Svatko ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja;
  • Ustav Republike Hrvatske Članak 38.
    Jamči se sloboda miš­­­lje­­­nja i izražava­­­nja misli.

I kao što je Pilat rekao Isusu” Ti meni o istini dok ja imam moć….?“,tako Boris Miletić nastupa sa pozicije moći, koju su mu birači omogućili, do kada ?

Lili Benčik

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj

U potrazi za Istinom

Evo i dokaza kako udbini agenti koji su špijunirali Bušića i Tuđmana i dalje truju hrvatsku javnost

Objavljeno

na

Objavio

S pozicije moralne i političke superiornosti Ante Glibota dijeli lekcije hrvatskoj javnosti te grubo i primitivno napada i blati ljude, uključujući i mene, piše Ivo Lučić na Facebooku.

O njemu možemo pročitati da je bio „proljećar, politički emigrant, galerist, najprominentniji intelektualac i tome slično“. Ne piše da je bio suradnik jugoslavenske Službe državne sigurnosti (ili bezbednosti, SDS/SDB), odnosno kolokvijalno rečeno ne piše da je radio za Udbu. E pa od sada će pisati.

Javnosti dostupni dokumenti sačuvani u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu dokazuju da je Ante Glibota bio suradnik Udbe pod pseudonimom „Goran“. Špijunirao je političke emigrante uključujući Bruna Bušića koji je ubijen iste te 1978. godine kad ga je Glibota špijunirao. Glibota je špijunirao i Franju Mikulića koji je ubijen od Udbe 1983. godine.

U dokumentu SDS-a od 3. ožujka 1978. piše: „Mikulić je u razgovoru sa suradnikom ispričao da je boravio u SAD-u oko 2 mj., a da je prije 14 dana doputovao u Švedsku, gdje se sastao sa Brunom Bušićem, u povodu prikazanog filma u Švedskoj žali se da je jedan Jugoslaven koji je radio u emisiji za Jugoslovene u Švedskoj ‘Jugoslavijo dobar dan’ ukrao originalni tekst filma i sa njim pobjegao u Jugoslaviju.“

U drugom dijelu dokumenta piše: „Suradnik Goran iz SR Njemačke posjetio je 26. 2. o. g. Tuđman Franju u Zagrebu.“ Suradnik javlja da je Tuđman spomenuo kritike jugoslavenskih medija zbog iznesenih stajališta ali je rekao da „stoji iza svoje izjave“ te da neće dopustiti da ga se „živoga sahrani“.

U ‘Osobnom dnevniku’ Franje Tuđmana (Prvi dio) koji je objavio ‘Večernji list’ na stranici 388 pod datumom 26. veljače 1978. piše: „Ante G(libota) – ‘Naivac’. Priprema izložbu najboljih hrvatskih naivaca u Saarbrückenu. Tamo sreo F.(ranju) M.(ikulića) i priča da su agenti ukrali švedskoj TV prijevod teksta pa da je repriza išla s improviziranim prijevodom.“

Dakle, suradnik „Goran“ je Ante Glibota, Tuđman ga je u svom dnevniku nazvao „Naivac“ – je li stoga što je spremao izložbu naivaca, ili zato što sam Tuđman nije bio naivan i dobro je procijenio za koga Glibota radi. Tuđmana sigurno nije impresionirao slatkorječivošću niti leptir mašnom kojom liječi balkanske komplekse. Ili je to možda udbaški dress code, jer istu mašnu, na isti način oko vrata veže i njegov udbaški kolega Vinko Sindičić.

Sve komunističke političke policije koristile su slične metode kompromitacije svojih neprijatelja. Stasi, Sekuritate i Udba plasirali su preko svojih agenata informacije da neprijatelj zapravo „radi za njih, odnosno da je njihov suradnik. Ante Glibota, odnosno suradnik „Goran“ nije zaboravio davno naučene lekcije. Proteklih dana putem jednog marginalnog portala plasirao je, odnosno ponovio lažnu vijest, da sam i ja „bivši udbaš“ koji ne bi smio imati „ni pristup hrvatskom javnom sektoru“. Pri tome se pozvao na Josipa Jučevića koji je sličnu tvrdnju iz sličnih motiva i s jednakom podlošću iznio u medije prije tri i pol godine.

Preživjelim udbaškim strukturama očito smeta moj javni rad, a posebno aktualni politički angažman, kao što im je smetao i 1990-ih godina. Tada su o meni pisali u beogradskoj Politici i sličnim sarajevskim propagandnim medijima, a danas su kao gubitnici ipak spali tek na opskurne portale.

Što se pak moje biografije tiče ponovit ću još jednom. U prosincu 1990. izabran sam za zastupnika HDZ-a u Skupštini BiH, tako što sam u rodnom Ljubuškom na izborima dobio 94,5 posto glasova. Nakon toga, u svibnju 1991. prešao sam u MUP BiH. Nikada do promjene vlasti nisam radio u javnom odnosno državnom sektoru. Ja sam kao student 1987. godine od Udbe označen kao državni neprijatelj i „veza neprijateljske emigracije“. U isto vrijeme Glibota je kao suradnik „Goran“ špijunirao istu tu emigraciju i disidente u zemlji.

Glibota me po dobro uhodanoj udbaškoj metodi pokušava kompromitirati i označiti kao udbaša, što je on bio, a po svemu sudeći u nikada raspetljanoj mreži društvenih odnosa to nije ni prestao biti.

Glibota je preko svojih udbaških veza početkom devedesetih pokušao privatizirati Croatia Records. Pokazalo se da njegove zasluge ipak nisu tolike da ne bi morao vraćati kredit koji je za tu prigodu dobio, pa je ostao praznih ruku. No to je priča za neku drugu priliku.

Poslije trideset godina opet sam na listi HDZ-a, ovaj put u prvoj izbornoj jedinici u Zagrebu na četrnaestom mjestu. Nikada nisam mijenjao stranu niti stranku za razliku od kojekakvih glibota, napisao je Ivo Lučić na Facebooku.

#SigurnaHrvatska
#Lučić14

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

U potrazi za Istinom

Lipanjske zore – Istina i pokušaji krivotvorenja povijesti od strane pripadnika ARBiH

Objavljeno

na

Objavio

Ovih dana dok se obilježava obljetnica „Lipanjskih zora“, svjedoci smo još jednog od brojnih pokušaja prekrajanja povijesti u režiji bivših pripadnika Armije Republike BiH (ARBiH). Naime, Jedinstvena organizacija boraca (JOB) Stari Grad Mostar je izdala priopćenje u kojem između ostaloga kažu da su „Ogorčeni, razočarani i uvrijeđeni najnovijim pokušajima falsifikovanja historije i događaja iz juna 1992. godine kada je Grad Mostar oslobođen od srpsko-crnogorskog agresora, osjećamo se dužnima kazati stvarnu istinu, te podsjetiti i na ulogu Armije Republike Bosne i Hercegovine i Mostarskog bataljona u oslobođenju lijeve obale našeg grada.“ Nadalje kažu da „Armija RBiH i Mostarski bataljon u istoj vojnoj operaciji imali su jednako značajnu ulogu kao i ostale navedene komponente.“ Također kažu „Pitamo se i otkud nekome pravo zanemarivati ili minimizirati ulogu i zasluge pripadnika jedine legitimne vojne snage u Bosni i Hercegovini“.

Svima koji se sjećaju toga vremena u BiH i u Mostaru jasno je da se ne  „zanemaruje ili minimizira ulogu i zasluge pripadnika“ ARBiH jer ona u to vrijeme nije ni postojala. Čak ni kao pojam! Naziv ARBiH je usvojen kasnije a jedan od pokušaja krivotvorenja povijesti je i lažiranje 15. travnja 1992. kao dana formiranja ARBiH. HVO je obranio i oslobodio Mostar i lijevu obalu Neretve. Svi dokumenti iz toga razdoblja i svi povijesni izvori to potvrđuju. Navest ćemo neke činjenice.

U skladu s tada važećom odlukom Predsjedništava BiH, Oružane snage BiH su se sastojale od Hrvatskog vijeća obrane (HVO), Teritorijalne obrane BiH (TO) i pripadnika MUP-a. Od „jedine legitimne“ ARBiH tada još uvijek nije bilo ni spomena. To vrlo dobro znaju pisci ovog JOB-ovog pamfleta, ali kao i u bezbrojnim slučajevima do sada, krivotvore činjenice i prekrajaju povijest.

Pisci pamfleta također vrlo dobro znaju da je Krizni stožer općine Mostar svojom Odlukom od 29.4.1992. godine JNA proglasio neprijateljskom  i okupatorskom formacijom a istovremeno zaštitu i obranu Mostara povjerio Hrvatskom vijeću obrane. Preslik te Odluke donosimo na kraju teksta.

U Odluci se između ostaloga kaže da HVO čine pripadnici muslimanskog i hrvatskog naroda, kao i drugi narodi i narodnosti koji priznaju legalne vlasti BiH. Pored toga, kaže se da Muslimani mogu formirati svoje oružane formacije koje se stavljaju pod zapovjedništvo HVO Općinskog stožera Mostar. Takva postrojba je bila i Mostarski bataljun koji je bio i djelovao pod zapovjedništvom HVO, dok nisu izdali svoje suborce i udarili ih s leđa.

HVO je postavljenu zadaću ispunio! HVO je obranio Mostar te nizom akcija sada poznatim pod skupnim nazivom LIPANJSKE ZORE oslobodio Mostar i lijevu obalu Neretve. Tada su se dostigle crte razdvajanja koje su se uglavnom zadržale do kraja rata. U tim akcijama sudjelovala je HV, brojni Muslimani u postrojbama HVO kao i Mostarski bataljun, ali sve pod vođenjem i zapovijedanjem HVO Općinskog stožera Mostar.

Sve to vrlo dobro znaju pisci JOB pamfleta, ali nije njima do istine nego do stvaranja neke njihove „istine“ lažiranjem i krivotvorenjem povijesnih činjenica. Kao dobri učenici  Josepha Goebbelsa vode se njegovom tezom da tisuću puta ponovljena laž postaje istina. I stalno tu ponavljaju laž. Lagali su jučer u priopćenju. Lažu danas na konferenciji za medije. Lagaće i sutra. I opet. I opet.

No, na njihovu žalost to ne će promijeniti povijesnu činjenicu da je HVO obranio i oslobodio Mostar i lijevu obalu Neretve. To je lako provjeriti i potvrditi a oni za svoje tvrdnje nemaju nikakve dokumente, argumente i dokaze osim ponavljanja neistina. Isto tako je povijesna činjenica da je HVO obranio brojne gradove i krajeve od agresorske JNA i drugih formacija koje su pod jugoslavenskom zastavom i crvenom zvijezdom petokrakom progonili i ubijali građane BiH. Čudno, svjedoci smo kako nedavno u Sarajevu slave i veličaju upravo te agresorske simbole!?! Dok su se ti progoni događali, neki su zanemarili stradanja svojih sunarodnjaka i tvrdili da to nije njihov rat ili su se krili u trezoru, a HVO je stao u obranu, primio prvi udar i zaustavio agresiju, te stvorio uvjete za dalje organiziranje obrane i borbu protiv agresora i time spasio BiH od potpune okupacije.

UO HKZ TROPLET

U nastavku donosimo preslik spomenute odluke:

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Oglasi

Komentari