Pratite nas

Kronika

IDS-ov kapitalac – Na vlasti je 19 godina, ima 36 nekretnina, kuće, šume, zemljišta…

Objavljeno

na

IDS

On ima 34.980 kvadrata građevinskog zemljišta koje vrijedi 2,58 milijuna kuna. Kupio ga je bez kredita, piše Jutarnji list.

Ima i dvije kuće. Njih je sagradio uz pomoć kredita. Jedna kuća s okućnicom ima 1957 kvadrata i vrijedi oko dva milijuna kuna, a druga s okućnicom ima 1176 kvadrata i vrijedi oko 1,5 milijuna kuna.

Tu su i gospodarski objekt od 129 kvadrata koji vrijedi 130.000 kuna te garaža od 76 kvadrata u vrijednosti od 60.000 kuna. Njih je kupio bez kredita. Naslijedio je pak garažu od 58 kvadrata koja vrijedi 150.000 kuna.

Kupio je i 23.244 kvadrata poljoprivrednog zemljišta koje vrijedi oko 98.000 kuna, a nasljedstvom je stekao 96.300 kvadrata livada, šuma i oranica koje su procijenjene oko 768.000 kuna. U suvlasništvu ima i oko 19.200 kvadrata poljoprivrednog zemljišta i dijelova dviju kuća čija se vrijednost procjenjuje na oko 159.000 kuna.

Mjesečno prima plaću od 12.698,26 kuna, no to nije jedini njegov prihod. Godišnje prihoduje 168.399,68 kuna od iznajmljivanja kuće za odmor te 10.600 od prodaje poljoprivrednih proizvoda putem svog OPG-a.

Ima kredit Karlovačke banke u iznosu od 205.000 eura na devet godina, a iznos mjesečnog anuiteta mu je 1.898,14 eura. To praktički znači da mu cijela plaća odlazi na kredit.

Po struci je automehaničar i ima srednju stručnu spremu.

On je Ivan Mijandrušić, IDS-ov načelnik općine Gračišće koja broji oko 1400 ljudi i tom malom istarskom općinom u središnjoj Istri “vlada” već peti mandat, od 2001. godine. No, tek je sada objavio svu svoju imovinu.

Morao je to učiniti nakon što ga je 2019. Povjerenstvo za sprječavanje sukoba interesa sankcioniralo sa 7000 kuna jer dosad evidenciju svoje imovine nije vodio kako treba. Mijandrušić se žalio, no prošli mjesec Upravni sud u Rijeci nije mu dao za pravo pa će mu se s računa svaki sljedeći mjesec s načelničke plaće skidati 1000 kuna.

Što je to točno Mijandrušić, jedan od najdugovječnijih istarskih načelnika, “skrivao” od Povjerenstva, zašto i kako je postao jedan od rekordera iz redova političara o kojima je vrlo često odlučivalo Povjerenstvo?

Evo o čemu je Povjerenstvo odlučivalo u njegovu slučaju.

Dobivao potpore

Povjerenstvo je tragom prijave o netočnim podacima iz njegove imovinske kartice utvrdilo prema stanju zemljišnim knjigama i katastru da u svom vlasništvu ima 159.585 kvadrata, što građevinskih, što poljoprivrednih, a prijavio je samo 155.536 kvadrata, odnosno oko 4000 kvadrata manje.

Ujedno, 2014. godine kupio je zemljište od 19.542 kvadrata za 30.000 kuna, ali ni to nije naveo pravodobno u svojoj imovinskoj kartici, kao ni da je godinu dana kasnije zamijenio s jednom osobom zemljište od 2226 kvadrata.

Isto tako, Mijandrušić je nositelj OPG-a Ivan Mijandrušić koji je dobivao poticaje, a nije pravodobno ili uopće prijavio poticaje koje je dobio od Agencije za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razviju. Tako je primjerice 2016. i 2017. u imovinskoj kartici naveo da je dobio 21.693,76 kuna poticaja, a zapravo je 2016. dobio 77.647,51 kunu, a 2017. čak 631.347,02 kune poticaja, i to za gradnju kuće s bazenom putem IPARD programa. Mijandrušić u imovinskoj kartici uopće nije naveo poticaje koje je dobivao od 2011. do 2016., a tada je od države dobio 56.220 kuna.

Istarski načelnik otvoreno nas je pozvao da dođemo vidjeti sve što on posjeduje jer on ništa ne skriva, ističući da su sada podaci u imovinskoj kartici točni. Netočnosti je bilo, kaže, zbog toga jer je suvlasnik brojnih parcela, za što ni sam nije znao dok nije otišao u katastar i provjerio svoju imovinu.

– Ako je netko ispunio imovinsku karticu kao ja, ja sam sveti otac papa. Imam puno zemlje gdje sam suvlasnik, za koju i ne znam gdje je. Nisam je prikazao u imovinskoj kartici jer nisam ni znao za nju. To je bilo još pretprošle godine. Onda sam išao u gruntovnicu i izvadio sve čestice čiji sam suvlasnik. Riječ je o 61 čestici. Međutim, ne polažem nikakvo pravo na vlasništvo, ne znam koje su površine u pitanju, ne znam gdje su te parcele i koja im je vrijednost. Isto tako, nesklad se u imovinskoj kartici dogodio jer sam u međuvremenu kćeri ostavio jednu parcelu – rekao je Jutarnjem listu Mijandrušić u telefonskom razgovoru. Vezano za neusklađenost podataka o poticajima koje je dobio njegov OPG, kaže da je dobio novac od IPARD-a za gradnju kuće s bazenom te da je Povjerenstvo telefonski pitao treba li to prijaviti jer se kuća gradila putem njegova OPG-a.

– Rekli su mi da ne treba, a onda sam ipak poslao pismeni upit i pitao ih tim putem treba li, a onda su mi odgovorili da treba. Tada sam to upisao, ali ne u godini u kojoj je došao taj poticaj. I tu je Povjerenstvo vidjelo problem – dodao je.

Sve nepravilnosti prati oporbeni vijećnik u Općinskom vijeću Zvonimir Štrucelj. Njemu najviše smeta pozadina građevinskog zemljišta na tri hektara i tvrdi da je riječ o čistoj malverzaciji zemljištem, ali da niti jedna od nadležnih službi nikad na to nije reagirala.

Naime, Ivan Mijandrušić još je davne 2003. godine, kad je već dvije godine bio na čelu Općine Gračišće, kupio oko 30.000 kvadrata poljoprivrednog zemljišta nedaleko od sela Mandalenčići gdje živi.

Odmah nakon toga, podnio je Općini na čijem je čelu zahtjev za urbanizaciju. I taj mu je zahtjev odobren.

Tadašnji sastav Općinskog vijeća koje većinom čine članovi IDS-a, izglasao je taj prostorni plan, da bi se prije četiri godine za to područje radio urbanistički plan uređenja, čiju je izradu Ivan Mijandrušić platio općini, i to u ratama. Doslovno, platio je samom sebi.

U obuhvatu tog UPU-a je 19 parcela, od čega je 17 u vlasništvu gračaškog načelnika. Na jednoj je parceli već 2016. godine dovršio vilu s bazenom koju iznajmljuje godinama, a za njezinu je gradnju podignuo kredit od 205.000 eura u Karlovačkoj banci. Oko pola milijuna kuna dobio je bespovratno iz IPARD programa. Sada na zemljišta nedaleko od te vile niče još jedna vila s bazenom, a gradi je njegova kći, i to na zemljištu koje je od oca dobila ugovorom o darovanju.

Prenamjena zemljišta

No, kažu u oporbi, to nije sve, jer je vrlo zanimljivo kako je i po kojoj cijeni Mijandrušić kupio to zemljište.

– On ima svoje privatno selo od 30.000 kvadrata koje je svojedobno kupio za 40.000 kuna od jedne žene, za 75 lipa po kvadratu. To je zemljište kasnije njegovo Općinsko vijeće urbaniziralo. Dakle, on trenutačno ima tri hektara zemlje koja danas vrijedi, prema podacima Porezne uprave, 120 kuna po kvadratu. Dakle, to je 3,6 milijuna kuna. A svojedobno ju je kupio za 50.000 kuna kao poljoprivredno zemljište. Zbog toga ga je netko svojedobno i prijavio DORH-u, ali je ta prijava odbačena – rekao je Jutarnjem Štrucelj koji se doselio u unutrašnjost Istre iz Zagreba.

– Htio sam se iz Zagreba maknuti u Istru, a ovdje sam dobio istu situaciju – kaže nam Štrucelj ogorčeno. On živi samo 300-tinjak metara dalje, u selu Bakši, gdje trenutačno i jedan od Mijandrušićevih sinova gradi kuću s bazenom na zemljištu koje je dobio ugovorom o darivanju od oca.

– Već dulje upozoravam na to što se događa u našoj općini, ali nitko ništa ne reagira. Još sam 2016. godine na javnoj raspravi pri donošenju UPU-a za njegovo selo naveo da je riječ o očitoj malverzaciji zemljištem. Pitao sam ga hoće li na tim parcelama graditi vile s bazenima kao što je jednu već napravio ili hoće li ih preprodavati i zaraditi na toj zemlji. Rekao mi je da bi to već bio učinio da je mislio preprodavati. Istaknuo je tada da ima troje odrasle djece i četvero unučadi te da gradnju planira isključivo za svoju obitelj. Tada sam mu rekao da ću podnijeti kaznenu prijavu bude li ih prodavao. Primijetio sam da nije ništa prodao, ali da se na toj zemlji gradi. Već je on sam sagradio vilu od 234 kvadrata, s bazenom od 46 kvadrata, koju ljeti iznajmljuje za 2500 eura tjedno. Ta vila vrijedi 2,5 milijuna kuna, a on u imovinskoj kartici već godinama navodi da vrijedi 940.000 kuna, ističe jedini oporbenjak u Općinskom vijeću koji se dva puta kandidirao i za načelnika općine, ali ga je pobijedio Mijandrušić.

Mijandrušić je Jutarnjem pak rekao da je to zemljište pošteno kupio prije 15 godina od šogorove žene i da ni milimetar nije prodao. Nije tu riječ, smatra, ni o kakvom mešetarenju zemljištem.

– To sam zemljište pošteno kupio i platio, i sve je od a do ž čisto kao suza. Imam veliku obitelj i zemljište sam kupio zbog njih. Podnio sam zahtjev za urbanizaciju i nadležna su mi tijela udovoljila. Trenutačno na jednoj parceli na tom zemljištu gradi kuću moja kći, a na drugoj parceli je moja kuća s bazenom. I u Općini Gračišće i kod mene kući više puta bila je inspekcija, ali nisu ustanovljene nikakve nepravilnosti. Bila je urbanistička inspekcija radi prostornog plana, porezna inspekcija, kontrola Ministarstva uprave i Ministarstva financija. I ništa nije pronađeno – tvrdi Mijandrušić.

Svi mogu urbanizirati

No, nije samo Štrucelj ogorčen zbog situacije oko ovog zemljišta. Jedna nam je mještanka rekla kako drugima nisu htjeli urbanizirati parcele da bi na njima gradili obiteljske kuće, a ne kuće za odmor na kojima bi zarađivali.

Načelnik pak tvrdi sasvim suprotno. Kaže da su svi imali priliku dati zahtjev za urbanizaciju zemljišta.

– To nije istina. Urbanistički institut Hrvatske odradio je čitavu proceduru. Svakome je urbanizirano zemljište tko je zatražio i tko je udovoljavao uvjetima. Nije se urbaniziralo ono čiji zahtjevi nisu bili osnovani. Isto tako, lani su u Općini usvojene najnovije izmjene i dopune prostornoga plana, gdje se dio mojih parcela deurbanizirao da bi se drugima urbanizirala zemljišta. U mjesnom odboru na području gdje ja živim još ima mjesta za urbanizaciju i tko želi, može se javiti. A na zadnje izmjene i dopune prostornoga plana nitko se nije žalio – uvjerava Jutarnji načelnik.

No, nije to jedina sankcija koju je načelnik dobio od Povjerenstva za sprječavanje sukoba interesa. Zanimljivo je i to da je to uvjerljivo vodeći dužnosnik u Istri koji se može “pohvaliti” s najvećim brojem prijava Povjerenstvu za sprječavanje sukoba interesa. Od 2015. do danas Povjerenstvo je u čak deset slučajeva istraživalo je li u sukobu interesa. U još je dva slučaja dobio sankcije.

Već je platio kaznu zato što si je neosnovano isplaćivao božićnice, dar u naravi i regres za godišnji odmor poput drugih zaposlenika Općine iako na to nema pravo jer je dužnosnik, i zato što je bio i u Nadzornom odboru općinske tvrtke Gračišće d.o.o. Za obnašanje dužnosti u Nadzornom odboru dobio je sankciju od 4000 kuna, a za isplatu božićnice, dara u naravi i regresa morao je platiti 3000 kuna. Svaki put se žalio višim instancama, a zastupao ga je odvjetnik Aleksandar Puh, nekadašnji pulski državni odvjetnik, ali niti jedna žalba nije mu bila prihvaćena.

– Da, istina je da sam više puta dobivao sankcije, ali ni u jednom slučaju se ne osjećam krivim. Za rad u Nadzornom odboru nisam dobivao ni kune naknade, a što se tiče božićnice, regresa i dara u naravi, i drugi su si načelnici to isplaćivali. Nisam ni znao da na to nemam pravo, kaže za kraj, piše Jutarnji

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kronika

Bio je prva legenda Domovinskog rata

Objavljeno

na

Foto: MUP RH

Još nam i danas odzvanjaju pucnji u Josipa Jovića, prvu žrtvu u hrvatskom obrambenom Domovinskom ratu. To nisu bili samo pucnji u ovog mladog hrvatskog redarstvenika, to su bili pucnji u hrvatsku državu! Nu, kako bilo da bilo, Josip Jović nije zaboravljen.

Ubijen je 31. ožujka 1991., na Uskrs. Bilo je to na Plitvicama, gdje mu je podignut i spomenik. Posthumno smo mu dodijelili i priznanje – Junak hrvatskog Domovinskog rata (17.12. 2011.) u njegovu rodnom selu – Aržanu. Sa suzama i zahvalnošću primila ga je njegova majka Marija, koja na žalost također više nije među živima. Na njegovoj rodnoj obiteljskoj kući (19. 8. 2007.), na inicijativu moje malenkosti, postavljena je i spomen ploča, u znak sjećanja na ovog legendarnog hrvatskog viteza kojeg ništa nije moglo zaustaviti da se ne pridruži braniteljima – policajcima. Kad je odlazio, rekao je: „Majko, ja više ne mogu gledati što Srbi rade od Hrvata!“ Tada nitko nije slutio da će postati prva žrtva, a još manje da će njegovo veliko srce prestati kucati relativno nedaleko rodnoga mjesta.

Mnogi obilaze njegovo posljednje počivalište, na mjesnom groblju. Ove godine zbog koronavirusa doći će nažalost tek rijetki. A na mramornoj ploči na njegovu grobu jednostavno piše, tek da se ne zaboravi: „ Josip Jović (1969.-1991.). Uskrs 1991. Prvi branitelj pao za slobodu Hrvatske“.

Što bi danas rekao Jović kad pojedini ekstremni ljevičari pričaju i deru se o privilegijama hrvatskih branitelja i stradalnika, što bi rekao o iznimno velikom broju hrvatskih branitelja koji nakon rata žive „od danas do sutra“, a što o majkama, poput njegove, koje se i malo tko sjeti?

S obzirom da je u Hrvatskoj i dalje „na snazi“ (malo karikirano) tzv. „lov na hrvatske branitelje“, ili bolje rečeno selektivno proganjanje ljudi koji su bili među prvima kad je trebalo, srbijanski i ini četnici (zločinci) mogu i dalje mirno spavati. Ako ih i sude, onda to rade u njihovu odsustvu, što nije ništa drugo nego marginaliziranje. Još nitko, primjera radi, nije odgovarao za smrt Josipa Jovića, ili pak za ubojstvo četiri sina Kate Šoljić, baš kao što nitko nije odgovarao, a kamoli završio na robiji, zbog okrutnog zločina koji je u vrijeme Domovinskoga rata počinjen u Škabrnji, ali i drugdje.

A što se to zapravo dogodilo na krvavi Uskrs na Plitvicama? Tamo je u Mukinje 28. ožujka 1991. stigla skupina milicajaca Milana Martića iz Knina s ciljem onemogućavanja prosvjeda djelatnika poduzeća „Plitvice“ protiv pripajanja tog područja tzv. SAO krajini. Na koranskom mostu bile su istaknute zastave SAO krajine i Jugoslavije, a odbor Srpske demokratske stranke (SDS) u Titovoj Korenici drugi je dan donio odluku o promjeni strukture zaposlenih u Nacionalnom parku Plitvice i time su čuvarsku službu preuzeli ljudi iz Knina.
Predstavnici mjesnih zajednica slunjske općine sastankom u Drežnik Gradu zaključili su da hrvatska Vlada ne poduzima ništa protiv nelegalne pretvorbe poduzeća „Plitvice“ i tražena je akcija legitimnih organa Republike Hrvatske.

Policijske uprave Karlovac i Gospić su 31. ožujka 1991. u ranim jutarnjim satima uputile dio svojih snaga na Plitvice sa svrhom uspostavljanja javnog reda i mira na tom području, na kojem su naišle na veliki broj barikada (balvana) s kojih su srpski teroristi otvarali vatru na sva vozila koja su se tamo zatekla.

Jedan od autobusa s hrvatskih redarstvenicima vozio je Ljubo Ćesić Rojs. Bio je kažu pravi „fajter“. Mnogi ga danas neopravdano prozivaju (podcjenjuju) da je prije rata vozio autobuse. Vozio je, ali je vozio i u srpski „epicentar“, gdje je imao veliku sreću što je ostao živ. Naime, kad su se iskrcali branitelji pred jednom barikadom u njegov autobus „ruknuo“ je tromblon, ali na svu sreću osigurač nije eksplodirao. Da je eksplodirao bio to pravi pokolj.

Josipa Jovića pogodio je rafal kod zgrade pošte, pancirka je bila probijena i relativno brzo je prenesen do vozila hitne pomoći, ali je preminuo na putu do helikoptera.
Sukob između hrvatskih obrambenih snaga i srbijanskih terorista trajao je nekoliko sati, a pobunjenici (zločinci) bili su prisiljeni povlačiti se, odnosno bježati poput zečeva. Prema policijskim izvješćima, uhićeno je devet pobunjenika, među njima i Goran Hadžić, član Glavnog odbora SDS-a i Borivoje Savić, tajnik Izvršnog odbora SDS-a Vukovara.

Inače, SDS je kasnije bila zabranjena politička stranka, ali je najvećim dijelom nastavila svoj rad kao SDSS, (Samostalna demokratska srpska stranka) pod vodstvom Vojislava Stanimirovića i Milorada Pupovca, i poznata je među ostalim i po tome da njezini čelnici neprestano traže da se zabrane Udruge branitelja HOS-a, jer su njihovi pripadnici u Domovinskom ratu nosili oznaku „Za dom spremni“. Nu, vrlo su brzo zaboravili da četnici (i članovi SDS_a) tada nisu pozdravljali tim pozdravom već su svoj „pozdrav“ upućivali mecima, tromblonima, pa i kamama!
O Josipu Joviću, kao Junaku Domovinskog rata, objavio sam i knjigu (2012.) – da se ne zaboravi.
Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kronika

Na današnji dan prije 21 godinu preminuo je Jozo Leutar

Objavljeno

na

Objavio

Istinu će biti jedino moguće doznati kada iščeznu oni koji su prikrivali dokaze

Na današnji dan prije 21 godinu preminuo je Jozo Leutar, nekadašnji zamjenik ministra unutarnjih poslova Federacije Bosne i Hercegovine. Leutar je preminuo 28. ožujka u sarajevskoj bolnici Koševo od posljedica ranjavanja nakon što je 16. ožujka 1999. godine u sarajevskom naselju Ciglane u ranim jutarnjim satima na njega izvršen atentat autobombom, piše Večernji list BiH. Počinitelji i nalogodavci ovog zločina ni do danas nisu otkriveni i procesuirani. Više od dvaju desetljeća traje borba da se dozna istina o ovom zločinu.

Lažni iskaz i optužbe

Istinu će biti jedino moguće doznati kada iz parapolicijskih i obavještajnih službi iščeznu oni koji su godinama prikrivali i podmetali dokaze te čak i prijetili, izmišljali. Najprije sa samim vozilom i eksplozivom koji je podmetnut pod vozilo koje je eksplodiralo u ranim jutarnjim satima. Leutar je teško ozlijeđen 16. ožujka 1999. kada je u službenom automobilu, kojim je iz stana putovao do sjedišta MUP-a, eksplodirala podmetnuta naprava.

Najteži šrapnel koji mu je završio u glavi koštao ga je života. Uslijed teških ozljeda preminuo je 28. ožujka u sarajevskoj bolnici. Uz Leutara, u automobilu je bio i njegov vozač Željko Ćosić koji je također ozlijeđen, ali je preživio atentat. Ćosić je na temelju lažnog iskaza zaštićenog svjedoka bio osumnjičen kao atentator na Leutara, pa je bio i optužen te je u zatvoru proveo punih 30 mjeseci, a na kraju je pravomoćno oslobođen tih optužbi. Stvarni počinitelji ubojstva Joze Leutara i dalje su nepoznati, no službe bi ih mogle vrlo lako pronaći. Najprije treba započeti sa svjedočenjem Armana Jašarevića koji je vrlo kratko nakon ubojstva posvjedočio kako je bošnjački politički i policijski vrh odgovoran za njegovu likvidaciju. Do u potankosti je govorio o detaljima urote i pripreme ubojstva, no bošnjačke službe pod nadzorom zloglasnog MOS-a, a kasnije AID-a i uz asistenciju odabranih policijskih, pravosudnih i medijskih trabanata, odlučile su počiniti novi zločin. Za ubojstvo Leutara optužile su Hrvate, a na popisu onih koji nikada nisu optuženi između redova, uz ostala, stajalo je i ime tadašnjeg predsjednika HDZ-a BiH i hrvatskog člana bh. Predsjedništva Ante Jelavića. Sve to bio je sastavni dio obavještajne hobotnice kojom je upravljao SDA te je i danas održava živom i koristi po potrebi.

Nikada nisu ispitani

Kako bi ovaj monstruozni plan potvrdili, izabrali su kriminalca Merima Galijatovića za tajnoga svjedoka koji je jedno vrijeme bio član i Kažnjeničke bojne. No, tijekom postupka obrana je razvalila ovoga kriminalca, kao i njegove laži te uprla prstom na Faika Lušiju, Mehmeda Žilića, koji pak nikada nisu bili ispitani. Kada je prije nekoliko godina aktualizirana istraga u SIPA-i, protiv šefa toga tima i nekoliko članova mafijaška struktura AID-a je “isposlovala” prijave i suspenziju ovih dužnosnika. Nakon toga istraga je posve zaustavljena. Budući da je prošlo 20 godina od ovog zločina, prijeti nastupanje zastare. Naime, kako je ranije ustvrdio i Leutarov sin, istraga atentata smišljeno se godinama odugovlačila kako se ubojice i nalogodavci nikada ne bi pronašli te nastupila zastara od kaznenog progona.

Po kaznenom zakonodavstvu BiH, istraga za djelo ubojstva zastarijeva nakon 20 godina, zbog čega je obitelj cijelo vrijeme inzistirala da se ovaj napad proglasi terorizmom.

Eutanazija hrvatskoga naroda u BiH počela je i prije ubojstva Joze Leutara

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari