Pratite nas

Vijesti

Igor Karačić čeka okršaj s bratom: Bila bi to velika stvar za Mostar

Objavljeno

na

igor

Slavko Goluža idući će tjedan i službeno objaviti početak akcije “SP Katar 2015”. Hrvatski rukometaši okupit će se u Zagrebu 26. prosinca, a nakon toga Goluža će odabrati igrače koje će voditi sa sobom na svjetsku smotru. Među kandidatima je i Igor Karačić, srednji vanjski Vardara.

Jedan od najboljih igrača makedonskog diva morao je pauzirati nekoliko tjedana od rukometa zbog ozljede koljena koju je zadobio u dvoboju protiv Čehovskih Medveda u Ligi prvaka.

“Ništa strašno. Dobio sam udarac u koljeno, stvorio se hematom, ali kroz četiri, pet dana bit ću u punom pogonu”, rekao je za index.hr Karačić koji se nada da će uskoro otići na svoje prvo veliko natjecanje s A selekcijom.

“Plasman u Rio je realan cilj”

Goluža je u svibnju zvao Karačića za prijateljske utakmice u Južnoj Koreji, a jedan od najboljih srednjih vanjskih prošle sezone u Ligi prvaka sjajno je zamijenio Duvnjaka u kvalifikacijama za Euro.

“Bio sam u kadetskim i juniorskim reprezentacijama, ali u slučaju da me izbornik Goluža pozove bilo bi to prvo veliko. Hrvatska uvijek cilja na najviše, imamo vrhunske igrače. Realan je cilj plasman u Rio, a kasnije ćemo vidjeti”, rekao je.

Čeka se utakmica protiv brata

Hrvatska u skupini u Kataru igra protiv Bosne i Hercegovine pa tako postoji mogućnost da Igor Karačić u hrvatskom dresu zaigra protiv brata Ivana Karačića, reprezentativca BiH.

“Igrali smo jedan protiv drugog u SEHA ligi, prvenstvu… Uvijek su to bile dobre utakmice. Da na SP-u zaigramo jedan protiv drugog, to bi sigurno bio veliki meč za naš grad koji bi imao dva brata u istoj skupini na SP-u”, za kraj će rođeni Mostarac.

pogled.ba

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Vijesti

Dodik: Bošnjaci imaju neslomljivu želju da u potpunosti dominira nad Hrvatima i kasnije, naravno, nad RS-om i Srbima

Objavljeno

na

Objavio

Nakon burne sjednice Narodne skupštine Republike Srpske (RS) Pelješki most obranio je Milorad Dodik, a htjeli su ga “minirati” bošnjački i “hrvatski” član Predsjedništva BiH.

Tako je preko noći promijenjena percepcija o njemu, a Dodik je postao graditelj novih odnosa. Proglašavajući veto, zaustavio je odluku bošnjačkog i hrvatskog kolege Šefika Džaferovića i Željka Komšića, koje su pak birali Bošnjaci.

Srpski član Predsjedništva BiH Milorad Dodik izjavio je da je Republici Srpskoj u interesu da rješava otvorene probleme sa Hrvatskom, a ne da tema razgovora bude Pelješki most koji je na hrvatskoj teritoriji.

“Treba da se usmjerimo na rješavanje postojećih problema poput granice kod Kostajnice, izgradnje mosta u Gradišci, odlagališta nuklearnog otpada na Trgovskoj Gori. Pelješki most za mene je isključivo unutrašnje pitanje Hrvatske”, rekao je Dodik za Večernji list.

On je napomenuo da su na tom projektu angažirana velika sredstva EU i da je sasvim sigurno da EU ne bi ušla u proceduru odobravanja da sve nije perfektno pravno čisto.

“Sljedeća stvar koja je bitna jeste da to rade Kinezi i kineske kompanije koje su prisutne u Republici Srpskoj. Sve to izaziva negativne konotacije. A od toga Republika Srpska ne bi imala nikakve koristi. Dakle, Republici Srpskoj je u interesu da rješava otvorene probleme sa Hrvatskom”, objasnio je Dodik.

On je napomenuo da se tu ne radi ni o kakvom dugu predsjedniku HDZ-a BiH i Hrvatskog narodnog sabora Draganu Čoviću, odnosno da nitko nikom ne duguje, te da upravo zbog toga veoma dobro surađuju o političkim pitanjima, ali je ukazao da taj odnos nikada nije bio protiv interesa Bošnjaka.

“Mi branimo pravo Hrvatske da na vlastitoj teritoriji uređuje odnose kako hoće. Isto to tražimo i za sebe. To je isto kao da se netko nama miješa da u Banja Luci gradimo vodovod”, rekao je Dodik.

“Hrvatska je država hrvatskog naroda, a Srbija srpskog naroda. Republiku Srpsku doživljavam kao državu našeg naroda ovdje, svjestan istovremeno političke uloge i značaja hrvatskog naroda u BiH. U okviru toga mi pokazujemo primjer na koji način ćemo graditi te odnose. Mislim da budućnost upravo pripada odnosima koje smo izgradili Čović i ja, odnosno politički pokret koji nas slijedi”, naveo je Dodik.

Dodik je napomenuo da ima pravo i obavezu da oslušne što su interesi hrvatskog naroda, jer je jedan dominantan broj glasao za njega na izborima, a pri tome je ukazao da konstitucija BiH nije išla u prilog pozicioniranja hrvatskog kolektiviteta u političkom smislu, te da je hrvatska država pristala da Hrvati budu majorizirani u BiH.

On je ocijenio da su Bošnjaci i bošnjačka politička elita jedini koji bi mogli promijeniti stvari u BiH, ali da za to ne postoji spremnost, jer oni imaju neslomljivu želju da u potpunosti dominiraju nad Hrvatima, a kasnije nad Republikom Srpskom i Srbima. Nažalost svi gubimo vrijeme i BiH se dokazuje kao potpuno neupravljiva i nije dobro mjesto za život.

BiH se potvrđuje kao promašen koncept međunarodne zajednice, ne zbog Daytonskog sporazuma, nego zato što je međunarodna zajednica degradirala Daytonski sporazum i stvorila gotovo nemoguće prakse u BiH u pogledu odlučivanja o važnim pitanjima.

Inače, da je normalno, nikada se ne bi dogodilo ovo da Bošnjaci izaberu hrvatskog člana Predsjedništva BiH koji glasuje protiv Pelješkog mosta, hrvatskih nacionalnih i državnih interesa. To se nikad ne bi dogodilo, a u tome su propust učinili oni koji su u ime hrvatskog naroda davali suglasnost na Daytonski ustav i Daytonski sporazum.

Prema njegovim riječima, iz Sarajeva uvijek traže novi konflikt, ali se grdno varaju oni koji misle da Srbi jadikuju što tamo nije formirana vlast.

“Svi gubimo vrijeme i BiH se dokazuje kao potpuno neupravljiva i nije dobro mjesto za život. BiH se potvrđuje kao promašen koncept međunarodne zajednice, ne zbog Daytonskog sporazuma, nego zato što je međunarodna zajednica degradirala Daytonski sporazum i stvorila gotovo nemoguće prakse u BiH u pogledu odlučivanja o važnim pitanjima”, precizirao je Dodik.

Dodik je rekao da se fukcioniranje Predsjedništva BiH ne može promatrati van činjenica da nisu konstituirani Vijeće ministara i parlament, te je spomenuo da je kao dosadašnji predsjedavajući činio sve da da pokuša da stvori novu dinamiku u BiH, ali da nije u tome uspio, prvenstveno u vezi sa utvrđivanjem kandidatkog statusa za članstvo u EU.

“U Sarajevu su odlučili da ne uspostave vlast i mi smo izgubili priliku da ove godine dobijemo status kandidata”, rekao je Dodik.

Dodik je istaknuo da nisu prihvatljive europske integracije koje bi značile odustajanje od prava predstavljanja naroda i njihove konstitutivnosti, već da je spreman da pristane poštivanje ustava i prava koja su njime definirana, kao i da se mora garantirati autonomnost odlučivanja naroda o svom statusu.

Na pitanje što je sa tvrdnjama da u BiH mora da vrijedi zakon većine, Dodik je odgovorio da sanjati nije zabranjeno.

Dodik je ocijenio da je Daytonskim sporazumom napravljena greška što je očuvana BiH, te da ovakava sistem odlučivanja, neuvažavanja i preglasavanja, te međunarodni intervencionizam ne daju BiH velike izglede.

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Vijesti

Što je s Danom zajedništva, ponosa i sreće?

Objavljeno

na

Objavio

Kada je u povodu prve obljetnice hrvatskoga viceprvaštva na Svjetskom prvenstvu u nogometu održanom u Rusiji izbornik hrvatske nogometne reprezentacije Zlatko Dalić, koji zajedno s Organizatorima bez granica stoji iza inicijative prvoga »Dana zajedništva, ponosa i sreće«, dao intervju za Sportske novosti, riječi kojima se osvrnuo na nogometni uspjeh lako bi se mogle primijeniti i na sve druge hrvatske uspjehe izborene otkad je proglašena njezina samostalnost. Više je nego znakovito da je posebna proslava te obljetnice u utorak 9. srpnja održana u Vukovaru pa bi se načelo koje je istaknuo u razgovoru moglo pogotovo ticati pitanja Domovinskoga rata i nedavne odluke Ustavnoga suda povezane s »ćirilicom u Vukovaru«. Hrvatska je, naime, u ratu pobijedila srpskoga agresora i agresiju Jugoslavenske narodne armije, a unatoč tomu na mnogim područjima planirano se njeguje mentalitet gubitnika.

Njemu suprotan, mentalitet pobjednika nije u tome da se oholo slave obljetnice radi njih samih, nego da se novi naraštaji naklone žrtvi pobjednika te u ime te podnesene žrtve donose nove plodove, nove pobjede. Evo znakovitih izbornikovih riječi: »Emocije me još tresu, mislim da je tako većini. Ali Hrvatska nema ništa konkretno od toga jer nije iskoristila taj fantastičan trenutak, to je moj stav danas. (…) Žao mi je zbog toga, nismo uspjeli zabiti, a imali smo sjajnu šansu, nogometnim rječnikom. Na euforiji i onom osjećaju koji smo imali, mogli smo napraviti puno, ali nismo i žao mi je zbog toga, iskreno i duboko. Hrvatska nije iskoristila titulu viceprvaka svijeta…« rekao je među ostalim izbornik Dalić. Na Dalićevu inicijativu, dakle, ne bi se trebalo gledati kao na doprinos inflaciji proslava raznih godišnjica i obljetnica, nego je potrebno svaku časnu pobjedu shvatiti kao paradigmu za djelovanje u budućnosti, i to na svim društvenim područjima.

Nacionalni prioriteti

Pitanje odluke Ustavnoga suda da se naprave preduvjeti da se provede uvođenje dvojezičnih natpisa u Vukovaru tiče se pitanja nacionalnih prioriteta, koji su po svemu sudeći izgubili redoslijed. Vukovarski je gradonačelnik, reagirajući na odluku Ustavnoga suda, u tom smislu rekao: »Bez trenutka dvojeći i ne želeći bilo kome uskratiti bilo kakvo pravo, moram se pozvati na temeljne odredbe Ustava, Božje, ljudske zakone i zdrav razum. Oni govore o tome da se prvo rješavaju ta temeljna pitanja (žrtava Domovinskoga rata, op. a.), da je prvo na redu ’91. a tek onda neka druga prava koja nisu temeljna koja se potražuju od 2016. godine.« Vukovar je mjesto neizmjerne boli koju s Vukovarcima dijeli čitav hrvatski narod gdje god da njegovi pripadnici žive. Ta bol nije, međutim, neka puka nostalgija, nego ona zacijelo ima svoj korijen i u temeljnoj civilizacijskoj gesti koja je izostala kod vukovarskih i drugih hrvatskih žrtava: mrtve pokopati. »Samo kada dostojno pokopamo smrtne ostatke naših pokojnika koji su bačeni u jame ili usputne jarke na križnim putovima, bez obzira kojoj su političkoj opciji pripadali, jer svi su naši, samo tada će završiti Drugi svjetski rat u nas. To isto vrijedi i za Domovinski rat«, rekao je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić predvodeći ovogodišnju misu za domovinu.

Ako se prema podatcima Ministarstva hrvatskih branitelja još uvijek traga za 1481 osobom te ako je nepoznato mjesto ukopa posmrtnih ostataka 411 smrtno stradalih osoba iz Domovinskoga rata, a da do dana današnjega nema naznaka da će se za njihove grobove i mjesta i okolnosti mučenja ikad doznati, može li se uvođenje ćirilice kao nacionalnoga prioriteta u Vukovaru ikako drukčije shvatiti nego kao donošenje odluke preko mrtvih tijela! Uopće razmišljati o uvođenju dvojezičnoga pisma u Vukovaru a da prethodno nisu dostojanstveno pokopane sve žrtve koje su se svojim životima ugradile u vrijednost hrvatske krvlju izborene samostalnosti i neovisnosti jednostavno se opire zdravorazumskomu poretku, jer tko još u civiliziranom svijetu trguje vrijednostima pokojnika a da se prethodno nije održala ostavinska rasprava?

Goleme žrtve

Hrvatska je država izgrađena na golemoj žrtvi hrvatskih branitelja i naroda, i ako je dojam da se dosad i sudski i državnički više zauzimalo za ćirilične natpise nego za istinu o nestalima, onda to jasno govori da su prioriteti opasno pobrkani. Ako država, politika i sudstvo nisu razvili okvire za rješavanja sudbonosnih pitanja – a mrtvi, nestali, silovani i zatočeni za svako društvo svakako pripadaju toj kategoriji – s pravom se može sumnjati i u kvalitetu rješavanja pitanja suživota. Jer ćirilični natpisi ne će pronaći ni jednu mučenu, ubijenu i zakopanu žrtvu, no pronalazak istine o tim žrtvama itekako bi mogao biti preduvjet kvalitetnoga suživota. To bi bio državnički potez.

Svaka je hrvatska pobjeda vrijednost, a jedino istinskim vrijednostima s vremenom cijena ne opada, nego samo raste. No ne raste ako ih se samo povremeno izlaže na proslavama obljetnica, nego ako se iz njih izvlače nove vrijednosti. Muzeji i dokumentacijski centri Domovinskoga rata jesu potrebni, no preko njih vrijednosti ne postaju većima. Hrvatskoj su potrebni instituti Domovinskoga rata, studijski smjerovi, knjižnice, centri, biblioteke, škole, seminari i projekti koji bi pobjedu u Domovinskom ratu kao vrijednost izdignuli, neprestano je oplemenjivali i šireći istinu o njoj donosili nove plodove. Zato, na primjer, ne ulazeći u ocjenu umjetničke kvalitete filma o ratnom putu generala Gotovine, nedavno premijerno prikazanom na Pulskom filmskom festivalu, u fokusu ne bi trebalo biti koliko je projekcija zbog manifestacije otvorenja »kasnila«, nego je pitanje zašto o hrvatskim generalima postoji dosad samo jedan atirmativan film; zašto postoji teški deficit igranih filmova o prvom hrvatskom predsjedniku, o znamenitim velikanima iz bilo kojega područja novije i starije hrvatske povijesti, uključujući i crkvene velikane… Vrijeme je, dakle, da zavlada mentalitet pobjednika.

Branimir Stanić
Glas Koncila

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari