Pratite nas

Pregled

IGOR ŠTIMAC EKSKLUZIVNO U BUJICI: ‘Udrugu ‘Naš Hajduk’ vode orjunaši i truju našu djecu!’

Objavljeno

na

Ugrožen je hrvatski identitet Hajduka, klubom vladaju neznalice i nepotizam, krši se zakon i pere novac – izjavio je u Bujici na Z1 Igor Štimac, legendarni kapetan Hajduka i bivši izbornik Hrvatske nogometne reprezentacije.

“Vidimo da se nalazimo u krugu onih spartanskih zemalja gdje još prolazi galama, gdje sila caruje, a oni koji znaju, umiju i mogu – budu sklonjeni sa strane,“ započeo je nastup u Bujici Igor Štimac i bez dlake na jeziku progovorio o velikoj krizi u Hajduku: “Ono što se događa danas u Osijeku, a što se već dugi niz godina događa s Rijekom, evidentan je pokazatelj kako privatni kapital i uređeni sustav daje rezultate. Drago mi je radi svih klubova poput Osijeka, Rijeke i Dinama, ali koliko god mi je drago radi njih – sto puta više sam tužan radi onoga što se događa mom Hajduku! Kada vidim kako njime upravljaju neznalice… Nisam u startu bio protivnik ovakvog načina upravljanja, nisam se svrstano ni za ni protiv, rekao sam – dajmo svakoj novoj ideji vremena. Ako je u nju uključen veliki broj navijača Hajduka, pa dajmo joj vremena, ali evo, sedam godina je prošlo…. Od kluba koji je bio rado viđen i slavljen u svakom kutku Domovine, napravili su klub koji malo tko želi vidjeti i koji sada nije dobrodošao, čiji su pojedinci napravili to da se nalazi gdje je…“

TIHA VEĆINA ŠUTI I TRPI

Udruga ‘Naš Hajduk’ se non stop hvali velikim brojem članova, kojih je 37 tisuća, ali Hajduk u ovom trenutku ima više od milijun navijača samo u Hrvatskoj – napominje Štimac i nastavlja: – To je ta tiha većina koja šuti i trpi, koja želi Hajduk na starim stazama slave, koja želi uspjehe i to su normalni navijači kojima nije bitno tko i kako upravlja klubom, nego im je bitno samo da njihov klub postiže rezultate na zelenom travnjaku…

Štimac je nastavio otvoreno govoriti o aktualnom vodstvu kluba čiji je bio kapetan: – U Splitu imamo jednu posebnu situaciju, gdje je skupina mladih orjunaša došla do pozicije da može odlučivati o instituciji kakva je Hajduk. Mene to toliko ne brine, nego me brine što su oni kroz trač i laž zaveli veliki dio hrvatske mladosti. Mi danas na utakmicama imamo 5 ili 6 tisuća pripadnika Torcide, koji slijede pet-šest vođa i rade sve kako im oni kažu. To je mladost koja ide krivim putem, koja se u adolescentskoj dobi počinje devijantno ponašati i nije im cilj europski Hajduk, nego im je cilj sve razrušiti…

USKORO ĆE BITI OTKRIVENI AUTORI SVASTIKE NA POLJUDU?!

Bujica je objavila nove informacije o autorima svastike na Poljudu, imena dva izravna počinitelja, prema navodima objavljenim u emisiji, uskoro bi se trebala saznati, a Štimac smatra da identificirati ponajprije treba naručitelje te ih najstrože kazniti: – Moja je iskrena želja da se njih pronađe i procesuira. Nisam mjerodavan komentirati istragu, jer nisam zaposlen u policiji, ali mislim da svi Hrvati dobro znaju da je jedini cilj tog nedjela bio zaustaviti plasman naše reprezentacije i odlazak na Svjetsko nogometno prvenstvo. Naši ljudi zaslužuju da se počinitelji, ali i nalogodavci identificiraju, da ih se javno osudi, ali i da ih pravosuđe osudi.

Poziv na bojkot Hrvatske nogometne reprezentacije i navijanje protiv vatrenih koje je potencirala Udruga ‘Naš Hajduk’, Štimac je nazvao “izravnim udarom na jedan od ključnih stupova hrvatskog društva“. Osudio je upravu kluba zato što nije čestitala najboljem igraču na svijetu Luki Modriću na osvajanju Zlatne lopte: – S Lukom sam radio i jako ga dobro znam… Ne trebam naglašavati o kako iznimnom čovjeku se radi, a onda i sportašu. Njegovi uspjesi i obitelji govore u njegovu obranu, ali on se nema što od koga braniti, pogotovo od pojedinaca, koji su nusprodukti ovoga društva i koji bi trebali biti na svakom drugom mjestu osim na slobodi.

U DVIJE GODINE PRODANO IGRAČA ZA 170 MILIJUNA KUNA, GDJE JE NOVAC?

Igor Štimac u Bujici je iznio cijeli niz ozbiljnih optužbi na račun upravljanja Hajdukom i javno je upitao: gdje su nestali mililjuni od transfera igrača u zadnjih nekoliko godina?!

“Mi danas imamo klub čiju situaciju i stanje ova skupina koja ga vodi – neargumentirano brani lažima, iako su svi podaci dostupni. U trenutku kada su preuzeli Hajduk u 2011. godini, dug je iznosio 87 milijuna akumuliranog duga… Sa 31. prosincem 2017. godine taj akumulirani dug je 93 milijuna, dakle, povećan je za nekih 6 milijuna u njihovih 7 godinaupravljanja. Taj dug neće nestati. Oni su u dvije godine prodali igrača u vrijednosti 170 milijuna kuna, dakle, pored toga što se dug nije smanjio, sve je rasprodano, a novac od toga je nestao i dug je još narastao! Sad imamo momčad kojoj je domet 6. mjesto, možda i peto, ali u sportu nema previše čuda… Ulaze u osmu godinu vladavine i ‘Naš Hajduk’ ubire 20 posto članarine za manipulativni trošak… Novac od članarina u vidu pozajmica uplaćuju Hajduku, pa sada Hajduk duguje toj udruzi 8 i pol milijuna kuna… Mislim nažalost da će uskoro uslijediti akcija DORH-a, koji će istraživati i pranje novca,” iznio je svoja saznanja Štimac.

Bivši kapetan Hajduka osvrnuo se i na prijetnje koje su mu upućene sa tribine. Podsjećamo, na utakmici Rudeš – Hajduk, vikali su mu “Štimac Srbine, čakija ti ne gine!“: – Na tribini skandiraju kako kaže vođa. Nema tu skupštinske odluke u kojoj se odlučuje kome će se skandirati i j….. majku. Ovdje se radi o mnogim prijetnjama kroz dugi niz godina, ali ne samo meni nego i mojim kolegama. Ja da ih se bojim, ne bih o tome tupio već duže vrijeme… Razumijem i svoje kolege koji su tužni zbog ovakvog stanja u Hajduku, kojeg smo stvarali godinama, a sada smo svi žigosani i nepodobni. Hajduk egzistira bez svojih veterana, koji nisu željeli lopove, alkoholičare, nepotiste, ali danas su sve to odlike Hajduka.

ŠTIMAC: NEMAM SE NAMJERU VRATITI U KLUB, ALI ŠUTJETI NEĆU!

Štimac se posebno osvrnuo na medijski utjecaj Udruge ‘Naš Hajduk’: – Moramo priznati da je Udruga ‘Naš Hajduk’ jako dobro infiltrirana po nekim portalima, medijima, tiskovinama i to je jedan od razloga njihovog dugog trajanja. Pogledajte samo njihov utjecaj u Slobodnoj Dalmaciji, koja je jedan od vodećih dnevnih listova u Dalmaciji. To su jasno definirana sredstva kojima se oni suprotstavljaju kada netko drugačije misli. Oni ga odmah označavaju kao nepodobnog i kao metu.

Na pitanje što ga motivira za ovakve istupe u trenutku kada se mnogi boje govoriti, Štimac odgovara: – Drago mi je da me to pitate! Oni se od mene brane riječima da ja više neću u Hajduk. Pa, ja se više ne namjeravam tamo vraćati, jer sam to ostavio iza sebe! Tu su u potpunosti na krivom tragu; četiri puta sam bio pozivan nakon mog odlaska da se vratim, a napustio sam Hajduk onoga trenutka kada se politika umiješala u moj posao, kada je s vrha naređeno da Ćiro Blažević mora odstupiti s mjesta trenera. To je meni bio znak da posla za nekoga tko se želi baviti strukom – nema i onda sam prepustio politici da se bavi strukom, treniranjem i odabirom. To je sve bilo u vrijeme Ive Sanadera, a Branko Grgić je tada bio predsjednik kluba. Dogodilo se što se dogodilo, jer sam ja tu svoju klupsku stranicu zatvorio i nastavio svoj život dalje… Prema tome, bilo kakvi argumenti o tome kako se želim vratiti natrag u klub, uopće ne stoje.

Završio je, kao što je i počeo – o Udruzi ‘Naš Hajduk’: “To je jedna skupina intelektualaca i oni nisu za podcijeniti, oni vladaju masom koja je pretežito u adolescentskoj dobi i kojoj se svašta može podvaliti. Nametnuli su svoj kodeks Hajduku, nametnuli su pravila i Gradu, nametnuli su svima pravila, ali za sebe same – nemaju nikakva pravila! Meni je razumljivo da na sve to lokalna politika šuti, jer oni kalkuliraju… U vrijeme moga prijatelja Keruma, koji im je dao pravo upravljanja klubom, očekivalo se da će to sve ići jednim dobrim putem, a Grad je na taj način skinuo svoju odgovornost s institucije kakva je Hajduk. Danas imamo drugi paradoks, u kojem gradonačelnik ne želi natrag Hajduk u lošemu stanju, dok oni govore da Hajduk dobro posluje, a zapravo imamo situaciju da predsjednik kluba od Grada traži kredit od čak 50 milijuna kuna zato što nemaju novaca…”

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Pregled

Županijski sud u Velikoj Gorici izrekao Zdravku Mustaču kaznu od 40 godina zbog ubojstva Đurekovića

Objavljeno

na

Objavio

Županijski sud u Velikoj Gorici izrekao je bivšemu čelniku jugoslavenskih i hrvatskih tajnih službi Zdravku Mustaču kaznu od 40 godina zbog ubojstva hrvatskoga emigranta Stjepana Đurekovića u Wolfratshausenu kod Münchena 1983. godine.

Riječ je odluci koju je Županijski sud u Velikoj Gorici donio na osnovi pravomoćne njemačke presude kojom su Mustač i Josip Perković osuđeni zbog Đurekovićevog ubojstva na doživotni zatvor.

Priopćenje Županijskoga suda u Velikoj Gorici donosimo u cijelosti:

“Rješenjem izvanraspravnog vijeća Županijskog suda u Velikoj Gorici broj: Kv-eu-1/2019. od 23. travnja 2019., u postupku preuzimanja i izvršenja presude Visokog pokrajinskog suda u Münchenu, a nakon što je utvrđeno da je osuđeni Zdravko Mustač pravomoćnom presudom proglašen krivim zbog kaznenog djela ubojstva iz paragrafa 211., 212. i 25. st. 1 i 2 Kaznenog zakona Savezne Republike Njemačke, utvrđeno je da navedeno kazneno djelo odgovara po bitnim obilježjima kaznenom djelu teškog ubojstva iz čl. 111. t. 1 i 4 Kaznenog zakona, te izrekao kaznu zatvora u trajanju od 40. godina.

Po ocijeni vijeća, kazna zatvora u trajanju od 40 godina u najvećoj mjeri odgovara kazni zatvora doživotnog zatvora, pri čemu se pazilo da osuđenik ne bude doveden u nepovoljniji položaj u odnosu na vrstu i mjeru kazne, ali ne i u odnosu na odredbe o uvjetnom otpustu. “, priopćio je glasnogovornik suda, sudac Ante Zeljko.

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Pregled

Ispovijest heroja koji je iz ledene rijeke spasio djevojčicu

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Toni Paštar / Slobodna Dalmacija

Jack iz Rude spasio 13-godišnjakinju od sigurne smrti: Bog mi je produžio ruku, u zadnji tren sam je uhvatio za kosu i izvukao iz hladne, nabujale rijeke…

Josip Crljen zvani Jack iz naselja Ruda, općina Otok, svojim je podvigom u ponedjeljak navečer zaslužio ponijeti naslov hrvatskog junaka dana, piše Slobodna Dalmacija.

Skokom u nabujalu rijeku Rudu u zadnji je trenutak od sigurne smrti spasio jednu trinaestogodišnju djevojčicu iz Graba. Sve to se dogodilo u ponedjeljak oko 18.30 sati na Rudi kod predjela zvanog Gaz. Vodostaj rijeke bio je visok, a voda mutna.

Djevojčica koja se “dušila” već je nestajala u vodi kada ju je Josip krajnjim naporom uspio dohvatiti za kosu i izvući na obalu. Od skoka u rijeku čija je temperatura bila tek 7 ili 8 Celzijevih stupnjeva junak Jack zaradio je trzajnu ozljedu vrata, pa je u utorak cijelo prijepodne proveo kod liječnika, najprije svoga obiteljskog, a potom na pregledima u KBC-u Split.

Dobio je šancov ovratnik koji će ga narednih dana podsjećati na dramatični događaj sa sretnim ishodom.

Priča je počela na Uskrsni ponedjeljak u župnoj crkvi sv. Martina u Rudi. Josipov vjenčani kum Zvonimir Matijašević krstio je svoje prvo dijete, kćer, pa je na slavlje pozvao i članove šire obitelji te prijatelje, među kojima i Josipa Crljena. Svečarski ručak održan je u restoranu kod Gaza, nedaleko rijeke Rude.

– Bio sam među pedesetak gostiju kuma Zvonimira. Do nas je bila još jedna tolika skupina. Veselili smo se, jeli i pili kada sam u jednom trenutku čuo dječaka Matea Tadića, koji je ranije izišao igrati se, gdje sav usplahiren viče: “Mala u vodi! Upala mala u vodu!…”

Bez razmišljanja sam ustao od stola i pretrčao kojih pedesetak metara do rijeke. Tu sam vidio dvoje-troje ljudi koji su tražili granu kojom bi dohvatili djevojčicu čije je tijelo u vodi već bilo mlitavo, nije mahala ni rukama ni nogama. Na tren je potonula i ponovno se pojavila na površini. Nisam razmišljao. Onako odjeven i u cipelama skočio sam u vodu duboku 2-3 metra.

Kad sam izronio, tijelo djevojčice ponovno je počelo tonuti. Bacio sam se prema njoj vidjevši da opet nestaje u mutnoj vodi. Prije nego je dublje potonula uspio sam je uhvatiti za kosu. Kao da mi je u tom trenutku Bog produžio ruku. Dovukao sam je do obale gdje su je ostali izvukli na obalu. Kako nije davala znakove života, odmah su je počeli oživljavati umjetnim disanjem. Hvala Bogu, dijete je prodisalo, izbacilo vodu i s njom je sve u redu – kaže Josip.

Ovaj 37-godišnji strojar-bagerist zaposlen u tvrtki “Iskopi Kovačević” iz Dugog Rata i sam je otac jednogodišnjeg sina i zna što je dijete. Zato je u utorak, unatoč boli u vratu, bio presretan i prezadovoljan što je spasio mladi život. Zna da je učinio dobro djelo, ali to, kaže, ne smatra ničim posebnim. Ako bi se bilo kada našao u sličnim okolnostima, ponovno bi napravio isto.

Jedino, veli, zamjera što oni koji su se prije njega zatekli na obali i vidjeli da se djevojčica utapa nisu reagirali kao on, skočili u vodu kako bi spasili dijete. U srijedu Josipov mobitel, koji je bio u džepu kad je iz vode spašavao djevojčicu, ali i dalje radi, nije prestajao zvoniti.

– Nema toga tko me nije zvao i čestitao mi. Među prvima mi je čestitao direktor Matko Kovačević. Jutros me toliko bolio vrat da nisam bio u stanju voziti pa me u bolnicu u Sinj, a potom i u Split vozio prijatelj Ante Čikara zvani Kuvar. Nadam se brzom ozdravljenju, vjerujem bez trajnih posljedica. U svakom slučaju, dan krštenja kćeri svoga kuma Zvonimira sigurno neću zaboraviti do kraja života – zaključuje junak Crljen na kojega su u srijedu bili ponosni njegovi Ruđani, ali i brojni drugi prijatelji i poznanici, piše Slobodna Dalmacija.

 

Heroj iz nabujale rijeke spasio djevojčicu: ‘Bila je već blijeda, tonula je…’

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari