Pratite nas

Pregled

IGOR ŠTIMAC EKSKLUZIVNO U BUJICI: ‘Udrugu ‘Naš Hajduk’ vode orjunaši i truju našu djecu!’

Objavljeno

na

Ugrožen je hrvatski identitet Hajduka, klubom vladaju neznalice i nepotizam, krši se zakon i pere novac – izjavio je u Bujici na Z1 Igor Štimac, legendarni kapetan Hajduka i bivši izbornik Hrvatske nogometne reprezentacije.

“Vidimo da se nalazimo u krugu onih spartanskih zemalja gdje još prolazi galama, gdje sila caruje, a oni koji znaju, umiju i mogu – budu sklonjeni sa strane,“ započeo je nastup u Bujici Igor Štimac i bez dlake na jeziku progovorio o velikoj krizi u Hajduku: “Ono što se događa danas u Osijeku, a što se već dugi niz godina događa s Rijekom, evidentan je pokazatelj kako privatni kapital i uređeni sustav daje rezultate. Drago mi je radi svih klubova poput Osijeka, Rijeke i Dinama, ali koliko god mi je drago radi njih – sto puta više sam tužan radi onoga što se događa mom Hajduku! Kada vidim kako njime upravljaju neznalice… Nisam u startu bio protivnik ovakvog načina upravljanja, nisam se svrstano ni za ni protiv, rekao sam – dajmo svakoj novoj ideji vremena. Ako je u nju uključen veliki broj navijača Hajduka, pa dajmo joj vremena, ali evo, sedam godina je prošlo…. Od kluba koji je bio rado viđen i slavljen u svakom kutku Domovine, napravili su klub koji malo tko želi vidjeti i koji sada nije dobrodošao, čiji su pojedinci napravili to da se nalazi gdje je…“

TIHA VEĆINA ŠUTI I TRPI

Udruga ‘Naš Hajduk’ se non stop hvali velikim brojem članova, kojih je 37 tisuća, ali Hajduk u ovom trenutku ima više od milijun navijača samo u Hrvatskoj – napominje Štimac i nastavlja: – To je ta tiha većina koja šuti i trpi, koja želi Hajduk na starim stazama slave, koja želi uspjehe i to su normalni navijači kojima nije bitno tko i kako upravlja klubom, nego im je bitno samo da njihov klub postiže rezultate na zelenom travnjaku…

Štimac je nastavio otvoreno govoriti o aktualnom vodstvu kluba čiji je bio kapetan: – U Splitu imamo jednu posebnu situaciju, gdje je skupina mladih orjunaša došla do pozicije da može odlučivati o instituciji kakva je Hajduk. Mene to toliko ne brine, nego me brine što su oni kroz trač i laž zaveli veliki dio hrvatske mladosti. Mi danas na utakmicama imamo 5 ili 6 tisuća pripadnika Torcide, koji slijede pet-šest vođa i rade sve kako im oni kažu. To je mladost koja ide krivim putem, koja se u adolescentskoj dobi počinje devijantno ponašati i nije im cilj europski Hajduk, nego im je cilj sve razrušiti…

USKORO ĆE BITI OTKRIVENI AUTORI SVASTIKE NA POLJUDU?!

Bujica je objavila nove informacije o autorima svastike na Poljudu, imena dva izravna počinitelja, prema navodima objavljenim u emisiji, uskoro bi se trebala saznati, a Štimac smatra da identificirati ponajprije treba naručitelje te ih najstrože kazniti: – Moja je iskrena želja da se njih pronađe i procesuira. Nisam mjerodavan komentirati istragu, jer nisam zaposlen u policiji, ali mislim da svi Hrvati dobro znaju da je jedini cilj tog nedjela bio zaustaviti plasman naše reprezentacije i odlazak na Svjetsko nogometno prvenstvo. Naši ljudi zaslužuju da se počinitelji, ali i nalogodavci identificiraju, da ih se javno osudi, ali i da ih pravosuđe osudi.

Poziv na bojkot Hrvatske nogometne reprezentacije i navijanje protiv vatrenih koje je potencirala Udruga ‘Naš Hajduk’, Štimac je nazvao “izravnim udarom na jedan od ključnih stupova hrvatskog društva“. Osudio je upravu kluba zato što nije čestitala najboljem igraču na svijetu Luki Modriću na osvajanju Zlatne lopte: – S Lukom sam radio i jako ga dobro znam… Ne trebam naglašavati o kako iznimnom čovjeku se radi, a onda i sportašu. Njegovi uspjesi i obitelji govore u njegovu obranu, ali on se nema što od koga braniti, pogotovo od pojedinaca, koji su nusprodukti ovoga društva i koji bi trebali biti na svakom drugom mjestu osim na slobodi.

U DVIJE GODINE PRODANO IGRAČA ZA 170 MILIJUNA KUNA, GDJE JE NOVAC?

Igor Štimac u Bujici je iznio cijeli niz ozbiljnih optužbi na račun upravljanja Hajdukom i javno je upitao: gdje su nestali mililjuni od transfera igrača u zadnjih nekoliko godina?!

“Mi danas imamo klub čiju situaciju i stanje ova skupina koja ga vodi – neargumentirano brani lažima, iako su svi podaci dostupni. U trenutku kada su preuzeli Hajduk u 2011. godini, dug je iznosio 87 milijuna akumuliranog duga… Sa 31. prosincem 2017. godine taj akumulirani dug je 93 milijuna, dakle, povećan je za nekih 6 milijuna u njihovih 7 godinaupravljanja. Taj dug neće nestati. Oni su u dvije godine prodali igrača u vrijednosti 170 milijuna kuna, dakle, pored toga što se dug nije smanjio, sve je rasprodano, a novac od toga je nestao i dug je još narastao! Sad imamo momčad kojoj je domet 6. mjesto, možda i peto, ali u sportu nema previše čuda… Ulaze u osmu godinu vladavine i ‘Naš Hajduk’ ubire 20 posto članarine za manipulativni trošak… Novac od članarina u vidu pozajmica uplaćuju Hajduku, pa sada Hajduk duguje toj udruzi 8 i pol milijuna kuna… Mislim nažalost da će uskoro uslijediti akcija DORH-a, koji će istraživati i pranje novca,” iznio je svoja saznanja Štimac.

Bivši kapetan Hajduka osvrnuo se i na prijetnje koje su mu upućene sa tribine. Podsjećamo, na utakmici Rudeš – Hajduk, vikali su mu “Štimac Srbine, čakija ti ne gine!“: – Na tribini skandiraju kako kaže vođa. Nema tu skupštinske odluke u kojoj se odlučuje kome će se skandirati i j….. majku. Ovdje se radi o mnogim prijetnjama kroz dugi niz godina, ali ne samo meni nego i mojim kolegama. Ja da ih se bojim, ne bih o tome tupio već duže vrijeme… Razumijem i svoje kolege koji su tužni zbog ovakvog stanja u Hajduku, kojeg smo stvarali godinama, a sada smo svi žigosani i nepodobni. Hajduk egzistira bez svojih veterana, koji nisu željeli lopove, alkoholičare, nepotiste, ali danas su sve to odlike Hajduka.

ŠTIMAC: NEMAM SE NAMJERU VRATITI U KLUB, ALI ŠUTJETI NEĆU!

Štimac se posebno osvrnuo na medijski utjecaj Udruge ‘Naš Hajduk’: – Moramo priznati da je Udruga ‘Naš Hajduk’ jako dobro infiltrirana po nekim portalima, medijima, tiskovinama i to je jedan od razloga njihovog dugog trajanja. Pogledajte samo njihov utjecaj u Slobodnoj Dalmaciji, koja je jedan od vodećih dnevnih listova u Dalmaciji. To su jasno definirana sredstva kojima se oni suprotstavljaju kada netko drugačije misli. Oni ga odmah označavaju kao nepodobnog i kao metu.

Na pitanje što ga motivira za ovakve istupe u trenutku kada se mnogi boje govoriti, Štimac odgovara: – Drago mi je da me to pitate! Oni se od mene brane riječima da ja više neću u Hajduk. Pa, ja se više ne namjeravam tamo vraćati, jer sam to ostavio iza sebe! Tu su u potpunosti na krivom tragu; četiri puta sam bio pozivan nakon mog odlaska da se vratim, a napustio sam Hajduk onoga trenutka kada se politika umiješala u moj posao, kada je s vrha naređeno da Ćiro Blažević mora odstupiti s mjesta trenera. To je meni bio znak da posla za nekoga tko se želi baviti strukom – nema i onda sam prepustio politici da se bavi strukom, treniranjem i odabirom. To je sve bilo u vrijeme Ive Sanadera, a Branko Grgić je tada bio predsjednik kluba. Dogodilo se što se dogodilo, jer sam ja tu svoju klupsku stranicu zatvorio i nastavio svoj život dalje… Prema tome, bilo kakvi argumenti o tome kako se želim vratiti natrag u klub, uopće ne stoje.

Završio je, kao što je i počeo – o Udruzi ‘Naš Hajduk’: “To je jedna skupina intelektualaca i oni nisu za podcijeniti, oni vladaju masom koja je pretežito u adolescentskoj dobi i kojoj se svašta može podvaliti. Nametnuli su svoj kodeks Hajduku, nametnuli su pravila i Gradu, nametnuli su svima pravila, ali za sebe same – nemaju nikakva pravila! Meni je razumljivo da na sve to lokalna politika šuti, jer oni kalkuliraju… U vrijeme moga prijatelja Keruma, koji im je dao pravo upravljanja klubom, očekivalo se da će to sve ići jednim dobrim putem, a Grad je na taj način skinuo svoju odgovornost s institucije kakva je Hajduk. Danas imamo drugi paradoks, u kojem gradonačelnik ne želi natrag Hajduk u lošemu stanju, dok oni govore da Hajduk dobro posluje, a zapravo imamo situaciju da predsjednik kluba od Grada traži kredit od čak 50 milijuna kuna zato što nemaju novaca…”

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Pregled

Tihomir Vinković: Temeljni problem su oni teroristi koji su već ovdje, a ne toliko ovi koji će se vratiti

Objavljeno

na

Objavio

Mogu li se europske države oduprijeti zahtjevu američkog predsjednika Donalda Trumpa da prihvate oko 800 boraca takozvane Islamske države uhvaćenih u Siriji?

Kako tretirati njihove supruge i udovice, koje same ili s djecom traže povratak u svoje matične zemlje? Hoće li Europu preplaviti džihadisti? Nosi li predstojeće razdoblje novu eskalaciju terorizma? Trebaju li europske države dopustiti povratak boraca tzv. Islamske države i njihovih obitelji? To su neka od pitanja na koje smo pokušali dobiti odgovore u emisiji Otvoreno.

Već se dulje vrijeme govori da je takozvana Islamska država pred slomom, a to potvrđuju i posljednji podaci s terena.

– Slom je zapravo prava riječ. Vode se posljednje operacije protiv 500-tinjak džihadista koji se nalaze na istoku Sirije kod granice s Irakom, a radi se o pokrajini Deir ez-Zor. Teritorijalno, Islamska država bi trebala nestati. Kalifat je u jednom trenutku imao teritorij veći od Velike Britanije na kojem je bilo više od deset milijuna ljudi. S druge strane Islamska država živi u Indoneziji, Filipinima, u zapadnoj Africi. Ona se i dalje širi, objašnjava Željko Trkanjec.

Pred nama su veliki problemi u Siriji, čak možda i veći nego u ratno doba. Tu je pitanje izgradnje porušene zemlje, humanitarni problemi te problem veliki naraštaj terorizma. Po Europi i po svijetu porast će teroristički napadi, jer će sada naći nove moduse, priključiti se drugim terorističkim organizacijama, pojašnjava stručnjak za sigurnost Marinko Ogorec.

– Ne očekujem tako brzu stabilizaciju toga prostora, dodaje.

Pitanje je i što će SAD napraviti po pitanju Sirije.

– Amerikanci tamo službeno nisu izveli intervenciju za razliku od Rusije i Irana. Oni su bili više prisutni na dijelu gdje su Kurdi te granica s Turskom. Oni su tamo došli “završiti posao”. Naravno da će SAD zadržati tamo posebne postrojbe. Temeljni problem je oni koji su već ovdje, a ne toliko ovi koji će se vratiti. Ti koji se vraćaju, za njih se zna tko su, pojašnjava komentator HRT-a Tihomir Vinković.

Otprilike 1500 do 5000 ljudi koji su se borili, već su se vratili u Europu. Što znamo o njima?

– Svaka država ima sigurnosne agencije koje dijelom nadziru tu situaciju. No, oni se ne mogu kontrolirati 24 sata dnevno. Vi zapravo za dobar dio ljudi ne znate da su bili tamo, dodaje Filip Dragović, savjetnik ministra Davora Božinovića.

Mogu li se europske države oduprijeti zahtjevu američkog predsjednika Donalda Trumpa da prihvate oko 800 boraca takozvane Islamske države uhvaćenih u Siriji?

– Sve bi ih zemlje trebale primiti, osim ako se oformi sud u Iraku ili Siriji gdje bi se sudilo tim ljudima, ako dakle imaju državljanstvo zemalja Europske unije. Posebno žene i djecu će morati primiti, kaže Tihomir Vinković.

– Trump svašta govori, a službe često zanemaruju njegove tvitove. Ne stoji njegova ideja da će ih pustiti jer postaju prijetnja. Mogu u Afganistan itd., neće oni tako lako do Europe, smatra Trkanjec dodajući da su sve terorističke napade u Europi izvodili “domaći” koji su živjeli na tom području, a ne oni koji su došli s ratišta na Bliskom istoku.

– Postavlja se pitanje je li moguće borce deradikalizirati jer će se oni prije ili kasnije naći na slobodu. Nijemci tvrde da je to kod nekih moguće jer su razočarani onime što su doživjeli na ratištu, kaže Trkanjec dodajući da se će oni sigurno biti pod prismotrom.

Filip Dragović postavlja i pitanje hoće li društva prihvatiti “rehabilitirane borce” Islamske države.

– EUROPOL i Interpol imaju pune baze podataka, na sigurnosnom polju je puno napravljeno, ali je ovo pitanje šire od sigurnosnog.

Što se tiče susjedne BiH, petorica Afganistanaca su uhićeni, a povezani su s međunarodnim terorizmom.

– Trebamo vidjeti o kakvoj se povezanosti radi, pretpostavljam da je tu bila jaka međunarodna suradnja. Nije jasno s kojom terorističkom organizacijom su povezani i o kakvim se djelima radi, dodaje Dragović.

BiH jako dobro rješava pitanje terorizma, a zbog uloge islamske zajednice u tom društvu, za razliku od zapadne Europe gdje islamski centri nisu pod kontrolom država.

– Važno je spomenuti zakon koji je donijela Austro-Ugarska 1916. godine kada je islam postao službena religija u BiH. Ne postoji suživot, već život te zajednice. Islamska zajednica u BiH i Hrvatskoj je odigrala ogromnu ulogu da se pokušaji radikalizacije maksimalno minoriziraju, zaključuje Željko Trkanjec.

 

BiH sprema akciju protiv terorista: Treba zatvoriti kritične točke na granici

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Pregled

Hrvatska i Srbija daleko od dogovora o granici

Objavljeno

na

Objavio

Godinu dana nakon susreta Kolinde Grabar-Kitarović i Aleksandra Vučića u Zagrebu i dogovora da dvije države u iduće dvije godine pokušaju usuglasiti rješenje o granici, između Zagreba i Beograda suglasja o tome još nema. Pozicije su najudaljenije kada je u pitanju razgraničenje na Dunavu.

U veljači prošle godine dvoje predsjednika dogovorilo se da će Hrvatska i Srbija u dvije godine pokušati postići dogovor oko granice, a ne uspiju li u tome obratit će ne nekom međunarodnom sudu.

Srbijanski je predsjednik tada rekao da Zagreb i Beograd imaju suprotna stajališta o granici.

Po Beogradu, iako je došlo do određenih pomaka po pitanju kopnene granice, Hrvatska i Srbija i dalje miljama daleko od dogovora o razgraničenju na Dunavu.

Državni tajnik u srbijanskom ministarstvu vanjskih poslova Nemanja Stevanović kazao je u nedavnom intervjuu za Tanjug da su najveća prepreka sporazumu dva riječna otoka – Šarengradska i Vukovarska ada, pri čemu Zagreb, po njemu, inzistira na rješenju koje je suprotno međunarodnom pravu.

“Po pitanju Dunava, slažemo se samo da se gotovo ni oko čega ne slažemo, zato što problem vidimo potpuno drugačije. Oni ne žele promijeniti stajalište koje je u potpunosti u suprotnosti s međunarodnim javnim pravom”, rekao je Stevanović i dodao da nije preveliki optimist da će dvije države razgraničenja riješiti bez suda.

Hrvatsko je ministarstvo vanjskih poslova u odgovoru Hini odbacilo srbijansku tezu o kršenju međunarodnog prava, ponovno istaknuvši da je bivša međurepublička granica hrvatskim osamostaljenjm postala i državna.

“Stajališta i zahtjevi Republike Hrvatske čvrsto su utemeljeni i u skladu su s međunarodnim pravom”, kaže MVEP i dodaje da Hrvatska traži da se u budući bilateralni ugovor o granici ugradi “bivša republička granica iz 1991. godine koja je danom osamostaljenja Hrvatske već postala međunarodna granica između Hrvatske i Srbije”.

Drugim riječima, Hrvatska traži da temelj dogovora bude katastar.

“Navedeno je potvrđeno i u mišljenju Badinterove komisije”, dodaje MVEP.

Beograd predlaže da granična linija ide sredinom rijeke, a kaže da bi katastarska podjela Hrvatskoj dala oko 10.000 hektara na lijevoj obali rijeke. Pritom navodi da je takav princip o granici između dvije države sredinom plovnog toka Dunava već primijenjen i u slučaju razgraničenja između Austrije i Njemačke, Rumunjske i Bugarske te Mađarske i Slovačke.

MVEP odgovara da međurepublička granica nikada nije bila na Dunavu.

“Bivša međurepublička granica, u skladu sa zakonodavstvom i hrvatske i srbijanske strane, bila je precizno utvrđena i nije bila na Dunavu, već se protezala, kako u Srijemu tako i u Baranji, vanjskim granicama općina svake republike koje su ujedno bile i vanjske granice katastara tih općina 1991.”, pojašnjava MVEP.

Ministarstvo također naglašava kako u nastavku pregovora očekuje da se “Srbija pridržava svojih više puta javno izrečenih načelnih stajališta o potrebi poštivanja bivših republičkih granica, kao jednog od temeljnih načela međunarodnog prava, te da to to primijeni pri oblikovanju svojih stajališta za cijelu granicu prema Republici Hrvatskoj jer za sada to prihvaća samo u jednom dijelu granice, u području Srijema”.

Međutim, Stevanović, koji je i nacionalni koordinator za rješavanje otvorenih pitanja s Hrvatskom, nije optimist u vezi dogovora o granici na Dunavu, ali jest u slučaju da pitanje granice dođe pred neovisno međunardono pravno tijelo koje bi donijelo konačnu odluku.

On smatra da će ona ići u korist Srbije ako se ne upletu “izvanpravni čimbenici”, odnosno ako Hrvatska ne bude koristila svoje članstvo u EU-u za “ucjenjivanje”.

“Nadam se da nećemo doći pred treću stranu, gajim optimizam, ali me iskustvo rada s Hrvatskom naučilo da prije svega treba biti realist, a kad ste realist radeći s Republikom Hrvatskom, niste veliki optimist”, citira Tanjug Stevanovića koji smatra da Hrvatska nakon iskustva sa Slovenijom i arbitražnim sudom neće pristati na takvu opciju već da će se, ako do toga dođe, ići na Međunarodni sud pravde u Den Haagu.

Stevanović ipak dodaje da je na sastanku međudržavnog povjerenstva za granice prošle godine došlo do određenog pomaka kada je riječ o kopnenom dijelu granice.

Hrvatska strana naglašava da je na njezin poziv u Zagrebu u lipnju 2018. održan sastanak povjerenstva za granice, a potkraj prošle godine i jedan sastanak stručne radne skupine.

“Sada očekujemo poziv srbijanske strane za novu sjednicu, a nadamo se da će ona biti održana uskoro”, dodaje MVEP.

(Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari