Connect with us

U potrazi za Istinom

Igor Vukić: I romska komemoracija poziv je na istraživanje Jasenovca

Objavljeno

-

Igor Vukić/fb

U petak 2. kolovoza u selu Uštici kod Jasenovca obilježeno je stradanje Roma u drugom svjetskom ratu. Veljko Kajtazi, saborski zastupnik romske manjine, naveo je među ostalim da je u jasenovačkom logoru ubijeno 16.173 Roma, od toga 5608 djece.

Iznošenjem tih brojeva pokvario je svečanost komemoracije, ali nehotice je skrenuo i pozornost na potrebu intenzivnijeg istraživanja jasenovačkog fenomena.

Činjenica je da su od svibnja 1942. skupine Roma iz hrvatskih mjesta smještenih uglavnom sjeverno od rijeke Save, bile internirane u jasenovački logor.

Ne treba zaboraviti (kao što to mahom zaboravljaju i mediji i političari) da Romi iz bosanskohercegovačkog dijela Nezavisne Države Hrvatske pri tome nisu bili dirani. Država ih je zaštitila zbog islamske vjere i nekih drugih razloga.

Što se dogodilo s onima koji su internirani u Jasenovac, nije posve jasno. Postoje pojedini svjedoci koji tvrde da su bili masovno ubijani: no za to nema materijalnih dokaza (posmrtnih ostataka), a ni drugih svjedoka koji bi to potvrdili. U Jasenovcu nije bilo plinskih komora, krematorija ni nekakvih „drobilica za kosti“.

Postoje podaci da je dio Roma iz Jasenovca proslijeđen u Njemačku. To bi svakako trebalo podrobno istražiti. Nacistička Njemačka organizirala je deportacije Roma, kao i Židova, iz svih zemalja u kojima je imala utjecaj, i to u logore u Trećem Reichu i okupiranim područjima na istoku.

Povijest odnosa prema romskom pitanju u Hrvatskoj starija je od NDH. Još u vrijeme Austro-Ugarske poduzimane su policijske i druge mjere prema romskom stanovništvu, a to se nastavilo i u Kraljevini Jugoslaviji pa i kad je osnovana Banovina Hrvatska. Rome se popisivalo, fotografiralo, nadziralo, ograničavalo njihovo kretanje i slično. No donošenje tzv. rasnih zakona i deportacije u drugom svjetskom ratu u bitnome je bilo rezultat pritiska nacističkih predstavnika.

U jasenovačkom logoru nisu bili ubijani ni aktivni protivnici NDH, koji su oružjem ustali protiv nje ili su špijunirali za partizane, tako da je teško prihvatiti da bi bez osobita razloga bili ubijani baš pripadnici romske populacije.

Postoje još živi svjedoci iz tog vremena po kojima u Uštici uopće nije postojao romski logor, kako je to tvrdila komunistička historiografija. Groblje u Uštici na kojem se održala komemoracija također je suspektno: bez ikakva forenzičkog istraživanja govori se o 21 grobnici na relativno malom području, i o tisućama žrtava…
Jugoslavija je 1964. provela popis žrtava rata u kojem je nastojala povećati brojeve stradalih do krajnjih granica. Prema tom popisu u Jasenovcu je bilo oko 1500 Roma. A sada, u samostalnoj Hrvatskoj, broj je narastao na 16.173.
Sve su to samo dodatni poticaji da se napokon prione sveobuhvatnom istraživanju jasenovačkog logora. Sudbina Roma u drugom svjetskom ratu, kao i ostalih skupina stanovništva, zaslužuje primjereno prisjećanje, a ne preuveličavanje i političke manipulacije, komentirao je Igor Vukić na društvenoj mreži Facebook.

Nadopuna 06.08.2019. u 21:00 :

S obzirom da je gore objavljeni članak, od facebooka ovlašteni factchecker Faktograf.hr označio kao Laž, uz obrazloženje (vidi ovdje), oglasio se Igor Vukić čije pismo upućeno Faktograf.hr-u prenosimo:

Isječak – Faktograf.hr

Internetska stranica Faktograf spomenula me je u jednom tekstu pa sam im poslao sljedeći odgovor

Odgovornima u Faktografu

Poštovani,

Na vašoj stranici 6. kolovoza objavljen je članak „Nije točno da je u Jasenovcu ubijeno samo 1500 Roma“, autora A. B.

Iako je članak dosta smušen pa se ne zna zapravo na što se točno odnosi njegova ocjena „Ni F od fakta“, moram ipak reagirati jer sam spomenut u članku, kao i društvo kojem predsjedam.

Na dva mjesta u članku spomenut je Poimenični popis koji vodi Javna ustanova Spomen područje Jasenovac, sa 16.173 romske žrtve, a to je broj koji je u Uštici naveo i zastupnik Veljko Kajtazi. Iz članka je barem jasno da autor smatra kako je taj popis vjerodostojan i da može poslužiti kao mjerilo za ocjenjivanje tuđeg rada.

No koliko je malo pouzdan taj popis, pokazat ćemo na sljedećem primjeru koji je vrlo lako provjeriti. Dovoljno je otići na web stranicu Javne ustanove Spomen područja Jasenovca. Ondje se nalazi tablica s podacima iz popisa, prema kojima je u Jasenovcu u 1941. godini stradao 2261 Rom.

Vašeg autora A.B zamolio bih da nam objasni kako je to moguće, kad se Rome u Jasenovac počelo internirati tek U SVIBNJU 1942. godine. Nalog iz Ustaške nadzorne službe poslan je 18. svibnja 1942. godine, dakle četiri i pol mjeseca nakon što su ti nesretni Romi navodno poubijani u Jasenovcu.

Podatak kada su počela privođenja Roma u Jasenovac također nije teško provjeriti.

Inače, ta 1941. godina s popisa upravo je jedan od niza važnih razloga zašto treba sveobuhvatno istraživati Jasenovac, a ne oslanjati se na taj sumnjivi popis.

Na primjer, prema podatku s popisa, 1941. godine u Jasenovcu su navodno ubijene 10 462 osobe, a od toga su 3142 bili Židovi.

Prema pouzdanom pak popisu, napravljenom tih dana u Židovskoj bogoštovnoj općini u Zagrebu, u Jasenovcu su 1941. godine bila 1454 Židova. Ukupno je tada u logoru bilo oko 2000 zatočenika (prema dokumentima te prema svjedočenjima barem dvadesetak bivših zatočenika iz tog vremena).

Jasenovački logor je 1941. bio smješten samo na lijevoj strani Save (na suprotnoj, desnoj strani živjelo je pravoslavno selo Donja Gradina, sve do 14. siječnja 1942. godine). Dakle tijela tih 10 462 zatočenika, da su stvarno postojali i bili likvidirani, morala bi biti zakopana na području lijevo od toka rijeke Save. A tih posmrtnih ostataka nema, niti ih je bilo.

Već na primjeru Roma i Židova iz 1941. vidimo koliko je „poimenični popis“ JUSP Jasenovca lažan i potpuno nerelevantan kao izvor za bilo kakve „fakte“.

Istraživači u Hrvatskoj poput dr. Nikole Banića i dr. Mladena Koića otkrili su još tisuće drugih krivih upisa na tome popisu. Ljudi su stradali, nažalost, ali na drugim mjestima i državama, a neki su i preživjeli rat, umrli prirodnom smrću dugo nakon rata pa se opet još uvijek nalaze na „poimeničnom popisu“ ubijenih u Jasenovcu.

Slično je i s drugim izvorima koje navodite za svoje ocjene (Enciklopedija Muzeja holokausta u Washingtonu i demografska istraživanja Vladimira Žerjavića) pa na njih neću trošiti vrijeme.

U zapisu na Facebooku koji spominjete, napisao sam da je Jugoslavija 1964. godine radila veliki popis žrtava i da je nastojala postići što je veće moguće brojeve. Napisao sam da su za Rome popisali 1500 žrtava u Jasenovcu. Tu nisam bio posve precizan pa se ispričavam. Točan broj za Rome je 1471. Preslik tablice šaljem vam u prilogu.

Ipak, valja skrenuti pozornost da se na tom popisu nalazi čak 6850 „nacionalno neidentificirinah“, što je vrlo neobično i otvara prostor za mnoge manipulacije. Stoga je to još jedan dokaz da „poimenični popis“ JUSP Jasenovac (koji je nastao upravo na temelju ovog jugoslavenskog iz 1964.), ne treba uzimati kao vjerodostojan izvor za logor u Jasenovcu.

Prije bilo kakvih difamirajućih ocjena treba prionuti istraživanju logora u Jasenovcu na temelju dostupnih dokumenata i drugih izvora, kao što to kaže i u članku spomenuti kolega Danijel Vojak. I pri tome treba jasno razlikovati događaje u Jasenovcu, od onih na drugim dijelovima Hrvatske ili u drugim zemljama.

Sve to upravo radi naše društvo, koje bez razloga nazivate „revizionističkim“. Ali neka vam bude. Mi možemo reći da smo ozbiljno društvo, ozbiljnih ljudi koji uz relativno skromna sredstva ulažu velik rad i trud u potrazi za relevantnim podacima, dokumentima, memoarskim zapisima, izjavama datima pred različitim institucijama, fotografijama, itd. Skupljamo sve što nas može približiti realnoj slici zbivanja u Jasenovcu.

Zato smatram da su navodi u vašem članku netočni i zahtijevam da ga maknete sa svoje stranice.

Usput, ne bi bilo zgorega prije pisanja članaka kontaktirati one o kojima se piše i zatražiti njihovu stranu priče. Taj osnovni, a jednostavni novinarski alat pomogao bi vam da nešto naučite, a i izbjegnete neugodnosti i blamaže poput ove s Jasenovcem. Sigurno bi pomogao da članci ne budu otprilike na nižoj razini, u kategoriji žutog tiska. Pomoglo bi i kod naslova: kad napišete „ubijeno samo 1500 Roma“, ni to ne zvuči baš lijepo.

S poštovanjem

Igor Vukić, predsjednik Društva za istraživanje trostrukog logora Jasenovac

Zagreb, 6. kolovoza 2019.

Što vi mislite o ovoj temi?

Advertisement
Komentiraj
Advertisement

Komentari