Pratite nas

Pregled

Igor Vukić: Nadam se da će se budućim istraživanjima prokazati prava istina o Jasenovcu

Objavljeno

na

Foto: Sisačka biskupija

Svećenički dan Sisačke biskupije održan je jučer u Dvorani sv. Ivana Pavla II. u sisačkom Velikom Kaptolu pod predsjedanjem biskupa Vlade Košića.

Predavanje na temu ”Povijesni prijepori iz Drugog svjetskog rata: bl. Alojzije Stepinac i Jasenovac“ održao je tajnik Društva za istraživanje trostrukog logora Jasenovac Igor Vukić.

Na početku svog predavanja Vukić je rekao kako je većina hrvatskog naroda, zbog lošeg položaja unutar Kraljevine Jugoslavije, s radošću dočekala osnutak vlastite države, no to nije bila stvar koja bi uspjela Stepinca zaslijepiti da ne vidi pogreške i krive stvari koje su se događale, a koje je svojim zauzimanjem, propovijedima i javnim istupima nastojao ispraviti.

– Stepinac je bio dobro upućen što se to događa u Hitlerovoj Njemačkoj, kakav je to društveni sustav. To nam govori i činjenica da je Zagrebačka nadbiskupija još prije rata osnovala Odbor za pomoć židovskim izbjeglicama koje su dolazile u tadašnju Jugoslaviju, a bježale su s područja Trećeg Reicha i zemalja pod njihovom okupacijom… Stepinac je bio uvijek odan temeljnim moralnim i vjerskim načelima čovječnosti i humanizma. To se vidi po njegovim izjavama još 1930-ih godina, a onda i za vrijeme rata. I odnos Stepinca prema Jasenovcu, svakomu tko drži do činjenica, posve je jasan.

Već u jesen 1941. od jednoga pobjeglog židovskog logoraša, kojega su mu doveli članovi židovske općine, bio je informiran o logoru u Jasenovcu i tada je od Pavelića tražio da uvjeti u logoru budu humaniji, ako već zbog ratnih okolnosti netko mora biti interniran. Te 1941. logoraši su uglavnom bili Židovi, a među njima i oni koji su prešli na katoličanstvo ili su bili vjenčani s Hrvatima, te je tražio da se njih pusti iz logora. Isto je tražio i za one koji su bili vjenčani s pravoslavcima, što se vidi u molbama za puštanje.

Stepinac je još tražio da se omogući i prakticiranje vjere u logoru tako da mu je bio dodijeljen svećenik Brekalo. Za razliku od Srbije u Hrvatskoj prije rata nije bilo izraženoga antisemitizma u glavnim političkim i vjerskim strujama, a Židova i osoba židovskog podrijetla bilo je i u ustaškim redovima; Karlović, Singer, braća Kremzir i Eugen Kvaternik, rekao je Vukić te u nastavku na primjeru brojnih dokumenata pokazao borbu Stepinca za Židove, Srbe i ratnu siročad.

Govoreći o Jasenovcu Vukić je ustvrdio kako se prema njegovim istraživanjima radilo o radnom logoru i mjestu internacija za skupinu Židova koji su bili izuzeti od deportacije u Njemačku. Također je ustvrdio da nitko nije bio u logoru doveden samo zato što je bio Srbin ili pravoslavac, nego su osim Židova u njega dovođeni osuđenici zbog djelovanja protiv države.

– Nije istina ono što se govorilo da tko je došao u logor nije nikada iz njega izašao, jer postoje dokumenti o višestrukom puštanju na slobodu većeg broja pomilovanih ili onih koji su odslužili kaznu. Istina je da je Jasenovac u velikom dijelu bio tek prolazni logor gdje je najveći broj zarobljenika bio odveden na druge lokacije i logore.

Više je nego upitno i kako je u logoru ubijeno 80.000 zarobljenika, koliko danas iznosi službena brojka. Analizirajući izjave bivših zatočenika, dokumente, razgovarajući s bivšim zatočenicima mi smo u našoj Udruzi došli do zaključka da je taj broj daleko manji. Logor je postojao od kolovoza 1941. do travnja 1945., odnosno 1330 dana. Prema računici ispada da bi svaki dan bilo ubijeno 68 ljudi, što je nemoguće. Taj logor se sastojao od tek šest baraka za stanovanje i maksimalno je u njemu u jednom trenutku moglo biti 2000 logoraša. Toj tezi puno pridonose i rezultati ekshumacije iz 1964. godine kada je pronađeno tek nekoliko stotina žrtava, dok masovna i serijska ubojstva ne spominju niti bivši zatočenici, rekao je Vukić dodavši na kraju kako se nada da će se budućim istraživanjima prokazati prava istina o Jasenovcu.

Još je dodao kako je Jasenovac puno veća ljaga negoli na državi NDH to postao na Jugoslaviji koja je od njega stvorila lažni mit koji je i danas, premda na temelju brojnih dokumenata, teško osporiti u javnosti koja još uvijek vjeruje jugo-komunističkoj propagandi.

U drugom dijelu susreta, biskup Košić je izvijestio o nadolazećim događajima, prije svega još jednom pozvavši sve svećenike i vjernike na otkrivanje i blagoslov spomenika bl. Alojziju Stepincu ispred Sisačke katedrale, a koje će se održati u utorak, 8. svibnja. Biskup je i upoznao okupljene kako će slavlje na ovogodišnje Kvirinovo, 4. lipnja, predvoditi nadbiskup đakovačko-osječki Đuro Hranić, a kako će svećeničko ređenje Hrvoja Zovka biti u katedrali u subotu 30. lipnja.

Na kraju, planove i programe svojih aktivnosti u budućem razdoblju predstavili su i povjerenici i voditelji pojedinih Biskupijskih ureda.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Pregled

Županijski sud u Velikoj Gorici izrekao Zdravku Mustaču kaznu od 40 godina zbog ubojstva Đurekovića

Objavljeno

na

Objavio

Županijski sud u Velikoj Gorici izrekao je bivšemu čelniku jugoslavenskih i hrvatskih tajnih službi Zdravku Mustaču kaznu od 40 godina zbog ubojstva hrvatskoga emigranta Stjepana Đurekovića u Wolfratshausenu kod Münchena 1983. godine.

Riječ je odluci koju je Županijski sud u Velikoj Gorici donio na osnovi pravomoćne njemačke presude kojom su Mustač i Josip Perković osuđeni zbog Đurekovićevog ubojstva na doživotni zatvor.

Priopćenje Županijskoga suda u Velikoj Gorici donosimo u cijelosti:

“Rješenjem izvanraspravnog vijeća Županijskog suda u Velikoj Gorici broj: Kv-eu-1/2019. od 23. travnja 2019., u postupku preuzimanja i izvršenja presude Visokog pokrajinskog suda u Münchenu, a nakon što je utvrđeno da je osuđeni Zdravko Mustač pravomoćnom presudom proglašen krivim zbog kaznenog djela ubojstva iz paragrafa 211., 212. i 25. st. 1 i 2 Kaznenog zakona Savezne Republike Njemačke, utvrđeno je da navedeno kazneno djelo odgovara po bitnim obilježjima kaznenom djelu teškog ubojstva iz čl. 111. t. 1 i 4 Kaznenog zakona, te izrekao kaznu zatvora u trajanju od 40. godina.

Po ocijeni vijeća, kazna zatvora u trajanju od 40 godina u najvećoj mjeri odgovara kazni zatvora doživotnog zatvora, pri čemu se pazilo da osuđenik ne bude doveden u nepovoljniji položaj u odnosu na vrstu i mjeru kazne, ali ne i u odnosu na odredbe o uvjetnom otpustu. “, priopćio je glasnogovornik suda, sudac Ante Zeljko.

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Pregled

Ispovijest heroja koji je iz ledene rijeke spasio djevojčicu

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Toni Paštar / Slobodna Dalmacija

Jack iz Rude spasio 13-godišnjakinju od sigurne smrti: Bog mi je produžio ruku, u zadnji tren sam je uhvatio za kosu i izvukao iz hladne, nabujale rijeke…

Josip Crljen zvani Jack iz naselja Ruda, općina Otok, svojim je podvigom u ponedjeljak navečer zaslužio ponijeti naslov hrvatskog junaka dana, piše Slobodna Dalmacija.

Skokom u nabujalu rijeku Rudu u zadnji je trenutak od sigurne smrti spasio jednu trinaestogodišnju djevojčicu iz Graba. Sve to se dogodilo u ponedjeljak oko 18.30 sati na Rudi kod predjela zvanog Gaz. Vodostaj rijeke bio je visok, a voda mutna.

Djevojčica koja se “dušila” već je nestajala u vodi kada ju je Josip krajnjim naporom uspio dohvatiti za kosu i izvući na obalu. Od skoka u rijeku čija je temperatura bila tek 7 ili 8 Celzijevih stupnjeva junak Jack zaradio je trzajnu ozljedu vrata, pa je u utorak cijelo prijepodne proveo kod liječnika, najprije svoga obiteljskog, a potom na pregledima u KBC-u Split.

Dobio je šancov ovratnik koji će ga narednih dana podsjećati na dramatični događaj sa sretnim ishodom.

Priča je počela na Uskrsni ponedjeljak u župnoj crkvi sv. Martina u Rudi. Josipov vjenčani kum Zvonimir Matijašević krstio je svoje prvo dijete, kćer, pa je na slavlje pozvao i članove šire obitelji te prijatelje, među kojima i Josipa Crljena. Svečarski ručak održan je u restoranu kod Gaza, nedaleko rijeke Rude.

– Bio sam među pedesetak gostiju kuma Zvonimira. Do nas je bila još jedna tolika skupina. Veselili smo se, jeli i pili kada sam u jednom trenutku čuo dječaka Matea Tadića, koji je ranije izišao igrati se, gdje sav usplahiren viče: “Mala u vodi! Upala mala u vodu!…”

Bez razmišljanja sam ustao od stola i pretrčao kojih pedesetak metara do rijeke. Tu sam vidio dvoje-troje ljudi koji su tražili granu kojom bi dohvatili djevojčicu čije je tijelo u vodi već bilo mlitavo, nije mahala ni rukama ni nogama. Na tren je potonula i ponovno se pojavila na površini. Nisam razmišljao. Onako odjeven i u cipelama skočio sam u vodu duboku 2-3 metra.

Kad sam izronio, tijelo djevojčice ponovno je počelo tonuti. Bacio sam se prema njoj vidjevši da opet nestaje u mutnoj vodi. Prije nego je dublje potonula uspio sam je uhvatiti za kosu. Kao da mi je u tom trenutku Bog produžio ruku. Dovukao sam je do obale gdje su je ostali izvukli na obalu. Kako nije davala znakove života, odmah su je počeli oživljavati umjetnim disanjem. Hvala Bogu, dijete je prodisalo, izbacilo vodu i s njom je sve u redu – kaže Josip.

Ovaj 37-godišnji strojar-bagerist zaposlen u tvrtki “Iskopi Kovačević” iz Dugog Rata i sam je otac jednogodišnjeg sina i zna što je dijete. Zato je u utorak, unatoč boli u vratu, bio presretan i prezadovoljan što je spasio mladi život. Zna da je učinio dobro djelo, ali to, kaže, ne smatra ničim posebnim. Ako bi se bilo kada našao u sličnim okolnostima, ponovno bi napravio isto.

Jedino, veli, zamjera što oni koji su se prije njega zatekli na obali i vidjeli da se djevojčica utapa nisu reagirali kao on, skočili u vodu kako bi spasili dijete. U srijedu Josipov mobitel, koji je bio u džepu kad je iz vode spašavao djevojčicu, ali i dalje radi, nije prestajao zvoniti.

– Nema toga tko me nije zvao i čestitao mi. Među prvima mi je čestitao direktor Matko Kovačević. Jutros me toliko bolio vrat da nisam bio u stanju voziti pa me u bolnicu u Sinj, a potom i u Split vozio prijatelj Ante Čikara zvani Kuvar. Nadam se brzom ozdravljenju, vjerujem bez trajnih posljedica. U svakom slučaju, dan krštenja kćeri svoga kuma Zvonimira sigurno neću zaboraviti do kraja života – zaključuje junak Crljen na kojega su u srijedu bili ponosni njegovi Ruđani, ali i brojni drugi prijatelji i poznanici, piše Slobodna Dalmacija.

 

Heroj iz nabujale rijeke spasio djevojčicu: ‘Bila je već blijeda, tonula je…’

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari