Pratite nas

Pregled

Igor Vukić: Ono što je Stipe Mesić govorio 1992. godine u velikom je postotku točno

Objavljeno

na

To što je Mesić govorio, u velikom je postotku točno! Prava je šteta što nije ustrajao na svojim tezama i što svjetska komisija još nije proradila – rekao je Vukić.

Snimke Stipe Mesića koje su digle veliku prašinu u javnosti, u emisiji Bujica u srijedu je komentirao Igor Vukić, tajnik Društva za istraživanje trostrukog logora Jasenovac, ugledni novinar i publicist.

Vukić se najprije zahvalio Mesiću: – Mesić je sve to izgovorio kao čovjek pri punoj zrelosti. Ako se radi o glupostima, on gluposti govori sada! Tada, 1992. godine je govorio stvari za koje je šteta da ih nije ponavljao cijelo ovo vrijeme.

„Naša su istraživanja utemeljena na svjedočanstvima i dokumentima i pokazuju da je ono što je Stipe Mesić govorio 1992. godine u velikom postotku točno,“ nastavio je Vukić.

Na što konkretno mislite – pitao je voditelj, a Vukić odgovorio: – Jasenovac je od 1941. do 1945. godine bio radni logor i u njemu nije bilo masovnih ubojstava. Točno je što Mesić kaže, da su bila razdoblja od po 15 ili mjesec dana da tamo nitko nije umro, niti je ubijen…

Šteta je što Mesić nije ustrajao…

Mesić spominje da su sve to potvrdili i pošteni logoraši. Spominje i jednog Šimu… Riječ je o Šimi Klajiću. On je doista bio u Jasenovcu jedno kratko vrijeme, najviše u Staroj Gradišci – nastavlja Vuki i prisjeća se: – S Klajićem sam i ja razgovarao 2007. godine.

Ispričao mi je istu priču; da je to bio logor u kojeg su dolazili kažnjenici, za djela protiv države. Pa i on! Postavio je minu pod prugu, zajedno sa svojim prijateljima. Zamislite kako bi danas vlasti reagirale da netko postavi minu pod prugu?! To bi nazvale terorizmom.

A on je bio sretan što mina nije ekplodirala, jer je u tom vlaku mogla biti neka majka s djetetom… Dobio je samo dvije godine kazne, izolacije u logoru Jasenovac…

Vukić i dalje analizira video aktualnog počasnog predsjednika SABA: – Mesić govori da su mu pošteni logoraši govorili takve stvari… I to je vjerojatno točno. Ja sam razgovarao sa desetak ljudi, mlađih i starijih, koji su preživjeli Jasenovac i koji govore isto.

Svi oni žive oko nas, tu u Zagrebu… Mladi skojevci koji su 1945. godine imali po 15-ak godina poslani su u Jasenovac na izolaciju da ne budu problem državi. I to Mesić govori.

Prava je šteta što Mesić nije ustrajao na svojim tezama i što svjetska komisija o kojoj govori nije proradila – ocjenjuje Vukić i pisjeća se prvog hrvatskog predsjednika: – I predsjednik Tuđman se bavio rušenjem jasenovačkog mita, prije svih nas. Osudili su ga zato što je govorio istinu.

Spremni smo na suradnju sa Zuroffom! 

Igor Vukić spreman je na suradnju i sa Efraimom Zuroffom: – Nedavno je Efraim Zuroff, čovjek koji ne propušta niti jednu priliku da napadne Hrvatsku zbog ovih ili onih razloga, ipak imao jedan pametan prijedlog! Vidio je da postoje ozbiljna osporavanja brojki…

Mi sada imamo u Hrvatskoj službenu brojku o 80.000, Mesić kaže 25.000, no naša istraživanja kažu da je i to daleko od realnih zbivanja u Jasenovcu od 1941. do 1945. godine. I to je primijetio i Efraim Zuroff pa je rekao da i dalje postoje ljudi u Srbiji koji govore o 700.000, vidio je da neki u Hrvatskoj govore o 50.000, a neki i manje, pa je rekao zašto se ne bi osnovala jedna komisija, u kojoj bi bili i svjetski stručnjaci pa da to riješimo.

Mi podržavamo tu Zuroffovu izjavu i spremni smo sudjelovati u radu takve komisije!

VUKIĆ: – Jedan od načina na koji možemo utvrđivati što se dogodilo u Jasenovcu su i iskapanja koja je predlagao Mesić. Zašto se ne bi napravila sondaža terena i izvršila iskapanja pa da vidimo koliko je ljudi tamo stradalo i koji su to ljudi.

Prije toga treba pregledati na tisuće dokumenata koji postoje u arhivima. Postoje čak i knjige pisane u vrijeme komunizma koje su pisali zatvorenici i koje govore o logoru isto što i Stipe Mesić, isto ovo što i mi sada govorimo.

Na Irineja se ne treba obazirati! 

Za srbijanskog patrijarha Irineja koji je u Banja Luci izjavio da je u Jasenovcu ubijeno milijun Srba, Igor Vukić je kratko izjavio: „Na takve stvari ne treba uopće trošiti vrijeme, ajmo mi razgovarati o Mesiću!“

Osvrnuo se na riječi Stipe Mesića koji je govorio o srpskim i komunističkim podvalama i lažima, o časnim sestrama kod Jastrebarskog, koje su se po cijenu života žrtvovale kako bi spasile pravoslavnu djecu zaraženu od tifusa: – To je savršeno točno! Nezavisna Država Hrvatska je pružala pomoć zbjegu sa Kozare u kojem je bilo 12.000 pravoslavne djece, njihovih majki, roditelja… Pomoć koju je njima pružila NDH, Katolička crkva na čelu sa Stepincem i Crveni križ je jedna od najljepših priča iz 2. svjetskog rata.

To što je rekao Stipe Mesić da su se časne žrtvovale po cijenu života, je savršeno točno. I tko ima malo srca, otići će u Jastrebarsko, na grob časne sestre Tereze Lukrecije Mlakar, koja je umrla, zarazivši se tifusom, pomažući toj djeci.

Disciplinskim mjerama i kaznama u Jasenovcu nisu bili izloženi samo zatvorenici, već i stražari – navodi Vukić i otkriva: – 19. prosinca 1941. godine u logoru je strijeljano 10 ustaša, jedan zastavnik, jedan vodnik i 8 vojnika, zato što su pljačkali zatočenike!

VUKIĆ O ŠAKIĆU: – Proces Dinku Šakiću zaslužuje jedno ozbiljno razmatranje. Kad se gleda čovjek i njegova presuda, ona je doista u neskladu s onim što smo mi utvrdili. Vrlo se lako može reći da je to nepravedna presuda! Posebno ako ćemo je uspoređivati sa nekim drugim slučajevima i ljudima koji su bili na sličnim mjestima.

Već na samom suđenju, njegovi odvjetnici Šerić i Kern napravili su sjajan posao. Materijale koje su prikupili, kao i njihov pristup, bili su profesionalni i točni. Šteta što se već tada nije moglo u javnost ići sa cijelom istinom.

Leljak: Mesić je isto govorio i na Širokom Brijegu! 

U telefonskom javljanju u Bujicu, Roman Leljak, vodeći slovenski istraživač komunističkih zločina, najavio je snimanje dokumentarnog filma o poslijeratnom logoru Jasenovac, kada su tamo ubijani Hrvati, Nijemci i Čerkezi, kao što je u videu iz 1992. ustvrdio i Stipe Mesić: – Prije svega, drago mi je što Mesić nama istraživačima pomaže u radu!

Javljam se iz Hercegovine, a ovdje su mi rekli da je Stipe Mesić nešto slično govorio i u Širokom Brijegu 1992. godine! Isti sadržaj iznio je na jednoj javnoj tribini.

To što govori Mesić je istina. U vojnom arhivu u Beogradu, pronašao sam dosta arhivske građe koja govori o poslijeratnim logorima na području tadašnje Jugoslavije, koji su služili kao radni koncentracijski logori za sve žrtve Križnog puta, ali i 96.000 Nijemaca, koji su zadržani u Jugoslaviji. Svi ti logori radili su manje – više do 1948. godine kada je predsjedništvo SFRJ donijelo odluku o njihovom zatvaranju.

Među tim logorima su i dva logora Jasenovac – jedan o kojem govorimo u emisiji i drugi, koji  se nalazio na području Kneževih Vinograda, znatno manji, u kojem su također bili Nijemci. Iza naredbi o formiranju tih logora, kao i njihovom ukidanju – osobno stoji Josip Broz Tito.

Za film koji radimo o poslijeratnom logoru Jasenovac već smo snimili dio materijala, a imamo i svjedočenja živih ljudi, među njima i jednog Osječanina koji je bio nazočan u svibnju 1947. godine, kada su u Jasenovcu likvidirali hratske ustaše i domobrane.

On nam je točno pokazao lokaciju gdje su ljudi ubijeni. Mi ćemo u našem dokumentarcu iznijeti istinu o postojanju partizanskog logora Jasenovac i kazati da je i tada bilo žrtava i to mnogo većih od onih u razdoblju između 1941.-1945. godine.

Markovinu ne zanima istina o Jasenovcu 

Igor Vukić je nastavio: – Nakon jednoumnog govorenja i pisasnja o logoru Jasenovac do 1990. godine, nastupila su nešto bolja vremena. Međutim, temeljito se taj mit nije mogao raspraviti sve do danas.

Sada je vrijeme da se u jednom smirenom dijalogu i na temelju dokumenata, napokon sve razjasni. Javljaju nam se mnogi ljudi koji su bili u Jasenovcu, koji su tamo živjeli za vrijeme rata i danas se uz pomoću njih taj mozaik polako sastavlja…

Vukić je bacio rukavicu šefu Nove ljevice Draganu Markovini i „nevladinim“ udrugama: – Obraćali smo se Vesni Teršelić i ništa. Zoran Pusić mi je rekao da bi ja sve o čemu govorim trebao objaviti pa bi se onda i on uključio u raspravu… Na to sam mu rekao da smo mi o svemu objavili knjigu i da ga to sve doista zanima, on bi to znao.

U „Privredniku“, na jednoj tribini, organizirali su nam javno suđenje, bez da su nas pozvali. Došli smo sami… Pokvarili smo im raspravu. Pitao sam Markovinu, velikog povjesničara, zašto ne dođe u arhiv i pogleda sve te dokumente o Jasenovcu.

Htio sam ga suočiti s argumentima, a on je odgovorio da ga to ne zanima! Kakav je on to povjesničar?! Documenta u svom nazivu ima da su centar za „suočavanje s prošlošću“, a ne žele se suočiti sa dokumentima koji mijenjaju cijelu povijest, koju smo morali učiti u komunizmu.

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Pregled

Željka Markić: Radnici, osim što su prisiljeni raditi nedjeljom, praktički uopće za to nisu plaćeni

Objavljeno

na

Objavio

Prošlotjednim skupom Hrvatskog saveza za nedjelju ponovno se aktualizirala ideja o nedjelji kao neradnom danu.

Podupire je i udruga U ime obitelji, a njezina predsjednica Željka Markić gostovala je u Studiju 4. Udruga poreznih obveznika Lipa, pak, protiv je bilo kakve regulacije tržišta.

U Splitu je prošli tjedan, u sklopu Dana socijalne zauzetosti, održan skup Hrvatskog saveza za nedjelju.

Riječ je o inicijativi koja smatra da bi nedjelja trebala biti neradna, a ta je ideja okupila 16 ustanova i udruga predvođenih Franjevačkim institutom za kulturu mira iz Splita.

U Hrvatskoj 35 posto radnika zaposlenih u trgovinama radi nedjeljom, dok je u EU-u prosjek 23 posto, rekla je Željka MarkićRadnici, osim što su prisiljeni raditi nedjeljom, praktički uopće za to nisu plaćeni. Oni rade 6 dana u tjednu. Poslodavac ih može obvezati da rade i nedjeljom i dati im u zamjenu jedan dan u tjednu slobodno. Oni ne mogu biti nedjeljom zajedno sa svojom obitelji, a istovremeno im tu nedjelju ne plaćaju, istaknula je Markić te dodala kako, prema istraživanju eurozastupnice Marijane Petir, najveći dio njih dobiva za tu jednu nedjelju plaćenu samo jednu kunu više.

Nedjeljom rade liječnici, medicinske sestre, novinari, policajci, piloti, vozači, vatrogasci, carinici, hotelski radnici, ugostitelji, glumci…, uzvratio je Loew i pitao što s njima. Željka Markić odgovara kako je riječ o zanimanjima koja moraju raditi nedjeljom, za razliku od trgovina koje ne moraju. Liječnici su, nastavlja,  za rad nedjeljom adekvatno plaćeni.

Većina tih struka je u državnom sektoru (izuzev hotelskih radika i ugostitelja i još nekih) i poslodavac im je država koja nije na tržištu. Vi govorite o poslodavcima koji su na tržištu i to je druga priča, rekao je Loew.

Željka Markić nije se složila s njim i dodala je kako je država obvezna osigurati Zakon o radu koji će štititi radnike i istovremeno osigurati poslodavcima pošten odnos. Ali država omogućuje da se u Hrvatskoj radi 180 sati tjedno, a u Austriji se radi 72. Ako austrijska država kaže da se mora plaćati dvostruka cijena rada za nedjelju, a Hrvatska kaže da je dovoljno platiti jednu kunu više, onda Hrvatska pogoduje jednoj strani, a to su veliki trgovački lanci, rekla je Markić.

Na pitanje kako bi oni regulirali rad nedjeljom, Loew odgovara da su oni protiv bilo kakve regulacije i da regulacije u tržišnoj ekonomiji nisu dobre. Kupci, ističe, svojim preferencijama odlučuju kada trgovine trebaju raditi, a radnici mogu birati žele li ili ne i nitko ih ne prisiljava da rade.

Vi ste protiv toga da se postavi obveza da se radniku koji radi nedjeljom mora platiti više?, pitala je Markić. Nisam protiv toga. Ali to se mora odlučiti odnosom poslodavac i zaposlenik, odnosno ugovorom o radu, odgovara Loew. Vi uopće niste za to da se u Hrvatskoj regulira to da poslodavci radnicima uvjetuju da moraju raditi nedjeljom, svima njima koji imaju obvezu raditi jer je to za život važno – država prema tome ne treba zauzeti poziciju?, nastavila je Markić. Po našem mišljenju, ne treba. U ovom vašem konkretnom prijedlogu radi se o povećanju nedjeljne nadnice za 50 posto. Dio radnika bi mogao odbiti rad nedjeljom. Poslodavci bi morali tražiti nove radnike koji to žele i imali bi znatno povećanje troškova, odgovorio je Loew.

Markić je, pak, rekla kako istraživanja pokazuju da poslodavci rade nedjeljom baš zato što ih taj dodatni rad ne stoji ništa dodatno. Ja smatram da je nedopustivo da je u Hrvtskoj rad nedjeljom besplatan za poslodavce. Te privatne firme moraju uračunati cijenu rada tog radnika koji je svoju nedjelju ostavio na blagajni umjesto da ga ja proveo u obitelji, objasnila je Markić i dodala kako istraživanja u brojnim europskih zemljama pokazuje da većina radnika ne smatra slobodan dan u tjednu adekvatnom zamjenom za slobodnu nedjelju. Država je Zakonom o radu, smatra, radnike u trgovinama učinila ranjivijima. Ponovila je kako udruga U ime obitelji zajedno sa sindikatima i drugim udrugama traži slobodne nedjelje, a ako one i budu radne, trebaju biti adekvatno plaćene.

Loew je još jednom ponovio kako se ne slaže s tim i kako bi se u tom slučaju radilo o zakonu neželjenih posljedica. Dajte mi recite na kojem to liberalnom tržištu funkcioniraju stvari kao u Hrvatskoj. Baš me zanima?, pitala je Markić. U pola istočnoeuropskih država, odgovorio je Loew. Željka Markić ga je pozvala da argumentira svoje stajalište, a on je upitao može li doći do riječi. Niste mi dali priliku da elaboriram. Vi govorite isto kao Vilim Ribić, rekao je Loew. Nakon što se ispričao zbog komentara “koji nije bio na mjestu”, Loew je nastavio: Povećanje minimalnih plaća, kao i povećanje troškova rada nedjeljom dovode da toga da su poslodavci prisljeni raditi nedjeljom iz dva radzloga: prvi je to što će konkurencija raditi, a on će imati gubitke. Drugi je impulzivno kupovanje. Istraživanja su pokazala da ona čine više od 30 posto. A za takvo kupovanje potrebna je određena atmosfera i ambijent. A to je upravo nedjelja kada mogu uživati u kupovanju i takvo impulzivno kupovanje povećava potrošnju. Ako im to uskratite, dio te prodaje se neće preseliti na radne dane. Upravo suprotno, past će im prihod i dobit i zbog toga će se smanjiti i broj zaposlenih, ali i plaće, objasnio je Loew.

Markić je odgovorila kako istraživanja u Hrvatskoj pokazuju da trgovine koje rade nedjeljom nemaju povećanje dobiti nedjeljom i da bi se navike građana promijenile tako da kupuju šest dana u tjednu. Navela sam već primjer Austrije u kojoj 90 posto radnika izražava zadovoljstvo svojim poslom. Stavite se u poziciju radnice koja radi 6 dana u tjednu i mora raditi 3 nedjelje i ima istu plaću. Ja ne znam kome to može biti svejedno. To se tumači impulzivnom kupovinom. Meni prvoj odgovara da radi trgovina u mojoj blizini, ali to ne želim jer to nije pravedno, rekla je Markić. Loew je ponovio da potrošači pokazuju da žele rad nedjeljom i da su dokaz trgovački centri koji su prepuni upravo tim danom.

facebook komentari

Nastavi čitati

Pregled

Stjepan Šterc: Problem iseljavanja Hrvata iz Hrvatske i iz BiH postaje pitanje nacionalne sigurnosti

Objavljeno

na

Objavio

Problem raseljavanja stanovništva iz Hrvatske i iz Bosne i Hercegovine poprimio je dramatične razmjere i postao pitanjem nacionalne sigurnosti, upozorio je u utorak hrvatski demograf Stjepan Šterc istaknuvši kako je posebice ugrožen opstanak Hrvata koji žive u BiH jer bi se njihov broj u toj zemlji u idućih deset godina mogao smanjiti čak za trećinu.

Šterc, profesor na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (PMF), kazao je u intervjuu za bosanskohercegovački portal Slobodna Bosna kako demografska politika postaje ključno pitanje budućnosti i razvitka obje države.

“Način upravljanja u ovim prostorima i državama je i najveći krivac pojave suvremenog egzodusa, potpuno zanemarujući u provođenju izvršne vlasti funkcionalnost demografskog i gospodarskog razvitka. Mogli bi takav način upravljanja nazvati političkom okupacijom u kojoj nema praktički ničeg ozbiljnijeg vezanog za struku, logiku, znanost te projiciranje i modeliranje budućnosti”, kazao je Šterc dodajući kako je jasno da političari svojim odlukama i postupcima izravno utječu na odlazak ljudi.

Iako je Štercov plan izlaska iz demografske krize, koji je nastao kao dio izbornog programa predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, usvojen u hrvatskim tijelima vlasti, on drži kako to ipak nije učinjeno sukladno njegovim programskim načelima i koncepcijama.

Demografska problematika, kazao je Šterc, nije shvaćena kao strateško razvojno pitanje pa su posljedice nastavak svih negativnih trendova i pokazatelja do razine na kojoj se već ugrožavaju osnovni sustavi u zemlji.

“Razlog? Politička sebičnost, interesna povezivanja, financijsko-gospodarski pristup bez vrednovanja ljudskog potencijala i još puno toga. Moj je prijedlog bio vladin ured na čijem bi čelu bio podpredsjednik vlade kako bi izravno mogao politički usmjeravati stratešku revitalizacijsku politiku, jasna procjena što je u proračunu manje bitno od demografskog opstanka, apsolutna zaštita žena u trudnoći i na porodiljskom (radno pravo, ekonomska i financijska sigurnost i sl.), povezivanje s iseljeništvom. Sadašnji su postupci samo dio socijalne politike i ništa više”, konstatirao je Šterc.

Demografska kretanja osobito pogubna po Hrvate u BiH

Komentirajući demografske probleme u BiH Šterc je upozorio kako ta zemlja iz godine u godinu bilježi sve veći pad prirodnog prirasta staovništva. Razlika između broja rođenih i umrlih u 2015. godini tako je bila oko pet i pol tisuća, a u 2016. godini ta brojka je već između devet i deset tisuća.

Procjena je kako bi prirodni gubitak hrvatske populacije u BiH u narednih deset godina mogao iznositi oko 40 tisuća osoba.

Uz prirodni pad od oko dvije i pol tisuće stanovnika hrvatske nacionalnosti, na godišnjoj razini treba uračunati oko deset tisuća onih koji će svake godine trajno napustiti tu zemlju.

To bi značilo kako bi broj Hrvata u BiH, kojih je prema posljednjem popisu stanovništva iz 2013. bilo 544 tisuće, odnosno 15,4 posto ukupnog stanovništva te zemlje, za deset godina mogao biti smanjen za 125 tisuća.

To je dramatičnih 31.3 posto sadašnje populacije, analize su na koje ukazuje Šterc.

Sve to izravno će ugroziti sustav radne snage, mirovinski, zdravstveni te obrazovni sustav.

“Problem zaista postaje pitanje nacionalne ili državne sigurnosti, odnosno jednostavnije rečeno opstanka. Tko to na vrijeme shvati sva će svoja politička djelovanja usmjeriti nacionalnim interesima i očuvanju najvećeg potencijala u svim društvima i prostorima.”, zaključio je Šterc. (Hina)

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari