Pratite nas

BiH

Igračke hrvatskoga identiteta nadilaze igru Kena i Barbike

Objavljeno

na

Sjećam se svojih prvih igračaka. Bio je to drveni leptir na štapu s dva kotača. Klepetao je dok sam ga gurao od kuće do djedove štale i natrag. Druga igračka koje se živo sjećam bio je drveni čekić, koji je u stvari bio puhačka svirala s mogućnošću proizvodnje nekoliko tonova. Igračke su mi donijeli ujaci, hodočasnici u Mariju Bistricu. Unatoč globalizaciji industrije igračaka te su igračke preživjele do današnjih dana.

Od Marije Bistrice do svjetskoga priznanja

Zagorje - igračka - žviždaljka

Iako Hrvatska zauzima visoko mjesto u svijetu po izradbi tradicijskih drvenih igračaka, što se i danas može provjeriti na svakom narodski obojenome marijobistričkom štandu, uporno je guraju na štandove industrijske plastičurije, robe bez ikakve didaktičke vrijednosti. Od jeftinih pištoljčića do skupih lutaka Kena i Barbie. Naše autohtone drvene igračke potisnute su u drugi plan. Prednost ima uvozna, nekreativna, plastika. Jeste li igdje u velikim trgovačkim lancima, tim modernim hodočasničkim potrošačkim katedralama, vidjeli hrvatsku tradicijsku igračku?

Izradba hrvatskih autentičnih igračaka ima dugu tradiciju. Daleko prije Kena i Barbie u 19. stoljeću hrvatski je čovjek kreirao više od pedeset različitih modela i vrsta drvenih igračaka visokih didaktičkih standarda. Svaka od njih je originalna i neponovljiva. Nema nijedne iste. Ali čim ih pogledaš znaš da su dio tvojega identiteta! Riječ je o maštovitim izvedbama drvenih životinja, zviždaljki, vlakova, zaprežnih kola i drugih prometala, kućica, tamburica, dječjega namještaja, lutaka, klepetaljki i svirala. Izrađivali su ih ručno muškarci, dok su za bojanje bile zadužene žene.

Zaboravili smo se odgovorno igrati

Ken Barbika lutka

Izradba tradicijskih igračaka, nedvojbeno je, nije plod nikakvih akcijskih planova, domaćih ili inozemnih neprirodnih laboratorija. Stvar je nastala u vlastitom dvorištu iz genija hrvatskoga čovjeka Gornje Stubice, Marije Bistrice, Bistričkoga Laza… Korišten je domaći materijal – sušena bukva, javor, lipa i vrba. Sve je to veliki svijet prepoznao i uzdigao hrvatske tradicijske igračke na popis nematerijalnih dobara UNESCO-a. Tako smo se u svijetu igračaka godine 2009. pronašli na popisu nematerijalne svjetske baštine.

U međuvremenu došlo je do dramatičnoga obrata paradigme. Igračke se igraju s nama! U posljednjih petnaest godina dva modela istoga bezdušnoga Kena igraju se nama, što je manje bitno, ali i našom djecom što je sa stajališta budućnosne orijentacije tragično. Navodno je došlo vrijeme da taj neprimjereni izam, kenizam, naime, zamijeni barbieizam. Priznajem, djeci nikad nisam kupio lutke pod imenom Ken i Barbie, osobno se nisam u djetinjstvu igrao njima, pa za te moderne izme nemam nikakvoga smisla. Držim da su obje lutke besmisleni i skupi kič.

Čini se da je ozbiljan problem u tome što smo se zaboravili odgovorno igrati. Ne samo da je postala praksa tijekom igre mijenjati pravila igre, već ne prepoznajemo više ni naše autohtone igračke proistekle iz našega identiteta. Nitko ih ne gura u prvi plan.

Josipović i Nikolić

Naprotiv, mogli bismo reći da ih se sustavno gura na sporedne kolosijeke ili pod tepih. Kako uopće prepoznati dobru igračku kad nam stalno nude loše? Osim toga zbunjuju i naslovi iz 2011. kojima je industrija igračaka bombardirala cijeli svijet: „Barbie i Ken ponovo zajedno”.

U masovnu potrošnju Ken je ušao kao prototip poželjne, idealne, slike muškarca, a Barbie žene. Nema, međutim, u realnome svijetu idealnoga Kena i savršene Barbie. Ne će ih ni biti. Kupivši Kena ili Barbie, ili obje lutke ako imate mušku i žensku djecu, nismo kupili bolju budućnost,  ali jesmo samozavaravanje i novi kompleks manje vrijednosti, koje neodgovorno ugrađujemo u potomstvo.

Ken se ponaša poput Kalimera

Netko je već primijetio kako nam je dosta petnaest godina kenizma te da je došlo vrijeme za barbieizam. Profesionalni nadziratelji ravnopravnosti spolova, međutim, šute – oni su za postojećega Kena i svoju sliku o njemu. K tome on je već učinio i potrebne zahvate iz područja estetske kirurgije igračaka ne bi li zadržao prednost pred konkurenticom kreiranom u susjednom dizajnerskom studiju igračaka masovne potrošnje. Sjedište studija, provjereno, nije u Bistričkom Lazu. Kuće, kolibe i pećine ženskih prava favorizirajući Kena pokazale su kako im nije stalo do ravnopravnosti spolova, kako nenamjenski troše proračunska sredstva namijenjena ravnopravnosti Kena i Barbie i kako uopće ne mare za hrvatske tradicijske drvene igračke svjetske vrijednosti.

Zbog nabujale industrije plastičnih lutaka s pripadajućim cirkusom i vrtuljkom što se vrti uokolo igre (kao takve) tijekom ljeta postali smo zarobljenici zapjenjenoga Kena i samouvjerene Barbie. To je ipak pomak od jednoumnoga kenizma prema dvoumnom kenbarbieizmu i kakav takav prinos pluralnosti igre plastičnim lutkama. Dosad smo se dosađivali s Kenom bez sadržaja. Tamo gdje je pokazao nekakvu „inicijativu” sadržaj mu je povijesno poražen.

On se s pravom buni jer mu Barbie ugrožava područje igre na kojemu trenutno on dominira i u sadržajnom pogledu uglavnom statira. Poput Kalimera viče – to je prava pravcata nepravda, ja sam za pravednost. Uzurpatorica Kenova prijestolja, jedno je sigurno, kad izgura Kena ne će dopustiti da ju usred Zagreba u regionalnoj igri triput izljubi srpski Ken Grobar. To je dosad jedna od razvidnijih razlika između kenizma i barbieizma s kojima su nas suočili proizvođači i uvoznici regionalnih i trilateralnih igračaka dok kaskamo za porukom hrvatskih tradicijskih igračaka izrađenih od domaćih materijala i kreiranih po mjeri hrvatske tradicije i identiteta.

Nenad Piskač/hkv

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

BiH

Saudijska Arabija je izdvojila 800 mil. USD za militante na Balkanu

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Večernji list

Služba za istrage Europskog parlamenta upozorila je na porast utjecaja Saudijske Arabije i drugih muslimanskih Zaljevskih zemalja na Balkan, a napose na Bosnu i Hercegovinu u kontekstu porasta utjecaja vehabizma te radikalnih učenja islama od tradicionalne bosanske verzije.

Stoji to u dokumentu koji je izrađen za potrebe zastupnika i njihovo lakše razumijevanje stanja u ovoj regiji. Pri tome se navodi kako je Saudijska Arabija tijekom rata izdašno pomagala muslimanima te su sa sobom doveli i novu verziju islama.

Džamija Kralja Fahda

Upozorava se i na ranije pokušaje promjena tradicionalnog islama kroz razne pokrete za vrijeme II. svjetskog rata, tijekom 1971., ali i na Islamsku deklaraciju Alije Izetbegovića. Za Izetbegovića se navodi kako je udomio tisuće stranih boraca u postrojbu “El Mudžahid”, a koju je financirala Saudijska Arabija.

Taj se utjecaj s vremenom širio na brojne džamije, a najočitija je, prema podacima Europskog parlamenta, džamija kralja Fahda u Sarajevu. Procjenjuje se kako je Saudijska Arabija donirala 800 milijuna dolara militantnim islamistima, piše Večernji list

 

Čović pisao premijerima i/ili predsjednicima svih zemalja članica NATO-a: Problem u BiH su islamski radikalisti

 

Prvo arapsko naselje u BiH – Ulaz bh. građanima je zabranjen

 

Naučite arapski! ‘Reportaža iz Sarajeva koja je podigla prašinu u čitavoj regiji’

 

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

Hamdija Abdić “Tigar” i ostali uhićeni pušteni na slobodu

Objavljeno

na

Objavio

Kantonalni sud u Bihaću, na upravo završenom ročištu, odbio je prijedlog Tužiteljstva USK za određivanje mjera pritvora Hamdiji Abdiću i drugima u predmetu ubojstva generala HVO Vlade Šantića i oni su pušteni na slobodu, potvrdila je za Klix.ba Fata Nadarević, predsjednica suda.

Hamdija Abdić, Dedo Karabegović, Jasmir Topal, Enver Keranović i Ramiz Bajramović privedeni su danas u Tužiteljstvo USK iz prostorija Federalne uprave policije, a ročište u Kantonalnom sudu počelo je u 14:30 sati.

Kako je potvrdila Nadarević, prijedlog Tužiteljstva za određivanjem mjere pritvora osumnjičenim Sud je odbacio i oni su pušteni na slobodu.

Hamdiju Abdića, nekadašnjeg zapovjednika 502. viteške brigade Petog korpusa Armije BiH i četvoricu osumnjičenih jučer su, po naredbi Tužiteljstva USK, uhitili pripadnici Federalne uprave policije (FUP) zbog sumnje da su umiješani u ubojstvo generala HVO Vlade Šantića, koje se dogodilo u noći 08. na 09. ožujka 1995. godine u Bihaću. Od te noći, Šantiću se gubi svaki trag, piše Klix.ba

 

Oni su osumnjičeni da su između 8. i 9. užujka 1995. ubili generala Vladu Šantića.

General Šantić podsljednji put je viđen živ 8. ožujka 1995. u bihaćkom hotelu “Sedra” gdje je bio u društvu s tadašnjim zapovjednikom Petog korpusa Armije BiH generalom Atifom Dudakovićem.

Iz hotela su ga odvele naoružane osobe, navodno pripadnici vojne policije 502. brigade iz sastava Petog korpusa kojom je tada zapovjedao Hamdija Abdić i potom mu se gubi svaki trag.

Šantićev sin Duje Šantić,ranije je opetovano tvrdio kako je zapravo Dudaković taj koji je zapovjedio ubojstvo njegova oca.

“Slučaj Šantić” je nakon početne istrage 1995. završene bez rezultata godinama bio zaboravljen da bi ponovo bio otvoren 2013. na temelju iskaza zaštićenog svjedoka,

Svjedok je tvrdio kako je generalovo tijelo nakon ubojstva raskomadano, zapaljeno i potom ubačeno u bačvu zalivenu gipsom ili cementom. Plastična bačva s koštanim ostacima je 2014. pronađena na odlagalištu otpada kod Bihaća no iz sadržine nije mogao biti izdvojen materijal za DNK analizu pa navodi svjedoka nisu mogli biti potvrđeni.

Abdić je opetovano odbacivao bilo kakvu vezu s nestankom i ubojstvom generala Šantića.

Trebalo je čak 22 i pol godine da se počne rasvjetljavati nestanak i ubojstvo generala HVO-a

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari