Pratite nas

Kolumne

IK-ača i Kuran mašallah roda dva, grle se i ljube sve do gender WC-a

Objavljeno

na

Hrvatski, bošnjački i srpski političari u BiH jesu glasovali za ratifikaciju IK ali je prethodno nije pročitao niti jedan od njih, a niti kasnije. Što`š čitati kad ti američko veleposlanstvo i Soroševe udruge pod nos tutnu dekret koji se ionako mora potpisati.

Predsjednik Vlade i promotor IK Andrej Plenković je Hrvatskoj učinio nešto što se nije usudila niti komunistička partija SDP iako je za to imala svoju Vladu. Ono što je SDP započeo pa odustao, Plenković je autokratski dovršio. Vodeći se izrekom  cilj ne bira sredstvo, premijer je razapeo hrvatsko biće za par briselskih škuda. On svoje podvale u pravilu naopačke upakira tako da ih veliki dio naroda ne vidi i popuši ih kao nešto dobro. Sav taj plenkovićizam podsjeća na jedne popularne cigarete u bivšoj YU – Filter 57.

Posebnost cigareta  „Filter 57“ je u tome što su u pakiranju okrenute “naopačke”. Prilikom vađenja cigaretu ne hvatate za filter nego za njen gornji dio koji se pripaljuje. Riječ je o cigaretama namijenjenim  tadašnjoj opjevanoj radničkoj klasi. Mehaničari, zidari, rudari i drugi mogli su usprkos prljavim rukama staviti čist filter u usta. Na isti način arhitekti rodne ideologije i njihovi izvođači radova svoju pljugu pakiraju naopačke. Prilikom pripaljivanja IK-ače pušači se ne hvataju se za rodnu ideologiju, nego gornji dio koji vrišti navodnom zaštitom žena. Tvrdnja kako u IK nema rodne ideologije na tragu je podmetanja kako u cigaretama nema nikotina. Nakon pritiska javnosti prodavač priznaje kako nikotin ipak postoji, dok je njegova tvrdnja kako će ga reinterpretativnom izjavom anulirati na tragu podmetanja kako će proizvođač cigareta nikotinu zabraniti po zdravlje štetne posljedice.

Mister 57 i IK u BiH

Mister 57 Plenković je svoju autokratsku nakanu već više puta pokušao opravdati naopačke okrenutim nabrajanjem svih onih država koji su IK ratificirale, ali ni jednom nije spomenuo države koji nisu iako je takvih u svijetu višestruko više. Npr. Velika Britanija, Litva, Slovačka ili Mađarska po njemu su zaostale države dok su Srbija i BiH jako napredne i Plenkovićev uzor. Zato je Veliki Vođa izjavio – „Za ratifikaciju IK u BiH je glasovala i stranka HDZ BiH“. Međutim, pri glasovanju o ratifikaciji IK u Hrvatskoj dva zastupnika iz BiH Božo Ljubić i Željko Raguž u Saboru RH ostala suzdržana. Njih dvojica ujutro su na Klubu zastupnika izjavila „Mi nećemo glasovati o svjetonazorskim pitanjima u Hrvatskoj“, što je šokirani Plenković ocijenio kao direktan udar na njega. Ruknuo je njegov povrijeđeni ego autokrate – „Pa ljudi, jeste li vi svjesni što radite, stvarno ste pretjerali, ovo nema smisla, niti više ima veze s Istanbulskom konvencijom. Jeste li svjesni da se ovdje radi o pokušaju destabilizacije stranke i napadu na mene. Nije korektno da se držite po strani, što se i ja sada trebam držati po strani kad su u pitanju prava Hrvata u BiH”.

Hajdemo malo pročešljati tu podvalu o Hrvatima u BiH koju naopačke podvaljuju Plenković i njegovi apologeti. Ako se zna kako je još samo prije dvije godine – prije parlamentarnih izbora i zakašnjele javne rasprave – i u Hrvatskoj većina javnosti i političara bila totalno neupućena u sadržaj IK, onda nije nikakvo čudo što su u BiH i hrvatski političari lišeni javne rasprave ostali do danas neupućeni. Ruku na srce, sve da su se hrvatski političari u BiH i pobunili tko njih uopće pita za mišljenje?! Američko veleposlanstvo, OHR i Bošnjaci preglasavaju Hrvate kad god ime se ćefne.

Brojni hrvatski političari u BiH počeli su se hvatati za glavu tek nakon što su se biskupi svojim priopćenjem oglasili: „Žalimo što je Istanbulska konvencija u BiH usvojena bez šire rasprave u koju bi bila uključena i Crkva i druge vjerske zajednice te daju potporu braći biskupima u Hrvatskoj i svim ljudima koji se zalažu za istinsko vrednovanje života, obitelji i bračnog zajedništva muškarca i žene na temelju naravnog zakona i Božje volje”.

Hrvatski, bošnjački i srpski političari u BiH jesu glasovali za ratifikaciju IK ali je prethodno nije pročitao niti jedan od njih, a niti kasnije. Što`š čitati kad ti američko veleposlanstvo i Soroševe udruge pod nos tutnu dekret koji se ionako mora potpisati.

Ima se prečih problema od IK. Bošnjačka politika sanja unitarizaciju kojom bi cijela BiH postala bošnjački Bošnjakistan, srpska politika sanja odcjepljenje njihovog entiteta, dok se hrvatska politika i hrvatski narod u BiH trepavicama drže za zrak nadajući se pravednom Izbornom zakonu i svojoj teritorijalnoj jedinici jer su inače osuđeni na nestanak.

Za razliku od Hrvatske BiH je šapatom pala. Ratificirala je IK u studenome 2013., a 1. kolovoza 2014. je stupila na snagu. Zbog prazne državne kase Soroš i američko veleposlanstvo guraju je svojim novcima. Već tiskaju brošure za pranje mozga  djeci u školi kako bi IK apologetima osigurali podmladak na isti način kao komunisti kroz Savez pionira Jugoslavije i SKOJ.

Dok u kontrolu ne stigne kažnjenička GREVIO milicija do tada bošnjačka mladost, kao nedavno na jednom bošnjačkom fakultetu u Sarajevu, razglaba kako je IK bujrum jer ne nameće toliko zajednički toalet za muškarce i žene koliko striktno naređuje hitan prihvat imigranata, odnosno njihove muslimanske subraće iz Sirije i Iraka. Važno je doseljavanjem Arapa muslimanizirati krvnu sliku BiH.

Eto, sad možemo činjenično vidjeti na koga se premijer Plenković vadio. Veli – „IK je ratificirala ČAK i jedna BiH“. „ČAK“ nije nastalo od čakije nego je opis kojim se ističe višestruko dokazana naprednost BiH, nikako nazadnost, jelte?! U nedostatku boljeg alibija uglađenom Plenkoviću je uzor ČAK i država koja je primjer kako jedan protektorat lišen suvereniteta ne bi smio biti, a kamoli postojati. Poruka je odaslana – Hrvati u BiH nisu prosvjedovali dok u Hrvatskoj prosvjeduju baš kao i tek 5.000 Hrvata iz Hrvatske. Istom tom površnom, zlonamjernom i prijezirnom tezom mlataraju i Plenkovićevi agresivni sljedbenici  pri čemu ne prezaju niti od šovinistički uvrjeda kojima Hrvate u BiH kolektivno etiketiraju „neznalicama s produžne nastave“, „nazadnim Bosancima“ i „dodikovcima“.

Plenković namjerno ne vidi da u BiH prevladavajuća bošnjačka politika još nikada nije sprovela u djelo niti jedan od nje potpisani dokument koji nije u skladu s velikobošnjačkim mokrim snovima. Njihov potpis u pravilu nosi naziv – Reda radi.

Kamo sreće da se Plenkovićeva Vlada ovakvim intenzitetom u EU zauzela za izglasavanje Konvencije o zaštiti Hrvata u BiH, koji su višestruko puta veće žrtve nasilja nego li žene u Afganistanu ili bilo kojoj drugoj državi svijeta.

Nakon što je BiH ratificirala rodnu ideologiju već su nastali privi vidljivi rezultati. Mediji u BiH su objavili – Trebinjski pijetao Paja nosi jaja i to vrlo čudnih oblika. Mala i duguljasta, različite veličine i boje, te nemaju žumanjak. Ranko i Zorana Boljanović iz Trebinja mogu se pohvaliti najčudnijim pijetlom u svijetu, s nadom kako rodna ideologija neće i njih u neki svoj rod izvitoperiti.

Muslimani i Istanbulska konvencija

Ratifikacija IK je među muslimanima u BiH iznenađujuće glatko prošla iako su se u zadnjih 20 godina vjerski radikalizirali do neslućenih dubina. Prosječni bošnjački džematlija (vjernik) i patriot niti ne zna za postojanje Konvencije – i to s razlogom. Naime, pored medijske šutnje Konvenciju je spasilo samo njeno ime – Istanbulska. Sve što ima istanbulski predznak za muslimane u BiH je automatski sukladno Kuranu i njihovom novom proroku Erdoganu. Na stranu činjenica kako bi svi oni muslimani koji se drže IK po Kurana ostali za glavu kraći.

Ništa manja averzija prema IK nije niti u bošnjačkoj političkoj i vjerskoj eliti. Probajmo zamisliti najveću velikobošnjačku čiviju Bakira Izetbegovića kako spaljuje „Islamsku deklaraciju“, vjersko-fašističku doktrinu njegovog oca Alije koja je u direktnom sukobu s IK?!

Hoće li nakon ratificiranja IK-a u BiH pritvoriti i suditi Emiru Suljagiću – najžešći šovinist naspram Hrvata u BiH i ratni huškač – jer je svoju ženu više puta prebio na mrtvo ime, dok nije od njega nasilnika pobjegla?! Naprotiv, on je nakon nasilja nagrađen funkcijom političkog direktora velikobošnjačke strane „Građanski savez“?!

Hoće li Islamska zajednica BiH i njene hodže – duhovni kerozin panmuslimanstva i velikobošnjaštva – prihvatiti zaštitu žena i rodnu ideologiju te obrisati u Kuranu sve on sure koje omalovažavaju žene?! Hoće vraga. Bez ponižavajućih sura o ženama i „nevjernicima“ – nemuslimani – i onih s direktnim uputama o kamenovanju i dekapitiranju,  Kuran bi postao makar upola tanji.

Deklarativnom ratifikacijom IK „dobre“ Bošnje u svijet šalju uljepšanu sliku o sebi. Nisu oni vehabije i unitaristi – jok bolan. Eunuh,  jaran u dimijama ili jaranica u muškom odijelu, nema frke. Svi mogu biti sve samo ne Hrvati „fašisti“.  Hrvati su fašisti jer traže svoja zakinuta prava.

Gender

Možemo zamisliti urnebesnu šegu u Kalesiji.  Mujo svoju Fatu čeka ispred WC-a, a iz njega izađe bradati jaran Gender s još uvijek otvorenim šlicom. Ako mu ne presudi čakija hoće daska dvocolka po glavi, ili metalna šipka.

Ima Konvencija dobrih i smiješnih strana. Dobro je što će od sada Mujo kod kuće mijesiti pitu, a Fata će u kladionici ispijati pivo. Smiješno je što peder Haso nije više muškarac nego šupak meraklija, a lezbijka Fata nije više žensko nego minđuhana meraklijka.

Možete zamisliti scenu u kojoj „novorodni“ Mujo dođe u džamiju s viklerima u kosi, namazanih usana, grudnjaci napunjeni vatom, a kada se nadupi i počne klanjati ispod minice mu pukne prkno kao sto maraka na čelu harmonikaša?! Namah bi imao šehidsko zbližavanje s Allahom.

IK u muslimanskoj zajednici jednako je realan koliko i farma svinja  u dvorištu džamije u Mekki. Oni imaju svoju konvenciju protiv nasilja i svakodnevno je upražnjavaju. Kada djevojka, žena, djeca pa čak i roditelji fasuju batine onda svi govore kako su na tu kuću bačene čini-urok. Nema tu što policija uredovati. Ide se kod hodže ili gatare na čitanje zapisa iz Kurana. Tamo se daju znanstveno dokazane instrukcije kako skinuti čini.  Allahova magija.

Elem, Mujo je svaku noć pijan dolazio kući, nastavio bi po pivu i rakiji, a onda čisto iz rekreacije – da se ne zaboravi čija je riječ zadnja – isprebija Fatu kao vreću slame. I tako danima, tjednima, mjesecima. Fati dokurtalisalo i sva isprebijana ode hodži po pomoć. Veli hodža – Dušmani su ti bacili čini na kuću ali imam lijek za tebe, fino piše u Kuranu. Deder ti ponesi ovu vodu s izvora iz Mekke. Čim Mujo u kuću ti vodu u usta i ne gutaj dok on ne zaspi. Ne može ti prići, ne da Allah.

Naređeno, urađeno. Čim pijani Mujo u kuću, Fata namah napuni usta vodom da joj obrazi pucaju. Mujo popije pivo-dva i zaspi. Čudo od hodžine vode. Mjesec dana je tako trajalo. Fata ni jednom nije dobila batina. Kad je čudotvorne vode nestalo Fata ti brzim korakom otrči kod hodže i uspaničeno zatraži još. Hajd` ti Fato kući, imaš i ti te vode – kaže joj Allahov poslanik. Kako efendija, odakle mi, nemam?! – kaže njemu začuđena Fata. Imaš-imaš, kad ti velim. Kad napuniš usta vodom ne možeš svojim jezikom takrljati i Muju provocirati – eto zato nisi dobila batina. Hajd` sad kući i jezik za zube.

Eto, za razliku od Plenkovićeve IK koju je BiH davno ratificirala a korist nikakva muslimanska konvencija za skidanje čini i uroka je jako jednostavna, jeftina i učinkovita za zaštitu žena od nasilja.

Plenkoviću i plenkovićevci, vodu u usta i ne gutajte – pomaže.

Filip Antunović

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Višnja Starešina: Kako je Šešelj ujedinio naše drugove i drugarice

Objavljeno

na

Objavio

Kada se u glavnoj političkoj ulozi nađe Vojislav Šešelj, više uistinu nije važno što je to najpoznatiji četnički vojvoda učinio, nego koja se podvala skriva iza njegova čina. Nije pitanje je li Šešelj spalio ili zgazio hrvatsku zastavu u srbijanskoj skupštini u vrijeme posjeta hrvatskog parlamentarnog izaslanstva? Ili je možda samo to rekao? Pitanje je što je podvala?

Iza Šešeljevih predstava često su se skrivale vrlo velike podvale. Primjerice, njegovo četnikovanje početkom devedesetih godina prošlog stoljeća bilo je dio ozbiljne, organizirane i sustavne ratne propagande koju su, skrivajući se iza Šešeljeve četničke šubare, vodile obavještajne strukture JNA, kolokvijalno KOS i srpske tajne službe.

Potpora JNA i Srbije

Njegova promocija u značajnu političku figuru u Srbiji potkraj devedesetih bio je Miloševićev pokušaj da stvori “opasniju” političku prijetnju od sebe samog. Njegov proces u Haagu bio je dio sustavne manipulacije starih KOS-ovih struktura, kojom su skrenuli odgovornost za ratne zločine u Hrvatskoj i Srbiji sa sebe samih, s vrha JNA, odmaknuli je od Srbije i prebacili na svoje lokalne potrčke.

Šešeljevo mentalno stanje, na granici između genijalnosti i ludila, uz potrebu stalnog velikosrpskog performansa, činilo ga je idealnim izvođačem. Ali bez potpore JNA i države Srbije u zastrašivanju i progonu vojvođanskih Hrvata, Šešelj bi bio samo ekshibicionist s čestim zatvorskim epizodama.
Jedan od najslikovitijih primjera manipulativnog podmetanja Šešelja i “šešeljevaca” kao glavnih krivaca dogodio se nakon pada i okupacije Vukovara. Tko ne pamti one snimke pijanih četnika, koji odmah asociraju na vojvodu Šešelja, kako s četničkom zastavom hodaju ruševinama grada pjevajući “Druže Slobo, pošalji salate, bit će mesa, klat ćemo Hrvate”? Iz te je snimke nastala priča o četnicima koji su bili gospodari života i smrti nakon pada grada, o ubijanjima iz osvete i pijanstva.

No, važno je znati kako je nastala snimka. Nastala je tako što je propagandno odjeljenje JNA, koje su, dakako, vodili oficiri KOS-a, povelo 19. studenog 1991. godine iz Beograda nekoliko srpskih i stranih televizijskih ekipa u razgledavanje “oslobođenog grada”. Nastala je u uvjetima koji su bili pod apsolutnom kontrolom najelitnijih jedinica JNA, u režiji KOS-a, jutro nakon što je u Zagrebu potpisan sporazum o neutralizaciji vukovarske bolnice.
KOS je bio taj koji je poslao skupinu pijanih četnika pravo pred televizijske ekipe koje je doveo u grad. Strani reporteri su vidjeli kako im vojnici JNA donose nove količine pića. Ista skupina četnika, njih tridesetak, snimljena je iz više uglova, na različitim lokacijama. Tako je stvoren dojam da je grad zapravo pod četničkom okupacijom. Dok su oficiri KOS-a pripremali popise za planiranu likvidaciju ljudi koje su smatrali simbolima otpora, ti su pijani četnici unaprijed “slikom” predodređeni da jednoga dana postanu krivci. A slika ih je odmah povezala s njihovim vojvodom Šešeljem. Mozgovi i organizatori egzekucija unaprijed su se zaštitili Šešeljevom šubarom.

Manipulacija kao istina

Ta je manipulacija, učvršćena sudskim procesima u Beogradu, opstala u sudskim procesima u Haagu. S time što nisu mogli dokazati da je Šešelj imao ikakve zapovjedne ovlasti nad četnicima u Vukovaru, baš kao ni u Voćinu, Tovarniku, Bijeljini, Zvorniku, Bosanskom Šamcu…

Bez povezanosti Šešelja s KOS-ovom strukturom, koja je od njega napravila svoj propagandni instrument, putujuće ratno strašilo, nije bilo moguće osuditi ga, dokazati mu izravnu odgovornost za bilo koji zločin. A on je i pred Haaškim sudom odigrao značajnu ulogu: banalizacije rata, suda i srpske odgovornosti. Pa čak i kada je u svojoj obrani (točno) ukazivao na KOS-ovu ulogu u organizaciji zločina – i to je iz njegovih usta zvučalo kao banalizacija.

No, zanimljivo je u kojoj su mjeri hrvatske institucije, od DORH-a nadalje, tu manipulaciju KOS-a i srpskih tajnih službi prihvatile kao vlastitu istinu.

Šešelj nikad nije bio radikalni odmetnik (veliko)srpske politike, nego njezin propagandni instrument i ponekad radikalni glasnogovornik. Zato nije važno je li Šešelj zgazio i spalio hrvatsku zastavu u srpskoj skupštini. Važni su efekti ovog proizvedenog skandala. Važno je, kao onomad u Vukovaru, kakva je slika poslana u svijet.

A ta slika sugerira da Vučiću uistinu nije lako obuzdati svoga političkog oca Šešelja. Pa ga treba razumjeti. Da je Milorad Pupovac glavni zaštitnik hrvatskog državnog dostojanstva od Šešelja. Pa mu treba dati još veću ulogu. Da Hrvatska ugrožava Vučićeve europske napore svakim pokušajem da spere blato jugoslavenske komunističke i velikosrpske propagande s bl. kardinala Alojzija Stepinca, kojeg Vučić smatra gorim od Šešelja. Pa bi trebalo pokazati više razumijevanja za Vučićeve laži.

Recimo tako da se pod okriljem Plenkovićeva HDZ-a okupi još stabilnija i još naprednija koalicija, u kojoj će se naći mjesta i za Anku Mrak-Taritaš s Vesnom Pusić i njihov zahtjev za reviziju Vatikanskih ugovora. Nakon što promisli pola sata, pridružit će im se i Joško Klisović, odnosno Davor Bernardić iz SDP-a. Suglasno će spaliti Šešeljevu sliku. I sve će biti kao prije “mračnih” devedesetih. Sukladno starom partijskom načelu: vremena se mijenjaju, drugovi se rotiraju. I djeca, i djeca – dodala bih.

Višnja Starešina/SlobodnaDalmacija

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Ivan Miklenić: Iz jednoga totalitarizma u drugi?

Objavljeno

na

Objavio

Novi totalitarizam?

Hrvatski je sabor u petak 13. travnja glasovima 110 zastupnika prihvatio zakon o ratifikaciji tzv. Istanbulske konvencije te je Hrvatska zakoračila u neizvjesnu budućnost.

Ik Sabor

Naime, s vremenom, možda osobito za desetljeće ili dva, postat će svima jasno je li se ili nije Hrvatska obvezala na uvođenje rodne ideologije u zakonodavstvo, obrazovni sustav i javnu kulturu.

Ako se tada pokaže da se tzv. Istanbulska konvencija stvarno odnosila Isključivo na zaštitu i protivljenje nasilju nad ženama i u obiteljima i da nije postala Instrument rodne ideologije, povijest će dati za pravo zagovornicima te konvencije.

Ako se pak pokaže da su tom odlukom otvorena vrata rodnoj ideologiji, svi oni koji su dali svoj glas za ratifikaciju tzv. Istanbulske konvencije bit će prepoznati kao oni koji su u kritičnom trenutku stali protiv dobra čovjeka kao takvoga, protiv hrvatskoga naroda, protiv dobra čovječanstva i protiv zdravoga razuma.

Istodobno bili su za svoje grupne interese i za interese agentura zapadne kulturne revolucije koje novim ideologijama, među kojima važnu ulogu ima rodna ideologija, pripremaju novi svjetski poredak u kojem će biti neizbježan totalitarizam.

Premda u sadašnjem hrvatskom društvu stvarno postoji opći konsenzus da se ne može tolerirati ikakav oblik nasilja nad ženama ni u obiteljima, rasprava u Hrvatskom saboru uoči glasovanja o ratifikaciji tzv. Istanbulske konvencije otkrila je da mnogim zagovornicima te konvencije iz redova zastupnika zaštita od nasilja uopće nije ni približno toliko važna koliko im je zapravo važan obračun s neistomišljenicima, s onima koji se protive ratifikaciji toga dokumenta jer u njemu vide opasnost od nametanja rodne ideologije.

Znatan dio zastupnika zagovornika tzv. Istanbulske konvencije raspravu pred ratifikaciju iskoristio je za vrlo žestoke napade, diskvalificiranje, čak i kroz etiketiranje, za ponižavanje neistomišljenika, kojima je priređen tretman kakav se primjenjuje samo prema smrtnim neprijateljima.

Oni koji se protive rodnoj ideologiji, kako oni u Hrvatskom saboru tako i oni u svim krugovima hrvatskoga društva, pretrpjeli su nečuvenu ideološku verbalnu agresiju, koja se ne samo može, nego i mora prepoznati kao negiranje demokracije, tolerantnosti, pluralnosti, odnosno jednom riječju kao, za sada, verbalni totalitarizam.

Dovođenje u pitanje ravnopravnosti svih građana

Riječi ministrice obitelji da je »Hrvatska potpisivanjem Istanbulske konvencije odabrala svrstati se među civilizirane zemlje koje žele ići naprijed« osim sto su potpuno neprimjerene i nedopustive vrlo su i opasne.

O tobožnjem novom »civilizacijskom« dosegu govorilo je i više zastupnika, a svaki takav govor dijeli ljude na tobože »civilizirane« i »necivilizirane«, tj. na građane prvoga i drugoga reda. Ta jasno je da »necivilizirani« ne mogu biti ravnopravni s »prosvijećenima«, »civiliziranima«.

Takav govor u Hrvatskom saboru ruši hrvatski ustavni poredak i grubo vrijeđa temeljna ljudska prava jer dovodi u pitanje ravnopravnost svih građana. A Hrvatski sabor trebao bi biti povlašten i najodgovorniji prostor u kojem se smišljeno i sustavno njeguju temeljena ljudska prava i ravnopravnost svih hrvatskih građana.

Toleriranje dijeljenja hrvatskih građana na tobože »civilizirane« i »necivilizirane« upravo u tijelu državne vlasti u kojem mora najviše doći do izražaja politički narod i njegovi stvarni interesi veoma je zabrinjavajuće i veoma je teško pomiriti se s činjenicom da vodstvo Hrvatskoga sabora ni mediji nisu prepoznali to očito širenje podjela, mržnje i neprijateljstva u hrvatskom društvu.

Više nego ikad postalo je jasno kako beskrupuloznu, destruktivnu, štetočinsku pa i prema svome narodu izdajničku ulogu igra Katolička Crkva kad je riječ o njenom odnosu prema ljudskim pravima, osobito pravima žena, sekularnosti države, poštivanju izbornoga legitimiteta narodnih zastupnica i zastupnika i autonomnosti političkih institucija«, napisao je u sklopu javne rasprave o tzv. Istanbulskoj konvenciji poznati zastupnik GLAS-a i nikomu ništa, s obzirom na to da njegove tvrdnje nemaju baš nikakvoga pokrića u stvarnosti.

Osim njega i više drugih zastupnika raspravu o ratifikaciji konvencije iskoristilo je za napade na Crkvu, za napade na biskupe, učiteljstvo Crkve, na unutarcrkvene odnose vjernika i crkvenoga učiteljstva…

Komunistički model

Riječi čelnika Kluba zastupnika SDP-a, koji je osnažio novinarsku konstrukciju objavljenu u Novom listu (na koju je upozoreno u prošlom broju GK-a), a te su riječi neki proglasili ponajboljim govorom u raspravi, ulijevale su doslovno strah u kosti neutralnomu promatraču: neodoljiv je dojam da među zastupnicima u Hrvatskom saboru ima ljudi koji bi – po provjerenom komunističkom modelu – Katoličku Crkvu u Hrvatskoj u najmanju ruku stjerali u sakristiju, a možda bi i nekim ljudima iz Crkve bez ikakvoga oklijevanja skidali i glave.

Premda ne misle tako ni svi zastupnici od onih koji su dali glas za ratifikaciju konvencije, i premda se često u Hrvatskom saboru može čuti mnogo toga što je ispod svake razine kulturnoga ophođenja i zdrave pameti, više je nego tužno u 27. godini samostalne Hrvatske doživljavati tako puno isključivosti, zadrtosti i tako nizak stupanj demokratičnosti, tolerantnosti, uvažavanja pluralnosti, poštivanja slobode ispovijedanja vjere i prava društvenoga angažmana svih subjekata u hrvatskom društvu.

Rasprava povodom ratifikacije tzv. Istanbulske konvencije još je jednom potvrdila da je Hrvatska zarobljena u naslijeđenom komunističkom mentalitetu i da se taj mentalitet nevjerojatno spretno uklapa o nove ideologije i nove oblike totalitarizma.

Političari i političke stranke moraju smoči snage, poslušati glas zdravoga razuma, i ne dopustiti da Hrvatska, ne oslobodivši se potpuno jednoga totalitarizma, utone u drugi.

Ivan Miklenić
Glas Koncila

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati