Pratite nas

Kolumne

IK-ača i Kuran mašallah roda dva, grle se i ljube sve do gender WC-a

Objavljeno

na

Hrvatski, bošnjački i srpski političari u BiH jesu glasovali za ratifikaciju IK ali je prethodno nije pročitao niti jedan od njih, a niti kasnije. Što`š čitati kad ti američko veleposlanstvo i Soroševe udruge pod nos tutnu dekret koji se ionako mora potpisati.

Predsjednik Vlade i promotor IK Andrej Plenković je Hrvatskoj učinio nešto što se nije usudila niti komunistička partija SDP iako je za to imala svoju Vladu. Ono što je SDP započeo pa odustao, Plenković je autokratski dovršio. Vodeći se izrekom  cilj ne bira sredstvo, premijer je razapeo hrvatsko biće za par briselskih škuda. On svoje podvale u pravilu naopačke upakira tako da ih veliki dio naroda ne vidi i popuši ih kao nešto dobro. Sav taj plenkovićizam podsjeća na jedne popularne cigarete u bivšoj YU – Filter 57.

Posebnost cigareta  „Filter 57“ je u tome što su u pakiranju okrenute “naopačke”. Prilikom vađenja cigaretu ne hvatate za filter nego za njen gornji dio koji se pripaljuje. Riječ je o cigaretama namijenjenim  tadašnjoj opjevanoj radničkoj klasi. Mehaničari, zidari, rudari i drugi mogli su usprkos prljavim rukama staviti čist filter u usta. Na isti način arhitekti rodne ideologije i njihovi izvođači radova svoju pljugu pakiraju naopačke. Prilikom pripaljivanja IK-ače pušači se ne hvataju se za rodnu ideologiju, nego gornji dio koji vrišti navodnom zaštitom žena. Tvrdnja kako u IK nema rodne ideologije na tragu je podmetanja kako u cigaretama nema nikotina. Nakon pritiska javnosti prodavač priznaje kako nikotin ipak postoji, dok je njegova tvrdnja kako će ga reinterpretativnom izjavom anulirati na tragu podmetanja kako će proizvođač cigareta nikotinu zabraniti po zdravlje štetne posljedice.

Mister 57 i IK u BiH

Mister 57 Plenković je svoju autokratsku nakanu već više puta pokušao opravdati naopačke okrenutim nabrajanjem svih onih država koji su IK ratificirale, ali ni jednom nije spomenuo države koji nisu iako je takvih u svijetu višestruko više. Npr. Velika Britanija, Litva, Slovačka ili Mađarska po njemu su zaostale države dok su Srbija i BiH jako napredne i Plenkovićev uzor. Zato je Veliki Vođa izjavio – „Za ratifikaciju IK u BiH je glasovala i stranka HDZ BiH“. Međutim, pri glasovanju o ratifikaciji IK u Hrvatskoj dva zastupnika iz BiH Božo Ljubić i Željko Raguž u Saboru RH ostala suzdržana. Njih dvojica ujutro su na Klubu zastupnika izjavila „Mi nećemo glasovati o svjetonazorskim pitanjima u Hrvatskoj“, što je šokirani Plenković ocijenio kao direktan udar na njega. Ruknuo je njegov povrijeđeni ego autokrate – „Pa ljudi, jeste li vi svjesni što radite, stvarno ste pretjerali, ovo nema smisla, niti više ima veze s Istanbulskom konvencijom. Jeste li svjesni da se ovdje radi o pokušaju destabilizacije stranke i napadu na mene. Nije korektno da se držite po strani, što se i ja sada trebam držati po strani kad su u pitanju prava Hrvata u BiH”.

Hajdemo malo pročešljati tu podvalu o Hrvatima u BiH koju naopačke podvaljuju Plenković i njegovi apologeti. Ako se zna kako je još samo prije dvije godine – prije parlamentarnih izbora i zakašnjele javne rasprave – i u Hrvatskoj većina javnosti i političara bila totalno neupućena u sadržaj IK, onda nije nikakvo čudo što su u BiH i hrvatski političari lišeni javne rasprave ostali do danas neupućeni. Ruku na srce, sve da su se hrvatski političari u BiH i pobunili tko njih uopće pita za mišljenje?! Američko veleposlanstvo, OHR i Bošnjaci preglasavaju Hrvate kad god ime se ćefne.

Brojni hrvatski političari u BiH počeli su se hvatati za glavu tek nakon što su se biskupi svojim priopćenjem oglasili: „Žalimo što je Istanbulska konvencija u BiH usvojena bez šire rasprave u koju bi bila uključena i Crkva i druge vjerske zajednice te daju potporu braći biskupima u Hrvatskoj i svim ljudima koji se zalažu za istinsko vrednovanje života, obitelji i bračnog zajedništva muškarca i žene na temelju naravnog zakona i Božje volje”.

Hrvatski, bošnjački i srpski političari u BiH jesu glasovali za ratifikaciju IK ali je prethodno nije pročitao niti jedan od njih, a niti kasnije. Što`š čitati kad ti američko veleposlanstvo i Soroševe udruge pod nos tutnu dekret koji se ionako mora potpisati.

Ima se prečih problema od IK. Bošnjačka politika sanja unitarizaciju kojom bi cijela BiH postala bošnjački Bošnjakistan, srpska politika sanja odcjepljenje njihovog entiteta, dok se hrvatska politika i hrvatski narod u BiH trepavicama drže za zrak nadajući se pravednom Izbornom zakonu i svojoj teritorijalnoj jedinici jer su inače osuđeni na nestanak.

Za razliku od Hrvatske BiH je šapatom pala. Ratificirala je IK u studenome 2013., a 1. kolovoza 2014. je stupila na snagu. Zbog prazne državne kase Soroš i američko veleposlanstvo guraju je svojim novcima. Već tiskaju brošure za pranje mozga  djeci u školi kako bi IK apologetima osigurali podmladak na isti način kao komunisti kroz Savez pionira Jugoslavije i SKOJ.

Dok u kontrolu ne stigne kažnjenička GREVIO milicija do tada bošnjačka mladost, kao nedavno na jednom bošnjačkom fakultetu u Sarajevu, razglaba kako je IK bujrum jer ne nameće toliko zajednički toalet za muškarce i žene koliko striktno naređuje hitan prihvat imigranata, odnosno njihove muslimanske subraće iz Sirije i Iraka. Važno je doseljavanjem Arapa muslimanizirati krvnu sliku BiH.

Eto, sad možemo činjenično vidjeti na koga se premijer Plenković vadio. Veli – „IK je ratificirala ČAK i jedna BiH“. „ČAK“ nije nastalo od čakije nego je opis kojim se ističe višestruko dokazana naprednost BiH, nikako nazadnost, jelte?! U nedostatku boljeg alibija uglađenom Plenkoviću je uzor ČAK i država koja je primjer kako jedan protektorat lišen suvereniteta ne bi smio biti, a kamoli postojati. Poruka je odaslana – Hrvati u BiH nisu prosvjedovali dok u Hrvatskoj prosvjeduju baš kao i tek 5.000 Hrvata iz Hrvatske. Istom tom površnom, zlonamjernom i prijezirnom tezom mlataraju i Plenkovićevi agresivni sljedbenici  pri čemu ne prezaju niti od šovinistički uvrjeda kojima Hrvate u BiH kolektivno etiketiraju „neznalicama s produžne nastave“, „nazadnim Bosancima“ i „dodikovcima“.

Plenković namjerno ne vidi da u BiH prevladavajuća bošnjačka politika još nikada nije sprovela u djelo niti jedan od nje potpisani dokument koji nije u skladu s velikobošnjačkim mokrim snovima. Njihov potpis u pravilu nosi naziv – Reda radi.

Kamo sreće da se Plenkovićeva Vlada ovakvim intenzitetom u EU zauzela za izglasavanje Konvencije o zaštiti Hrvata u BiH, koji su višestruko puta veće žrtve nasilja nego li žene u Afganistanu ili bilo kojoj drugoj državi svijeta.

Nakon što je BiH ratificirala rodnu ideologiju već su nastali privi vidljivi rezultati. Mediji u BiH su objavili – Trebinjski pijetao Paja nosi jaja i to vrlo čudnih oblika. Mala i duguljasta, različite veličine i boje, te nemaju žumanjak. Ranko i Zorana Boljanović iz Trebinja mogu se pohvaliti najčudnijim pijetlom u svijetu, s nadom kako rodna ideologija neće i njih u neki svoj rod izvitoperiti.

Muslimani i Istanbulska konvencija

Ratifikacija IK je među muslimanima u BiH iznenađujuće glatko prošla iako su se u zadnjih 20 godina vjerski radikalizirali do neslućenih dubina. Prosječni bošnjački džematlija (vjernik) i patriot niti ne zna za postojanje Konvencije – i to s razlogom. Naime, pored medijske šutnje Konvenciju je spasilo samo njeno ime – Istanbulska. Sve što ima istanbulski predznak za muslimane u BiH je automatski sukladno Kuranu i njihovom novom proroku Erdoganu. Na stranu činjenica kako bi svi oni muslimani koji se drže IK po Kurana ostali za glavu kraći.

Ništa manja averzija prema IK nije niti u bošnjačkoj političkoj i vjerskoj eliti. Probajmo zamisliti najveću velikobošnjačku čiviju Bakira Izetbegovića kako spaljuje „Islamsku deklaraciju“, vjersko-fašističku doktrinu njegovog oca Alije koja je u direktnom sukobu s IK?!

Hoće li nakon ratificiranja IK-a u BiH pritvoriti i suditi Emiru Suljagiću – najžešći šovinist naspram Hrvata u BiH i ratni huškač – jer je svoju ženu više puta prebio na mrtvo ime, dok nije od njega nasilnika pobjegla?! Naprotiv, on je nakon nasilja nagrađen funkcijom političkog direktora velikobošnjačke strane „Građanski savez“?!

Hoće li Islamska zajednica BiH i njene hodže – duhovni kerozin panmuslimanstva i velikobošnjaštva – prihvatiti zaštitu žena i rodnu ideologiju te obrisati u Kuranu sve on sure koje omalovažavaju žene?! Hoće vraga. Bez ponižavajućih sura o ženama i „nevjernicima“ – nemuslimani – i onih s direktnim uputama o kamenovanju i dekapitiranju,  Kuran bi postao makar upola tanji.

Deklarativnom ratifikacijom IK „dobre“ Bošnje u svijet šalju uljepšanu sliku o sebi. Nisu oni vehabije i unitaristi – jok bolan. Eunuh,  jaran u dimijama ili jaranica u muškom odijelu, nema frke. Svi mogu biti sve samo ne Hrvati „fašisti“.  Hrvati su fašisti jer traže svoja zakinuta prava.

Gender

Možemo zamisliti urnebesnu šegu u Kalesiji.  Mujo svoju Fatu čeka ispred WC-a, a iz njega izađe bradati jaran Gender s još uvijek otvorenim šlicom. Ako mu ne presudi čakija hoće daska dvocolka po glavi, ili metalna šipka.

Ima Konvencija dobrih i smiješnih strana. Dobro je što će od sada Mujo kod kuće mijesiti pitu, a Fata će u kladionici ispijati pivo. Smiješno je što peder Haso nije više muškarac nego šupak meraklija, a lezbijka Fata nije više žensko nego minđuhana meraklijka.

Možete zamisliti scenu u kojoj „novorodni“ Mujo dođe u džamiju s viklerima u kosi, namazanih usana, grudnjaci napunjeni vatom, a kada se nadupi i počne klanjati ispod minice mu pukne prkno kao sto maraka na čelu harmonikaša?! Namah bi imao šehidsko zbližavanje s Allahom.

IK u muslimanskoj zajednici jednako je realan koliko i farma svinja  u dvorištu džamije u Mekki. Oni imaju svoju konvenciju protiv nasilja i svakodnevno je upražnjavaju. Kada djevojka, žena, djeca pa čak i roditelji fasuju batine onda svi govore kako su na tu kuću bačene čini-urok. Nema tu što policija uredovati. Ide se kod hodže ili gatare na čitanje zapisa iz Kurana. Tamo se daju znanstveno dokazane instrukcije kako skinuti čini.  Allahova magija.

Elem, Mujo je svaku noć pijan dolazio kući, nastavio bi po pivu i rakiji, a onda čisto iz rekreacije – da se ne zaboravi čija je riječ zadnja – isprebija Fatu kao vreću slame. I tako danima, tjednima, mjesecima. Fati dokurtalisalo i sva isprebijana ode hodži po pomoć. Veli hodža – Dušmani su ti bacili čini na kuću ali imam lijek za tebe, fino piše u Kuranu. Deder ti ponesi ovu vodu s izvora iz Mekke. Čim Mujo u kuću ti vodu u usta i ne gutaj dok on ne zaspi. Ne može ti prići, ne da Allah.

Naređeno, urađeno. Čim pijani Mujo u kuću, Fata namah napuni usta vodom da joj obrazi pucaju. Mujo popije pivo-dva i zaspi. Čudo od hodžine vode. Mjesec dana je tako trajalo. Fata ni jednom nije dobila batina. Kad je čudotvorne vode nestalo Fata ti brzim korakom otrči kod hodže i uspaničeno zatraži još. Hajd` ti Fato kući, imaš i ti te vode – kaže joj Allahov poslanik. Kako efendija, odakle mi, nemam?! – kaže njemu začuđena Fata. Imaš-imaš, kad ti velim. Kad napuniš usta vodom ne možeš svojim jezikom takrljati i Muju provocirati – eto zato nisi dobila batina. Hajd` sad kući i jezik za zube.

Eto, za razliku od Plenkovićeve IK koju je BiH davno ratificirala a korist nikakva muslimanska konvencija za skidanje čini i uroka je jako jednostavna, jeftina i učinkovita za zaštitu žena od nasilja.

Plenkoviću i plenkovićevci, vodu u usta i ne gutajte – pomaže.

Filip Antunović

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

‘Srušili smo snove svima’

Objavljeno

na

Objavio

9gag stranica koju prati 40 milijuna ljudi piše sve pohvalno

Pobjeda hrvatskih nogometaša na SP u Rusiji, da dobro ste pročitali pobjeda jer ono što su oni napravili pobjeda je jednog malog ponosnog naroda iz najljepše države na svijetu. To srebro zlatnog sjaja, to zajedništvo i nacionalni naboj.

Bili su okidač da se jave i prospu svoju žuč oni koji predstavljaju talog društva te male ponosne države, iako oni, samo oni misle da su oni intelektualna i moralna elita te države ili možda neke druge.

Lijepo je ovih dana bilo biti ponosni pripadnik jednog veličanstvenog naroda i stih “Srušili smo snove svima” ima svoje potpuno značenje. Lijepo je bilo gledati narod kome pripadaš cijelim svojim bićem kako se veseli i diže na pijedestal pobjede svoje junake, ali bilo je lijepo čitati sve svjetske medije kako i oni slave jedan mali hrabri, ponosni narod i njihove idole kako ruše snove velikim ali i snove onoj benignoj, otrovnoj manjini u svojoj državi.

Možda zvuči pretendenciozno izjednačavati naše ruske junake s herojima Domovinskog rata ali ja osobno, a nadam se i velika većina Hrvata i svih onih kojima je stalo do svetog dresa, njih upravo tako gledam.

Gledam Luku, Dejana, Mandžu i sve druge kao ljude kojima je netko ukrao jedan dio njihovog života, ukrao im djetinjstvo i kako ih je život natjerao da sazrijevaju i bore se za svoju državu jer znaju da su i njihove sudbine utkane u nastajanje države za koju se toliko bore. Ne ovo nije patetika, ovo je surova istina. Svi oni su osobe koje su uspjele u životu, ostvarili su zavidne karijere, zaradili ogromne novce, krvavo su se borili i nitko im nije ništa nije poklonio. Sve to ostvarili su tamo gdje se rad i sve pozitivne vrijednosti mjere i vrjednuju na pravedniji način. Tamo gdje ne postoje povlaštene kaste koji mrze sve one koji za svoj rad moraju krvavo raditi odričući se svega onoga za čega se oni koji ih kritiziraju i omalovažavaju, izmišljaju pravno nebulozne optužnice i “virtualno” im odsijecaju glavu.

Nakon ovih prekrasnih, ponosnih mjesec dana, mjesec dana koji su ujedini domovinsku i iseljenu Hrvatsku, svima je jasno da se neke stvari u Hrvatskoj moraju promijeniti ako želimo dalje u bolje sutra. Za sreću tako malo treba, ali sreću treba i zaslužiti. Našu sreću treba nastaviti, ali nastaviti tako da se iz javnog, političkog, gospodarskog, pravosudnog, obrazovnog sistema, eliminiraju oni koji su kočničari hrvatskoj sreći i životu njenih građana. Hrvatsko društvo treba hitnu deratizaciji.

Hrvatskoj ne trebaju moralne i intelektualne veličine poput novinara koji se na račun novinarske akreditacije hrane za 15 kuna u saborskom restoranu, a svaki dan pljuju po onima koji su im to omogućili. Netrebaju im političke vertikale kojima je najveći uspjeh pokušaj da za svoju slavu na perfidan način “prodaju” komad svetog tla i koji smatraju da je držanje skala lopovu humano djelo, a najveći doseg im je znanje pravljenja krumpir salate.

Ne trebaju im političari koji se diče moralom, a imaju iza sebe pravomoćne presude za kriminal, kojim su se eto bavili kao nedozreli adolescenti u dobi od 28 godina. Ne trebaju nam oni koje država radi tri ruke u Saboru obilato nagrađuju da blate ono što je krvlju stečeno. Hrvatskoj treba lider, lider poput Zlatka Dalića.

Nazvao me noćas moj prijatelj iz Los Angelesa, profesor komunikologije sa UCLA i rekao:

Čestitam prijatelju, čestitam na nogometnoj reprezentaciji, na tvom ponosnom narodu i na tvojoj predsjednici. Tvoj narod i tvoja država ste globalni brend i nemojte dozvoliti da to prestanete biti. Rado bih se mijenjao za predsjednika države iako znaš da sam zakleti republikanac ali tvoja predsjednica postala je lider, lider svih onih koji u političare gledaju kao zlo. Ona je svojom neposrednošću, srčanošću i ljubavlju prema svojoj državi iskazanu kroz podršku reprezentaciji postala obrazac pozitivnog ponašanja lidera.

Ante Rašić/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

HODAK: Silno smo ponosni na naše momke i Dalića i taj će ponos trajati godinama!

Objavljeno

na

Objavio

Evidentno je da su naši nogometaši otvorili Pandorinu kutiju! Iz nje sada suklja mračna, smrdljiva i izdajnička istina o tome kako Hrvatsku, njeno stvaranje i borbu s poteškoćama poslijeratnog razvoja doživljavaju pripadnici Žikine dinastije i svi mrzitelji Hrvatske.

To su oni koji su nam stalno trubili o širenju ustaške zmije, Tuđmanovih dvjesto obitelji koji su pokrali sve što je vrijedilo u zemlji, lobijima koji su stvarali lažnu sliku o deset godina mraka i pozivali mlade da odlaze iz zemlje. Ovo današnje jedinstveno i nepatvoreno veselje Hrvata, opća euforija i poplava optimizma u zemlji dovela je do toga da su, kao i kod svake poplave, sva govna isplivala na površinu.

Ovo je 2018. godina koja nas vraća u 1990. godinu. Dok naši štakori uglavnom kmeče u svojim ideološkim rupama i čekaju da Hrvatska u Moskvi napokon ‘popuši’, stranci su iznenađeni, ali ne i uvrijeđeni.

Poznati europski dnevni list Bild piše: “Hrvatima u očima gori vatra, iskazuju beskrajnu volju i strast. Ista je to ona beskrajna volja i strast koju su pokazivali 1990. godine za svoju državu“. Corriere della Sera pak kaže: “Hrvatsku je zahvatio dobar nacionalizam – bore se za domovinu“. Dobar nacionalizam i borba za domovinu pokrenuli su nas je i 1990. godine. I još jedan citat iz Corriere della Sera: “Navijači i nogometaši jednostavno su nacionalisti. Možda je to i neophodno“. Sad zamislite, naravno potpuno apstraktno, da je takva hereza izašla u našim novinama – u Večernjem ili Jutarnjem, svejedno. Odmah bi u ‘Otvoreno’ ili u ‘Nu2’ bili pozvani Puhovski, Klasić, Rada, Rade, Stazić… uz klasično cipelarenje ‘klerofašističkih’ navijača i igrača. Normalno je da su 1991. godine narod i branitelji bili nacionalisti jer bez toga ne bi bilo ni Oluje ni pobjede, ali sada drugovi?!

Poznati Bloomberg donosi u naslovu: “Nemaju kompleks inferiornosti“ te nastavlja: “Uspjeh Hrvatske na Svjetskom prvenstvu nije slučajnost, mala zemlja pobjeđuje zahvaljujući jedinstvenoj kombinaciji profesionalnosti i nacionalnom zanosu nalik onom ratnom“. S istim tim zanosom ostvarili smo i 5. kolovoza 1995.g. Jedan od najutjecajnijih svjetskih poslovnih medija nadalje iznosi poznate, ali svejedno zanimljive zaključke: “Tri od četiri momčadi koje su stigle do polufinala predstavljaju zapadnoeuropska društva koje se bore s emigracijom i integracijom. A četvrta momčad, koja je najviše iznenadila, sastoji se od potpuno lokalnih momaka iz male zemlje“. I tako bi mogli preko interneta surfati do beskraja. Neki više, a neki manje, ali svi stranci se čude, a neki “prosto ne mogu da veruju“.

Završit ću strane novinske citate s lijevim i liberalnim The New York Times-om. Frenklin Foer piše: “Kao neutralan promatrač, uživam gledajući neočekivani polagani marš Hrvatske kroz turnir i njezin uspjeh koji je kao priča o naciji koja je jedva uspjela preživjeti. Puno prije nego je što je Engleska uspjela pobjeći od prokletstva visokih očekivanja, ovo je bila gomila djece koja je bježala od bombi, koja tada nisu imala mnogo razloga zbog kojih su mogli zamisliti svoj uspjeh. Činjenica da su sada zaradili mjesto u finalu Svjetskog nogometnog prvenstva, unatoč svojoj veličini i nedavnoj prošlosti, ima sve elemente najljepše priče u povijesti nogometa uopće“.

Oni koji skoro deset godina čitaju ovu moju kolumnu žele presjek domaćih strahova, jala, zavisti, domaće zone sumraka, ali i ironičnog, ako ne već stvarnog, otpora svoj toj našoj bijedi i jadu kojim nas danomice pritišću. Na kraju krajeva i tiskani i elektronski mediji nas svakodnevno ‘zagađuju’ bljuvotinama raznih mrzitelja Hrvatske. To je možda dobro bar utoliko što se onda takve odmah može demaskirati. Međutim, jako je loše što takvi, uglavnom lijevi mrzitelji Hrvatske danomice truju narod svojim otrovom, šire negativno raspoloženje, osjećaj inferiornosti nacije, bezperspektivnosti života u domovini itd.

U nedjelju smo u finalu slušali francusku himnu: “…na oružje, neka nečista krv natopi naša polja!“ Stara francuska himna još iz doba revolucije. Sad opet malo apstraktnog razmišljanja: zamislite da je takav ili sličan refren zalutao u himnu Lijepa naša! Ha,ha, ha! Tom nesretniku koji bi skladao sličnu hrvatsku himnu ni Vrhovni sud Hrvatske ne bi mogao pomoći. U usporedbi s borbenom Marseljezom zapravo je jako upečatljivo koliko su riječi naše himne blage, pune ljubavi za ljepotu vlastitog krajolika, ljudi i zemlje.

A sad se vratimo našoj pokisloj orijuni i njihovim strahovima. Da ih ima i da su usrani k’o grlice, ali ne sustaju u svojoj subverzivnoj djelatnosti protiv svega što je hrvatsko svjedoči i izvjesni Sandi Blagonić, mladi i progresivni intelektualac. Radi ili je suradnik HAZU-a. Kako bi rekli cinici: bečka škola, balkanski stil! Dana 16. Lipnja ovog ljeta Gospodnjeg u 15:05 sati Sandi ‘razmišlja’ na internetu: “Posve sam ravnodušan na rezultat utakmica na Svjetskom prvenstvu. Navijam – ne gledajući – jedino kad igra Hrvatska – za njezine protivnike.

Malo me što rastužuje kao pogled na razdragano sretne Hrvate. Njihova sreća u kombinaciji s dezenom stolnjaka lošijih birtija u hrvatskim vukojebinama u meni izaziva mizantropsku, egzistencijalnu mučninu“.

Evidentno je da su naši nogometaši otvorili Pandorinu kutiju! Iz nje sada suklja mračna, smrdljiva i izdajnička istina o tome kako Hrvatsku, njeno stvaranje i borbu s poteškoćama poslijeratnog razvoja doživljavaju pripadnici Žikine dinastije i svi mrzitelji Hrvatske. To su oni koji su nam stalno trubili o širenju ustaške zmije, Tuđmanovih dvjesto obitelji koji su pokrali sve što je vrijedilo u zemlji, lobijima koji su stvarali lažnu sliku o deset godina mraka i pozivali mlade da odlaze iz zemlje. Ovo današnje jedinstveno i nepatvoreno veselje Hrvata, opća euforija i poplava optimizma u zemlji dovela je do toga da su, kao i kod svake poplave, sva govna isplivala na površinu. Sandi ima problem. Jedan bivši veleposlanik u Parizu sredio mu je ‘doušnički’ posao u lijevom listu Liberation pa piše SDP-ovki Mariji Lugarić slijedeće: “Možeš pod sport naći Tudjmana i izjavu o nogometu? Pišem tekst za francuski Liberation i moram ga noćas završti. Možda bi to stavio”. Marija Lugarić: “Sandi ček sec..“ U toj sramotnoj prepisci Blagonić/Lugarić ima svega kao “pjevanje Thompsonovih pjesama od strane Lovrena, na kojoj je utakmici Joe Šimunić uzvikivao ”Za dom spremni”, kako osuđenik u bijegu organizira rođendanske partije Predsjednici koja štiti njegove interese (usput, odlično ih je štitila kad je dobio je samo šest i pol godina zatvora – moja opaska).

Specijalni medijski rat protiv Hrvatske vode i Francuzi, uz pomoć ‘domaćih hejtera’?

O cijeloj toj sramotnoj prepisci piše Igor Peternel pod naslovom “Neshvaćeni francuski dušnik Sandi i drugarica bivša saborska nada SDP-a uhvaćeni u planiranju partizanske diverzantske akcije“. No, dobro, ne smijemo biti svirepi prema našoj lijevoj intelektualnoj eliti. Lijevi intelektualci su malo zaigrani, ali sigurno je kako nisu sirovi i prosti kao desničari. Kad Sandi dobije ”egzistencijalnu mučninu” to ga u pravilu inspirira. Tako Sandi u srijedu u 22:31 sata postavlja kafkijansko pitanje: ”Znali netko dal je kolindinim protokolom danas predviđeno pušenje ili jeb..nje?” Dana 7. srpnja u 22:54 sata naš Sandi gazi sve pred sobom napisavši: “Sad kad ih još Kolinda sve poj.. u svlaćionici…” Na početku kao i na kraju ove priče nameće se samo od sebe jedno pitanje: Što kažu na sve to u HAZU? Što kažu akademici Kusić, Silobrčić i Rudan? Jel’ to njima ok, sve u ime demokracije, jer takvi ipak djeluju u našoj znanstvenoj zajednici…?

Navodno je Aleksandar Vučić, komentirajući Svjetsko prvenstvo, rekao: “Ulazak Hrvatske u finale Svjetskog prvenstva ne priznajemo. Ceo svet zna da smo mi prvaci. Prvi smo ispali!”

Dva dana nakon finalne utakmice obilježit ćemo obljetnicu primitka Hrvatske u članstvo FIFA-e. Bilo je to 17.srpnja 1941. Godine kad je Hrvatska bila primljena u članstvo FIFA-e, ali je taj prijem pomalo suspektan. Naime, tada još nije bilo AVNOJ-a I ZAVNOH-a da taj prijem potvrde. Hajmo tih 77 godina članstva dostojno proslaviti s našim Vatrenima kao svjetski viceprvaci! Zaista su nam vratili ponos i radost življenja! Hvala im svima i našem Daliću!!!

Legendarni Grunf bi rekao: Bolje je pobijediti Francuze u završnici nego izgubiti od Engleza u poluzavršnici. Ima logike, ali ja bih ga parafrazirao ”bolje je pobijediti Engleze u poluzavršnici nego li izgubiti od Francuza u završnici!”

Idemo sad na pregled društvenih mreža, jedine istinske demokratske sfere u Lijevoj našoj. Tako sam u subotu ujutro, zamoljen od moje mačke Liz, objavio na fejsu njenu sliku mrka pogleda s tekstom koji od prilike glasi: ”Ajde miševi.. izađite iz vaših rupa! Sutra je fešta! Ne bojte se! Preživjet će te i Vatrene. Ovo je samo nogometna Oluja…” Post je objavljen, a par minuta kasnije tekst je obrisan. Dobro ostala je macina slika i ona mi je na tome zahvalna. Toliko o demokratskoj sferi na Facebooku.

Upravo čitam (subota 21h) navodno Otvoreno pismo Zlatka Dalića “hrvatskoj javnosti“ preko portala dalicom.eu. Portal ima sjedište u Njemačkoj i to u bivšoj “sigurnosnoj kući“ naše drage UDBE. Bio sam do sada u zabludi misleći da je UDBA barem lukavija i pismenija. Jedino sam nepogrešivo pogodio da je bila krvoločna i nemilosrdna. To bi bolje, pismenije i lukavije napisao čak i Ante Tomić ili Dragec Pilsel. Jeftini čorak, ujedno i dokaz da su orijunaši i jugonstalgičari ostali bez kisika. Zaboravimo te “hodajuće mrtvace“. Potiho se nadam da će se sutra, bez obzira na finalni ishod s Francuskom, netko sjetiti i istinskog hrvatskog heroja, Francuza Jean-Michel Nicoliera kao i njegovih riječi: “Ja sam kao dragovoljac došao u Vukovar. To je moj izbor i u dobru i u zlu“.

Igor Bjelik je malo surfao po portalima naše BiH koju moramo milom ili silom ‘ubacit’ preko reda u EU. Igor se kao malo razočarao jer u Oslobođenje.ba i Dnevni avaz ni be. Je našao jedinu pravu sportsku vijest, a to je da je hrvatska Predsjednica čestitala Đokoviću ulazak u finale Wimbledona. To se zove bosanska Omerta! Ni naši ne štede komšije. ”Najveći srpski i bosanski uspeh u novijoj istoriji. Postali smo komšije finaliste svetskog prvenstva“. Na fejsu se neki ognjištar pita: “ Što Vučić piz.. kad gleda vatrene? Da nisu njegovi 1991. godine pripucali, Modrić bi danas predava’ tjelesni, a Raketa drža’ frizeraj“. Surfam i dalje po fejsu i naletim na pravu “senzaciju“. Informer piše 11. srpnja : “Otkrivena najveća ustaška fudbalska tajna! Hrvati od kompanije Nike (patike) zahtevali isključivo crne dresove kakve su nosili u NDH!” Stvarno čovjek ne zna što je debilnije. Navodno Dalićevo pismo “hrvatskoj javnosti“ ili ovo ‘otkriće’ Informera.

Napokon naletim na tekst koji mi se čini istinitim. FIFA zabranila prikazivanje lijepih žena u gledalištu za vrijeme prijenosa. Pederski feminizam koji se k’o kuga širi sportskim globusom. Nedavno su u utrkama Formule1 izbacili hostese na proglašenju pobjednika. Zamislite da na biciklističkoj utrci “Kroz Hrvatsku“ na pobjedničkom postolju dođe do kompromisa pa poljupce i pehare pobjednicima dijele Rada, Anka, Sanja sa ženske strane, a Stazić, Glavašević i Fred s muške strane. Sve u ime sprečavanja prikazivanja žena kao seksualnog objekta. Subota oko 23:20 sati. Javlja se nezainteresirani fatalist: “Meni je potpuno svejedno hoće li Hrvatska pobijediti ili će Francuska izgubiti. Ali ako pobijedimo postavlja se pitanje treba li crkva kanonizirati Zlatka Dalića. Santo Subito”.

Nadalje, Srpski glumac Sergej Trifunović je kod Ace Stankovića predstavljen kao dio uljudne, tolerantne i građanske Srbije. Što je Trifun kasnije u potpunosti i opravdao. Naime, Edi Škovrlja, reporter HRT-a se javio iz Zadra govoreći o susretu između Hrvatske i Francuske te rekao kako u nedjelju “slijedi Oluja svih Oluja“. Na to je ‘reagovao’ predstavnik “građanske i uljudne“ Srbije kao dragi gost HRT-a pa je poručio Ediju da “puši bre ku…c, majmune!“ Mislim da uskoro ‘sleduje’ gostovanje “tolerantnog i uljudnog“ Trifuna u ‘Otvorenom’ na HRT-a kako bi gledateljima objasnio svoje velikosrpske asocijacije na hrvatski ustašluk.

Među one koji pucaju od sreće i jala neizostavno spada i veliki (skoro dva metra) hrvatski pisac Ante Tomić. Evo što Jutarnji ležerno objavljuje: “Evo zašto je nacionalizam sranje… I HDZ, pravaši, ustaše, časne sestre, prostitutke, vjerovnička vijeća Agrokora i Grdović i njegova Brankica i Oko Sokolovo, Fashion Guru, svi su vrištali od sreće u jednoj kretenskoj zgodi da je, kraj više od pet stotina tisuća registriranih hrvatskih branitelja, domovinu obranio jedan Srbin“. Hrvatski tjednik mu odgovara: “Evo zašto je Tomić sranje… da nije nacionalizma nikada ne bi bilo samostalne Hrvatske“. Još nešto što je netalentirani JNA podoficir zaboravio. Uz hrvatske branitelje u Domovinskom ratu borilo se je oko 10.000 autentičnih Srba. A Subašić je jasno i glasno rekao jugonostalgičarima, kao što je Tomić ,tko je on i u kojoj je crkvi kršten. Zanimljivo je kako sada nitko od naših vrlih političara i medijskih te inih dušobrižnika nije reagirao sada kada je ortodoksni Tomić brojio repki krvna zrnca. Ali ne treba sad drvljem i kamenjem na Antišu, Juricu Pavičića i slične likove. Neka se najprije saberu i oporave od zla koji im nanesoše Ostaše u Rusiji. Neka ova “nogometna močvara“ traje što duže i to baš zbog Tomića, orijune, prvoboraca, antifašista i depiliranih četnika, članova Žikine dinastije i lijevog medijskog ološa… Neka pate zajedno s Englezima čija je savjest zbog Bleiburga nečista dočim je naša pobjeda u srijedu bila čista. Oni koji su pisali jugo parole “dabogda sve izgubili“, sve su i izgubili. Omjer snaga je danas isti kao i 1991. godine – 80% prema 20%. Đaba si jajstore krečio, neće vam pomoći ni lijeva medijska falanga, ni Trifke u NU2, ni Puhovski i njegovo čuđenje što igrači drže ruku na srcu ni slična sranja. Gledam danas belgijske nacionaliste u borbi za treće mjesto. Svi drže ruku na srcu. Čekam Puhovskog u “Otvoreno“ da nam dijalektički objasni taj flamanski nacionalizam. Možda mu napokon netko postavi pitanje: zašto je svjedočio protiv hrvatskih studenata 1972. godine te zašto je svjedočio protiv Hrvatske na suđenju u Haagu hrvatskim generalima? On možda takve postupke smatra istinskim patriotizmom! Da mu se samo diskretno dade do znanja da će ga se to jednom pitati, vjerujte, više ga nikada ne bi vidjeli na malim ekranima.

Ernest Hemingway je rekao: ”Čovjeku treba otprilike dvije godine da nauči govoriti i otprilike pedeset godina da nauči šutjeti“.

Dana 15. srpnja o. g, oko 19 sati Hrvatska nogometna bajka je završila. Što je na neki način i humano. Izluđivati, dizat nam tlak do nebesa, raditi od naših antifa ”The Walking Dead” kreature, čekat da Ante Tomić, Jurica Pavičić, Goran Gerovac, Sandi Blagonić, Žarko Puhovski, Sergej Trifunović, Marija Lugarić, Fred, Rade, Dragec Pilsel… ne daj Bože, dignu ruku na sebe. Samoubojstvo je grijeh koji se ne možeš okajati jer te više nema… Orijuna je sada odmah živnula, čim smo izgubili od Frančeza. Hajduk je odmah našao snage i čestitao HNS-u i repki. Mnogima će pobjeda Francuske produžit život još koju godinicu. Do finala nas je, uz dobru igru, doveo i golman te dobra doza sreće. U finalu nas više golman s ozlijeđenom zadnjom ložom nije mogao vaditi, a sreća nam je okrenula leđa. Međutim, sve to nema veze! Silno smo ponosni na naše momke i Dalića!!! I taj će ponos trajati godinama. A orijuni ostaje ‘zgražanje’ jer je Predsjednica zagrlila igrače obiju momčadi. Bolje ona nego prva dama Francuske. Usput rečeno, mislim da ću večeras nešto popit u čast naše hrvatske repke.

Charles Bukowski je rekao: “Ako se dogodi nešto loše piješ da zaboraviš, ako se dogodi nešto lijepo piješ da proslaviš, a ako se ništa ne događa jednostavno piješ“.

Zvonimir Hodak / 7Dnevno

 

Dalić: Dečki, čast mi je bilo raditi s Vama! Jedno srce. Jedna duša. Jedna Hrvatska!

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori