Pratite nas

Razno

Zaklada Ivića Pašalića obustavila financiranje ‘Grozda’ i ‘U ime obitelji’

Objavljeno

na

foto HINA

U ime obitelji Željke Markić i Grozd Ladislava Ilčića su “out”, mladi svećenici s YouTubea i studenti koji se bave ekumenizmom su “in”!

Tako bi se u kratkim crtama mogli opisati gubitnici i pobjednici natječaja Zaklade Rhema za 2019. godinu, jednog od većih donatora brojnih kršćanskih udruga u Hrvatskoj, piše Jutarnji.

Glavni inicijatori Zaklade su Mirjana i Ivica Topčić, vlasnici tvrtke Tim kabel čiji je godišnji prihod za 2017. bio 264 milijuna kuna i neto dobit 16 milijuna kuna, te Ksenija i Ivić Pašalić, nekadašnji moćni hrvatski političar, a danas vlasnik tvrtke Mundus Viridis čiji su godišnji prihodi za 2017. bili oko 50 milijuna kuna, a dobit oko pola milijuna kuna.

Topčići i Pašalići su kroz ovu zakladu, koja je osnovana 2014., bili jedni od glavnih financijera vodećih udruga domaće konzervativne scene. Kroz cjelogodišnje natječaje financirali su udruge Željke Markić i Ladislava Ilčića, zatim Vigilare Vice Batarela i CoK Stjepana Bartulice, ali ove su godine te udruge preskočene.

Naime, prema rezultatima natječaja vrijednog 1,9 milijuna kuna za 2019. godinu, koji je bio raspisan do 31. prosinca 2018., tih udruga više nema. Koji je točno razlog, Jutarnji je poželio pitati Ivića Pašalića, ali on nije bio raspoložen za razgovor te nas je uputio na Ivicu Topčića, tajnika Zaklade. Topčić je, pak, za Jutarnji izjavio da se Zaklada odlučila vratiti na stari put i financirati isključivo one kršćanske udruge kojima je jedini cilj evangelizacija i duhovnost društva.

– Naša je zadaća i cilj da podupiremo mlade ljude i udruge koje su neopterećene politikom, a koje rade na izgradnji čovjeka na kršćanskim vrednotama. U financiranje zaklade, čiji je cilj evangelizacija i duhovnost, uključene su kvalitetne tvrtke koje, hvala Bogu, dobro rade i koje su odlučile na ovaj način financiranja vratiti dio sredstava u društvo – rekao je Topčić te naveo kako će do kraja godine udrugama koje su odabrane podijeliti ukupno 2,5 milijuna kuna.

Ipak, objašnjava dalje, uvidjeli su kako pojedinci koriste udruge za vlastite političke ambicije.

– Neke udruge koje su u svom djelovanju krenule s kršćanskim vrijednostima odlučile su taj svoj rad nadograditi izrazitim političkim ambicijama. Udruge su počele služiti pojedincima kao baza koja se iskorištava za politički ambiciozne projekte, stoga smo odlučili vjeru pokloniti mladim i novim ljudima – kaže Topčić čija Zaklada, osim katoličkih, financira i pojedine protestantske projekte jer je cilj ekumenizacija društva.

Zaklada će tako i dalje financijski podupirati katolički portal bitno.net, zatim udrugu Ime dobrote koja stoji iza Laudato televizije i istoimenog portala, zatim Studentski katolički centar Palma-SKAC iz Palmotićeve, udrugu 40 dana za život, pro life inicijativu koja organizira volontere za molitvu pred hrvatskim bolnicama u kojima se rade pobačaji, a od ove godine među 20 udruga koje će dobivati mjesečnu potporu našle su se i karizmatske udruge Nanovo rođeni i obnova u Duhu Svetome te udruga STEP – studentski evanđeoski pokret.

Osim toga, jednokratnu pomoć dobit će i udruge poput Apostolata pod smokvom, projekta u kojemu mladi svećenici preko YouTube kanala objašnjavaju dnevna evanđelja, piše Jutarnji.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Razno

7. Prosinca 2005. godine jedan je od najsramotnijih dana za Hrvatsku u novijoj povijesti

Objavljeno

na

Objavio

Sjećate li se uhićenja generala Ante Gotovine na Tenerifima, tog 7. prosinca 2005. godine?

I onog njegova odvođenja pred Tribunal u Den Haagu, pri čemu su mu kroz cijelo vrijeme tog putovanja držali kameru uperenu u lice – kao da vode zvijer u kavezu, a ne ljudsko biće?

Sjećate li se i kako mu je nakon privođenja u pritvor Tribunala, na čistom srpskom jeziku pročitana optužnica u kojoj su stajale inkriminacije vezano za “zločine nad srpskim civilima”, “etničko čišćenje” i “prekomjerno granatiranje Knina”?

Sjećate li se s koliko ga se strasti progonilo od strane hrvatskih juda i žbira iz samoga državnog vrha i njihovih slugu i vrijednog rada agenata naše POA-e koja je stavljena u službu Carle del Ponte i njezine mašinerije?

Sjećate li se onog likovanja tih istih juda, žbira, doušnika i gmizavaca nakon izrečenih drastičnih prvostupanjskih presuda generalima (Anti Gotovini, Mladenu Markaču i Ivanu Čermaku)?

I onog žara s kojim su mnogi od njih proglašavali prvog hrvatskog predsjednika dr. Franju Tuđmana “ratnim zločincem” i predvodnikom “udruženog zločinačkog pothvata”kojim je u ‘Oluji’ oslobođeno okupirano područje Republike Hrvatske i uspostavljen poredak na od srpskih terorista zauzetim prostorima međunarodno priznate hrvatske države na kojemu su uz pomoć subraće iz Srbije i BiH haračili, ubijali, palili, rušili i silovali više od 4 godine?

I, na kraju, pamtite li te iste likove kako su potom “oduševljeno” dočekali naše oslobođene generale u Zagrebu nakon što je s njih skinuta krivnja? Onog skupa u predsjedničkoj rezidenciji na kojemu su im se tadašnji predsjednik države i njegova svita (nakon svega!) klanjali, zaboravljajući sve što su do jučer radili?

Zaboraviti?

Ne, nemamo pravo zaboraviti! U ime čega i zašto zaboraviti?

Prošlost opominje, prošlost upozorava, prošlost nam među ostalim služi i za to da se suočimo sa svojim manama, grijesima, nedosljednostima, zabludama.

General Gotovina je u svome nastupu na Jelačić placu, glavnom trgu svih Hrvata, onoga dana kad su na oduševljenje hrvatskog puka on i Markač kao slobodni građani stigli u Zagreb (16. studenoga 2012. godine), istaknuo kako je “rat iza nas” i podsjetio da se trebamo “okrenuti budućnosti”.

Izuzetno poštujem i cijenim generala Gotovinu, nespornog junaka Domovinskog rata, ali jednako tako i Oca Domovine, Antu Starčevića koji je rekao: “Narod koji zaboravlja svoju prošlost, slijep ide u budućnost”.

Mi u Hrvatskoj znamo tko je tko, samo pitanje je koliko smo to u stanju priznati sebi i drugima.

Vremena posvemašnjeg idolopoklonstva naših političkih elita haaškoj Tužiteljici Carli del Ponte (koja se bavila političkom trgovinom i mešetarenjem, a ne kažnjavanjem zločina), odavno su za nama, ali ima nas koji pamtimo, poput slonova.

I mi smo obvezni podsjećati. Istina o prošlosti se mora znati. Kakva god bila. Ne postoje dvije istine.

Iz pogreški koje su činjene, pametni narodi izvlače pouke kako u budućnosti ne bi ponavljali isto.

Ja čvrsto vjerujem kako smo mi Hrvati pametan narod.

I da se jako dobro sjećamo i znamo tko je tko u Hrvatskoj. Znali smo te 2005. godine, znamo i danas.

I pamtimo 7. prosinca 2005. godine kao jedan od najsramotnijih dana u novijoj hrvatskoj povijesti.

Zlatko Pinter

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Razno

Objavljena nova knjiga u kojoj je popis 7500 članova OZNE i UDBE

Objavljeno

na

Objavio

Što je Udba, tko su bili ljudi koji su je sačinjavali, zašto i tko ju je utemeljio, odgovori su koju nudi povjesničar dr. sc. Zdenko Radelić s Hrvatskog instituta za povijest u Zagrebu u svojem dvotomnom izdanju Obavještajni centri, OZNA i UDBA u Hrvatskoj (1942. – 1954.).

Radelić je, kaže, na ovom istraživanju radio deset godina, prošavši uz pomoć kolega praktično sve hrvatske arhive da bi rekonstruirao povijest jugoslavenskih obavještajnih službi u Hrvatskoj onoliko koliko je to bilo moguće.

Jer, kako bi se već i dalo pretpostaviti, dokumentacija nije najbogatija, ponegdje je i neočekivano štura, no iz svega se može jasno iščitati metamorfoza strukture koja je zamišljena kao potpora općem antifašističkom oslobodilačkom pokretu, a pretvorena u osnovni alat represivnog aparata koji je do kraja učvrstio vlast komunista u Hrvatskoj i Jugoslaviji. Kruna je cijelog ovog istraživanja popis od nekih 7500 članova Ozne i Udbe u Hrvatskoj u obrađivanom razdoblju. Nije to tek jednostavan popis imena, nego i pridruženi životopisi od desetak redaka, piše VečernjiList.

Popis je sastavljen od više relevantnih, ali i provjerenih izvora. Primjerice, u “Popisu udbaša osuđenih zbog Informbiroa prema ‘Pregledu’ i ‘Popisu’ s dopunama iz ‘Podataka o historijatu resora (Udbe)” pronaći ćemo ovakav unos pod brojem 62: Vučković Ivan Nikole, r. 27. 1. 1927. u Brnazama kraj Sinja. Hrvat. Iz seljačke obitelji. Završio 6 razreda OŠ i 1 razred gimnazije u JNA. Zemljoradnik. Razveden. Član KPJ od 1. 12. 1945. U JNA od 20. 8. 1944. Potporučnik Udbe za kotar Sinj. Uhićen 4. 11. 1950., osuđen 31. 3. 1951. na 4 godine na Vojnom sudu u Zagrebu zbog nesavjesnoga obavljanja službene dužnosti u vezi s IB-ovcima. Kazna istječe 4. 11. 1954.

Iz objavljenog popisa može se izvesti i statistika prema kojoj se gotovo pa može oblikovati lik pripadnika službe u njezinim počecima.

– Osnovni uvjet bilo je članstvo u KPJ ili SKOJ-u. Rijetke iznimke bile su dopuštene samo u počecima stvaranja OC-eva ili, pak, u zaduženjima na marginalnijim i stručnim položajima poput šifranata, vozača ili kuharica. Međutim, postupno je i za takva mjesta preduvjet bilo članstvo u KPJ. Po mojoj procjeni, kadrovi Ozne bili su najsposobniji ljudi kojima su KPJ i partizani raspolagali. Također je bitno istaknuti mladost tih ljudi. Prosječna dob članova Ozne i Udbe 1945. bila je 26 godina – kaže i nastavlja s podrobnijim tumačenjem statistike nacionalnog sastava koji je posljedica nacionalnog sastava NOP-a, ali i, šire gledano, različitog odnosa Hrvata i Srba prema Jugoslaviji, od načina kako bi trebala biti uređena do njezine negacije.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari