Pratite nas

Čile s dva pogotka poslao svjetske prvake kući!

Objavljeno

na

Španjolska je tako doživjela sudbinu Francuske 2002. i Italije 2010. koji su ispadali u skupini nakon što su na SP došli kao osvajači naslova

spanjolska_cile_spNakon 2. odigranog kola u skupini B Svjetskog prvenstva u Brazilu jasno je da ćemo ove godine dobiti novog prvaka svijeta…

Nogometaši Čilea priredili su malo iznenađenje pobijedivši blijedu Španjolsku s 2-0 čime su sebi, ali i Nizozemcima, osigurali plasman u osminu finala! Čileanci su odigrali savršenu utakmicu u kojoj su u potpunosti nadmudrili Španjolce, koji su ponovno igrali svoju očito izumrlu “tiki-taku”.

Španjolska je još jednom imala posjed lopte na svojoj strani, ali do pogotka nije mogla. Čile je najprije iskontrirao “furiju”, a potom nakon još jedne pogreške Ikera Casillasa zabio iz prekida.

Pitanje je kako bi se stvari razvijale da je Xabi Alonso zabio u 15. minuti utakmice, no pet minuta kasnije stigla je kazna. Čile je po desnoj strani povukao kontru s centra travnjaka, lopta je s desna pa na lijevo prošla trojicu čileanskih nogometaša, prije nego li je stigla do Eduarda Vargasa na petercu Španjolske. Napadač Napolija je najprije poslao Casillasa u pogrešnu stranu, a potom ispred Sergija Ramosa usmjerio loptu u nebranjeni dio mreže.

Bližio se kraj poluvremena, ali Španjolska nije izgledala ništa bolje. Čileanci su to iskoristili nakon prekida, točnije slobodnog udarca s desne strane, s nekih 25 metara. Alexis Sanchez je pucao, Casillas je loptu boksao, ali samo na nekih 11 metara do Charlesa Aranguiza koji špicom kopačke šalje loptu u istu stranu iz koje je španjolski vratar obranio slobodni udarac Sancheza.

Španjolci su se u nastavku probudili ulascima Kokea i Fernanda Torresa, no čak i kada su došli u priliku da zapucaju prema golu, Claudio Bravo je bio spreman ukrotiti svaki udarac. Najveću je priliku imao Sergio Busquets, koji je sa svega dva metra od čileanskih vratiju promašio loptu, odnosno samo je okrznuo i poslao pored gola.

Spomenimo da je Diego Costa, Brazilac koji je uzeo španjolsko državljanstvo uoči ovog Svjetskog prvenstva, odigrao dosada 126 minuta na prvenstvu, te da nije uspio uputiti nijedan udarac u okvir vrata suparničke momčadi.
Iker Casillas je pak postao španjolski vratar s najviše nastupa na Svjetskom prvenstvo. Ovo mu je bio 17. nastup, čime je pretekao Andonija Zubizarretu (16).

Ovo je treći put na posljednja četiri prvenstva da se nakon grupne faze od natjecanja oprašta aktualni svjetski prvak. Godine 2002. to se dogodilo Francuskoj (1 bod), a 2010. Talijanima (2 boda).

totalsport/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Marko Ljubić: Država je uzročnik, a ne ovisnik o demografskim problemima

Objavljeno

na

Objavio

“Demografija je u ovom trenutku, nažalost, pitanje svih pitanja, o čijem rješavanju ovisi budućnost našeg naroda, a samim time i budućnost Hrvatske kao države jer bez ljudi neme ni države”, poručuje Kolinda Grabar Kitarović.

Nije demografija ključno pitanje jer demografija je znanstvena disciplina, a demografsko stanje na nekom prostoru je uvijek posljedica nekih uzroka. Uzroci mogu biti dugotrajne egzistencijalne nesigurnosti ljudi zbog ratova, bezakonja, teških klimatskih uvjeta, različitih prirodnih poremećaja i katastrofa.

U Hrvatskoj se posve očito ne radi o prirodnim i klimatskim poremećajima, ne radi se ni o ratovima i trajnim ratnim sukobima, niti se radi o neuređenim društvenim odnosima, jer Hrvatskom upravlja država Republika Hrvatska. Društveni odnosi mogu biti uređeni svakako, dobro i loše, destruktivno i razvojno, mogu poticati smrt, mogu život.

U Hrvatskoj treba razmotriti te odnose, tu je ključ problema. Višegodišnje konstatacije o opasnim demografskim trendovima svakako su primjerene demografima Akrapu ili Štercu, analitičarima u raznim institutima, kolumnistima, no nisu primjerene nekome tko se nalazi na čelu države.

Ponavljanje, i to netočnih teza, nije kako se to želi predstaviti, pokušaj senzibiliziranja javnosti i prije svega ljudi i struktura koje donose odluke i upravljaju društvenim procesima, ako je i bilo u prvim porukama toga tipa. Višegodišnje ponavljanje s pozicije predsjednice Republike je izravno priznanje neuspješnosti države, svoje osobne neuspješnosti, a ako se ponavljaju netočne teze, onda je to i puno gore od toga.

Budućnost hrvatskog naroda ponajprije ovisi od stupnja uspješnosti i ostvarenih rezultata njegove države, pogotovo o tome koliko je ta država i njezine politike utemeljena na svim pojedinačnim voljama pripadnika naroda čije ime nosi. Ili drugačije, budućnost hrvatskog naroda izravno ovisi od suglasnosti razvojnih i poželjnih ciljeva tog naroda i ciljeva državnog poretka. Ključno je pitanje, ako je odavno to upitno, jesu li ciljevi državnog poretka suglasni s ciljevima većine hrvatskog naroda?

Čak ni to ne znamo pouzdano, iako bi znati to bio prvi temeljni korak u detektiranju uzroka svih bitnih problema, zatim definiranju njihovih rješenja, pa onda otklanjanju slabosti i konačno provođenju politika razvoja.

Ne može se razgovarati o demografskim problemima na pojedinačnim i izoliranim slučajevima ili lokalitetima, a imati unitarnu državu hrvatskog naroda, koja je dužna voditi računa o cjelini nacionalnih ciljeva i stanja uspostavljanjem razvojnih ravnoteža međusobne ovisnosti skupina, podzajednica i regija.

Ne mogu se problemi s iseljavanjem iz Slavonije rješiti u Slavoniji, jer tamo nisu nastali, niti se problemi iseljavanja Slavonije mogu rješiti bez paralelnog rješavanja odumiranja Like. Niti se mogu ti problemi rješavati jednim obrascem. Ne može se govoriti o realnim uzrocima iseljavanja primjerice, bez ijednoga jedinoga složenog multidisciplinarnog istraživanja koje bi, uz ostalo, odgovorilo na pitanje – tko su ljudi koji se iseljavaju?

Jednako je važno odgovoriti na pitanje, tko su ljudi koji ne iseljavaju, te što prvi znače za prirodni priraštaj stanovništva, a što drugi? Iz kakvih obitelji potječu ljudi koji odlaze, jesu li to tradicionalne hrvatske i kršćanske obitelji, kakva im je socijalna i vrjednosna etnogeneza, kakav im je kulturološki profil i društveni status tjekom zadnjih recimo sedamdeset do sto godina, u kakvoj korelaciji su te obitelji i pojedinci iz njih bile prema državnim poretcima?

Prilično je lako i izvjesno zadati očekivani rezultatski okvir i usmjerenje istraživačkog postupka u ovom slučaju. Samo treba postaviti pitanje – kome se, kako, kojim modelima i institucionalnim upravljačkim mehanizmima države u zadnjih dvadesetak, ali i stotinu godina, isplati ostati u Hrvatskoj, tko tu ostvaruje svoj životni i društveni san, je li taj san i koliko je općehrvatski po svojim obilježjima, a tko ne može ostvariti svoj životni i društveni san, ili kome je to otežano? Onda ćemo lako doći na područje ostvarene egzistencije, realnog društvenog utjecaja i postavljenih društvenih normi, koje na sve to presudno utječu.

Tu leži razlog izrazito neugodnih demografskih procesa, jer, društveni uzori javne, u javnosti pretežite strukture, nisu ni blizu tradicionalne, one stvaralačke, natalitetne, proizvodne i stvaralačko-vrjednosne Hrvatske, kojoj preferira golema većina hrvatskog naroda, nego raspodjelne i bezuvjetno upravljačke Hrvatske, koja se množi nužno preuzimajući izvan svake konkurentnosti i dokazivanja na području stvaranja, isključivo sve manipulativnijim modelima i kontrolira sve društvene procese upravljanja. Kolinda Grabar Kitarović dovodi u vezu opstanak države s demografskim trendovima. To uopće nije zakonitost.

Države je bilo i kad je poubijano više Hrvata nego je iseljeno zadnjih par godina, države je bilo od stoljeća sedmog. Uvijek je netko upravljao, a onaj tko upravlja država je. Države se ne određuju po tome nad kim imaju ovlasti, nego po tome tko odlučuje o nositeljima državnih pozicija odlučivanja. Kada su Beč ili Budimpešta imali ključni utjecaj, država je bila njihova, kada je Beograd imao taj utjecaj, bila je srpska, a danas, kada više od pola hrvatskog naroda ne može utjecati na državne politike – nije hrvatska. Iako se tako zove. I u tom grmu leži zec.

Svi hrvatski problemi nastaju zbog tog raskoraka i ništa se ne može započeti uspješno rješavati bez spajanja izravne volje kompletnog naroda i nacionalnih ciljeva s odlučivanjem o njima. Država se može osigurati da bude neupitno hrvatska, bez obzira na demografske trendove. I mora. To je prvi preduvjet za početak zaustavljanja tih trendova, jer će isključiti namjerne poticaje, politikama ili nečinjenjem, državnih uprava obezhrvaćivanju hrvatskih životnih prostora s ciljem da ih zauzme netko drugi.

Profil i karakter države i njena hrvatska komponenta uvijek ovisi od onoga tko bira, ne od onoga nad kim se upravlja. Zato bi Predsjednica Republike, umjesto konstatacija o demografiji morala pokrenuti kampanju vraćanja države u ruke cjelokupnom hrvatskom narodu, jer je to jedini način stvaranja uprave, odnosno države, na nacionalnu sliku i priliku. Posljedično će iz toga nastati i takve politike.

Stvorit će se preduvjeti u Hrvatskoj, upravo takvim političkim odlukama, da oni koji odlaze ostaju, a vrlo vjerojatno oni koji danas ostaju jer im se isplati da oni drugi odlaze, da tada iseljavaju. Potpuno sam siguran da taj proces iseljavanja, koga bi pratio kontraproces ostajanja, ne bi loše odrazio na demografsko stanje, nego bi bilo potpuno suprotno.

Figurativno, odlazili bi promotori smrti, ostajali promotori života. Ne bi se na ulicama hodalo za život, nego u institucijama. Zato svi procesi u Hrvatskoj isključivo ovise i uvjetovani su državno političkim poretkom i njegovim kvalifikacijama, sve drugo su posljedice i jedini način rješavanja neugodnih i opasnih posljedica je promjena poretka, koji ih uzrokuje.

Nikada se nije dogodilo da uzročnik otklanja posljedice koje uzrokuje. Stoga je preduvjet rješavanja demografskih problema, a to znači kompleksa uzroka koji utječu na stanje života, potpuna promjena izbornog sustava, a samim time i državno-političkog poretka, komentirao je Marko Ljubić na facebooku

 

Predsjednica: Demografija je ključno pitanje za opstanak hrvatskog naroda i države

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Hrvatska

Novi zaplet oko Pelješkog mosta: Grčki Avax podnio upravnu tužbu zbog gradnje pristupne ceste Pelješkom mostu

Objavljeno

na

Objavio

Grčki Avax podnio je tužbu Visokom upravnom sudu (VUS) RH protiv rješenja Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave kojim je poništena odluka Hrvatskih cesta da dionicu pristupne ceste Pelješkom mostu gradi ta tvrtka, objavio je u četvrtak Večernji list.

Na VUS-u su potvrdili da su 16. svibnja zaprimili tužbu Avaxa, koji se donedavno zvao J&P Avax.Pojasnili su i da se u skladu sa Zakonom o javnoj nabavi odluka u upravnom sporu mora donijeti 30 dana od dana podnošenja uredne tužbe, osim u slučaju postojanja izvanredno opravdanih okolnosti. To znači da bi odluka trebala biti donesena najkasnije do 16. lipnja, piše Večernji list.

S ovom Avaxovom tužbom, dodaje Večernji, nadmetanje za gradnju pristupnih cesta Pelješkom mostu dobilo je novi zaplet.

Ponude na tom nadmetanju, podsjećaju, otvorene su još lani u lipnju, no Hrvatske ceste su odluku o odabiru donijele tek krajem veljače ove godine. Na odluku da Avax dobije taj posao, čija je procijenjena vrijednost 482 milijuna kuna, žalili su se austrijski Strabag i grčki Aktor. No grčka žalba je odbijena. Strabag je pak u svojoj žalbi naveo da su Hrvatske ceste trebale isključiti Avax zbog profesionalnog propusta odnosno sudjelovanja te tvrtke u kartelskom sporazumu u Grčkoj između 2005. i 2012.

Iz HC-A su, među ostalim, na te navode odgovorili da nisu utvrdili profesionalni propust Avaxa jer nisu imali dokaza za to, a da je i utvrđen taj propust to ne bi imalo utjecaja jer je grčka tvrtka provela mjere samokorigiranja pa je, među ostalim, platila kaznu za kartelski sporazum.

Usto, ustvrdili su i da je u tom slučaju nastupila zastara jer je odluka grčkog Povjerenstva za zaštitu tržišnog natjecanja donesena 10. ožujka 2017., a zastara nastupa nakon dvije godine, piše Večernji list.

(Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari