Pratite nas

Ima 56 tajnica i 127 savjetnika

Objavljeno

na

Uz ostalo postoji referentica koja je zadužena za “kretanje akata gradonačelnika”. Nejasno je kako ih to točno prati jer je pisarnica informatizirana pa većina toga do odredišta dolazi računarnim putem

baldasarKoliko je savjetnika pot­reb­no jednom gradonačelniku?

Za splitskog Ivu Baldasara odgovor je jednostavan: točno 127 koliko ih je trenutačno zaposleno na raznim savjetodavnim funkcijama u splitskoj gradskoj upravi na Banovini.

Dakle, ravno 25 posto gradske uprave, ako znamo da je u njoj zaposleno 500-tinjak službenika.

A od vrsta savjetnika – da ti pamet stane.

Recimo, savjetnik za prometnu signalizaciju.

Ili savjetnik za javnu rasvjetu.

Tu je i savjetnik za sportsku rekreaciju.

Jedna osoba zaposlena je i na radnom mjestu “savjetnica za analitičko-normativne i planske poslove i sportske objekte”.

hit na facebooku Tako barem ispada sudeći po telefonskom imeniku splitske gradske uprave koji je posljednjih dana postao pravi hit na Facebooku  nakon što ga je jedan šokirani korisnik skenirao pa javno objavio na svojem profilu.

Taj je imenik kao naručen sjeo svima onima koji gradonačelnika Ivu Baldasara kritiziraju od prvog dana kad je na tom radnom mjestu zamijenio Željka Keruma.

Osim zbog druženja s “crnokošuljašima”, Baldasara špotaju jer je u gradskoj upravi, u tijeku jedne od najgorih kriza u zemlji, pozapošljavao 34 nova djelatnika, uz već 500 postojećih koliko ih svakodnevno na posao dolazi u ionako pretrpanu Banovinu.

Zbog tog zapošljavanja i jedne anonimne prijave gradsku upravu češljala je i policija.

Osim savjetnika najdulje im je vjerojatno trebalo da pobroje sve referente.

Ovako nabrzinu mi smo ih izbrojili 91, ali na prvu je teško bilo dokučiti što se točno krije iza tih specifičnih naziva radnih mjesta.

U upravi, naime, rade četiri referenta za izvide.

 

Dora  Koretić/GLOBUS

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Politika

Crobarometar: Zemlji se vratio optimizam, ali i potpora vladi

Objavljeno

na

Objavio

Zoran Milanović je najpopularniji, ali i političar od kojeg građani na početku mandata nemaju velika očekivanja. Naime, za sada njih 51 posto misli pozitivno. Zanimljivo, prije 5 godina i pobjede sličan rejting kod birača imala je i Kolinda Grabar-Kitarović o kojoj je te 2015. pozitivan dojam imalo 52 posto ispitanika. Ali je zato 2010., kada je pobijedio, Ivo Josipović imao potporu od 72 posto, rezultati su to Crobarometra kojeg donosi Dnevnik Nove TV.

Milanović je najpopularniji, a Kolinda Grabar- Kitarović funkciju napušta s potporom od 45 posto građana, ali 48 posto onih koji o njoj imaju negativno mišljenje.

Andrej Plenković popravio je osobni rejting i sada o njemu pozitivan dojam ima 41 posto ispitanika, a negativan njih 52 posto.

Osobni rejting bolji je i Boži Petrovu o kojem 39 posto građana misli pozitivno, a njih 46 posto negativno.

Davor Bernardić popularniji je početkom 2020., ali daleko od Zorana Milanovića. O njemu pozitivan dojam ima 33 posto, a negativan njih 52 posto.

Milan Badić pak gubi potporu i sada o njemu pozitivan dojam ima 24 posto građana, a negativan 69 posto.

2020. godina donosi oporavak optimizma i sada 28 posto građana misli da zemlja ide u dobrom smjeru, što je jedan od najboljih rezultata posljednjih godina. Ali i dalje 63 posto građana misli da idemo u lošem smjeru.

Vladine politike isto tako sada podupire 31 posto građana, što je jedan od boljih rezultata posljednjih godina, ali i dalje 60 posto građana ne podupire poteze Banskih dvora.

Napomena

Istraživanje je provela agencija ISPOS u sklopu redovitog CROBAROMETRA na 985 građana od 1. do 20. ovog mjeseca. Maksimalna pogreška uzorka iznosi +/- 3,3%, a za rejtinge stranaka +/-3,6%.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Ivan Miklenić: Pogleda li se položaj Hrvatske samo 30 godina unazad, predsjedanje Vijećem EU-a više je nego veliko postignuće

Objavljeno

na

Objavio

Posjet delegacija Vijeća biskupskih konferencija Europske unije (COMECE) i Konferencije europskih Crkava (KEK) Republici Hrvatskoj u ponedjeljak 20. siječnja privlači višestruku pozornost činjenici da Republika Hrvatska od 1. siječnja do 30. lipnja 2020. predsjeda Vijećem Europske unije. Činjenica pak da se taj posjet dogodio u vrijeme Svjetske molitvene osmine za jedinstvo kršćana, kao i da su obje delegacije sudjelovale na središnjem događaju ekumenskoga okupljanja u Hrvatskoj u zagrebačkoj katedrali, tomu posjetu dodaje i posebnu dimenziju i dodatnu važnost.

Na prvi pogled činjenica da Hrvatska predsjeda Vijećem EU-a može se činiti tek nečim rutinskim, što nije ništa posebno, tim više što je rotiranje u tom predsjedanju predviđeno za svaku zemlju članicu EU-a, no gledajući malo pozornije, hrvatsko predsjedanje Vijećem EU-a golem je uspjeh. Pogleda li se položaj Hrvatske samo 30 godina unazad, i podsjeti li se da je točno prije 30 godina Hrvatska bila još u okovima komunističkoga režima koji je tek počeo pucati, a samostalne Hrvatske još nije bilo ni na vidiku, predsjedanje Vijećem EU-a više je nego veliko postignuće.

Pogleda li se činjenica da je dakle prije nepunih 30 godina Hrvatska dobila prvu demokratsku vlast izabranu na višestranačkim izborima, da je nakon proglašenja Deklaracije o neovisnosti preživjela velikosrpsku agresiju, obranila se žrtvama hrvatskih branitelja i patnjama brojnih nedužnih hrvatskih građana, te nakon golemih razaranja uglavnom ušla u svoje granice definirane Badinterovom komisijom i otvorila veoma kompliciran proces pristupa EU-u, hrvatsko ravnanje Vijećem EU-a čini se kao svojevrsni san.

Otpori u međunarodnoj zajednici

Doda li se tomu koliko je novostvorena Republika Hrvatska morala otrpjeti otpora u međunarodnoj zajednici i politici najprije protiv njezina međunarodnoga priznanja, zatim protiv ulaska u NATO te protiv punopravnoga članstva u EU-u, sadašnji šestomjesečni status Hrvatske u EU-u čini se bajkovit. U tom pogledu unatrag ne smiju se zaboraviti ni unutarnji organizirani otpori kako osamostaljenju i neovisnosti Hrvatske tako i njezinoj afirmaciji u međunarodnoj zajednici i unutarnjem podizanju na vlastite noge i ostvarenju boljitka, pa se u tom cjelokupnom povijesnom, društvenom političkom kontekstu hrvatsko predsjedanje Vijećem EU-a može smatrati – čudom.

Bez obzira na brojne nerazriješene poteškoće u svim segmentima hrvatskoga društvenoga života, što uvelike ide na dušu slabu upravljanju, presporu oslobađanju iz komunističkoga totalitarnoga i koruptivnoga mentaliteta te neprimjerenu iskorištavanju stvarnih hrvatskih komparativnih prednosti, Republika Hrvatska danas je dio Europske unije koja, još uvijek, okuplja sve politički, gospodarski i kulturno važnije europske države. Hrvatska, dakle, kao članica, može se redi, elitnoga europskoga kluba samo nakon šest i pol godina od pristupa u punopravno članstvo ima priliku služiti velikomu EU-u kao koordinatorica tijela koje predstavlja vlade država članica preko nacionalnih ministara te makar u simboličnoj mjeri davati ton usmjeravanju Europske unije.

Da šestomjesečno predsjedanje Viječem EU-a nije tek simbolično potvrđuje uz ostalo i posjet delegacija COMECE-a i KEK-a. Naime, na europskom kontinentu Katolička Crkva okuplja biskupske konferencije svih europskih zemalja u Vijeće europskih biskupskih konferencija (CCEE), a osim toga okuplja predstavnike biskupskih konferencija zemalja članica EU-a u COMECE jer i na jednoj i na drugoj razini ima zajedničkih izazova koji se i na tim razinama onda i rješavaju.

Kršćanska komponenta u EU

Sve ostale kršćanske Crkve s europskoga kontinenta, njih 115 različitih zajednica iz više od 40 europskih zemalja, koje su načelno otvorene ekumenskomu dijalogu, okupljene su u Konferenciju europskih Crkava (KEK). Delegacije COMECE-a i KEK-a predstavljaju dakle sve katolike koji žive u zemljama EU-a i sve ekumenski otvorene kršćane na europskom kontinentu pa njihov službeni posjet predsjedniku hrvatske Vlade znači susret europskoga kršćanstva s predstavnikom države predsjedateljice Vijećem EU-a.

Dvije delegacije, koje su predvodili luksemburški nadbiskup kardinal Jean-Claude Hollerich i pastor Christian Krieger na susretu, koji je uobičajen na početku svakoga šestomjesečnoga predsjedanja Vljećem EU-a, u Zagrebu su se zanimale za projekte koje se planira ostvariti i razgovaralo se o nizu aktualnih tema važnih za budućnost Europe poput demografije, digitalizacije, ekologije i migracija te o uključivanju svih društvenih čimbenika za boljitak svih ljudi u Europi.

Delegacije koje predstavljaju sve europske kršćanske vjernike tim posjetom potvrdile su da je važna kršćanska komponenta u EU-u i da joj nitko u EU-u nema pravo osporavati davanje svoga specifičnoga doprinosa boljitku i EU-a i svih europskih ljudi. Drugim riječima, koliko se god to često u hrvatskoj javnosti osporavalo, kršćani su relevantan i ravnopravan faktor u EU-u. Susret je potvrdio najvažnije poruke izrečene na ekumenskom skupu u zagrebačkoj katedrali: »Zajedno kao kršćani u Europi trebamo se truditi graditi bolju budućnost« (kardinal Hollerich) te: »Nama na srcu leži Europa pravednosti, mira, socijalno osjetljiva Europa, demokratska i gostoljubiva Europa« (pastor Krieger).

Ivan Miklenić
Glas Koncila

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari