Pratite nas

BiH

Ima li kraja ludilu sarajevskih ekstremista?

Objavljeno

na

Goodbye BiH

Odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine o pripadnosti dijela poljoprivrednog zemljišta na području Republike Srpske „državi BiH“ izazvala je iznimno žestok otpor u Banja Luci, čemu se u Sarajevu vjerojatno nisu nadali.

Na poticaj srpskog člana Predsjedništva BiH Milorada Dodika, Narodna skupština RS-a donijela je odluku o blokadi rada zajedničkih tijela vlasti na državnoj razini, sve dok se ne ispuni srpski zahtjev o povlačenju trojice stranih sudaca iz ustavnog suda.

I dok muslimanska strana neće ni čuti za takvo što, Hrvati, kao i obično, pokušavaju zauzeti pomirljiv stav, pozivajući Srbe da odustanu od blokade, a Muslimane da prihvate „suverenističku“ odluku o prestanku mandata stranim sucima (kojom bi se, između ostalog, uklonila važna prepreka ulasku BiH u euro-atlantske integracije.) Čini se da Čovićevi pozivi na razum neće imati uspjeha, jer su i srpska i muslimanska strana čvrsto odlučile ne odstupiti od svojih stavova ni milimetra.

Novinarska matematika

O najnovijoj krizi u susjedstvu sredstva priopćavanja u Hrvatskoj izvještavaju nedovoljno i netočno, kao da je BiH u RSAfrici, a ne preko puta. Primjerice, poznati novinar Jozo Pavković u članku pod naslovom „Bitka za teritorij: Bošnjaci i stranci Srbima oduzeli 3,5% zemlje i dali državi“ (Večernji list, 18. 2. 2020.) piše o tome kako je ustavni sud dodijelio državi BiH „86 tisuća hektara poljoprivrednog zemljišta koje se nalazi u 25 općina i gradova u Republici Srpskoj.

U prijevodu, 3,5 posto njezina teritorija. RS je time, s 49 posto, smanjen na 45,5 posto. Ovom odlukom temelj Daytonskog sporazuma opasno je uzdrman.“ – smatra Pavković.

Gore spomenuta računica nije baš sasvim točna, iako su je prenijeli mnogi drugi novinari i portali. Naime, prema dobro poznatim statističkim podacima, površina BiH iznosi 51.200 četvornih kilometara. 86 tisuća hektara je isto što i 860 km2, a to je otprilike 1,7% teritorija BiH, što je dvostruko manje od gubitka koji spominje Pavković.

Ni priča o podjeli BiH na dva entiteta u razmjeru 51:49 posto nije potpuno točna. Današnji srpski entitet obuhvaća 24.500 km2, ili 48% površine BiH. Hrvatsko-muslimanska Federacija prostire se na 26.100 km2, ili 51% BiH, a preostalih 500 četvornih kilometara (1% BiH) otpada na nekadašnju općinu Brčko koja je u vlasništvu oba entiteta (tzv. „Brčko distrikt BiH“).

Etničko čišćenje u brojkama

Kad je u pitanju susjedna država, novinari bi trebali poznavati barem osnovne zemljopisne i povijesne podatke, kako ABiHse čitatelji u Hrvatskoj ne bi nepotrebno dezinformirali.

Jedan od takvih podataka je i broj protjeranih Hrvata u proteklom ratu, s kojim se često manipulira (ili nekritički prenosi neprovjerene izvore!) „Velikosrpska agresija na Hrvatsku i BiH učinila je svoje, broj Hrvata u BiH se prepolovio.

Na prostoru Republike Srpske prije agresije živjelo je blizu 220.000 Hrvata, a sada samo oko osam tisuća.“ – piše Frano Vukoja (V. list, 21.2.), te dodaje: „Prema raspoloživim i provjerivim podacima, na prostoru Federacije BiH Armija BiH protjerala je 155.000 Hrvata…“ Ovako predstavljeni, navedeni podaci navode čitatelja na pogrešan zaključak, a evo i zašto!

Prema popisu stanovništva iz 1991. godine, na prostoru današnje RS živjelo je 144.000 Hrvata. Kraj rata dočekalo je u svojim domovima tek desetak tisuća Hrvata, što znači da bi se broj protjeranih mogao kretati oko 134.000.

Uzmemo li u obzir da posljednji jugoslavenski popis nije sasvim pouzdan, možemo zaključiti da je s prostora današnje RS protjerano, odnosno etnički očišćeno približno 140.000 Hrvata, što je ipak znatno manje od spomenutih 220.000.

Dakle, ako se netko danas pita gdje su nestali toliki Hrvati, odgovor je jednostavan – dio su protjerali Srbi, a dio Muslimani-Bošnjaci. Srbi više nemaju koga protjerivati, ali zato za Muslimane-Bošnjake ima još dosta „posla“.

Da bi Federaciju pretvorili u ekskluzivno muslimanski entitet potrebno je nastaviti s tihim etničkim čišćenjem preostalih „bosanskih katolika“, no, to baš ne ide onako kako su sarajevski ekstremisti zamislili.

Najnovija demografska kretanja u Federaciji pokazuju da je i muslimanski natalitet značajno opao, dok se iseljavanje dramatično povećalo. Samo u Unsko-sanskom kantonu zbog odlaska stanovništva na zapad predviđa se ukidanje 39 škola (a to je samo početak!)

U Federaciji BiH broj živorođenih smanjio se s 19.824 djeteta 2017. godine na samo 17.490 živorođenih 2019. godine. Nema nikakvog razloga sumnjati da će se taj trend nastaviti i u idućem razdoblju, kada u punu fertilnu dob dođu malobrojniji naraštaji rođeni devedesetih.

Umjesto da razmišljaju o tome kako izbjeći demografsku katastrofu, muslimanski ekstremisti u Sarajevu sve karte bacaju na zatezanje međunacionalnih odnosa, kao da će se problemi riješiti ako susjedima „crkne krava“?! Ima li kraja tom ludilu?

Dinko Pejčinović / HKV

Dodik: BiH će se sama urušiti, čim se izmaknu stranci

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj

BiH

Udovice Srebrenice ne pronalaze mir ni 25 godina od genocida

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Arhiva

Fatima Mujić svaki se dan moli za supruga i trojicu sinova koji su ubijeni u genocidu u Srebrenici prije četvrt stoljeća i nada se da je njezin najstariji sin, čiji ostaci nisu pronađeni, još živ.

Zastane svaki put kad se sjeti sina Refika koji nije pronađen ni 25 godina od masakra.

“Mislim da je živ negdje. Kad se molim za njega ruke mi se tresu, ne znam što bih”, rekla je 75-godišnja udovica za AFP.

Njezini voljeni su među 8.000 ubijenih muslimanskih muškaraca i dječaka. Ubile su ih srbijanske snage u istočnoj enklavi pred kraj rata u Bosni i Hercegovini koji se vodio od 1992. do 1995., u zločinu koji su međunarodni sudovi prozvali genocidom.

Suprug i dvojica sinova Fatime Mujić, čiji su ostaci pronađeni u masovnim grobnicama, pokopani su prije 10 godina u memorijalnom centru s još više od 6.600 žrtava.

Još njih 237 pokopano je na drugim mjestima.

Više od 1.000 ljudi nikada nije pronađeno, što i danas boli preživjele.

Mujić, koja živi u selu blizu Sarajevu, kaže da “živi za poziv” da su iskopani Refikovi ostaci.

No, prošlo je desetljeće od pronalaska posljednje od 84 masovne grobnice.

“Od srpnja 2019. pronađeni su ostaci samo 13 žrtava”, rekla je Emza Fazlić, glasnogovornica Instituta za nestale. Manjak novih informacija i svjedoka ometaju potragu, kaže Fazlić.

“Ne ostavljaj me”

Uoči 25. obljetnice maskara u subotu, Mujić se prisjeća posljednjeg susreta s djecom.

Nalazila se među tisućama žena, djece i starijih koji su se okupili ispred UN-ove baze izvan Srebrenice nakon što su srbijanski vojnici potjerali nizozemske vojnike koji su štitili muslimansku enklavu, koja se u to vrijeme smatrala “sigurnim utočištem”.

Pod zapovjedništvom vojnog lidera bosanskih Srba Ratka Mladića, muškarci i dječaci su odvedeni i ubijeni po kratkom postupku.

Mujić se prisjetila kako je njezin najmlađi sin, 16-godišnji Nufik, nije puštao.

“Mama, ne ostavljaj me”, govorio joj je.

“Pomilovala sam ga po njegovoj kovrčavoj kosi i rekla mu da ga neću ostaviti”, govori Mujić.

“Odveli su ga, a ja sam ih pratila. Ne sjećam se jesu li me udarili, ne sjećam se ničega”, rekla je.

Njezin suprug i još dvojica sinova pokušali su pobjeći u šumu, ali su uhvaćeni.

“Crna zemlja”

Još jedna udovica, 71-godišnja Mejra Đogaz odlučila je provesti svoje posljednje dane u mjestu gdje je njezin život “stao”.

Živi blizu memorijalnog centra u Srebrenici, koja se nalazi u dijelu Bosne kojim dominiraju Srbi i nasljeđe je etničkog čišćenja tijekom rata koje je trajno podijelilo Srbe, Bošnjake i Hrvate.

Svako jutro, kada polijeva cvijeće u svom dvorištu, vidi redove tisuće bijelih grobova na zelenom travnjaku.

Njezina dvojica sinova Omer i Munib počivaju ondje. Imali su 19 i 21 godinu.

“Više nemam razloga živjeti. Brinem se za cvijeće da ne poludim, ali moji cvjetovi su u crnoj zemlji”, rekla je Mejra.

Njezin treći sin, 20-godišnji Zuhdija i suprug Mustafa ubijeni su ranije u ratu za vrijeme okupacije Srebrenice 1992.

“Moji sinovi nikoga nisu povrijedili, ne bi ni mrava zgazili. Pitam se samo zašto su mi ubili djecu?”, kaže Đogaz.

“Prekrasno dijete”

Ramiza Gurdić (67) također razmišlja o muškarcima koji su ubili njezine sinove i supruga. “Imaju li oni djecu?”

Sinovi Mehrudin i Mustafa imali su 17 i 20 godina kada su ubijeni.

Prije nego što je s ocem pobjegao u šumu, najstariji je zapalio cigaretu i smotao još jednu.

“Majko, nikada te više neću vidjeti”, rekao joj je.

“Najmlađi ništa nije rekao”, dodaje Gurdić.

Pronađeni su posmrtni ostaci obojice, ali samo “polovica Mehrudina”. Još uvijek se nada da će jednog dana pronaći i njegovu drugu polovicu.

“Njegova ga majka nije donijela na svijet bez glave i ruku. Bio je prekrasno dijete”, rekla je.

Četvrt stoljeća kasnije, Gurdić ne želi zlo muškarcima koji su joj oduzeli sinove.

“Bog će im dati ono što zaslužuju”, rekla je za AFP. “Nema mržnje, nema zlobe, ali ni pomirenja”, dodala je. (Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

BiH

Postavljen spomenik hrvatskim braniteljima u Kupresu

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Fena

U parku na platou ispred Hrvatskog doma u Kupresu u postavljen je središnji spomenik hrvatskim braniteljima poginulim na Kupresu.

V. d. načelnik općine Kupres Zdravko Mioč kazao je Feni da će se datum svečanosti otkrivanja spomenika naknadno odrediti u skladu s epidemiološkom situacijom.

”U razmatranju su dva datuma, a odluku ćemo uskoro donijeti. Želja nam je da se što više Kuprešaka i naših gostiju okupi na tom događaju, stoga pratimo epidemiološku situaciju kod nas i u regiji, te ćemo u skladu s time odrediti datum svečanog otvaranja spomenika”, dodao je Mioč.

Četiri metra visok spomenik pod nazivom “Zahvalnost” djelo je akademskog slikara i kipara Ante Mamuša. Po riječima predsjednice Udruge poginulih i nestalih branitelja općine Kupres Nada Bagarić, spomenik je podignut u spomen na poginule hrvatske branitelje i civile u Domovinskome ratu i Drugom svjetskom ratu, žrtve komunističkoga terora, kao i u spomen svih onih koji su kroz povijesti umirali za slobodu hrvatskog naroda.

Sredstva za izgradnju spomenika i spomen mjesta osigurao je Hrvatski narodni sabor BiH.

Foto: relax-portal

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Oglasi

Komentari