Pratite nas

Reagiranja

Ima se-troši se

Objavljeno

na

stock photo

Uoči najvećeg kršćanskog blagdana Božića, ulice i parkirališta oko  robnih kuća bile su pretrpane  osobnim automobilima i ljudima. Svi su pohrlili nešto kupiti. Na blagajnama su bili redovi kakvi nisu bili ni 1991. kad se nešto dijelilo badava. Takva slika sigurno će biti i pred novogodišnje blagdane. Ima se-troši se. Netko (u šali, dakako) reče, e da nas je samo pola od te „gužve“ bilo na početku velikosrpske agresije, rat sigurno ne bi trajao godinama! Ali, nikada se ne smije zaboraviti da je nekima kako je danas bilo čak i bolje nego te često spominjane 1991.!

Rat je iza nas  – okrenimo se budućnosti.

Jel to znači da zaboravimo i one koji su bili prvi kad je trebalo, koji su Božiće i Nove godine dočekivali u rovovima i koji su baš tih dana umjesto poklona „brojili“ granate?

Hrvatske majke ne mogu zaboraviti svoje smrtno stradale sinove, kćeri, supruge… One će i ovaj Božić i ovu Novu godinu dočekati s krunicom u ruci i zapaljenom svijećom.

Od završetka hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata mnogo je branitelja umrlo, a još više oboljelo. Veliki je broj i onih koji su učinili suicid, jer ni nakon pobjede u ratu nisu vidjeli svjetlo u tunelu.

Nu, dok većina u radosti i veselju (kao što je red) dočekuje ove blagdane, mi ćemo se ipak malo okrenuti prošlosti, pa ponovno (!) podsjetiti (da se ne zaboravi) što se to uz ostalo u Hrvatskoj događalo tijekom prosinca i siječnja 1991.i 1992..?

Već početkom prosinca te godine osvanuo je „crni petak“ za Dubrovnik i Osijek. Oba su grada bila u plamenu. Crnogorci, ali i pripadnici zloglasne Jugoslavenske narodne armije (JNA) tukli su Dubrovnik svim raspoloživim sredstvima. Zbog bombardiranja dubrovačke luke, francuski brod kojim je Europska zajednica (EZ) poslala  500 tona hrane i 200 tona ostale pomoći, nije mogao pristati. Mediji su javljali da su mnogi kulturni spomenici nastradali prigodom bombardiranja: palača Sponza, crkva Sv. Vlahe, katedrala, džamija, pravoslavna crkva, glazbena škola i drugo. Vatra se razbuktavala i u starim  zgradama gradske jezgre. Najveći broj mrtvih pronađen je u uništenom hotelu Libertas te u njegovoj okolici. Agresor je u više navrata bombardirao i hotel u kojem su bile smještene i brojne izbjeglice. Neprijatelj je gađao i vatrogasna kola i vatrogasce, od kojih je nekolicina i ranjena.

Ništa bolje tih dana nije prošao ni Osijek, u kojem je ratni zapovjednik bio Branimir Glavaš. Na taj grad neprestano su padale granate, iz dana u dan, a u prosincu, pred Božić i Novu godinu njihov se broj neprestano povećavao. A sa njima i mrtvi i ranjeni, pretežno civili. Osijek tijekom prosinca više uopće nije znao što znači živjeti normalnim životom. Agresor je gađao uglavnom civilne ciljeve. Samo do 2. prosinca 1991. u Osijeku je ubijeno (umrlo) oko 500 ljudi, a broj ranjenika popeo se skoro na tri tisuće. Srbi su takvom žestinom tukli po Osijeku da građani kad su izašli iz skrovišta nisu prepoznali ulice vlastitoga grada! Nu, zauvijek će pamtiti smrt petorice ljudi kada je granata uletjela u robnu  kuću. U ovom gradu ne postoji ni jedna obitelj  koja nije pogođena ratom.

Sredinom prosinca 1991., što se također ne smije zaboraviti, srbijanski agresor je zapalio desetak sela, od Voćina, Huma i drugih. Tamo su pronađena i brojna mrtva tijela nevinih Hrvata. Naravno, za te zločine još nitko nije odgovarao.

A što se tih dana događalo u okupiranom Vukovaru? Tamo je uvedena zločinačka vojna diktatura (zar ne Pupovče i Stanimiroviću!). Ono malo Hrvata koji su tamo ostali, uglavnom starije dobi, proživljavali su pravu torturu. Bili su prinuđeni i zakopavati mrtve četnike i vojnike, kao i masakrirane i pobijene Hrvate. Arkanovci, zločinci, obilazili su grad i pokazivali koje ljude treba ubiti, a koje kuće spaliti!

Ni zbog toga još nitko nije odgovarao!

Iz istočne Slavonije krajem prosinca 1991., dakle na sam Božić, prognano je oko 200.000 katolika. Uz to je u Đakovačko srijemskoj  biskupiji uništeno 65 župa. Čak su iz tog područja potjerana  i 54 svećenika!

Na sam Božić jugosoldoteska je te godine topnički tukla Osijek, Karlovac, Sisak i Šibenik.

Krajem prosinca 1991. Srbi su raketirali duševnu bolnicu kod Donjeg Zemunika, a u selu Jasenice srbijanski zločinci ubili su isključivo starije osobe.

U Kninu, gdje je posijano sjeme zla, četnici su za ove blagdane najblaže rečeno-divljali.

Itd. i tako redom.

Sve u svemu, srbijanske zločine na Božić i Novu godinu 1991. nikada ne smijemo zaboraviti, jer ako to učinimo – nema ni budućnosti.

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Ratni zapovjednik 113. Šibenske brigade HV-a Ivan Bačić: Dr.sc. Ljiljana Zmijanović je moj vojnik!

Objavljeno

na

Objavio

 …Smatram da je i ministar obrane, a koji je Ljiljani Zmijanović, tih ratnih godina i bio zapovjednik, trebao dati potporu, kao što je to na nedvosmislen način trebao učiniti ministar hrvatskih branitelja…

dr.sc. Ljiljane Zmijanović

Mnogo je razloga zašto je slučaj dr.sc. Ljiljane Zmijanović u fokusu interesa javnosti, činjenica da je dragovoljac Domovinskog rata, vojnik elitnih postrojbi sa više od 500 dana u borbenom sektoru, ronilac, pilot, konačno, da je doktorirala ekonomiju pri Sveučilištu u Rijeci.

Ušla je u borbu za svoja prava koja joj pripadaju i temelje se, ne samo na Zakonu o hrvatskim braniteljima, nego i na temelju doista impresivnog životopisa, kvalifikacija i radnog iskustva.

Upoznali smo se s nekim segmentima njenog ratnog puta popraćenog fotografijama, vojnim iskaznicama i dozvolama za kretanje u civilnoj i vojnoj odori u svim zonama i objektima pod kontrolom HV-a.

Najjača referenca koju vojnik može imati je referenca zapovjednika koji može potvrditi kvalitete svoga vojnika. U slučaju dr.sc. Ljiljane Zmijanović ta nam je potvrda došla od samog ratnog zapovjednika legendarne 113. Šibenske brigade HV-a Ivana Bačića za vrijeme čijeg zapovjedništva je brigada izrasla u respektabilnu vojnu silu. Osmislio je vojne operacije oslobađanja Nos Kalika, a kasnije i Miljevačkog platoa koje su pokazale agresoru da je hrvatska vojska spremna za oslobođenje okupiranih područja.

Odlučio se ponukan recentnim događanjima u svezi postupka izbora ravnatelja JU NP Krka, javno oglasiti. Njegovo pismo objavljujemo u cijelosti:

‘Kao ratni zapovjednik 113. Šibenske brigade HV-a osjećam se ponukanim reagirati na postupak izbora ravnateljice JU NP Krka, koji svoj epilog ima pred Upravnim sudom u Splitu.

U vrijeme kada je vojnikinja Ljiljana Zmijanović, tada djevojački Desanić, stigla iz Gospića, iz interventnog voda HOS-a, primljena na službu u izviđački vod 113. Brigade HV-a, te je sve svoje zadaće izvršavala savjesno i stručno, iako nije bila vojni obveznik, što više, u vojsku je stupila napuštajući studij u Opatiji, a u postrojbu sam je primio upravo ja osobno.

Prateći posljednje događaje u vezi s izborom ravnatelja JU NP Krka, moram, kao ratni zapovjednik 113. Brigade HV-a Šibenik, kazati kako sam žalostan što svjedočim takvom bezdušnom odnosu prema hrvatskom branitelju, u ovom slučaju Ljiljani Zmijanović, te sam zgrožen izostankom jasne i nedvosmislene potpore onih osoba i institucija kojima je upravo zadaća da se brinu o zaštiti prava hrvatskih branitelja.

Smatram da je i ministar obrane, a koji je Ljiljani Zmijanović, tih ratnih godina i bio zapovjednik, trebao dati potporu, kao što je to na nedvosmislen način trebao učiniti ministar hrvatskih branitelja.’

Ratni zapovjednik 113 brigade HV

Ivan Bačić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Dražen Tonkovac: Ukazati na problem pa pomoći Krešimiru Beljaku

Objavljeno

na

Objavio

Ilustracija

U Samoboru je održan prosvjed branitelja iniciran nedavnim skandaloznim izjavama predsjednika HSS- Krešimira Beljaka upućenim ne samo braniteljima već široj javnosti u kojem se branitelji nazivaju pogrdnim riječima i u kontekstu potpuno neprimjerenih teza s obzirom na njihov doprinos u stvaranju države Hrvatske, a kojim se omogućilo i osobama poput Krešimira Beljaka da mogu biti u poziciji vlasti sa koje grubo ocrnjuju one koji su riskirali svoje živote za stvaranje te Države.

O načinu na koji predsjednik HSS-a Krešimir Beljak iskazuje svoje stavove upitali smo za komentar Dražena Tonkovca dugogodišnjeg uspješnog člana HSS-a koji je u nemilosti predsjednika Beljaka kao i stotine njih što ih je isti suspendirao. Tonkovac se osvrće i na istupe predsjednika Beljaka u HTV-ovoj emisiji “Nedjeljom u dva” te kaže: “Kao prvo predsjednik Beljak nije konkretno odgovorio na pitanja voditelja emisije već se koristio frazama i napadima spram svih koji njemu, ne da žele loše, već mu žele kao i ja sam, pomoći, s obzirom da se proteklih mjesec dana vidi koliko trebamo imati strpljenja i napora da tom čovjeku pomognemo s obzirom na misli koje javno izgovara. On se umješno bavi politikom te je tako i (ne) dao odgovore na pitanja s čime je zapravo još i više naštetio stranci jer svi simpatizeri HSS-a očekuju jasan i nedvosmislen stav o problematici o kojoj se razgovaralo. Obmanjivanjem javnosti, davajući izjave, što ih je predsjednik Beljak izgovorio, dovodi do toga da se nakon takovog istupa čelne osobe HSS-a, članstvo još više osipa i zato je stranka sada na tako niskim granama, a to je ono što mene osobno najviše tišti. Stoga ponavljam moramo ukazivati javno na te umne deformacije u istupima našeg predsjednika Beljaka, kako bi njemu, a onda i stranci pomogli. Problem na koji želim ukazati je i taj da predsjednik Beljak o sebi ima jako visoko mišljenje, a na kojoj je zapravo razini najbolje se očituje u tome što vjeruje da uski krug ljudi oko njega čini dobro kada mi povlađuju. Oni to čine radi svojih privatnih interesa te mu s time još više štete. Ja stoga tvrdim da samo iznošenjem argumentiranih stavova ja i suspendirani članovi mu silno želimo pomoći da shvati što čini sebi i stranci.

HSS vratiti na izvorni programski put

“HSS je bila i treba i dalje biti jedna od stožernih stranaka u Hrvatskoj. Ona koja se baštini na djelovanju Radića koji je težio za neovisnom Hrvatskom. Sada ovakav HSS to ni u kojem slučaju nije, a to me žalosti,” kaže Tonkovac te najavljuje: “Ne želim se miriti s time već želim da HSS ponovno bude stranka u koju se ljudi žele učlaniti radi programskih orijentacija što ih je upravo Radić i postavio te da istaknem samo dva od programskih temelja stranke: Domovina i obitelj. Isticanje važnosti obitelji, koju čine muškarac i žena s djecom je ono po čemu je HSS bio predvodnik. To se izguralo iz govora stranke tako da je danas HSS blijeda slika nazovi liberalnih opcija koje se samo koriste radi privatnih interesa. HSS se tijekom proteklih stotinu godina borio protiv ugnjetavanja Hrvata, protiv centralističkog vladanja, da bi se danas Hrvatska seljačka stranka vodila upravo na centralistički način s Krešom Beljakom na čelu.

Ponovno bih podsjetio na skandaloznu objavu predsjednika Beljaka o tome da UDBA nije pobila dovoljno Hrvata u emigraciji, koji sada mjesec dana nakon objave kao da pada u zaborav. Nitko ništa s pravne strane ne poduzima. Čak ni politički oponenti HSS-a. Smatram da je to strašno, jer je ta izjava izrečena od predsjednika jedne stranke koji je ujedno i saborski zastupnik. Stoga ponovno ukazujem da je Krešimiru Beljaku potrebna stručna pomoć, jer da nakon te izjave pa izjave o braniteljima da su oni pijanci i šaka jada, on se pravo i ne ispriča, to niti jedna ozbiljna Država, u pravnom smislu, ne bi tolerirala. Takove izjave ruše samu Državu i njen ugled. Pa što je učinilo državno odvjetništvo povodom takovih izjava koje potiču na mržnju i nesnošljivost. Zar bi nakon takovih izjava koje Hrvatska tolerira bilo čudno da netko izvan granica Hrvatske nešto tako izjavljuje kad ima uporište da sama država Hrvatska ne štiti svoj suverenitet pokretanjem proscesa protiv osoba koje takovo što izjavljuju”, naglašava Tonkovac.

Da li ste primili iz središnjice stranke nekakvu obavijest koja bi se okarakterizirala kao stav predsjedništva stranke i samog predsjednika Beljaka kao isprika za neprimjerene izjave o UDBI i o braniteljima?

“Ja osobno nisam dobio nikakvo priopćenje, ali mogu reći da se čak suprotno tome iz središnjice šalju obavijesti da ukoliko netko iskazuje stav da su izjave predsjednika Beljaka bile neprimjerene da će isti biti kao član suspendiran odnosno da će biti sankcioniran. O velikom vođi Beljaku mogi reći i to, a da mu s time i pomognem, da shvati koliko “dobro” radi, koliko ga cijene, da ga ni predsjednik Milanović nije zvao na inauguraciju.

Demokratski je – ako je kontra Hrvatske

Problem neukazivanja na stavove poput onih Kreše Beljaka se širi, a Država ništa ne poduzima. Da takova “sloboda”pljuvanja po Hrvatskoj uzima sve više maha je i isticanje crvene petokrake, kao “in ” – pozitivnog simbola u okviru programa Rijeka- EU prijestolnica kulture. Rijeka koja protekla tri desetljeća nikako da prežali ex Jugoslaviju pa se pod oknom otvorenosti guraju simboli koji su mnogima u Hrvatskoj zagorčavali život. Nitko se u Rijeci protiv takovih stvari ne buni, pa se podrazumijeva da su – za takove ideje. Kad su tako otvoreni, što nisu digli glas protiv zabranjivanja nastupa hrvatskog pjevača Thompsona u Puli u areni. Proizlazi da je demokratski samo ono što je protiv Hrvatske, a hrvatstvu se dižu zabrane.

To je strašno, jer pod simbolom crvene petokrake su ubijani ljudi u Vukovaru, Škabrnji, svugdje, da bi sada Rijeka uzdizala taj simbol ne imajući uviđaja spram drugih građana Hrvatske kojima ta zvijezda pobuđuje loše konotacije. To govori i o njima samima, može sve, ali što njima odgovara, tako shvaćaju demokraciju, a ne shvaćaju da ukoliko nešto nekoga jako vrijeđa to, ako si demokrat ili se takvim voliš nazivati kao Riječani – to ne bi trebalo isticati zapravo nametati. Kod nas je sve dopušteno – kod nas je takva “demokracija” da to nema nigdje u svijetu.

Da rezimiram – moj je stav da mi sami moramo svoje više cijeniti da bi dobili poštovanje od drugih dok se tim načinom ne krene nemožemo ni očekivati bolje od drugih.

Dražen Tonkovac

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari