Pratite nas

Vijesti

Imali smo sreće, ali ovaj potres nije pravi test za Zagreb

Objavljeno

na

Šire zagrebačko područje koje su u nedjelju 22. ožujka zatresla dva snažna potresa magnituda 5.5 i 5.0 po Richteru te više od 90 manjih, već četiri dana broji štetu koja će se sanirati mjesecima, ako ne i godinama – samo do srijede zaprimljeno je preko 20.000 prijava oštećenja na objektima.

Jedna osoba je preminula, dvadesetak ih je ozlijeđeno, a više stotina prisiljeno je pronaći alternativni smještaj. Osim stambenih objekata oštećeni su sakralni objekti, bolnice, kazališta, muzeji, obrazovne ustanove te zgrade javnih institucija.

Prirodna nepogoda uzrokovana potresom proglašena je na području Grada Zagreba, ali i na području šest općina te tri grada u Zagrebačkoj županiji.

I potresi od magnitude 5 mogu nanijeti štetu

Ovisno o terenu, štete prilikom potresa pojavljuju se oko magnitude 5 po Richteru, na 5.5 mogu biti i znatne, kao što je to bilo u Zagrebu, dok sa svakim stupnjem više, značajno raste i količina štete, rekao je za Hinu seizmolog Seizmološke službe Tomislav Fiket.

Iako postoji više vrsta potresa, najučestaliji i najrazorniji su oni tektonski koji nastaju naglim oslobađanjem “nakupljene” energije kao posljedica trenja i kretanja tektonskih ploča i manjih fragmenata.

Međutim, potresi nisu ništa neuobičajeno i događaju se svakodnevno. Prema podacima IRIS-a (Incorporated Research Institutions for Seismology) manji potresi M2 ili manje u svijetu se događaju stotinama puta dnevno. Jaki potresi, veći od M7, događaju se više od jednom mjesečno, a “veliki” potresi, M8 ili više, događaju se otprilike jednom godišnje ili manje.

Na području Hrvatske, seizmolozi godišnje zabilježe preko 10.000 potresa. Velika većina nisu jaka, stoga izvješća objavljuju samo za one koji uznemire ljude, što je otprilike 50 godišnje, ističe Fiket.

Seizmički najaktivnija područja u Hrvatskoj su zagrebačko područje, južna Dalmacija i šire riječko područje te se ondje i očekuje niz potresa. Grad Zagreb je tako smješten na kontaktu velikih tektonskih jedinica – Alpi, Panonskog bazena i Dinarida, zbog čega postoji opasnost i od jačih potresa, poput onoga magnitude 6.3 iz 1880. godine.

Metode za “predviđanje” potresa nisu primjenjive u Hrvatskoj

Iako su potresi očekivani, pogotovo oni naknadni koji slijede iza većih potresa, seizmolozi ih ne mogu prognozirati. Međutim, novija istraživanja pokazuju da se neki potresi možda mogu uočiti ranije mjerenjem emisija plina radona prilikom otvaranja pukotina u unutrašnjosti zemlje, ali to, istaknuo je Fiket, ne bi funkcioniralo u Hrvatskoj.

Amerika ima zemljište puno radona, ali i veće rasjede, dok Hrvatska ondje gdje bi to bilo najvažnije, u okolici Dubrovnika i Dalmaciji, ima vapnenačku podlogu koja ne zadržava dovoljno plina, objasnio je.

“U Zagrebu je to također dvojbeno jer su rasjedi kod nas na svu sreću puno manji i kraći. Loše je da ih ima puno i teže ih je pratiti, ali sreća je da su kraći pa ukupna oslobođena količina energije nije kao ona u rasjedu San Andreas ili Japanu”, razjasnio je Fiket.

Također, iz sličnog razloga za Hrvatsku ne bi bio praktičan niti sustav instrumenata koji automatski šalju upozorenje o potresu kada ga detektiraju, tzv. Earthquake Early Warning (EEW).

“Imamo puno kraćih rasjeda koji su nam blizu i vremenski razmak između nastanka potresa i dolaska vala do štićenog područja nije dovoljno velik da bi išta mogli postići s time. U Japanu automatski zaustavljaju brze vlakove i gase plin jer imaju vremena dok taj potres, koji je krenuo, dođe do grada ili vlaka”, rekao je Fiket.

A jednako kako se pojavljuju dezinformacije o predviđanju potresa, Fiket je upozorio da se građani ne bi trebali isključivo oslanjati na obavijesti Europskog mediteranskog seizmološkog centra (EMSC/CSEM) o nedavnom potresu jer je riječ o automatskom sustavu koji je podložan greškama.

“Sustav je koristan i dobar i treba nam svima, ali podložan je greškama. Mi imamo i svoj nacionalni automatski sustav koji nije objavljen javnosti jer nemamo dovoljno gustu mrežu i nisu pouzdani podaci. Tako se širi panika i krive informacije”, ocijenio je.

Seizmološkoj službi ponekad treba više vremena kako bi objavila službeno izvješće o nedavnom potresu, zbog čega njihovi pratitelji na Twitteru znaju negodovati. Oni su pak istaknuli da svaki potres provjeravaju i ručno, a za preciznu analizu potresa potrebno im je barem 10 minuta, nakon što stignu podaci iz svih dijelova Hrvatske i susjednih zemalja. Također poručili su da njih nekolicina radi sav posao kao stotine u većim organizacijama.

Europski standardi u izgradnji objekata

Kako se potresi ne mogu predvidjeti, a niti spriječiti, za umanjivanje eventualne štete ključni su standardi u izgradnji objekata. U Europskoj Uniji postoji 10 normi, Eurokodova, koji određuju kako se provodi strukturni dizajn. Eurokod 8 bavi se projektiranjem građevina otpornih na potres, a njega su u Hrvatskoj počeli postupno uvoditi krajem 90-ih godina.

Solidni propisi provode se i od potresa u Skoplju 1963. godine i većina zgrada koje su tada građene su armiranobetonske i nemaju problema s potresima, smatra član Hrvatske komore inženjera građevinarstva (HKIG) i ovlašteni revident za betonske i zidane konstrukcije Miljenko Srkoč.

“Kuće koje su sad u problemu u centru grada nemaju vertikalne serklaže. Neke su rađene prije 150 godina i imaju debele zidove, deblje nego što bi danas gradili, ali nemaju ta osiguranja. Kao zidane kuće podložne su pomacima i oštećenjima zbog toga što nema duktilnost (istezljivost)i kao armiranobetonska konstrukcija”, objasnio je.

Tako su u ovom potresu na tim starim zgradama najviše stradali dimnjaci jer nije bio običaj napraviti da dimnjak drži krovna konstrukcija. Urušili su se i dijelovi krovišta, a problem su bili i zabatni zidovi. Što se tiče obiteljskih kuća, najčešće su stradali gornji katovi ili zidovi u prizemlju.

“Za svaku zgradu koja je u potresu zadobila pukotine i oštećenja, moralo bi se nakon ovih skraćenih pregleda naručiti ozbiljnije ispitivanje i pregled građevine uz uvid u kompletnu dokumentaciju, kako bi se vidjelo što treba napraviti s ojačanjima”, rekao je.

Problem kod starih zgrada općenito je u tome što, tvrdi, ljudi često niti ne znaju da za svoju kuću ili zgradu mogu naručiti seizmičku analizu kojom točno vide koji su dijelovi objekta slabi i što bi trebali poduzeti da ga adekvatno seizmički ojačaju i osiguraju, već samo troše novac na toplinsku zaštitu.

Također, smatra da su ljudi, institucije državne uprave te ministarstva letargični po pitanju provjere seizmičke nosivosti objekata u kojima se nalaze, kao i njihova održavanja, jer su razmaci između katastrofalnih potresa veliki i potpuno zaborave što se može dogoditi.

Imali smo sreće, ali ovaj potres nije pravi test za Zagreb

Naglasio je da se na stručnim skupovima već godinama upozorava da svake godine raste vjerojatnost ponavljanja velikog potresa otkako je prošlo više od 100 godina od prethodnoga.

“Imamo sreće da je 5.5 po Richteru bio taj prvi potres nakon 140 godina, ali on nije pravi test za Zagreb. Manji je od onoga što je moglo biti, za što smo pripremljeni u novogradnji, oko 6.5. Kada bi bio pravi katastrofalni potres, bilo bi dosta mrtvih jer nažalost, imamo puno stanovnika u starim zidanim kućama koje nemaju seizmičku sigurnost”, upozorio je Srkoč.

Iako je u mirovini, Srkoč je ovih dana jedan od oko 200 inženjera građevinarstva koji svakodnevno obilaze objekte oštećene u potresu, s ciljem da ih što prije preliminarno pregledaju i procijene predstavlja li određena građevina opasnost po ljudski život.

Predsjednica HKIG-a Nina Dražin Lovrec kaže da su građevinari-statičari na na terenu volonterski i ueri epidemije koronavirusa rade cijeli dan.

“Rade vrlo odgovoran posao za koji treba vremena kako ne bi došlo do krivih procjena, stoga molimo građane za malo strpljenja. Sve će biti pregledano”, istaknula je

Timovi su do srijede obišli više od 2000 objekata, ali teško je procijeniti koliko će vremena trebati za to jer se podaci još prikupljaju.

Hina je gradskim službama poslala upit za dostavu informacija o iznosu sredstava koja su uložena u protupotresnu obnovu postojećih zidanih objekata, odnosno zatražila je da izvijeste o konkretnim primjerima i planovima za seizmičko ojačanje kritičnih zgrada, međutim nije dobila odgovor do završetka pisanja ovog teksta.

Ipak, gradonačelnik Milan Bandić u srijedu je održao konferenciju za novinare na kojoj je rekao da mu je žao što prijedlog o obnovi fasada i sanaciji pročelja zadnje četiri godine nije naišao na pozitivan odjek u javnosti te da je “80 posto Grad Zagreb nudio ljudima da pomogne, a 20 posto da oni osiguraju”.

“Da je bilo razumijevanja i da se to napravilo, mi danas ne bismo imali pet posto štete koju smo pretrpjeli u donjogradskim i gornjogradskim blokovima”, ocijenio je Bandić.

Piše: Marina Hudoletnjak

(Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Vijesti

Sramotna šutnja medija i još sramotnije priopćenje N1 o incidentu između Pavla Kalinića i Sandre Križanec

Objavljeno

na

Objavio

Informaciju o “incidentu” na N1 televiziji između Pavla Kalinića, Bandićevog stratega i operativca za krizne situacije u Zagrebu i novinarke Sandre Križanec, u općoj gužvi oko epidemije i vladinih mjera protiv posljedica epidemije zabilježilo je tek nekoliko medija. Onako usput. Imali smo priliku vidjeti i priopćenje N1 televizije koje je potpisao Tihomir Ladišić, u kojem se uz nekoliko općih i vrlo apstraktnih fraza o novinarstvu, neovisnosti i odnosu prema gostima, u biti isprikom osuđuje neizravno svoju novinarku.

No, bit stvari je u javnim porukama Pavla Kalinića i potpunoj nezainteresiranosti medija, novinara i novinarskih društava za ono što je on rekao. Kolegica Sandra Križanec je potvrdila da je došlo do sukoba navodeći blago rečeno neuredno, bahato i neprofesionalno ponašanje Kalinića kao razlog.

Kalinić je tvrdio da mu je Sandra Križanec “spominjala majku”, njemu i Bandiću, naglasivši da je Bandićeva majka “umrla”, valjda s namjerom da pojača smrtonosnost uvrede kolegice Križanec, ukazujući da ona eto ne poštuje mrtve. I to mrtve takvih veličina kao što je Bandić.

O tom pokušaju usmjeravanja fokusa javnosti na “poštovanje”, pogotovo kada je Bandić u pitanju, u normalnim okolnostima ne bi trebalo trošiti riječi, jer je u tisućama prilika javnost mogla zorno svjedočiti o ponašanju Bandića, ali i Kalinića što se tiče kriterija poštovanja, stoga je komentar suvišan. Strašna je činjenica da Kalinić javno, bez da trepne, tvrdi da “bezobrazluk” kolegice Križanec može dokazati, da ima, pazite sad, “sve snimljeno i da je bio ozvučen”! Kako ozvučen!?

Političar dolazi u studio televizije, što mu je primarna dužnost u situaciji višestruke krizne situacije u Zagrebu, dolazi ozvučen i ne poštuje minimum procedura u ponašanju u prostorima N1, koje su obavezne baš za sve goste. Žali se da “su mu rekli da će ga razjebati u studiju”, a tome razjebavanju dodaje navodne psovke i uvrede majki, čak i mrtvih.

Prvo, zašto ga ne bi razjebali u studiju ako mogu i što je najvažnije, ako mu je posao ne dat se razjebati? On mora biti po funkciji i po načelu profesionalne obveznosti, zatim po načelu elementarne obveze prema javnosti i građanima Zagreba uvijek neusporedivo bolje informiran od novinara, u ovom slučaju Sandre Križanec, pa je potpuni idiotizam javno osuđivati Križanec ako mu je čak i rekla da će ga razjebati.

Onome tko je relevantan, siguran u valjanost svoga djelovanja i ima kontrolu nad događajima za koju je plaćen, to može samo odgovarati. Iz neizgovorenog, a apostrofirajući “razjebavanje u studiju”, Kalinić neinteligentno potvrđuje svakome tko misli glavom da je uz sve ostalo do sukoba došlo zbog toga što nije mogao utjecati na izbor novinarskih pitanja.

U tom slučaju do sukoba je moralo doći ako ima posla s novinarom, novinarkom, koja minimalno drži do sebe i ugleda svoje profesije u cjelini. Imati pravo na izbor pitanja je minimum načela novinarske struke i slobode novinarstva. Bez toga nemamo novinarstva, imamo propagandu, a svi koji gledaju, ili tu i tamo gledaju N1 znaju barem na površnoj ravni da je Sandra Križanec ponajbolja novinarka kod njih, da su joj pitanja, intonacija i dijaloška kultura u studiju na visokoj razini i da nikada ne inzistira na provokaciji sugovornika, nego im pitanjima daje mogućnost biti u prvom planu. Ako se Kalinić bojao razjebavanja i u tom kontekstu, onda nema što raditi na poslu kojim se bavi.

Drugo, javna potvrda samoozvučenosti pri dolasku na javni razgovor govori o totalnom nepovjerenju u sugovornika, medij, ali i o potpunom nedostatku samopouzdanja, gotovo na psihotičnoj razini. Uz to, još je opasnija mogućnost da netko drugi, važniji, u ovome slučaju gradonačelnik Bandić, nema ni minimum povjerenja u Kalinića, pa ga je ozvučio, kao nekada čobani krave zvonom, da u svakom trenutku ima nadzor nad njim. Jer, Kalinić se mogao ozvučiti jedino sam ili prisilno, zar ne? Zašto bi netko koliko toliko normalan, pristojan i društveno odgovoran, izuzev ako njegova društvena odgovornost nije obavještajne, kontraobavještajne ili protukriminalne naravi išao bilo gdje, a naročito u program uživo na televiziji, ozvučen? Samo je nekoliko mogućih razloga.

S obzirom da u studijskom razgovoru uživo ionako svaka riječ, treptaj oka, ostaje i zabilježen i pred očima i ušima gledatelja, ozvučenje može poslužiti jedino za nekoga šaptača negdje, koji bi eventualno trebao pomoći gostu, u ovom slučaju Kaliniću, da ima odgovor na svako pitanje. Ili da govori ono što od njega šef, ili šefovi, ili netko treći očekuje. S obzirom da je to nemoguće tehnički ostvariti u specifičnom kontekstu televizijskog studija bez suglasnosti urednika i voditelja emisije, prema svemu rečenom, ne radi se o tome.

Drugi razlog ozvučenja može biti namjera da se zbog nečega, nekog skrivenog motiva ili namjere izazove nered ili incidentna situacija prije samog razgovora. Treći razlog je jedino – bolest samoozvučenoga. Četvrtoga nema.

Pavle Kalinić je poznat kao Bandićev najbliži suradnik godinama, poznat je javno i kao specifična osoba blago rečeno. Na početku epidemijske krize iskočio je u javnost na sazvanoj konferenciji za medije sa svojim “rješenjima” kao otvorena opozicija i konkurencija nacionalnom kriznom stožeru, što je izazvalo ružan komunikacijski dojam i izgledalo kao očajnički pokušaj čovjeka koji godinama prima plaću za pripreme Grada na otpornost krizama, a kad se kriza pojavila nitko ga ništa ne pita.

Ukupna javna poruka i motiv te konferencije je bio otprilike – evo mene i šefa moga, tko se to usuđuje ne prikazivati me svaki dan za doručak, ručak i večeru!? Istoga dana ugasili su Kalinića, nestalo ga je. Zatim se dogodio potres. U Zagrebu. E, to je već njegovo i samo njegovo. Njegovih pet minuta slave.

Javnost pamti dramatičnu poruku, razorniju od potresa, kojom Kalinić zahtjeva od građana da ostanu vani dok im on ne javi da mogu nazad u svoje domove i da će se “oni pobrinuti za svakoga”. Valja znati da je bilo mrzlo vrijeme, da se poruka odnosila na oko 800 tisuća Zagrepčana i da je svakoj budali moralo biti jasno ni da se NATO ne može na odgovarajući način pobrinuti za sve, stoga je poruka “mi ćemo se pobrinuti” opet u biti bila očajnički pokušaj isticanja svoje pretpostavljene i željene važnosti, bez obzira na pogubne posljedice za građane Zagreba.

Srećom, opet je netko dva tri sata kasnije ugasio Kalinića i ljudima je Bandić poslao poruku da se svi mogu vratiti u objekte izgrađene poslije šezdesetih godina prošlog stoljeća od armiranobetonskih konstrukcija. Iz navedenoga je posve očito da je Kaliniću propala dugo očekivana prilika u neprilici, da se javno nametne kao spasitelj, vođa, nešto što je dopalo Božinovića i Beroša.

Vratimo se sad na incident i reakcije. Sramotna je reakcija N1 i Tihomira Ladišića. Uvijek je vrijeme, a naročito ovo danas, da političari i funkcioneri na odgovornim funkcijama s poštovanjem, čak i sa strahopoštovanjem dolaze pred novinare. Novinari i mediji su jedine oči i uši nacije, jedini um ljudi od kojih žive i zbog kojih postoje. Bez prava na izbor pitanja i prava na razjebavanje pitanjima novinari nisu novinari, nego propagandisti.

Svojim priopćenjem N1 je otvorila pitanje funkcionalne uvjetovanosti same sebe, pri čemu se mora sumnjati u neku vrstu organske ili interesne povezanosti s institucijama, čiji predstavnici se uopće usude doći u televiziju na način koji je sam javno potvrdio Kalinić.

Optužujući Sandru Križanec, Kalinić je zapravo zakopao sebe, kolegici Križanec pred svakim tko se minimalno razumije u bit i etiku novinarstva dodatno ojačao ugled, s tim i njenoj televiziji, koja se nakon toga javnim priopćenjem posipa pepelom po njenoj glavi. I potvrđuje da nema novinarstva šaljući poruku ljudima da su političari u emisijama koje gledamo neka vrsta polubogova. Sramota i debakl.

Niti je vijest, niti sramota, niti debakl da HND o tome šuti, jer oni samo reagiraju kada se radi o nekom njihovom favoritu. Od njih je sramotno ponašanje očekivano i nije vijest. Neki će se sjetiti i HNiP-a. Ma kakav HNiP, on je odavno potrošen zbog nekoliko karijera, a ne smiju Bandiću i njegovima zbog tu i tamo koje kune ni zucnuti.

Kako god to završilo i što se god ispod površine događalo, ovaj “incident” još jednom upozorava na neodrživu situaciju u zemlji, na potpuno poremećene kriterije, koji onda emitiraju neizgovorenu poruku ili upozorenje straha, novinarskim rječnikom rečeno – cenzure svakome novinaru da se odrekne znatiželje i odgovornosti prema naciji, da se drži propagande. To je opasnije i od virusa i potresa zajedno. Jer, bude li se olako prelazilo preko ozvučenih gostiju na televiziji, nema se razloga ne pripremiti na sliku Kalinića i sličnih, kako s tenka uskaču u studio.

Marko Ljubić / facebook

Kalinić napustio studio N1 televizije: Rekli su da će me raz*ebati, imam snimljeno

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Vijesti

Privremeno zatvoreno 20 graničnih prijelaza s BiH

Objavljeno

na

Objavio

Temeljem dogovora između Hrvatske i Bosne i Hercegovine od danas, 2. travnja u 7 sati, privremeno prestaje s radom 20 graničnih prijelaza za pogranični promet, izvijestio je u četvrtak ujutro Hrvatski autoklub (HAK).

Riječ je o graničnim prijelazima: Svilaj, Gejkovac, Pašin Potok, Bogovolja, Kordunski Ljeskovac, Lička Kaldrma, Bili Brig, Aržano Pazar, Dvorine, Cera, Jovića Most, Sebišina, Slivno, Podprolog, Unka, Vukov Klanac, Imotica, Slano, Hrvatska Dubica i Gabela Polje.

O dogovoru o zatvaranju graničnih prijelaza s BiH zbog sprječavanja širenja zaraze koronavirusom jučer je izvijestilo Ravnateljstvo policije Ministarstva unutarnjih poslova RH.

Zbog prometne nesreće na autocesti A3 Bregana-Lipovac na 297. kilometru između naplatne postaje Lipovac i čvora Spačva, u smjeru Bregane vozi se zaustavnim trakom.

Zbog niskih jutarnjih temperatura, moguća je poledica osobito na mostovima i nadvožnjacima. Vozače upozoravamo da vožnju prilagode uvjetima na cestama.

Stožer civilne zaštite donio je odluku o zabrani napuštanja mjesta prebivališta i stalnog boravka pa policijski službenici kontroliraju ulaske u gradove i na kontrolnim punktovima mogu nastati gužve.

Na autocesti A6 Rijeka-Zagreb na čvoru Kikovica u smjeru Zagreba vozi se jednim trakom, a za sav promet zatvoreni su čvorovi Oštrovica i Vrata i državna cesta između čvorova Lučice i Kikovica (DC3) u smjeru Rijeke zbog provođenja kontrole na čvoru Kikovica.

U pomorskom prometu nema poteškoća. (Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari