Pratite nas

Gospodarstvo

Imam patent koji će Hrvatsku učiniti svjetskom velesilom

Objavljeno

na

Foto: Borna Filić/PIXSELL

Zaista je nevjerojatno, ali istinito: u Hrvatskoj postoji veliko poduzeće, strateška industrija vrijedna 213 milijuna kuna, koja u Zagrebu i Donjim Andrijevcima zapošljava 300 radnika, a koja ni u doba sveopće proliferacije kompjutora već punih 15 godina ne uspijeva s državom sravniti stanje svojih poreznih obveza, piše Večernji list

Riječ je o PAN papirnoj industriji – Tvornici papira Zagreb sa sjedištem u Đakovu. „Molbu za konačno usklađenje stanja“ direktorica tvornice Danica Krenek poslala je ravnatelju Porezne uprave Zdravku Zrinušiću i ministru financija Zdravku Mariću zadnji put početkom listopada ove godine, ali odgovora opet nema. „Računovodstveno stanje Porezna uprava nikada nije uskladila s nama od 31. 12. 2002. Nadzor je bio desetak puta i više puta utvrđeno stanje, ali je izostao potpis sa strane Porezne uprave“, piše direktorica Krenek ministru Mariću.

„A zbog nekorektnog i nemoralnog odnosa prema nama, samo u Slavoniji direktno u PAN-u, 1400 ljudi ostalo je bez posla, a sada je u opasnosti i preostalih 300 djelatnika dijeliti istu sudbinu. U teškim uvjetima smo se bavili i bavimo se proizvodnjom, a kada nam se otmu sredstva, Vi razumijete da mi nemamo nikakvih mogućnosti ni na koji način ta sredstva nadoknaditi…“ „Kada nam se otmu sredstva…“?

Država je, sudeći po kontekstu, PAN-u „otela sredstva“? Nije li to samo još jedna tipična žalopojka poduzetnika neurednih u podmirivanju poreza i doprinosa? Čini se da nije: s direktoricom Krenek složio se i Trgovački sud u Zagrebu i u rujnu 2010. naložio Republici Hrvatskoj da PAN – Tvornici papira vrati 22 milijuna kuna sa zakonskom kamatom i dodatno plati 1,15 milijuna kuna parničnog troška. Ali, Republika se žalila Visokom trgovačkom sudu, a tamo se PAN-ovo potraživanje „kiseli“ već petu godinu.

Činovnike parničenje ništa ne košta, ali naciju u ovom slučaju košta strahovito puno, stotine puta više od 22 milijuna kuna koliko Državno odvjetništvo, premda čini se bezizgledno, nastoji bar još neko vrijeme zadržati u državnoj lisnici. Sa tih 22 milijuna Tvornica papira puno bi brže i lakše pogurala investiciju koja bi slavonskim poljoprivrednicima udvostručila zaradu, koja bi u Hrvatskoj mogla zahuktati i desetak tvornica s više tisuća zaposlenih, i koja bi Hrvatsku učinila svjetskom velesilom u proizvodnji celuloze i svih vrsta papira! Spiritus movens tog plana je Marinko Mikulić, brat Danice Krenek, koji je pokrenuo i godinama vodio obiteljsku industriju papira i ambalaže PAN. „Ja sam cijeli život papiraš“, kaže Mikulić, po obrazovanju pravnik. A kruna tog njegova cjeloživotnog bavljenja papirom je patent s međunarodnom oznakom WO 2015/150841 pod nazivom „Kontinuirani proces proizvodnje celulozne pulpe iz travnatih biljaka“.

Na ovom mjestu valja se zapitati: nije li o proizvodnji celuloze za izradu papira već sve odavno otkriveno? Zar celulozu i papir već stotinama godina ne proizvode tehnološki najrazvijenije zemlje svijeta, pa što se tu onda još može unaprijediti i poboljšati?

Da, sve je to točno, no proizvodnja celuloze iz četinjača i mekolisnog drveća, zbog ogromne količine otpadne vode i kemikalija, jedan je od potencijalno najvećih zagađivača okoliša na planetu. A ono za što je Marinko Mikulić dobio patentnu zaštitu je proces proizvodnje celuloze u kojemu otpadnih voda ili kemikalija uopće nema! Voda se uopće ne ispušta, a kemikalije se međusobno posve neutraliziraju i „poništavaju“. Pritom nije posrijedi nikakva teorija, nikakv hipotetski proces. Da Mikulićev postupak doista funkcionira, i da daje celulozu izvanredno visoke čistoće i bjeline, provjerili su i potvrdili Institut za papir u Ljubljani i Grafički fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Celuloza je svuda oko nas, ona je najrašireniji organski spoj na zemlji, kaže Wikipedia.

Polimer je glukoze i glavni je sastojak staničnih stijenki biljaka. U gotovo čistom stanju nalazi se u pamuku, u drvu je ima 40 do 50 posto, a u slami oko 30 posto. Koristi se za proizvodnju papira, no premda je u prirodi ima u izobilju, do nje je zapravo vrlo teško doći budući da je u drvu vezana uz lignin, smolu i druge primjese. Da bi se oslobodila, usitnjeno drvo treba kuhati u lužini uz povišeni tlak, a vodu i kemikalije treba potom razdvajati i pročišćivati složenim i skupim postupcima. U odnosu na njih, Mikulićev je patent senzacionalna inovacija.

Možda i najznačajniji patent koji je Hrvatska ikada dobila, ravan Plivinu Sumamedu. „Po mojem mišljenju, i mišljenju najvećih stručnjaka u Europskoj uniji, bit će to prva velika značajna promjena u tehnologiji proizvodnje celuloze u svijetu u zadnjih sto godina“, kaže Marinko Mikulić. „Prvi put dobivamo zaokruženi postupak u kojem nema otpadnih voda, pa tako ni mogućnosti zagađenja okoliša otpadnom vodom, i nema manipulacija s kemikalijama.

Unutar samog procesa kemija nastaje i nestaje, nema njezina transporta, nema mogućnosti zagađenja okoliša kemikalijama…“ Sada se u PAN Tvornici papira na zagrebačkoj lokaciji, s površinom tvorničkog kruga od gotovo četvrt četvornog kilometra, s frontom prema Radničkoj cesti gotovo jednako dugoj kao što je ona Zagrebačkog velesajma na Dubrovačkoj aveniji, novi papir proizvodi od „staroga“, otpadnog papira, njegovim recikliranjem, kao i 55 posto svega novoga papira u Europskoj uniji.

Smeđi ili ambalažni papir proizvodi se na golemom stroju, dugom oko 180 metara. Na njegovu početku dva golema otvorena „miksera“ stari papir, više od 200 tona na dan, pretvaraju u vlakna u vodenoj suspenziji očišćenoj od plastike, metala i drugih primjesa. Potom ta kaša, u kojoj je samo tri do pet posto suhe tvari, putuje preko bezbrojnih valjaka na kojima se formira i „pegla“ i kroz brojne komore za sušenje, da bi se na suprotnom kraju gotov smeđi papir namotavao na široke valjke teške i do jedanaest tona. Namotani se papir reže i premotava na širine koje traže kupci, i otprema u tvornice u kojima će se pretvoriti u valoviti karton, kutije i ostalu kartonsku ambalažu.

No, zagrebački pogon nije bila prva tvornica Marinka Mikulića. „Počeli smo na djetelini“, kaže Mikulić. „Davne 1983. kupio sam u Donjim Andrijevcima njivu s djetelinom i na njoj sagradio tvornicu kartonske ambalaže. Uz puno volje i uz pomoć braće iz Australije krenuli smo s velikom zanatskom radnjom koju smo 1987. registrirali kao prvo privatno poduzeće u bivšoj Jugoslaviji.“ Polovicu stečajne mase propale Zagrebačke tvornice papira, na lokaciji uz Radničku cestu, PAN i Mikulići su 1994. kupili od Privredne banke Zagreb na javnoj dražbi. Tu je bila ugašena proizvodnja celuloze i drvenjače, i stroj za proizvodnju novinskog papira koji više nije bio upotrebljiv. Stroj na kojem se danas proizvodi smeđi papir Mikulići su zadržali i posve obnovili, gotovo je sve na njemu novo, uključujući i tehnološka rješenja.

„Zagreb mi je bio životna pogreška“, priča danas Marinko Mikulić. Da smo gradili posve novu tvornicu papira uz tvornicu kartona u Andrijevcima, uštedjeli bismo jako puno živaca i novca. Ovako smo se opteretili s dvije udaljene lokacije, što se pokazalo jako lošim.“ PAN je skupo stajalo i preuzimanje plantaže jabuka Borinci u Vinkovcima (s inače logičnom idejom da za nju proizvodi kartonsku ambalažu), a i preuzimanje trgovačkog lanca Trgopromet u Đakovu. Sve su te tvrtke godinama kuburile, borile se s nasrtajima lokalnih moćnika i akumulirale dugove i kamate.

Konačno su 2003. s državom postigle nagodbu za čak 115,3 milijuna kuna i tako podmirile sve dugove, ali država je tražila, a PAN pod prijetnjom stečaja i platio i 19 milijuna kuna više nego što je trebao. Upravo je to predmet spora s početka ove priče. No, skupa i nesigurna opskrba otpadnim papirom, skupe zagrebačke komunalije na prevelikoj parceli, razdvojene proizvodne lokacije i druge nevolje nastavile su PAN papirnoj industriji stvarati gubitke. Konačno je iz njih isplivala tek ovih dana sklapanjem predstečajne nagodbe sa svojim vjerovnicima.

Nakon nove nagodbe PAN može konačno nastaviti normalno poslovati. Ali – ne na zagrebačkoj Radničkoj cesti! Odavde se mora seliti! Generalnim urbanističkim planom Grada Zagreba PAN-ov je tvornički krug iz industrijske pretvoren u „zonu mješovite gradnje“. Je li to za Marinka Mikulića nepremostiv problem? Zapravo i ne, jer on ima fantastičan plan: golemi stroj na kojem sada proizvodi smeđi papir PAN će preseliti u Donje Andrijevce, uz svoju tvornicu ambalaže, i tako će kompletni ambalažni program napokon zaokružiti na jednoj lokaciji. A posve novu tvornicu celuloze, prema vlastitu patentu, i bijelog papira („grafički program“) planira graditi u Slatini, gdje već posjeduje teren i građevinsku dozvolu.

Nedostaje mu samo kapital, ali i za njega već ima rješenje u visokoj fazi dovršenosti. „Za teren uz Radničku cestu u Zagrebu, na kojem se mogu graditi poslovne zgrade i stanovi, već imamo zaiteresirane kupce, a dobiveni će nam novac poslužiti za gradnju tvornice papira u Andrijevcima“, kaže Mikulić. „Tamo ćemo podići hale i preseliti strojeve.“ A zašto će celulozu proizvoditi baš u Slatini, ekonomski najslabije razvijenoj hrvatskoj općini? Tek to je posebna priča. „Slatinu smo izabrali iz više razloga“, priča Marinko Mikulić. „Prvi je što se nalazi blizu Drave. Kad bismo sagradili pristanište mogli bismo naše proizvode jeftino prevoziti po cijeloj Europi.“ Drava je do Slatine plovna i do nje mogu doći brodovi nosivosti dvije tisuće tona, što je za PAN idealno.

Drugi je razlog što je Slatina okružena njivama s kojih nova tvornica celuloze po Mikulićevu patentu može osigurati sirovinu, a to su stabljike konoplje, pšenice, sirka, miskantusa i sličnih biljaka. Idealan je miskantus, višegodišnja biljka s gomoljastim korijenom i stabljikama nalik trski. „Seljaci će nam prodavati svoj sadašnji otpad i dobit će odjednom dvostruki prihod, a mi bez ikakvih dodatnih ulaganja u poljoprivredu možemo proizvesti jako puno celuloze“, kaže Mikulić. No, za odabir Slatine postoji i treći, možda i najvažniji razlog: podzemno nalazište tople vode, odnosno geotermalni izvor.

Da istraži geotermalni potencijal tople vode uz gradilište njegove buduće tvornice celuloze PAN je angažirao konzultantsku kuću EFLA-Engineers s Islanda, možda i najiskusniju na svijetu u tim poslovima. Istraživanje je pokazalo da se u podzemlju kriju neograničene količine vode temperature od 190 stupnjeva, a odredilo je i mjesta na kojima treba izraditi bušotine. Na tim bušotinama Mikulićevi poslovni partneri podigli bi geotermalnu elektranu i proizvodili struju, a preostalu vodu, temperature za nju idealnih oko 70 Celzijevih stupnjeva, koristila bi PAN-ova tvornica papira. „Mi nismo zainteresirani za proizvodnju struje, ali jesmo za to da s onima koji će investirati u energanu napravimo takav ugovor da oni budu čvrsto vezani s tvornicom celuloze i papira“, kaže Marinko Mikulić.

Ulaganje od 320 milijuna

Investitori o kojima Mikulić govori već postoje, dolaze u Zagreb, ugledni su i dovoljno moćni da financiraju i geotermalnu elektranu i Mikulićeve tvornice, za što sve treba čak 320 milijuna eura. Za sada se samo u Registru Trgovačkog suda u Bjelovaru može vidjeti da je Mikulićeva tvrtka Dravacel s 5,3 milijuna kuna osnovala novu tvrtku EES Davacel Energetika za proizvodnju električne i toplinske energije. Naposljetku, što planovi PAN papirne industrije i Marinka Mikulića znače za Hrvatsku?

Papirna industrija u cjelini, od proizvodnje celuloze do konfekcije papira, u Europskoj uniji zapošljava nevjerojatnih 56 milijuna ljudi. „To je glavna, strateška industrija svake razvijene zemlje“, kaže Mikulić. U Uniji se proizvodi više od sto milijuna tona celuloze godišnje, ali i uvozi, većinom iz Brazila i Kanade, još oko osam milijuna tona. S Mikulićevim patentom Hrvatska sasvim sigurno može proizvoditi celulozu po istoj cijeni kao i Kanada ili Brazil, a prodavati je deset posto jeftinije, koliko stoji prekomorski transport.

Drži li Mikulićev plan vodu, svatko zainteresiran moći će vidjeti već u siječnju, kada će na Radničkoj cesti u Zagrebu, nakon eksperimentalne, početi redovita proizvodnja celuloze od slame koja naslagana u balama samo čeka da bude ubačena u goleme miksere na početku papirnog stroja broj šest.

AUTOR: Ratko Bošković / Večernji list

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Gospodarstvo

Mate Rimac: Trenutno proizvodimo i razvijamo baterije za četiri od pet hiper-automobila koji uskoro dolaze

Objavljeno

na

Objavio

Osnivač i direktor tvrtke Rimac Automobili Mate Rimac u sklopu međunarodnog festivala umjetnosti, robotike i novih tehnologija Device_art u ponedjeljak je u Muzeju suvremene umjetnosti (MSU) održao gostujuće predavanje “Spoj tehnologije, znanosti, umjetnosti i strasti”, temeljeno na njegovim dosadašnjim iskustvima s novim tehnologijama.

“S velikim zadovoljstvom sudjelujem kao govornik na temu koja mi je vrlo bliska. Rimac tehnologija i vozila – osmišljeni, razvijeni i proizvedeni na periferiji Zagreba u Hrvatskoj, savršen su primjer tehnološkog remek-djela kao umjetničkog medija, upravo onog što je festival”, rekao je osnivač i direktor tvrtke Rimac Automobili Mate Rimac.

Ispričao je kako se zanimao za aute od malena, a sve je započelo u njegovoj garaži. Od dvanaeste godine pobjeđivao je na natjecanjima elektronike u školi, a s 18 godina kupio je svoj prvi rabljeni auto na kojemu je eksperimentirao i poboljšavao ga za trke.

Inspiracija mu je bio Nikola Tesla i zanimalo ga je zašto nitko ne koristi električni motor za trke, pa je to napravio sam, a njegov stari BMW e-M3 postao je prvi električni automobil koji je pobijedio benzinski na službenoj utrci te kategorije.

“Nije baš vjerojatno da će netko pokrenuti tvrtku automobila u Hrvatskoj. Velike automobilske tvrtke su financijski jače od cijele naše države i ljudi me često pitaju zašto sam ostao u Hrvatskoj. Htio sam osnovati tvrtku ovdje, baš da pokažem da se može”, istaknuo je Rimac.

Sveta Nedjelja lider na tržištu akumulatora hiper-automobila

Kazao je da su morali prevladati teške izazove, bili su na rubu prekida mnogo puta, pogotovo u 2017. godini, dane i noći provodili su u tvornici u Svetoj Nedjelji, a nisu ni znali “baratati s cijenama i ugovorima”.

“Tražio sam odvjetnika u Zagrebu koji bi pomogao s time, ali nisam ga mogao pronaći jer ugovori koje su naši ulagači tražili nisu česti u Hrvatskoj”, ocijenio je.

Naglasio kako su se tek prije godinu dana stabilizirali dovoljno da se ne moraju brinuti za sljedeći mjesec. Danas, Rimac Automobili zapošljava 500 zaposlenika na više lokacija i surađuje s vodećim imenima autoindustrije za koje proizvodi auto-dijelove.

“Znate kako se kaže da vrijeme leti. Osobno, čini mi se kao da sam preživio pet života u ovih 10 godina. Najveći uspjeh nam je što još postojimo”, kazao je dodavši da trenutno proizvode i razvijaju baterije za četiri od pet hiper-automobila koji uskoro dolaze.
“To znači da je Sveta Nedjelja svjetski lider na tržištu akumulatora hiper-automobila”, istaknuo je.

Ne želi se uspoređivati s Elonom Muskom, južnoafričkim izumiteljem koji stoji iza tehnoloških imena Tesla i SpaceX, iako je njegov električni auto jači od Teslinog, ali, dodaje, da možda postoje sličnosti s njim i Muskom od prije 20 godina, kada je i Musk tek osnovao jednu od svojih prvih tvrtki PayPal.

Automobili su umjetnost

Na pitanje zašto ne radi komercijalne automobile koje bi si prosječan Hrvat mogao priuštiti, odgovara kako ga to ne zanima – strast su mu sportski automobili u kojima vidi umjetnost.

Kaže da su automobili kombinacija materijala, kemije, programa, elektrotehnike, simulacije, metodologije, znanosti, umjetnosti i dizajna; kombinacija koja mora zadovoljiti sve pretpostavke, od aerodinamičnosti do propisa.

“To su složeni uređaji koji kombiniraju sve što čovječanstvo čini u jedan proizvod. Mislim da na svijetu ne postoji toliko mnogo drugih proizvoda koji kombiniraju toliko različitih polja i toliko zanimljivih kutova u samo jedan proizvod”, ocijenio je Rimac dodavši kako materijali i elektronika zajedno čine svojevrsnu simfoniju.

Objasnio je kako kod automobila nije bitno da samo radi, nego da i dobro izgleda. Kvalitetne tvrtke testiraju i razvijaju svaki detalj, od osjećaja koji se dobi kada se pritisne gumb, do zvuka zatvaranja vrata.

“Mali detalji su zanimljivi. Stvari koje će rijetko tko vidjeti. I ružan i lijep dio mogu imati jednaku cijenu, ali lijep dizajn pokazuje da je nekome stalo i da je uložio dodatan trud u proizvod”, poručio je.

Device_art je međunarodni festival koji se od 2004. godine bavi tehnološkim napravama, strojevima i robotikom u suvremenoj umjetnosti, organizira ga udruga Kontejner, a od 7. prosinca 2018. do 3. veljače 2019. održava u Splitu, Zagrebu i Rijeci.

(Hina)

 

Rimac: Ili ćemo postati veliki ili propasti

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Gospodarstvo

Udio javnog duga u BDP-u smanjen u EU; Hrvatska među zemljama s najvećim padom

Objavljeno

na

Objavio

Udio javnog duga u bruto domaćem proizvodu (BDP) na razini Europske unije i eurozone smanjen je u trećem kvartalu 2018. godine, pri čemu je Hrvatska među zemljama s njegovim najvećim padom i na kvartalnoj i godišnjoj razini, pokazalo je u ponedjeljak najnovije izvješće Eurostata. U trećem tromjesečju 2018. javni dug u EU, iskazan udjelom u BDP-u, smanjen je za 0,1 postotni bod u odnosu na prethodno tromjesečje, na 80,8 posto, pokazalo je najnovije izvješće.

U odnosu na isto razdoblje godine ranije smanjen je za 1,7 postotnih bodova, pokazalo je izvješće Eurostata. Na razini 19-člane eurozone udio javnog duga krajem trećeg kvartala iznosio je 86,1 posto BDP-a i bio je za 0,2 postotna boda manji na kvartalnoj razini, dok je u odnosu na treće tromjesečje 2017. godine smanjen za 2,1 postotni bod.

U Hrvatskoj je na kraju trećeg tromjesečja javni dug iznosio 281,8 milijardi kuna, pa je njegov udio u BDP-u iznosio 74,5 posto BDP-a, što znači da je smanjen za 1,6 postotnih bodova u odnosu na prethodno tromjesečje i za 4 postotna boda u odnosu na isto razdoblje godine ranije. Po tome se Hrvatska nalazi među EU zemljama s najvećim padom udjela javnog duga u BDP-u.

Dug najveći u Grčkoj, najmanji u Estoniji

Grčka je krajem trećeg kvartala imala najveći javni dug iskazan udjelom u BDP-u, od 182,2 posto. Slijede Italija, sa 133 posto, Portugal, sa 125 posto, Cipar, sa 110,9 posto te Belgija sa 105,4 posto,

Daleko najmanji javni dug iskazan udjelom u BDP-u prema Eurostatovom izvješću bilježila je u trećem kvartalu Estonija, od 8 posto. Slijede Luksemburg s 21,7 posto i Bugarska s 23,1 posto. U usporedbi s drugim tromjesečjem 2018., u šest članica je udio duga narastao, u 19 njih je smanjen, a ostao je nepromijenjen u tri zemlje članice. Najviše je pritom porastao na Cipru, za 6,9 postotnih bodova i u Grčkoj, za 4,8 postotnih bodova.

U skupini zemalja s najvećim padom udjela javnog duga u BDP-u na kvartalnoj razini nalaze se Malta, s 3,1 postotni bod manjim udjelom, Slovenija i Hrvatska, s po 1,6 postotnih bodova nižim udjelom, Mađarska i Češka, s njegovim padom za po 1,4 postotna boda, te Nizozemska i Poljska, s nižim udjelom za 1,1 odnosno jedan postotni bod.

Na godišnjoj razini, udio duga u BDP-u porastao je u četiri zemlje, a smanjen je u 24 zemlje članice. Cipar i Grčka prednjačili su i u njegovu povećanju na godišnjoj razini, sa skokom za 9,7 postotnih bodova i 7,4 postotna boda. Slijede Velika Britanija, s rastom udjela javnog duga za 0,4 postotna boda i Slovačka, za 0,1 postotni bod.

Najveći pad udjela javnog duga u BDP-u zabilježila je Slovenija, za 8 postotnih bodova. Slijede Malta, s padom za 6,8 postotnih bodova, Portugal, za 4,6 postotnih bodova, Austrija, za 4,3 postotna boda, Litva, za 4,2 postotna boda, Nizozemska, za 4,1 postotni bod, te Irska i Hrvatska, s udjelom nižim za po četiri postotna boda.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari