Pratite nas

Gospodarstvo

Imam patent koji će Hrvatsku učiniti svjetskom velesilom

Objavljeno

na

Foto: Borna Filić/PIXSELL

Zaista je nevjerojatno, ali istinito: u Hrvatskoj postoji veliko poduzeće, strateška industrija vrijedna 213 milijuna kuna, koja u Zagrebu i Donjim Andrijevcima zapošljava 300 radnika, a koja ni u doba sveopće proliferacije kompjutora već punih 15 godina ne uspijeva s državom sravniti stanje svojih poreznih obveza, piše Večernji list

Riječ je o PAN papirnoj industriji – Tvornici papira Zagreb sa sjedištem u Đakovu. „Molbu za konačno usklađenje stanja“ direktorica tvornice Danica Krenek poslala je ravnatelju Porezne uprave Zdravku Zrinušiću i ministru financija Zdravku Mariću zadnji put početkom listopada ove godine, ali odgovora opet nema. „Računovodstveno stanje Porezna uprava nikada nije uskladila s nama od 31. 12. 2002. Nadzor je bio desetak puta i više puta utvrđeno stanje, ali je izostao potpis sa strane Porezne uprave“, piše direktorica Krenek ministru Mariću.

„A zbog nekorektnog i nemoralnog odnosa prema nama, samo u Slavoniji direktno u PAN-u, 1400 ljudi ostalo je bez posla, a sada je u opasnosti i preostalih 300 djelatnika dijeliti istu sudbinu. U teškim uvjetima smo se bavili i bavimo se proizvodnjom, a kada nam se otmu sredstva, Vi razumijete da mi nemamo nikakvih mogućnosti ni na koji način ta sredstva nadoknaditi…“ „Kada nam se otmu sredstva…“?

Država je, sudeći po kontekstu, PAN-u „otela sredstva“? Nije li to samo još jedna tipična žalopojka poduzetnika neurednih u podmirivanju poreza i doprinosa? Čini se da nije: s direktoricom Krenek složio se i Trgovački sud u Zagrebu i u rujnu 2010. naložio Republici Hrvatskoj da PAN – Tvornici papira vrati 22 milijuna kuna sa zakonskom kamatom i dodatno plati 1,15 milijuna kuna parničnog troška. Ali, Republika se žalila Visokom trgovačkom sudu, a tamo se PAN-ovo potraživanje „kiseli“ već petu godinu.

Činovnike parničenje ništa ne košta, ali naciju u ovom slučaju košta strahovito puno, stotine puta više od 22 milijuna kuna koliko Državno odvjetništvo, premda čini se bezizgledno, nastoji bar još neko vrijeme zadržati u državnoj lisnici. Sa tih 22 milijuna Tvornica papira puno bi brže i lakše pogurala investiciju koja bi slavonskim poljoprivrednicima udvostručila zaradu, koja bi u Hrvatskoj mogla zahuktati i desetak tvornica s više tisuća zaposlenih, i koja bi Hrvatsku učinila svjetskom velesilom u proizvodnji celuloze i svih vrsta papira! Spiritus movens tog plana je Marinko Mikulić, brat Danice Krenek, koji je pokrenuo i godinama vodio obiteljsku industriju papira i ambalaže PAN. „Ja sam cijeli život papiraš“, kaže Mikulić, po obrazovanju pravnik. A kruna tog njegova cjeloživotnog bavljenja papirom je patent s međunarodnom oznakom WO 2015/150841 pod nazivom „Kontinuirani proces proizvodnje celulozne pulpe iz travnatih biljaka“.

Na ovom mjestu valja se zapitati: nije li o proizvodnji celuloze za izradu papira već sve odavno otkriveno? Zar celulozu i papir već stotinama godina ne proizvode tehnološki najrazvijenije zemlje svijeta, pa što se tu onda još može unaprijediti i poboljšati?

Da, sve je to točno, no proizvodnja celuloze iz četinjača i mekolisnog drveća, zbog ogromne količine otpadne vode i kemikalija, jedan je od potencijalno najvećih zagađivača okoliša na planetu. A ono za što je Marinko Mikulić dobio patentnu zaštitu je proces proizvodnje celuloze u kojemu otpadnih voda ili kemikalija uopće nema! Voda se uopće ne ispušta, a kemikalije se međusobno posve neutraliziraju i „poništavaju“. Pritom nije posrijedi nikakva teorija, nikakv hipotetski proces. Da Mikulićev postupak doista funkcionira, i da daje celulozu izvanredno visoke čistoće i bjeline, provjerili su i potvrdili Institut za papir u Ljubljani i Grafički fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Celuloza je svuda oko nas, ona je najrašireniji organski spoj na zemlji, kaže Wikipedia.

Polimer je glukoze i glavni je sastojak staničnih stijenki biljaka. U gotovo čistom stanju nalazi se u pamuku, u drvu je ima 40 do 50 posto, a u slami oko 30 posto. Koristi se za proizvodnju papira, no premda je u prirodi ima u izobilju, do nje je zapravo vrlo teško doći budući da je u drvu vezana uz lignin, smolu i druge primjese. Da bi se oslobodila, usitnjeno drvo treba kuhati u lužini uz povišeni tlak, a vodu i kemikalije treba potom razdvajati i pročišćivati složenim i skupim postupcima. U odnosu na njih, Mikulićev je patent senzacionalna inovacija.

Možda i najznačajniji patent koji je Hrvatska ikada dobila, ravan Plivinu Sumamedu. „Po mojem mišljenju, i mišljenju najvećih stručnjaka u Europskoj uniji, bit će to prva velika značajna promjena u tehnologiji proizvodnje celuloze u svijetu u zadnjih sto godina“, kaže Marinko Mikulić. „Prvi put dobivamo zaokruženi postupak u kojem nema otpadnih voda, pa tako ni mogućnosti zagađenja okoliša otpadnom vodom, i nema manipulacija s kemikalijama.

Unutar samog procesa kemija nastaje i nestaje, nema njezina transporta, nema mogućnosti zagađenja okoliša kemikalijama…“ Sada se u PAN Tvornici papira na zagrebačkoj lokaciji, s površinom tvorničkog kruga od gotovo četvrt četvornog kilometra, s frontom prema Radničkoj cesti gotovo jednako dugoj kao što je ona Zagrebačkog velesajma na Dubrovačkoj aveniji, novi papir proizvodi od „staroga“, otpadnog papira, njegovim recikliranjem, kao i 55 posto svega novoga papira u Europskoj uniji.

Smeđi ili ambalažni papir proizvodi se na golemom stroju, dugom oko 180 metara. Na njegovu početku dva golema otvorena „miksera“ stari papir, više od 200 tona na dan, pretvaraju u vlakna u vodenoj suspenziji očišćenoj od plastike, metala i drugih primjesa. Potom ta kaša, u kojoj je samo tri do pet posto suhe tvari, putuje preko bezbrojnih valjaka na kojima se formira i „pegla“ i kroz brojne komore za sušenje, da bi se na suprotnom kraju gotov smeđi papir namotavao na široke valjke teške i do jedanaest tona. Namotani se papir reže i premotava na širine koje traže kupci, i otprema u tvornice u kojima će se pretvoriti u valoviti karton, kutije i ostalu kartonsku ambalažu.

No, zagrebački pogon nije bila prva tvornica Marinka Mikulića. „Počeli smo na djetelini“, kaže Mikulić. „Davne 1983. kupio sam u Donjim Andrijevcima njivu s djetelinom i na njoj sagradio tvornicu kartonske ambalaže. Uz puno volje i uz pomoć braće iz Australije krenuli smo s velikom zanatskom radnjom koju smo 1987. registrirali kao prvo privatno poduzeće u bivšoj Jugoslaviji.“ Polovicu stečajne mase propale Zagrebačke tvornice papira, na lokaciji uz Radničku cestu, PAN i Mikulići su 1994. kupili od Privredne banke Zagreb na javnoj dražbi. Tu je bila ugašena proizvodnja celuloze i drvenjače, i stroj za proizvodnju novinskog papira koji više nije bio upotrebljiv. Stroj na kojem se danas proizvodi smeđi papir Mikulići su zadržali i posve obnovili, gotovo je sve na njemu novo, uključujući i tehnološka rješenja.

„Zagreb mi je bio životna pogreška“, priča danas Marinko Mikulić. Da smo gradili posve novu tvornicu papira uz tvornicu kartona u Andrijevcima, uštedjeli bismo jako puno živaca i novca. Ovako smo se opteretili s dvije udaljene lokacije, što se pokazalo jako lošim.“ PAN je skupo stajalo i preuzimanje plantaže jabuka Borinci u Vinkovcima (s inače logičnom idejom da za nju proizvodi kartonsku ambalažu), a i preuzimanje trgovačkog lanca Trgopromet u Đakovu. Sve su te tvrtke godinama kuburile, borile se s nasrtajima lokalnih moćnika i akumulirale dugove i kamate.

Konačno su 2003. s državom postigle nagodbu za čak 115,3 milijuna kuna i tako podmirile sve dugove, ali država je tražila, a PAN pod prijetnjom stečaja i platio i 19 milijuna kuna više nego što je trebao. Upravo je to predmet spora s početka ove priče. No, skupa i nesigurna opskrba otpadnim papirom, skupe zagrebačke komunalije na prevelikoj parceli, razdvojene proizvodne lokacije i druge nevolje nastavile su PAN papirnoj industriji stvarati gubitke. Konačno je iz njih isplivala tek ovih dana sklapanjem predstečajne nagodbe sa svojim vjerovnicima.

Nakon nove nagodbe PAN može konačno nastaviti normalno poslovati. Ali – ne na zagrebačkoj Radničkoj cesti! Odavde se mora seliti! Generalnim urbanističkim planom Grada Zagreba PAN-ov je tvornički krug iz industrijske pretvoren u „zonu mješovite gradnje“. Je li to za Marinka Mikulića nepremostiv problem? Zapravo i ne, jer on ima fantastičan plan: golemi stroj na kojem sada proizvodi smeđi papir PAN će preseliti u Donje Andrijevce, uz svoju tvornicu ambalaže, i tako će kompletni ambalažni program napokon zaokružiti na jednoj lokaciji. A posve novu tvornicu celuloze, prema vlastitu patentu, i bijelog papira („grafički program“) planira graditi u Slatini, gdje već posjeduje teren i građevinsku dozvolu.

Nedostaje mu samo kapital, ali i za njega već ima rješenje u visokoj fazi dovršenosti. „Za teren uz Radničku cestu u Zagrebu, na kojem se mogu graditi poslovne zgrade i stanovi, već imamo zaiteresirane kupce, a dobiveni će nam novac poslužiti za gradnju tvornice papira u Andrijevcima“, kaže Mikulić. „Tamo ćemo podići hale i preseliti strojeve.“ A zašto će celulozu proizvoditi baš u Slatini, ekonomski najslabije razvijenoj hrvatskoj općini? Tek to je posebna priča. „Slatinu smo izabrali iz više razloga“, priča Marinko Mikulić. „Prvi je što se nalazi blizu Drave. Kad bismo sagradili pristanište mogli bismo naše proizvode jeftino prevoziti po cijeloj Europi.“ Drava je do Slatine plovna i do nje mogu doći brodovi nosivosti dvije tisuće tona, što je za PAN idealno.

Drugi je razlog što je Slatina okružena njivama s kojih nova tvornica celuloze po Mikulićevu patentu može osigurati sirovinu, a to su stabljike konoplje, pšenice, sirka, miskantusa i sličnih biljaka. Idealan je miskantus, višegodišnja biljka s gomoljastim korijenom i stabljikama nalik trski. „Seljaci će nam prodavati svoj sadašnji otpad i dobit će odjednom dvostruki prihod, a mi bez ikakvih dodatnih ulaganja u poljoprivredu možemo proizvesti jako puno celuloze“, kaže Mikulić. No, za odabir Slatine postoji i treći, možda i najvažniji razlog: podzemno nalazište tople vode, odnosno geotermalni izvor.

Da istraži geotermalni potencijal tople vode uz gradilište njegove buduće tvornice celuloze PAN je angažirao konzultantsku kuću EFLA-Engineers s Islanda, možda i najiskusniju na svijetu u tim poslovima. Istraživanje je pokazalo da se u podzemlju kriju neograničene količine vode temperature od 190 stupnjeva, a odredilo je i mjesta na kojima treba izraditi bušotine. Na tim bušotinama Mikulićevi poslovni partneri podigli bi geotermalnu elektranu i proizvodili struju, a preostalu vodu, temperature za nju idealnih oko 70 Celzijevih stupnjeva, koristila bi PAN-ova tvornica papira. „Mi nismo zainteresirani za proizvodnju struje, ali jesmo za to da s onima koji će investirati u energanu napravimo takav ugovor da oni budu čvrsto vezani s tvornicom celuloze i papira“, kaže Marinko Mikulić.

Ulaganje od 320 milijuna

Investitori o kojima Mikulić govori već postoje, dolaze u Zagreb, ugledni su i dovoljno moćni da financiraju i geotermalnu elektranu i Mikulićeve tvornice, za što sve treba čak 320 milijuna eura. Za sada se samo u Registru Trgovačkog suda u Bjelovaru može vidjeti da je Mikulićeva tvrtka Dravacel s 5,3 milijuna kuna osnovala novu tvrtku EES Davacel Energetika za proizvodnju električne i toplinske energije. Naposljetku, što planovi PAN papirne industrije i Marinka Mikulića znače za Hrvatsku?

Papirna industrija u cjelini, od proizvodnje celuloze do konfekcije papira, u Europskoj uniji zapošljava nevjerojatnih 56 milijuna ljudi. „To je glavna, strateška industrija svake razvijene zemlje“, kaže Mikulić. U Uniji se proizvodi više od sto milijuna tona celuloze godišnje, ali i uvozi, većinom iz Brazila i Kanade, još oko osam milijuna tona. S Mikulićevim patentom Hrvatska sasvim sigurno može proizvoditi celulozu po istoj cijeni kao i Kanada ili Brazil, a prodavati je deset posto jeftinije, koliko stoji prekomorski transport.

Drži li Mikulićev plan vodu, svatko zainteresiran moći će vidjeti već u siječnju, kada će na Radničkoj cesti u Zagrebu, nakon eksperimentalne, početi redovita proizvodnja celuloze od slame koja naslagana u balama samo čeka da bude ubačena u goleme miksere na početku papirnog stroja broj šest.

AUTOR: Ratko Bošković / Večernji list

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Gospodarstvo

Ministar financija Marić: O pitanju mirovinskog sustava potrebno povući određene poteze

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Hina

Ministar financija Zdravko Marić izjavio je u utorak uoči sastanka saborskog Kluba HDZ-a, kako je o pitanju mirovinskog sustava potrebno “povući određene poteze”, upozorivši da je omjer između zaposlenika i umirovljenika u Hrvatskoj značajno ispod prosjeka drugih zemalja.

Podsjetivši da u Hrvatskoj za mirovine godišnje nedostaje 17 milijardi kuna, Marić je rekao kako je glede toga potrebno povući određene poteze.

“Gledamo praksu i situaciju u drugim zemljama i u okruženju. Svi se suočavamo s izazovima vezano uz demografske prilike, gospodarske okolnosti i slično”, kazao je Marić novinarima uoči sastanka saborskog Kluba HDZ-a upitan o stanju u mirovinskom sustavu.

Upozorio je i da je omjer između zaposlenika i umirovljenika u našoj zemlji značajno ispod prosjeka drugih zemalja – ispod 1,3 na jednog umirovljenika. Marić je rekao i da je prosječna mirovina u Hrvatskoj na svega oko 40 posto prosječne plaće, što žele promjeniti.

Upitan je li dogovoreno prolongiranje sanacijskog kredita brodogradilištu “Uljanik”, odgovorio je kako će o tome sutra o tome imati više informacija. Smatra i kako postoji “velika vjerojatnost da će prva polovica toga biti protestirana”.

Ministar zdravstva Milan Kujundžić, upitan o mirovinskoj reformi, smatra kako u tom pitanju treba pratiti trendove što rade druge zemlje i ne treba “izmišljati toplu vodu”.  “Ako nešto rade Nijemci i Šveđani ne vidim razloga zašto ne bi i mi u Hrvatskoj”, kazao je Kujundžić.

Prijedlog cjelovite mirovinske reforme ima za cilj dugoročnu održivost mirovinskog sustava, pa osim produljenje radnog vijeka do 67. godine života već od 2031. donosi i oštriju penalizaciju prijevremenog umirovljena te izbor za osobe rođene nakon 1962. hoće li ostati u oba mirovinska stupa ili preći u 1. mirovinski stup, doznaje se u ponedjeljak iz Ministarstva rada i mirovinskog sustava.

(Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Gospodarstvo

Marić: Jamstva za Uljanik prijetnja su proračunu

Objavljeno

na

Objavio

E-savjetovanje s javnošću oko porezne reforme je završilo, trajalo je nešto više od tri tjedna. Na paket od devet zakona stiglo je 605 komentara. To se, kaže ministar financija Zdravko Marić, može činiti puno, ali veliki dio njih se odnosi na iste stvari. Vlada će se na sve komentare očitovati. Koji je daljnji hodogram i budućnost porezne reforme, komentirao je za emisiju Hrvatskog radija “Poslovni tjedan”.

Najveći dio komentara odnosi se na Zakon o doprinosima, koji Marić odbija nazvati temom direktorskih plaća. Naziva ga osnovicom za obračun doprinosa direktora, odnosno predsjednika i članova Uprave.

Bilo je primjedbi i na porez na dohodak, kao i na porez na dodanu vrijednost, otkrio je Marić, naglasivši kako je ovo treći krug poreznog rasterećenja u okviru porezne reforme koju su započeli još 2016. U ovom trećem krugu išli su, kaže, na to da snižavanje stope poreza na dodanu vrijednost sa standardne stope od 25 na 13 za kategorije prije svega prehrambenih proizvoda (svježeg mesa, svježe ribe, voća, povrća, pelena, a po novome i svježih jaja) bude glavna mjera.

S koalicijskim partnerima razgovarali su netom prije puštanja zakona u javno savjetovanje. Naravno da će, kaže, razgovarati ponovno. Sastanci su odrađeni i s Hrvatskom udrugom poslodavaca, Hrvatskom gospodarskom komorom te predstavnicima sindikalnih središnjica.

Vlada će taj paket mjera raspraviti na svojoj sjednici, a hoće li to biti već ovaj tjedan ili idući, to će, kaže Marić, još vidjeti. “Ali ideja je da, nakon što Vlada, bilo ovaj, bilo idući tjedan, usvoji taj paket od devet zakona, on odmah ide u Hrvatski sabor”, rekao je. Vjeruje da će im dva saborska čitanja dodatno pomoći da se mjere dodatno “razbistre”.

Stav Ministarstva financija je da porezne izmjene, poglavito one velike, trebaju stupati na snagu isključivo s početkom kalendarske godine. Iznimno su neke izmjene stupale na snagu sredinom godine, podsjetio je.

Da bi nova porezna reforma stupila na snagu, odnijet će još dio sredstava iz državnog proračuna. Koliko će ga poljuljati? Marić na to odgovara podatkom da je u prvih šest mjeseci ove godine ponovno zabilježen suficit.

“Dakle, višak u proračunu opće države od milijardu i 600. Bit ću iskren, ja se u pravilu ne volim previše na to referirati. Polovica je godine, imamo još izazova do kraja godine, ali činit ćemo sve da proračun bude kao što je bio u protekle dvije godine – bolji od originalnih projekcija. To je nešto što posebno gledaju rejting agencije. To je nešto što je nama izuzetno važno, da vratimo hrvatski kreditni rejting u investicijsku zonu, na dobrom smo putu”, dodao je.

Govorio je i o Uljaniku. “Državnom proračunu u ovom trenutku jedna od osnovnih prijetnji, koja nije originalno bila planirana, je protestiranje državnih jamstava koja su bila u proteklom razdoblju izdavana i davana tom brodogradilištu – za gradnju brodova, za dizanje kredita za gradnju brodova, pa između ostalog imamo i ovaj sanacijski kredit koji je , ispostavilo se, bio u potpunosti korišten ili najvećim dijelom za isplate plaća radnicima, odnosno najvećim dijelom za funkcioniranje samog brodogradilišta.

Dolazimo do situacije da brodogradilište nije u stanju izmiriti svoje financijske obveze i postoji opasnost da neka od tih jamstava budu protestirana”, rekao je Marić.

U prvom koraku su se, kaže, fokusirali na četiri broda za koja je iz samog brodogradilišta obaviješteno da neće biti izgrađena, odnosno da će biti otkazani ugovori. Sada je, kaže, zadnja informacija da možda jedan ipak bude izgrađen (“iako će i za tog jednog, s obzirom na to da nije u najvišoj fazi dovršenosti, ponovno trebati financijskih sredstava da se izgradi”).

I tada sam rekao da bi u nekakvom najgorem scenariju, kada bi se sva jamstva baš po osnovi ta četiri broda protestirala, bio iznos od preko 500 milijuna kuna. Dakle, 70-ak milijuna eura. S druge pak strane imamo sanacijski kredit s početka ove godine koji je u dospijeću baš na današnji dan.

Na neki način ja jesam u kontaktu s komercijalnim bankama da vidimo kako pronaći nekakva rješenja”, rekao je ministar. Upitan koliko su banke spremne na kompromise rekao je da bi govorio u njihovo ime.

“Vidjet ćemo po njihovim reakcijama. Ja sam ih pozvao na jedan sastanak, da vidimo koliko je to ukupno stanje, jer ja u Ministarstvu financija imam pregled izdanih jamstava, nemam puni uvid u to kako su se određene kreditne partije dogovarale. Svjesni smo činjenice da vrijeme ide. Vlada je donijela odluku da će pokriti plaće za srpanj i kolovoz. Naravno da neki sada pitaju što dalje?

Moja je odgovornost gledati iz perspektive poreznih obveznika i državnog proračuna. Sigurno da takve situacije donose određene izazove proračunu. Siguran sam da se mi s tim izazovima možemo nositi. Ali isto tako moramo biti svjesni da, što je više takvih sitiacija, manji je manevarski porostor za kreativne stvari, a nazvat ću porezno rasterećenje kreativnom stvari”, rekao je ministar.

 

Šoljić: Stanje u 3. maju alarmantno loše, neophodna krizna uprava

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari