Pratite nas

Gospodarstvo

Imam patent koji će Hrvatsku učiniti svjetskom velesilom

Objavljeno

na

Foto: Borna Filić/PIXSELL

Zaista je nevjerojatno, ali istinito: u Hrvatskoj postoji veliko poduzeće, strateška industrija vrijedna 213 milijuna kuna, koja u Zagrebu i Donjim Andrijevcima zapošljava 300 radnika, a koja ni u doba sveopće proliferacije kompjutora već punih 15 godina ne uspijeva s državom sravniti stanje svojih poreznih obveza, piše Večernji list

Riječ je o PAN papirnoj industriji – Tvornici papira Zagreb sa sjedištem u Đakovu. „Molbu za konačno usklađenje stanja“ direktorica tvornice Danica Krenek poslala je ravnatelju Porezne uprave Zdravku Zrinušiću i ministru financija Zdravku Mariću zadnji put početkom listopada ove godine, ali odgovora opet nema. „Računovodstveno stanje Porezna uprava nikada nije uskladila s nama od 31. 12. 2002. Nadzor je bio desetak puta i više puta utvrđeno stanje, ali je izostao potpis sa strane Porezne uprave“, piše direktorica Krenek ministru Mariću.

„A zbog nekorektnog i nemoralnog odnosa prema nama, samo u Slavoniji direktno u PAN-u, 1400 ljudi ostalo je bez posla, a sada je u opasnosti i preostalih 300 djelatnika dijeliti istu sudbinu. U teškim uvjetima smo se bavili i bavimo se proizvodnjom, a kada nam se otmu sredstva, Vi razumijete da mi nemamo nikakvih mogućnosti ni na koji način ta sredstva nadoknaditi…“ „Kada nam se otmu sredstva…“?

Država je, sudeći po kontekstu, PAN-u „otela sredstva“? Nije li to samo još jedna tipična žalopojka poduzetnika neurednih u podmirivanju poreza i doprinosa? Čini se da nije: s direktoricom Krenek složio se i Trgovački sud u Zagrebu i u rujnu 2010. naložio Republici Hrvatskoj da PAN – Tvornici papira vrati 22 milijuna kuna sa zakonskom kamatom i dodatno plati 1,15 milijuna kuna parničnog troška. Ali, Republika se žalila Visokom trgovačkom sudu, a tamo se PAN-ovo potraživanje „kiseli“ već petu godinu.

Činovnike parničenje ništa ne košta, ali naciju u ovom slučaju košta strahovito puno, stotine puta više od 22 milijuna kuna koliko Državno odvjetništvo, premda čini se bezizgledno, nastoji bar još neko vrijeme zadržati u državnoj lisnici. Sa tih 22 milijuna Tvornica papira puno bi brže i lakše pogurala investiciju koja bi slavonskim poljoprivrednicima udvostručila zaradu, koja bi u Hrvatskoj mogla zahuktati i desetak tvornica s više tisuća zaposlenih, i koja bi Hrvatsku učinila svjetskom velesilom u proizvodnji celuloze i svih vrsta papira! Spiritus movens tog plana je Marinko Mikulić, brat Danice Krenek, koji je pokrenuo i godinama vodio obiteljsku industriju papira i ambalaže PAN. „Ja sam cijeli život papiraš“, kaže Mikulić, po obrazovanju pravnik. A kruna tog njegova cjeloživotnog bavljenja papirom je patent s međunarodnom oznakom WO 2015/150841 pod nazivom „Kontinuirani proces proizvodnje celulozne pulpe iz travnatih biljaka“.

Na ovom mjestu valja se zapitati: nije li o proizvodnji celuloze za izradu papira već sve odavno otkriveno? Zar celulozu i papir već stotinama godina ne proizvode tehnološki najrazvijenije zemlje svijeta, pa što se tu onda još može unaprijediti i poboljšati?

Da, sve je to točno, no proizvodnja celuloze iz četinjača i mekolisnog drveća, zbog ogromne količine otpadne vode i kemikalija, jedan je od potencijalno najvećih zagađivača okoliša na planetu. A ono za što je Marinko Mikulić dobio patentnu zaštitu je proces proizvodnje celuloze u kojemu otpadnih voda ili kemikalija uopće nema! Voda se uopće ne ispušta, a kemikalije se međusobno posve neutraliziraju i „poništavaju“. Pritom nije posrijedi nikakva teorija, nikakv hipotetski proces. Da Mikulićev postupak doista funkcionira, i da daje celulozu izvanredno visoke čistoće i bjeline, provjerili su i potvrdili Institut za papir u Ljubljani i Grafički fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Celuloza je svuda oko nas, ona je najrašireniji organski spoj na zemlji, kaže Wikipedia.

Polimer je glukoze i glavni je sastojak staničnih stijenki biljaka. U gotovo čistom stanju nalazi se u pamuku, u drvu je ima 40 do 50 posto, a u slami oko 30 posto. Koristi se za proizvodnju papira, no premda je u prirodi ima u izobilju, do nje je zapravo vrlo teško doći budući da je u drvu vezana uz lignin, smolu i druge primjese. Da bi se oslobodila, usitnjeno drvo treba kuhati u lužini uz povišeni tlak, a vodu i kemikalije treba potom razdvajati i pročišćivati složenim i skupim postupcima. U odnosu na njih, Mikulićev je patent senzacionalna inovacija.

Možda i najznačajniji patent koji je Hrvatska ikada dobila, ravan Plivinu Sumamedu. „Po mojem mišljenju, i mišljenju najvećih stručnjaka u Europskoj uniji, bit će to prva velika značajna promjena u tehnologiji proizvodnje celuloze u svijetu u zadnjih sto godina“, kaže Marinko Mikulić. „Prvi put dobivamo zaokruženi postupak u kojem nema otpadnih voda, pa tako ni mogućnosti zagađenja okoliša otpadnom vodom, i nema manipulacija s kemikalijama.

Unutar samog procesa kemija nastaje i nestaje, nema njezina transporta, nema mogućnosti zagađenja okoliša kemikalijama…“ Sada se u PAN Tvornici papira na zagrebačkoj lokaciji, s površinom tvorničkog kruga od gotovo četvrt četvornog kilometra, s frontom prema Radničkoj cesti gotovo jednako dugoj kao što je ona Zagrebačkog velesajma na Dubrovačkoj aveniji, novi papir proizvodi od „staroga“, otpadnog papira, njegovim recikliranjem, kao i 55 posto svega novoga papira u Europskoj uniji.

Smeđi ili ambalažni papir proizvodi se na golemom stroju, dugom oko 180 metara. Na njegovu početku dva golema otvorena „miksera“ stari papir, više od 200 tona na dan, pretvaraju u vlakna u vodenoj suspenziji očišćenoj od plastike, metala i drugih primjesa. Potom ta kaša, u kojoj je samo tri do pet posto suhe tvari, putuje preko bezbrojnih valjaka na kojima se formira i „pegla“ i kroz brojne komore za sušenje, da bi se na suprotnom kraju gotov smeđi papir namotavao na široke valjke teške i do jedanaest tona. Namotani se papir reže i premotava na širine koje traže kupci, i otprema u tvornice u kojima će se pretvoriti u valoviti karton, kutije i ostalu kartonsku ambalažu.

No, zagrebački pogon nije bila prva tvornica Marinka Mikulića. „Počeli smo na djetelini“, kaže Mikulić. „Davne 1983. kupio sam u Donjim Andrijevcima njivu s djetelinom i na njoj sagradio tvornicu kartonske ambalaže. Uz puno volje i uz pomoć braće iz Australije krenuli smo s velikom zanatskom radnjom koju smo 1987. registrirali kao prvo privatno poduzeće u bivšoj Jugoslaviji.“ Polovicu stečajne mase propale Zagrebačke tvornice papira, na lokaciji uz Radničku cestu, PAN i Mikulići su 1994. kupili od Privredne banke Zagreb na javnoj dražbi. Tu je bila ugašena proizvodnja celuloze i drvenjače, i stroj za proizvodnju novinskog papira koji više nije bio upotrebljiv. Stroj na kojem se danas proizvodi smeđi papir Mikulići su zadržali i posve obnovili, gotovo je sve na njemu novo, uključujući i tehnološka rješenja.

„Zagreb mi je bio životna pogreška“, priča danas Marinko Mikulić. Da smo gradili posve novu tvornicu papira uz tvornicu kartona u Andrijevcima, uštedjeli bismo jako puno živaca i novca. Ovako smo se opteretili s dvije udaljene lokacije, što se pokazalo jako lošim.“ PAN je skupo stajalo i preuzimanje plantaže jabuka Borinci u Vinkovcima (s inače logičnom idejom da za nju proizvodi kartonsku ambalažu), a i preuzimanje trgovačkog lanca Trgopromet u Đakovu. Sve su te tvrtke godinama kuburile, borile se s nasrtajima lokalnih moćnika i akumulirale dugove i kamate.

Konačno su 2003. s državom postigle nagodbu za čak 115,3 milijuna kuna i tako podmirile sve dugove, ali država je tražila, a PAN pod prijetnjom stečaja i platio i 19 milijuna kuna više nego što je trebao. Upravo je to predmet spora s početka ove priče. No, skupa i nesigurna opskrba otpadnim papirom, skupe zagrebačke komunalije na prevelikoj parceli, razdvojene proizvodne lokacije i druge nevolje nastavile su PAN papirnoj industriji stvarati gubitke. Konačno je iz njih isplivala tek ovih dana sklapanjem predstečajne nagodbe sa svojim vjerovnicima.

Nakon nove nagodbe PAN može konačno nastaviti normalno poslovati. Ali – ne na zagrebačkoj Radničkoj cesti! Odavde se mora seliti! Generalnim urbanističkim planom Grada Zagreba PAN-ov je tvornički krug iz industrijske pretvoren u „zonu mješovite gradnje“. Je li to za Marinka Mikulića nepremostiv problem? Zapravo i ne, jer on ima fantastičan plan: golemi stroj na kojem sada proizvodi smeđi papir PAN će preseliti u Donje Andrijevce, uz svoju tvornicu ambalaže, i tako će kompletni ambalažni program napokon zaokružiti na jednoj lokaciji. A posve novu tvornicu celuloze, prema vlastitu patentu, i bijelog papira („grafički program“) planira graditi u Slatini, gdje već posjeduje teren i građevinsku dozvolu.

Nedostaje mu samo kapital, ali i za njega već ima rješenje u visokoj fazi dovršenosti. „Za teren uz Radničku cestu u Zagrebu, na kojem se mogu graditi poslovne zgrade i stanovi, već imamo zaiteresirane kupce, a dobiveni će nam novac poslužiti za gradnju tvornice papira u Andrijevcima“, kaže Mikulić. „Tamo ćemo podići hale i preseliti strojeve.“ A zašto će celulozu proizvoditi baš u Slatini, ekonomski najslabije razvijenoj hrvatskoj općini? Tek to je posebna priča. „Slatinu smo izabrali iz više razloga“, priča Marinko Mikulić. „Prvi je što se nalazi blizu Drave. Kad bismo sagradili pristanište mogli bismo naše proizvode jeftino prevoziti po cijeloj Europi.“ Drava je do Slatine plovna i do nje mogu doći brodovi nosivosti dvije tisuće tona, što je za PAN idealno.

Drugi je razlog što je Slatina okružena njivama s kojih nova tvornica celuloze po Mikulićevu patentu može osigurati sirovinu, a to su stabljike konoplje, pšenice, sirka, miskantusa i sličnih biljaka. Idealan je miskantus, višegodišnja biljka s gomoljastim korijenom i stabljikama nalik trski. „Seljaci će nam prodavati svoj sadašnji otpad i dobit će odjednom dvostruki prihod, a mi bez ikakvih dodatnih ulaganja u poljoprivredu možemo proizvesti jako puno celuloze“, kaže Mikulić. No, za odabir Slatine postoji i treći, možda i najvažniji razlog: podzemno nalazište tople vode, odnosno geotermalni izvor.

Da istraži geotermalni potencijal tople vode uz gradilište njegove buduće tvornice celuloze PAN je angažirao konzultantsku kuću EFLA-Engineers s Islanda, možda i najiskusniju na svijetu u tim poslovima. Istraživanje je pokazalo da se u podzemlju kriju neograničene količine vode temperature od 190 stupnjeva, a odredilo je i mjesta na kojima treba izraditi bušotine. Na tim bušotinama Mikulićevi poslovni partneri podigli bi geotermalnu elektranu i proizvodili struju, a preostalu vodu, temperature za nju idealnih oko 70 Celzijevih stupnjeva, koristila bi PAN-ova tvornica papira. „Mi nismo zainteresirani za proizvodnju struje, ali jesmo za to da s onima koji će investirati u energanu napravimo takav ugovor da oni budu čvrsto vezani s tvornicom celuloze i papira“, kaže Marinko Mikulić.

Ulaganje od 320 milijuna

Investitori o kojima Mikulić govori već postoje, dolaze u Zagreb, ugledni su i dovoljno moćni da financiraju i geotermalnu elektranu i Mikulićeve tvornice, za što sve treba čak 320 milijuna eura. Za sada se samo u Registru Trgovačkog suda u Bjelovaru može vidjeti da je Mikulićeva tvrtka Dravacel s 5,3 milijuna kuna osnovala novu tvrtku EES Davacel Energetika za proizvodnju električne i toplinske energije. Naposljetku, što planovi PAN papirne industrije i Marinka Mikulića znače za Hrvatsku?

Papirna industrija u cjelini, od proizvodnje celuloze do konfekcije papira, u Europskoj uniji zapošljava nevjerojatnih 56 milijuna ljudi. „To je glavna, strateška industrija svake razvijene zemlje“, kaže Mikulić. U Uniji se proizvodi više od sto milijuna tona celuloze godišnje, ali i uvozi, većinom iz Brazila i Kanade, još oko osam milijuna tona. S Mikulićevim patentom Hrvatska sasvim sigurno može proizvoditi celulozu po istoj cijeni kao i Kanada ili Brazil, a prodavati je deset posto jeftinije, koliko stoji prekomorski transport.

Drži li Mikulićev plan vodu, svatko zainteresiran moći će vidjeti već u siječnju, kada će na Radničkoj cesti u Zagrebu, nakon eksperimentalne, početi redovita proizvodnja celuloze od slame koja naslagana u balama samo čeka da bude ubačena u goleme miksere na početku papirnog stroja broj šest.

AUTOR: Ratko Bošković / Večernji list

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Gospodarstvo

Mate Rimac objavio da sudjeluje u odličnom projektu za razvoj Livna

Objavljeno

na

Objavio

Mate Rimac pažnju skreće na Livno gdje je okupio entuzijaste s kojima će pokušati napraviti zamah s promjenama prema napretku tog gradića.

U kolovozu će se u BiH gradu Livno održati konferencija na kojoj će biti predstavljen Tehnološki park Livno. Na konferenciju je pažnju skrenuo globalno poznati proizvođač autombila, Mate Rimca, postom na Facebooku:

”Moje lijepo Livno se generacijama iseljava – naši djedovi i roditelji išli su tražiti bolji život u sve krajeve svijeta. U zadnjih pet godina je egzodus postao potpun – škole su se ispraznile a Livno skoro postalo grad duhova.

U gradu nema prilika za mlade ili stare, nema proizvodnje, nema firmi. Već duže vremena razgovaramo što možemo napraviti da to promijenimo i da se bar krene u boljem smjeru. Srećom se našlo nekoliko ljudi s voljom i željom za promjene i napredak u Livnu.

Želja nam je pokrenuti tehnološki park i inkubator koji će mentorirati i financirati (malim iznosima) poduzetničke projekte te im dati prostor na korištenje.

Krenut ćemo skromno i malo, ali bitno je krenuti. Ekipa je super i ako nam se još ljudi iz dijaspore pridruži imamo veće šanse za uspjeh. Za mene će biti uspjeh ako bar nekoliko obitelji pomognemo da mogu živjeti u Livnu. Dodatne informacije ćemo dati kroz sljedeće tjedne”, objavio je Mate Rimac na svom Facebooku.

Mali  grad Livno nedavno je veću pažnju javnosti dobio i po tome što je mjesto porijekla izbornika hrvatske nogometne reprezentacije Zlatka Dalića, a mogao bi je iskoristiti da privuče inovatore i investitore, alfu i omegu za poticanje suvremenog uspjeha.

Linovate Livno

”Svjesni svakodnevnih događaja i neprilika s kojima se susreću mladi, nedostatkom motiva, volje, mogućnosti te zapošljavanja, grad Livno i okolicu svakodnevno napuštaju obitelji. Jedan od ključnih razloga jest nepostojanje okruženja koje bi potaknulo i podržalo mlade ljude u izgradnji samostalne karijere kroz malo i srednje poduzetništvo.

Proteklih godinu dana pokrenuta je inicijativa uspostave Tehnološkog parka Livno, koja je rezultirala zakladom Linnovate, čiji su osnivači porijeklom iz Livna: Bernardin Ćenan, Božo Perić, Marin Jozić te Mate Rimac.

Pored uloge osnivača, važno za naglasiti jest uloga Mate Rimca kao glavnog donatora koji je osigurao potrebnu financijsku podršku za početak rada, kao i mnoge druge programe i aktivnosti zaklade Linnovate.

Rad zaklade temeljit će se na podršci edukaciji, poduzetništvu, izvozu te financiranju, a na samoj konferenciji prezentirat ćemo javnosti naše planove.

Dolaskom na konferenciju bit ćete u mogućnosti saznati motive inicijative za uspostavu tehnološkog parka, naše usluge i planove, kao i mnoge druge zanimljive teme:

Sudjelovanje na konferenciji je otvoreno za javnost, te ovim putem pozivamo sve zainteresirane s područja grada Livna kao i područja županije. Pored lokalnog stanovništva, na konferenciju pozivamo i sve pripadnike naše dijaspore, koji bi trebali odigrati jednu važnu ulogu, a kojima je posvećen dio same konferencije”, stoji na stranicama Linovate.org.

 

Livnjaci Dalić i Rimac su učinili ponosnima Hrvate cijelog svijeta

 

 

Mate Rimac u Splitu otvorio razvojni ured tvrtke Rimac Technology

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Gospodarstvo

Mate Rimac u Splitu otvorio razvojni ured tvrtke Rimac Technology

Objavljeno

na

Objavio

Mladi hrvatski poduzetnik Mate Rimac, otvorio je razvojni ured svoje tvrtke Rimac Technology u Splitu.

Radi se o privremenom prostoru kojega će tvrtka koristiti do kraja 2020. do kada bi trebao biti završen projekt Tehnološkog parka u sklopu prostora bivše vojarne na splitskom Dračevcu.

Domaće znanje i rad na vrijednim izvoznim proizvodima i u Splitu će osigurati nova radna mjesta i to ponajprije mladim računalnim stručnjacima.

U startu je zaposleno jedanaest inženjera, do kraja godine njihov broj povećat će se na trideset, a u bliskoj perspektivni na pedesetak. Rimac je najavio da u roku od dvije do tri godine u Splitu namjerava imati oko stotinu zaposlenih, te da će tvrtka za oko dvije godine preseliti u budući Tehnološki centar Dračevac.

‘U Splitu ćemo razvijati softverska rješenja za električne automobile, i za nas vlastiti sustav i za partnere, odnosno stvorit ćemo centar kompetencija koji će jedini razvijati određenu vrstu softvera’, kazao je Rimac na otvaranju.

‘Širimo se velikom brzinom i samo ove godine u Zagrebu smo zaposlili oko 140 ljudi, no želimo stvoriti snažne razvojne uvjete u svim dijelovima Hrvatske. Da, razgovarali smo sa splitskom gradskom upravom i zainteresirani smo biti partneri u razvoju Tehnološkog parka. Za tvrtke ovog profila važno je da djeluju zajedno i razmjenjuju iskustva, ne samo zbog njih nego i zbog rasta cijelog eko-sustava’, dodao je Rimac

Suradnja Mate Rimca i splitskoga sveučilišta nastavit će se i kroz studentsku praksu koji će brojni polaznici studija računarstva i elektrotehnike, obavljati u njegovu razvojnom centru u gradu podno Marjana.

Split: Za tehnološki park na Dračevcu zainteresirano 15 poduzetnika

Na javni poziv za iskazivanje interesa za korištenje prostora u budućem tehnološkom parku na Dračevcu javilo se 15 poduzetnika. Prema prikupljenim podacima u parku bi radilo gotovo 1500 zaposlenika, a zahvaljujući tom projektu otvorilo bi se oko 400 novih radnih mjesta.

Vlada je na sjednici početkom svibnja u Splitu odlučila darovati nekretnine na području bivše Vojarne Sv. Križa na Dračevcu za izgradnju tehnološkog parka i prometnog centra Grada Splita.

Po riječima Krešimira Budiše, savjetnika splitskoga gradonačelnika Andre Krstulovića Opare, projekt tehnološkog parka na Dračevcu vrijedan je 10 milijuna eura, a novi prometni centar također vrijedi 10 milijuna eura.

 

Mate Rimac: Aktivno radimo na izgradnji nove tvornice u blizini Zagreba

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari