Pratite nas

Pregled

Bujica ekskluzivno: Imena 16 oficira Armije BiH prijavljenih DORH-u zbob ratnih zločina nad Hrvatima!

Objavljeno

na

Bujica Z1 televizije je u ponedjeljak navečer ekskluzivno objavila faksimile kaznene prijave koju je prošli četvrtak zaprimilo Državno dovjetništvo RH protiv 16 oficira Armije BiH zbog zločina nad Hrvatima. “Cvitan je dobio prijavu i on je na potezu,” rekao je voditelj emisije Velimir Bujanec na samom početku… Informaciju je, kako je rečeno u emisiji, neslužbeno potvrdio izvor iz DORH-a, a prijavu su podnijeli državljani Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske. Među njima ima i članova obitelji ubijenih civila i ratnih zarobljenika koji su prošli logore Armije Bosne i Hercegovine. U Bosni i Hercegovini do danas nisu pokrenuti postupci protiv ključnih zapovjednika i pripadnika Armije BiH, iako je o njihovim zločinima upoznato tamošnje Tužiteljstvo.

Gosti Bujice na Z1 i pridruženim televizijama bili su Pero Previšić i Mirko Vasilj. Previšić je vijećnik u Općinskom vijeću Čapljine, veteran HVO-a i HOS-a. Dragovoljac Domovinskog rata je od samog početka, a bio je pripadnik postrojbe „Knez Domagoj“ i elitnne pukovnije HVO-a „Ante Bruno Bušić“. Puna 62 mjeseca proveo je na bojištu, a danas je privatni poduzetnik i vijećnik Čapljinske neovisne stranke – Čapljina u srcu. Prije točno 10 dana bačena mu je bomba na privatni salon namještaja, za što je u Bujici izravno optužio načelnika iz redova HDZ-a BiH Smiljana Vidića! Vasilj je član predsjedništva Hrvatskog narodnog sabora BiH i predsjednik Čapljinske neovisne stranke, također općinski vijećnik koji bez dlake na jeziku kritizira politiku Dragana Čovića.

Do kaznene prijave protiv 16 ključnih zapovjednika Armije BiH DORH-u, došlo je nakon serije tribina diljem Hrvatske u kojima je general Zlatan Mijo Jelić govorio o dvostrukim kriterijima nelustriranog pravosuđa Bosne i Hercegovine i selektivnom progonu veterana HVO-a te zaštiti pripadnika Armije BiH. Jelić je na tribinama, što je prikazano i u prilogu, tvrdio da se želi napraviti mirnodopsko etničko čišćenje kako  bi Federacija BiH ostala bez Hrvata, po uzoru na tzv. Republiku Srpsku.

TKO SU ŠESNAESTORICA PRIJAVLJENIH OFICIRA ARMIJE BiH?

U raznim medijima špekuliralo se s imenima oficira Armije BiH protiv kojih je podnijeta kaznena prijava DORH-u, a Bujica je objavila konkretan dokumet iz kojeg se vidi o kome je točno riječ. Evo šesnaestorice prijavljenih zbog zločina protiv čovječnosti iz čl. 90. KZ-a i ratnog zločina iz čl. 91. KZ-a:

 

Sefer Halilović, prvi zapovjednik Armije BiH, na funkciji kao načelnik Glavnog štaba Armije RBiH.

 

Jovan Divjak, zamjenik načelnika i pomoćnik načelnika Glavnog štaba Armije RBiH.

 

Vehbija Karić, član Štaba vrhovne komande Armije RBIH.

 

Enver Hadžihasanović, zapovjednik 3. korpusa Armije RBiH.

 

Selmo Cikotić, zapovjednik operativne grupe “Zapad” Armije RBIH (Bugojno, Uskoplje, Novi Travnik) i načelnik Štaba komande 7. korpusa Armije RBiH.

 

Asim Koričić, zapovjednik 37. muslimanske lahke brigade 3. korpusa Armije RBiH.

 

Sakib Mahmuljin, zapovjednik odreda El Muđahid u sastavu 3. korpusa Armije RBiH.

 

Amir Kubura, zapovjednik 7. muslimanske brigade u sastavu 3. korpusa Armije RBiH.

 

Šerif Patković, zapovjednik 2. bataljuna 7. muslimanske brigade 3. korpusa Armije RBiH i zapovjednik 7. muslimanske brdske brigade 3. korpusa Armije RBiH.

 

Đemal Merdan, zamjenik zapovjedništva 3. Korpusa Armije RBiH.

 

Ramiz Dreković, zapovjednik 4. korpusa Armije RBiH.

 

Salko Gusić, zapovjednik 6. korpusa Armije RBiH.

 

Enes Kovačević, zapovjednik 44. brdske brigade Armije RBiH.

 

Bakir Alispahić, ministar unutarnjih poslova BiH, načelnik Centra službe bezbjednosti.

 

Fahrudin Agić, zapovjednik 317. brigade Armije RBiH.

 

Midhat Cerovac, zapovjednik 7. brigade “Suad Alić” 4. korpusa Armije RBiH.

GENERAL ŠILJEG PORUČIO ČOVIĆU: “DOBRO JUTRO, KOLUMBO!”

Kaznenu prijavu protiv šesnaestorice oficira Armije BiH komentirao je u ime Hrvatskog generalskog zbora general Željko Šiljeg.

“Ako su prijavu zaista zaprimili u DORH-u, javnost će napokon doznati za zločine nad Hrvatima u BiH. DORH treba postupiti u okviru svojih ovlasti i propisa koje im nalaže zakonodavstvo RH. Ukoliko postoje elementi za procesuiranje prijavljenih, neka ih procesuiraju! Odavno tvrdim da se pravosuđe BiH koristi za ostvarenje političkih ciljeva i da je usmjereno protiv hrvatskog naroda. Dragan Čović neki je dan priznao da je shvatio da postoji paraobavještajni i parapolicijski sustav u BiH. Dobro jutro, Kolumbo! Nakon toliko vremena,” narugao se Šiljeg Čoviću.

AGENCIJA ZA ISELJAVANJE HRVATA

Previšić je uvodno rekao kako je sramotno da hrvatski generali poput Mije Jelića moraju bježati iz BiH: “Ne zato što se osjećaju krivima, nego ne vjeruju pravosuđu BiH! Za to su krivi hrvatski predstavnici u Predsjedništvu BiH!”

Vasilj je priznao i da se osobno smatra prozvanim od generala Šiljega jer je član Hrvatskog narodnog sabora BiH.

“Krajnje je vrijeme da svojom šutnjom ne dajemo povoda za ovakve izjave naših generala. Što smo učinili za naše ljude u Orašju ili za generala Matuzovića?! Nije nam cilj razbijati ovako krhko jedinstvo u hrvatskom nacionalnom korpusu u BiH, ali krajnje je vrijeme da prekinemo šutnju i budemo jasni po ovom pitanju,” rezolutan je Vasilj.

Previšić je dodao: – Politika izabranih predstavnika hrvatskog naroda je potpuno pogrešna. Nas dolje nema, mi nestajemo! Pitanje je hoće li hrvatski narod uopće opstati u Bosni i Hercegovini sljedećih 10 do 20 godina?! Zbog svega HDZ BiH već nazivaju i ‘Agencija za iseljavanje Hrvata s područja Bosne i Hercegovine’…

ČAPLJINA: BOMBAŠKI NAPAD NA HRVATSKOG OPOZICIJSKOG VIJEĆNIKA!

U emisiji je bilo riječi i o škakljivom pitanju Previšića na Općinskom vijeću Čapljine 3. ožujka ove godine. Tada je tražio odgovor od načelnika Općine Smiljana Vidića iz redova HDZ-a BiH, zašto je obustavio sredstva čapljinskoj Hvidri, ratnim udovicama i djeci poginulih hrvatskih branitelja, a usput ga je pitao i za kriminal, vode li se možda protiv njega neki kazneni postupci, istrage… Umjesto odgovora, tri dana poslije na Previšićev salon namještaja u Čapljini bačena je bomba, a za sve je u emisiji izravno optužio načelnika Vidića!

“Na Vijeću sam tražio da mi načelnik dostavi odgovor koji sam čekao prethodna tri mjeseca. Pitao sam ga zašto su obustavljena sredstva Hvidri i je li istina da se protiv njega vodi postupak na Županijskom tužiteljstvu u Mostaru, za više kaznenih djela?! Pitam se kako čovjek može zaspati kada ukida davanja najčasnijim ljudima Domovinskog rata? Čapljina ima 350 pripadnika Hvidre, a proračunska sredstva im je ukinuo samovoljno zato što su na zadnjim parlamentarnim izborima podržali generala Željka Glasnovića! Isto je učinio i ratnim udovicama i djeci poginulih hrvatskih braniteja! Kada je Glasnović bio na listi HDZ-a onda je on za njih bio častan čovjek i pošten general, a kada je odlučio krenuti sam, odmah su ga počeli blatiti bez ikakovih argumenata. Na kraju su odlučili kazniti one koji su ga podržavali tako da im oduzme sredstva iz proračuna u koji svi mi izdvajamo,” rekao je Previšić i otkrio šokantan podatak: – Sredstva uskraćena hrvatskim stradalnicima na kraju su odlukom načelnika iz redova HDZ-a BiH, dodijeljena veteranima Armije BiH i to za svjedočenje protiv časnika HVO-a!

DOKUMENT: HDZ BiH ODUZEO SREDSTVA ČAPLJINSKOJ HVIDRI I DODIJELIO VETERANIMA ARMIJE BiH DA SVJEDOČE PROTIV HRVATA!

Previšić je pred kamerama pokazao dokument iz kojeg se jasno vidi da su sredstva ukinuta čapljinskoj Hvidri isplaćena bivšim pripadnicima Armije BiH, Bošnjacima – i to za svjedočenja protiv Hrvata!

Na upit voditelja zna li za podatak o ukidanju sredstava hrvatskim stradalnicima Dragan Čović, Vasilj je odgovorio kako je u HNS-u BiH tražio očitovanja svih stranaka o tom slučaju.

“Osim četiri stranke, svi ostali za sada šute,” rekao je i dodao da od HDZ-a BiH odgovor nije dobio pa tako ni od njegovog predsjednika koji je ignorirao čak i pismo ratnih udovica.

Vasilj je, kako je rekao, pričao s određenim HDZ-ovcima, koji su mu priznali da udruge sredstva neće dobiti nazad sve dok ih vode aktualne uprave koje su očito, politički nepodobne.

TERORISTIČKI ČIN

Previšić je u Bujici detaljno opisao kako je napadnut bombom i tko je to ‘naručio’: – Odgovor na vijećničko pitanje dobio sam vrlo brzo. 06. ožujka u 2 sata ujutro, izveden je bombaški napad na moj poslovni objekt. To je teroristički, ali prije svega politički čin! Šteta je bila ogromna, ali hvala Bogu, nije bilo žrtava. Iza svega stoje sumnjive kriminalne radnje aktualnog načelnika oko zemljišta od 15 hektara velike vrijednosti, koje su prodali tvrtki koja uopće ne postoji! Registrirali su je tek kasnije… To vam je isto kao da izdate rodni list za dijete četiri mjeseca prije njegova rođenja! Od Uprave federalne policije tražili smo odgovor vodi li se postupak protiv Smiljana Vidića zbog tog slučaja, kao i još nekih, a oni sun am i odgovorili da se postupak vodi protiv četiri osobe i jednog pravnog subjekta u Mostaru. Taj predmet u ladici stoji već treću godinu. Što se tiče bombe, predmet je u obradi i traži se počinitelj. Ne znam tko je to učinio, ali moje sumnje su usmjerene na sjednicu Općinskog vijeća 3. ožujka. Prozvao sam neke osobe, i mišljenja sam da mi jedino te osobe ovo mogu napraviti. Radi se o načelniku Općine Smiljanu Vidiću!

Bombaški napad na Previšića nije prvi takav slučaj u Čapljini: – Prije mog slučaja, zapaljeno je vozilo novinaru koji je pisao istinu o onome što radi aktualna vlast u Čapljini! Nakon toga, zapalili su vozilo bivšeg savjetnika načelnika općine Šime Doke. Treći slučaj dogodio se meni. Tko je sljedeći?! Osobno su me pokušali kupiti, priznajem, posrednik je došao i nudio mi kuvertu da šutim na sjednicama Općinskog vijeća. Na to nisam pristao. Uslijedila je bomba.

Na upit kako se policija angažirala u cijelom slučaju, pohvalio je djelatnike policijske postaje Čapljina, ali ne i njihove nadređene.

“Problem je u njihovim šefovima koji su svako jutro na brifingu s načelnikom Čapljine,” kazao je Pero Previšić u Bujici, u kojoj je bilo riječi o kriminalu u Neretva energiji i Elektorprivredi HZHB, u kojoj se mogu zaposliti isključivo politički podobni, koji onda kasnije postaju glasačka mašinerija HDZ-a BiH, što je pored montiranih političkih optužnica protiv veteran HVO-a, jedan od glavnih razloga masovnog iseljavanja naših ljudi iz susjedne države.

CIJELU EMISIJU OD PONEDJELJKA 13. OŽUJKA 2017. U KOJOJ SU GOSTOVALI PERO PREVIŠIĆ I MIRKO VASILJ, POGLEDAJTE OVDJE:

https://www.youtube.com/watch?v=OkAVcl7x2dc

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Pregled

ICTY danas izriče presudu srebreničkom krvniku Ratku Mladiću

Objavljeno

na

Objavio

Ratni zapovjednik vojske bosanskih Srba Ratko Mladić, osoba čije je ime postalo sinonimom za najteže ratne zločine počinjene na europskom tlu nakon Drugog svjetskog rata, konačno će se danas suočiti s pravdom na koju se čeka više od dva desetljeća.

Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) izreći će iza 10 sati prvostupanjsku presudu Mladiću (75) koji je optužen za ratne zločine počinjene u vrijeme kada je obnašao dužnost zapovjednika Vojske Republike Srpske (VRS).

Mladić je u Haagu optužen za genocid, zločine protiv čovječnosti i kršenja zakona ili običaja ratovanja u Bosni i Hercegovini od svibnja 1992. do pred kraj 1995. godine. U završnoj riječi tužiteljstva u prosincu 2016. godine za njega je zatražena kazna doživotnog zatvora dok je obrana predložila da ga se oslobodi svih optužbi.

Prvu optužnicu protiv njega haaško je tužiteljstvo podignulo još 25. srpnja 1995. godine i nakon toga je triput širilo i mijenjalo zbog potrebe da se suđenje provede što učinkovitije pa su u njoj zadržani samo najteži ratni zločini

Mladić je godinama nakon podizanja prve optužnice bio neuhvatljiv, baš kao i njegov politički “šef” Radovan Karadžić, unatoč činjenici da su bili na vrhu popisa najtraženijih osoba, “rame uz rame” s Osamom Bin Ladenom.

Mladić se najprije skrivao na teritoriju BiH, a omiljeno boravište bio mu je podzemi bunker građen kao atomsko sklonište za vojni i politički vrh bivše SFRJ kod mjesta Han-Pijesak na Romaniji.

No suočen s jasnim nastojanjima pripadnika NATO-a da ga pronađu i uhite pobjegao je u Srbiju pod okrilje režima Slobodana Miloševića.

Ja sam onaj kojeg tražite

Preživio je i i Miloševićevo svrgnuće s vlasti 2000. godine pa se pod okolnostima koje još nisu u cijelosti razjašnjene, zahvaljujući mreži pomagača ali i potpori što su mu je otvoreno ili prikriveno još godinama nakon toga pružale vlasti u Beogradu, skrivao sve do 2011. godine.

Srbijanska policija pronašla ga je u selu Lazarevu kod Zrenjanina 26. svibnja te godine gdje se skrivao pod lažnim imenom Milorad Komadić.

“Našli ste onog koga tražite. Ja sam Ratko Mladić”, kazao je policajcima bjegunac koji je tad imao izgled oronulog starca no ipak je kod sebe navodno imao dva pištolja iako ih nije pokušao koristiti

Srbijanske su vlasti Mladića ICTY-u izručile 31. svibnja 2011. godine, a dokazni postupak u Den Haagu počeo je godinu dana kasnije i trajao je do kolovoza 2016. godine. Svoje iskaze tijekom procesa dalo je 377 svjedoka obrane i optužbe. Sudsko vijeće u obzir je uzelo i pisane iskaze još 214 svjedoka.

Ključne točke optužnice temelje se na izravnom Mladićevom sudjelovanju u genocidu u Srebrenici u srpnju 1995. godine kada je ondje ubijeno osam tisuća bošnjačkih muškaraca i dječaka, odgovornosti za široku kampanju progona, deportacija, mučenja i ubojstava nesrpskog stanovništa tijekom 1992. godine u najmanje sedam općina u BiH, osnivanje logora “Omarska”, “Keratern”, “Manjača” i “Trnopolje” u kojima su mučeni i ubijani Bošnjaci i Hrvati, teroru nad civilima tijekom opsade Sarajeva od 1992. do 1995. godine te uzimanju za taoce pripadnika mirovnih snaga Ujedinjenih naroda (UNPROFOR) u svibnju i lipnju 1995. godine.

Optužnica protiv Mladića uz osobnu odgovornost sadrži i sudjelovanje u udruženom zločinačkom pothvatu na čijem je čelu bio Karadžić s ciljem uspostave države u kojoj bi Srbi imali prevlast i s čijeg bi teritorija trajno uklonili Bošnjake, Hrvate i drugo nesrpsko stanovništvo.

U optužnici su potanko opisani zločini poput ubojstva 144 osobe u mjestu Ključ, više od 200 zatočenika u zatvoru u Foči, ubojstvo 150 osoba u logoru Keratermu te 140 u logoru Sušici kod Vlasenice, kao i zatočenje tisuća Bošnjaka i Hrvata u logorima poput onoga na Manjači osmišljenim tako da dovedu do njihova fizičkog uništenja.

U točki koja se odnosi na genocid u Srebrenici, Mladiću su stavljena na teret masovna ubojstva više od tisuću zarobljenih Bošnjaka u selu Kravica te još tisuću kod škole u mjestu Orahovac. Tu je i opis “bezobzirnog uništavanja” privatne imovine i javnih dobara te spomenika kulture i sakralnih objekata.

U djelu optužnice koji se odnosi na teroriziranje Sarajeva tijekom opsade grada, spomenut je zločin na tržnici Markale iz veljače 1994. godine kada je ubijeno 66, a ranjeno više od 140 osoba.

Točno 10. svibnja 1992. godine Mladić je preuzeo dužnost zapovjednika Druge vojne oblasti tadašnje JNA, da bi samo dva dana kasnije i formalno postao zapovjednikom vojske bosanskih Srba. Ostat će zabilježeno kako je on u noći 28. svibnja izravno zapovjedio topnički napad na civilne ciljeve u Sarajevu.

“Tuci Velušiće (Velešiće – op.a.). tamo nema srpskog življa mnogo”, zapovjedio je Mladić radio vezom podređenom časniku zaduženom za bitnicu iz čijih se topova tada gađalo Sarajevo.

“Snage koje su sudjelovale u napadu na Sarajevo granatirale su i otvarale snajpersku vatru na civile dok su ovi obavljali svakodnevne aktivnosti. Ljudi su ranjavani i ubijani u vlastitim domovima. S obzirom da nije bilo plina, struje ili tekuće vode, ljudi su bili prisiljeni izlaziti iz svojih domova čime se povećavao rizik od smrti”, jedan je od navoda iz dijela optužnice koji se odnosi na troipolgodišnju opsadu Sarajeva tijekom koje je ubijeno više od deset tisuća građana, među kojima i 1600 djece.

Golemo zanimanje u BiH

Najavljeno izricanje presude Mladiću izazvalo je ogromno zanimanje u Bosni i Hercegovini, a gotovo sve bitnije televizijske i radijske postaje najavile su posebne programe za 22. studenoga, odnosno izravne prijenose iz Den Haaga.

U udrugama koje okupljaju članove obitelji ratnih žrtava vjeruju kako je za Mladića jedino moguća doživotna zatvorska kazna, ali neki pritom upozoravaju kako i takva kazna nije dovoljna s obzirom na težinu počijenjenih zločina.

“Toliko je zla počinjeno da nijedna zatvorska kazna nije dovoljna. Tim zločincima bolje je u zatvoru nego meni koja sam ostala potpuno sama”, kazala je lokalnim medijima Hatidža Mehmedović, predsjednica udruge Majke Srebrenice.

Među bosanskim Srbima i njihovim udrugama očekivanja su potpuno oprečna i svi očekuju kako će Mladić biti oslobođen.

Uvjeren u to je i Mladićev sin Darko koji tvrdi da krivnja njegova oca za ratne zločine na suđenju uopće nije dokazana.

“Bilo koja presuda osim oslobađajuće neće biti pravedna i za nas kao njegovu obitelj bit će potpuno neprihvatljiva. Sve pravne analize pokazuju da tužiteljstvo u Den Haagu nije uspjelo dokazati navode iz optužnice”, kazao je Darko Mladić za Balkansku istraživačku mrežu (BIRN).

Bez optužnice za Škabrnju, osuđen za Kijevo

Iako je “najpoznatiji” po zločinima koji se vežu za njegovo ime u BiH, Ratko Mladić je svoj krvavi pohod počeo u Hrvatskoj, kao zapovjednik Kninskog korpusa JNA.

Njegove postrojbe napadale su Šibenik, Zadar, Vrliku, Kijevo i Škabrnju, u kojoj je 18. studenoga 1991., istoga dana kada je pao Vukovar, ubijeno 43 civila i 15 vojnika.

Kolonom sjećanja “Korak po korak”, u kojoj se okupilo više od 15.000 ljudi iz svih krajeva Hrvatske, u subotu je u Škabrnji obilježena 26. godišnjica tog masakra.

Marko Miljanić, ratni zapovjednik obrane Škabrnje, kazao je tim povodom za HTV da je “Ratko Mladić u Škabrnji ispekao zanat”. Haški sud, ali još niti hrvatsko pravosuđe, za to ga nisu optužili.

Mladić je, međutim, u Hrvatskoj ipak osuđen za dio svojih zločina.

Temeljem optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Šibeniku iz svibnja 1991. tadašnji Okružni sud u Šibeniku je u srpnju 1992. Mladića i još šest osoba osudio na zatvorsku kaznu od 20 godina. Na teret mu se stavljalo da je u kolovozu 1991. počinio zločine protiv civilnog stanovništva u Kijevu i Vrlici, od kolovoza do studenog iste godine napadao Sinj i okolicu, u rujnu 1991. Maljkovo, Potravlje, Šatrić i Dabar te područje Šibenika u rujnu 1991.

U prosincu 1995. županijsko državno odvjetništvo Mladića i još tri također odbjegle osobe optužilo je da su 1991. isplanirali i u siječnju 1993. organizirali rušenje brane i hidroelektrane Peruča, s ciljem potpunog potapanja civilnih i gospodarskih objekata te time ugrožavanja nastanjenih stanovnika nizvodno brane i rijeke Cetine u Sinju, Trilju i Omišu. (Hina)

facebook komentari

Nastavi čitati

Pregled

Željka Markić: Radnici, osim što su prisiljeni raditi nedjeljom, praktički uopće za to nisu plaćeni

Objavljeno

na

Objavio

Prošlotjednim skupom Hrvatskog saveza za nedjelju ponovno se aktualizirala ideja o nedjelji kao neradnom danu.

Podupire je i udruga U ime obitelji, a njezina predsjednica Željka Markić gostovala je u Studiju 4. Udruga poreznih obveznika Lipa, pak, protiv je bilo kakve regulacije tržišta.

U Splitu je prošli tjedan, u sklopu Dana socijalne zauzetosti, održan skup Hrvatskog saveza za nedjelju.

Riječ je o inicijativi koja smatra da bi nedjelja trebala biti neradna, a ta je ideja okupila 16 ustanova i udruga predvođenih Franjevačkim institutom za kulturu mira iz Splita.

U Hrvatskoj 35 posto radnika zaposlenih u trgovinama radi nedjeljom, dok je u EU-u prosjek 23 posto, rekla je Željka MarkićRadnici, osim što su prisiljeni raditi nedjeljom, praktički uopće za to nisu plaćeni. Oni rade 6 dana u tjednu. Poslodavac ih može obvezati da rade i nedjeljom i dati im u zamjenu jedan dan u tjednu slobodno. Oni ne mogu biti nedjeljom zajedno sa svojom obitelji, a istovremeno im tu nedjelju ne plaćaju, istaknula je Markić te dodala kako, prema istraživanju eurozastupnice Marijane Petir, najveći dio njih dobiva za tu jednu nedjelju plaćenu samo jednu kunu više.

Nedjeljom rade liječnici, medicinske sestre, novinari, policajci, piloti, vozači, vatrogasci, carinici, hotelski radnici, ugostitelji, glumci…, uzvratio je Loew i pitao što s njima. Željka Markić odgovara kako je riječ o zanimanjima koja moraju raditi nedjeljom, za razliku od trgovina koje ne moraju. Liječnici su, nastavlja,  za rad nedjeljom adekvatno plaćeni.

Većina tih struka je u državnom sektoru (izuzev hotelskih radika i ugostitelja i još nekih) i poslodavac im je država koja nije na tržištu. Vi govorite o poslodavcima koji su na tržištu i to je druga priča, rekao je Loew.

Željka Markić nije se složila s njim i dodala je kako je država obvezna osigurati Zakon o radu koji će štititi radnike i istovremeno osigurati poslodavcima pošten odnos. Ali država omogućuje da se u Hrvatskoj radi 180 sati tjedno, a u Austriji se radi 72. Ako austrijska država kaže da se mora plaćati dvostruka cijena rada za nedjelju, a Hrvatska kaže da je dovoljno platiti jednu kunu više, onda Hrvatska pogoduje jednoj strani, a to su veliki trgovački lanci, rekla je Markić.

Na pitanje kako bi oni regulirali rad nedjeljom, Loew odgovara da su oni protiv bilo kakve regulacije i da regulacije u tržišnoj ekonomiji nisu dobre. Kupci, ističe, svojim preferencijama odlučuju kada trgovine trebaju raditi, a radnici mogu birati žele li ili ne i nitko ih ne prisiljava da rade.

Vi ste protiv toga da se postavi obveza da se radniku koji radi nedjeljom mora platiti više?, pitala je Markić. Nisam protiv toga. Ali to se mora odlučiti odnosom poslodavac i zaposlenik, odnosno ugovorom o radu, odgovara Loew. Vi uopće niste za to da se u Hrvatskoj regulira to da poslodavci radnicima uvjetuju da moraju raditi nedjeljom, svima njima koji imaju obvezu raditi jer je to za život važno – država prema tome ne treba zauzeti poziciju?, nastavila je Markić. Po našem mišljenju, ne treba. U ovom vašem konkretnom prijedlogu radi se o povećanju nedjeljne nadnice za 50 posto. Dio radnika bi mogao odbiti rad nedjeljom. Poslodavci bi morali tražiti nove radnike koji to žele i imali bi znatno povećanje troškova, odgovorio je Loew.

Markić je, pak, rekla kako istraživanja pokazuju da poslodavci rade nedjeljom baš zato što ih taj dodatni rad ne stoji ništa dodatno. Ja smatram da je nedopustivo da je u Hrvtskoj rad nedjeljom besplatan za poslodavce. Te privatne firme moraju uračunati cijenu rada tog radnika koji je svoju nedjelju ostavio na blagajni umjesto da ga ja proveo u obitelji, objasnila je Markić i dodala kako istraživanja u brojnim europskih zemljama pokazuje da većina radnika ne smatra slobodan dan u tjednu adekvatnom zamjenom za slobodnu nedjelju. Država je Zakonom o radu, smatra, radnike u trgovinama učinila ranjivijima. Ponovila je kako udruga U ime obitelji zajedno sa sindikatima i drugim udrugama traži slobodne nedjelje, a ako one i budu radne, trebaju biti adekvatno plaćene.

Loew je još jednom ponovio kako se ne slaže s tim i kako bi se u tom slučaju radilo o zakonu neželjenih posljedica. Dajte mi recite na kojem to liberalnom tržištu funkcioniraju stvari kao u Hrvatskoj. Baš me zanima?, pitala je Markić. U pola istočnoeuropskih država, odgovorio je Loew. Željka Markić ga je pozvala da argumentira svoje stajalište, a on je upitao može li doći do riječi. Niste mi dali priliku da elaboriram. Vi govorite isto kao Vilim Ribić, rekao je Loew. Nakon što se ispričao zbog komentara “koji nije bio na mjestu”, Loew je nastavio: Povećanje minimalnih plaća, kao i povećanje troškova rada nedjeljom dovode da toga da su poslodavci prisljeni raditi nedjeljom iz dva radzloga: prvi je to što će konkurencija raditi, a on će imati gubitke. Drugi je impulzivno kupovanje. Istraživanja su pokazala da ona čine više od 30 posto. A za takvo kupovanje potrebna je određena atmosfera i ambijent. A to je upravo nedjelja kada mogu uživati u kupovanju i takvo impulzivno kupovanje povećava potrošnju. Ako im to uskratite, dio te prodaje se neće preseliti na radne dane. Upravo suprotno, past će im prihod i dobit i zbog toga će se smanjiti i broj zaposlenih, ali i plaće, objasnio je Loew.

Markić je odgovorila kako istraživanja u Hrvatskoj pokazuju da trgovine koje rade nedjeljom nemaju povećanje dobiti nedjeljom i da bi se navike građana promijenile tako da kupuju šest dana u tjednu. Navela sam već primjer Austrije u kojoj 90 posto radnika izražava zadovoljstvo svojim poslom. Stavite se u poziciju radnice koja radi 6 dana u tjednu i mora raditi 3 nedjelje i ima istu plaću. Ja ne znam kome to može biti svejedno. To se tumači impulzivnom kupovinom. Meni prvoj odgovara da radi trgovina u mojoj blizini, ali to ne želim jer to nije pravedno, rekla je Markić. Loew je ponovio da potrošači pokazuju da žele rad nedjeljom i da su dokaz trgovački centri koji su prepuni upravo tim danom.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari