Pratite nas

Hrvatska

IN MEMORIAM – FRANJO TUĐMAN

Objavljeno

na

Franjo Tuđman, rođen u Velikom Trgovišću 14. Svibnja 1922., a preminuo u Zagrebu, 10. Prosinca 1999.godine.

Bio je antifašist, general, povjesničar, nenadmašivi strateg i Prvi Predsjednik samostalne i suverene Republike Hrvatske. Živio je skromno, predan cilju, „na prvoj crti“ obrane hrvatstva i hrvatskih interesa, ostavivši nam u baštinu najveće djelo u povijesti Domovine. Samostalnu i suverenu Republiku Hrvatsku. Vječna mu Slava i Hvala!

Piše: Ilija Vincetić / Kamenjar.com

Početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća, kao kule od karata, ruše se fasade „potemkinovih sela“ na kojima je bila sazdana bivša država. Većina političkih disidenata iz komunističkog perioda se ne snalaze u promijenjenim okolnostima, ne osjećaju potrebu vlastitog mijenjanja s promjenama koje je se događaju (mutatis mutandis), žive na krilima ranije stečenih „zasluga“, ističu ih u prvi plan, ne shvaćajući da ih to vodi u prošlost, da budućnost traži nova znanja, metode, oblike djelovanja, žrtve i viziju.

Ova grupacija, sastavljena uglavnom od intelektualaca, kojima je „Hrvatstvo“ primarno stvar konvencije a ne koncepcije, raspoređuje se u vrhove raznih, istina, deklarativno, „prohrvatskih“ stranaka, ali sa tendencijom međusobnog rivalstva koje će postupno prijeći i u neprijateljstvo, manjeg ili većeg intenziteta.

Većina lidera ovih više – manje beznačajnih stranaka, „nastradala“ je u „padu sa svog prevelikog ega“. Njihovi sljedbenici, na žalost, nastavljaju tim putem i „mrve“ domoljubnu političku opciju.

Zajednički nazivnik ovih snaga može se svesti na oporbu (više ili manje otvorenu, manje programsku programsku, a više osobnu), novom političkom lideru na čelu državotvornog pokreta, doktoru Franji tuđmanu.

Dr. Franjo Tuđman, jedini iz ove grupacije disidenata, shvatio je nužnost proaktivnog pristupa, uspio iskoračiti iz zagrljaja prošlosti i krenuti u smjeru političke emancipacije od „onoga što je bilo, ka onome što treba biti“.

Jedino je on shvatio da je „hrvatstvo“ ostvarivo samo ako je primarno „stvar koncepcije“ a tek onda konvencije,Shvatio je povijesnu prigodu. Prigodu koja se ukazala hrvatskom narodu nakon skoro devetstotina godina turbulentne povijesti. Stvoriti vlastitu, samostalnu i suverenu državu. Uloga Franje Tuđmana, jedinstvena je, nemjerljiva i odlučujuća u tom procesu. Činu stvaranja. Nastanku države.

Teze o „rigidnosti“, „autoritarnosti“, pa i „autokratskoj naravi“, navodnoj „introvertiranosti“ (po nekima i autizmu), „Tuđmanove“ suverenističke politike, bezobzirno širene od (bez izuzetka) svih (okupiranih) medija, svesrdno prihvaćene od strane tadašnje oporbe (u ranim ’90-im) predvođene HSLS-om a kasnije SDP-om, izravno su slabile međunarodni položaj i nanijele nemjerljive štete Republici Hrvatskoj, mladoj državi u fazi definiranja svog međunarodnog identiteta.

Doktor Franjo Tuđman, najveća je “pojava” na hrvatskoj povjesnici, od kada postoje pisani dokazi ili usmena predaja. Stožerna je figura sveukupnog života u periodu 1990. – 1999. Hrvatska je u Domovinskom obrambenom ratu “do nogu” porazila srpsku vojsku, i „miloševićevu“ agresivnu fašističku politiku, temeljenu na dobro osmišljenoj „memorandumskoj“ platformi, realno, respektabilnoj snazi JNA i mobilizacijskom potencijalu Srba u Srbiji, BiH i Hrvatskoj.

Objektivno gledano, u tom trenutku, odnos snaga je bio na strani Miloševića i njegovih sljedbenika, no u svakom planu se dogodi neka greška. Nisu ostavili mogućnost izbora žrtvi, (hrvatskom narodu) u kojemu su se probudili iskonski nagoni na razini borbe za goli opstanak, i, (slučajno ili ne) u samom početku se dogodilo nešto, što je relativiziralo sve miloševićeve prednosti.

Hrvatski narod je izabrao vođu. Je li to bio „kolektivni“ refleks, promišljeni čin određenih „snaga“ ili se umiješala „providnost“ (možda od svega po malo) tek, razlika između „vođe“ i „vožda“ je bila ta koja je „prevalila kamen“ preko brda. „Vožd“, histerični egoman, „komunistički nacionalist“, skromnog obrazovanja, sa iskustvom partijskog aparatčika i bankovnog službenika, na krilima velikosrpske mitomanije, opijen neviđenom kolektivnom histerijom srpskog naroda, nepromišljeno je krenuo u avanturu agresorskog rata, uz prethodne ponižavajuće ultimatume.

S druge strane, „Vođa“, istinski antifašist, umjereni (ali uvjereni) nacionalist, general (koji je naučio strateški razmišljati), erudit, odlučan i beskompromisan do rigidnosti, čovjek koji se cijeli život pripremao za tu ulogu, doživio je svojih „pet minuta“ u dugoj (osamstodevedesetogodišnjoj) povjesnici hrvatskog naroda i države. I iskoristio je svoju prigodu.

Dogodio se vojni sukob „Davida i Golijata“, sukob „blistavog stratega“, sa vojskom u nastajanju i „jako dobrog taktičara“ sa respektabilnom vojnom silom. Ishod nam je poznat. A što je vojska bez vojskovođe. To smo imali prigodu vidjeti nakon odlaska dr. Tuđmana sa životne i političke pozornice.

Dr. Franjo Tuđman, prerano je (ne samo u biološkom, nego i u političkom pogledu) „otišao“ sa pozornice, u trenutku potpunoga vojnoga i političkog poraza „miloševićeve politike“ ali (nažalost) ne i velikosrpske ekspanzionističke ideje i hegemonističke politike. I što je još gore, neprovedene lustracije, za koji mu zla vremena nisu dala prigode.

„Je li strateški genij doktora Franje Tuđmana bio dovoljan za dugoročno stabilnu i jaku Republiku Hrvatsku? Najnoviji događaji govore da nije.

Franjo Tuđman je bio državnik, strateg, ali i čovjek koji je „u glavi“ imao cjelovitu koncepciju projekta stvaranja Republike Hrvatske. Sve što mu je trebalo su prave, istinite informacije i iskreni suradnici koji ga neće lagati, i on je na temelju toga mogao donositi ispravne odluke. Danas bi nedostatak takve osobe na čelu države, (iako ima ljudi sposobnih integralno promatrati problem, derivirati podatke,…sublimirati zamisli u doktrinu) trebalo nadomjestiti vrlo dobro izbalansiranom sigurnosnom doktrinom, osigurati nužnu (kritičnu) masu političke volje, na čelo provedbenog procesa postaviti pouzdane ljude koji znaju razmišljati na strateškoj razini, a procesom upravljati inkorporiranjem „nositelja strateške ideje“, na svim provedbenim (i planskim) razinama.

U tijeku je poodmakli proces disolucije mlade Hrvatske države. Njenih vitalnih funkcija. Narodu opet nedostaje vođa. Čovjek koji će relativizirati razlike koje se mogu prepoznati na razini lojalnosti hrvatskoj državi i narodu. Dati im domoljubnu determinantu. Na žalost, Franje Tuđmana nema među nama. Ostaje nam njegovo životno djelo. Samostalna suverena Republika Hrvatska. Odgovornost za nju, njenu budućnost. Franji Tuđman nam je u naslijeđe ostavio i ogroman politički kapital. Ostavio nam je primjer da se znanjem i voljom, zajedništvom, mogu ostvariti i najnedostižniji ciljevi.

Što reći za kraj. Drznuh se progovoriti nešto o velikanu, napisah puno riječi, a osjećam kako se nisam ni dotaknuo najvećeg dijela onoga što bi našega istinskog velikana, jednog od najvećih Hrvata u povijesti, u najbitnijem, definiralo. Stoga, umjesto daljnjih pokušaja opisivanja, evo nekoliko citata iz govora doktora franje Tuđmana. Neka, veliki, neponovljivi, naš Frano, ponovno progovori.

Ovoga puta kroz svoja djela, o sebi!! “Možete mi evo, uzeti i slobodu, pa i život, ali ne i misao, ne i istinu, ne i moj prilog povijesti naroda kojemu pripadam. 14. kolovoza 1984. (III – 81. dan) – citat iz dnevnika pisanog u zatvoru “Velebnom pobjedom demokracije, koja je omogućila saziv i ovakav sastav Hrvatskoga sabora, stvorena je takva duhovna klima da gotovo zahtijeva svečarske velike riječi.

Međutim, prilike u kojima živimo, okolnosti koje nas okružuju i osobito zadaće što su pred nama ne dopuštaju nam blještavi trijumfalizam, niti velika i olaka obećanja. Ipak, pozivajući na krajnju razboritost i promišljenost, daleko smo od svake zdvojnosti i pesimističkog malodušja.” – citat iz govora u Hrvatskom Saboru 30. Svibnja 1990. “U ovom teškom trenutku i na povijesnoj prekretnici, pozivam vas, braćo i sestre da ispunite svoju svetu dužnost u obrani domovine.

Budimo složni u borbi za slobodu naše hrvatske zemlje, našega mora i neba nad jedinom i vječnom nam Hrvatskom”. – citat iz „Poziva na obranu“, 05. Listopada 1991.godine. “Imamo svoju Hrvatsku, naša je i bit će onakva kakvi sami želimo i nećemo nikome dopuštati sa strane da nam propisuje kakva ta Hrvatska treba da bude”. (…) “Draga hrvatska braćo i sestre, imamo na čemu graditi svoju povijest, imamo zašto biti povijesni i čuvajmo to što smo stvorili. Znajmo da je naša sudbina samo u našim rukama. Neka nam živi jedina i vječna Hrvatska!” – citat iz govora na trgu bana Josipa Jelačića u Zagrebu “Mi nećemo dopustiti ostacima jugokomunističkog sustava, niti jugosrpskog, stanje kakvo smo bili zatekli u Hrvatskoj uspostavom hrvatske slobode i demokracije.

Nećemo dopustiti da nam sve to dovedu u pitanje. Nećemo to dopustiti tim jugokomunističkim ostacima, ali ni onim političkim diletantima, bezglavim smušenjacima koji ne vide o čemu se zapravo radi danas u Hrvatskoj i u svijetu sa kojekakvim regionalnim planovima…Nećemo dopustiti onima koji se vežu i sa crnim vragom protiv hrvatske slobode i hrvatske nezavisnosti, ne samo sa crnim, nego i zelenim i žutim vragovima…Nećemo dopustiti onim koji se povezuju sa svima protivnicima hrvatske samostalnosti, ne samo povezuju nego im se nude, ne samo da im se nude nego im se prodaju za Judine škude, kao što se i sami hvale da dobivaju dotacije iz svih centara svijeta, a povezuju se od fundamentalističkih ekstremista, do kojekakvih lažnih propovjednika, pseudodemokratskih obmanjivača koji nam danas propovijedaju velike ideje o ljudskim pravima i slobodama medija.”

“Da! Mi smo stvarali svoju Hrvatsku (……..) za ljudska prava i za slobodu medija, ali za ljudska prava prije svega većine hrvatskoga naroda. Ali ćemo, razumije se, mi sa tom hrvatskom slobodom i demokracijom osigurati i manjini ta ljudska prava i slobodu medija. Ali nećemo dopustiti da nam ti sa strane rješavaju, odnosno nameću rješenja.

Hrvatska neće biti ničija kolonija. Hrvatska je dosta bila i pod Mlečanima i pod Stambolom, i pod Bečom i pod Peštom, i pod Beogradom. Hrvatska je izvojevala svoju slobodu, svoju samostalnost, svoje pravo da sama odlučuje o svojoj sudbini.” – citat iz govora u Zračnoj luci Zagreb 23. studenoga 1996. “Nisu nam za sva zla samo drugi krivi. Niti će nam u bilo kakvim okolnostima samo drugi krojiti sudbinu. I za sadašnje stanje svi na svoj način snosimo dio odgovornosti. A pogotovo za budućnost: svoju osobnu, svoga zvanja i svoga naroda“. – citat iz govor u Vukovaru 8. Linja 1997.godine. Nezahvalno je u ovakvim prigodama pisati o velikanima. Ja, eto, pokušah. U najboljoj namjeri. Ako sam nešto i propustio, naš prvi i do Kolinde Grabar Kitarović, jedini Predsjednik Lijepe naše, sigurno nije. Slijedeći ovih nekoliko citata, možemo ispraviti puno toga.

Neka je vječna Slava i bezgranično, zasluženo Hvala, našem pokojnom Predsjedniku. Neka mu dobri, pravedni Bog podari Pokoj Vječni i dostojno mjesto u Kraljevstvu nebeskom, a u sjećanje Hrvatskog naroda na svog Prvog i vječnog Predsjednika, neka ne izblijedi nikada.

I za kraj, veliko, iskreno i ljudsko HVALA!!

Ilija Vincetić/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Hrvatska

Obilježena 26. obljetnica najveće razmjene ratnih zarobljenika u Nemetinu

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Hina

U povodu obilježavanja Dana logoraša u osječkom prigradskom naselju Nemetin, na nekadašnjoj crti razgraničenja između Hrvatske vojske i srpskih paravojnih postrojba, u utorak je obilježena obljetnica najveće razmjene ratnih zarobljenika, 14. kolovoza 1992. godine.

Na današnji je dan prije 26 godina u Nemetin iz srpskih koncentracijskih logora dovezeno 714 hrvatskih branitelja, žena i civila koji su razmjenjeni za zarobljene srpske vojnike po načelu „svi za sve”.

Na obilježavanju obljetnice najveće razmjene zarobljenika gradonačelnik Vukovara Ivan Penava, izaslanik predsjednice Republike Hrvatske i predsjednika Vlade RH, rekao je okupljenim bivšim logorašima i članovima njihovih obitelji da njihova žrtva ne smije biti zaboravljena.

„Smatram da nismo dovoljno učinili na tome da krivci za sve strahote koje ste prošli, budu kažnjeni zbog toga i da konačno dobijete barem moralnu zadovoljštinu za sve što ste proživjeli. Treba jasno prokazati tko je za što kriv, a tko je za što zaslužan”, rekao je Penava.

Zamjenik Osječko-baranjskog župana Goran Ivanović zahvalio je bivšim logorašima za sve što su učinili kako bismo imali slobodnu i neovisnu državu Republiku Hrvatsku.
„Danas se ne sjaćamo samo te velike razmjene, sjećamo se Domovinskog rata kao trajnog simbola i zaloga za sve generacije koje dolaze kao nečega što nikada ne smijemo zaboraviti”, rekao je Ivanović.

P redsjednik Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora Osječko-baranjske županije Damir Buljević podsjetio je da je u srpskim koncentracijskim logorima bilo i oko 500 osoba koje se još uvijek vode kao nestale osobe i smatra se kako nisu preživjeli zatočeništvo.

Na upit novinara kako komentira ovih dana izjave u Hrvatsku kako će Srbija pitanje odštete hrvatskim logorašima morati riješiti u sklopu pregovora o ulasku u Europsku uniju, Danijel Rehak Predsjednik Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora rekao je da „o tome svi pričaju kad dođu ovi dani u godini”.

„Mi već 11 godina imamo problema jer nikako ne možemo pokrenuti postupak da se službeno pokrene pitanje odštete. Nemamo nikakvu pomoć od Ministarstva pravosuđa i drugih državnih institucija, samo nam daju moralnu podršku, ali ništa ne čine da se to izrealizira. Možda netko od nas doživi da dobije odštetu za ono što mu se dogodilo, ali sve nas je manje”, rekao je Rehak.

(Hina)

14. kolovoza 1992. – Razmijenjeni vukovarski logoraši (VIDEO)

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Hrvatska

Dan logoraša i logora Knin: I knjigama štititi istinu o Domovinskom ratu

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Hina

Na obilježavanju Dana logoraša i logora Knin, u ponedjeljak u Kninu predstavljena je knjiga “Svjedočanstva glinskih logoraša” Ivana Lipaka i prikazan i istoimeni dokumentarni film, te je istaknuto da se svjedočenjem istine trebaju zaustavljati svi pokušaji obezvrjeđivanja Domovinskog rata i hrvatskih branitelja, a objavljivati knjige koje će svjedočiti istinu o Domovinskom ratu.

Organizatori obilježavanja Dana logoraša i logora Knin kao i prve razmjene logoraša kod Tepljuha su Hrvatsko društvo logoraša Srpskih koncentracijskih logora, podružnica Sisačko-moslavačke i Splitsko-dalmatinske županije te Grad Knin.

U okupiranom Kninu su u vrijeme Domovinskog rata bila aktivna četiri srpska logora: Stara bolnica, Kula, Vpojarna i logor Golubić, uz više manjih logora. Kroz njih je prošlo više tisuća logoraša, koji su u njima bili zatvarani bez higijenskih i drugih uvjeta za život, gladni, žedni, na hladnoći i vrućini, uz stalna fizička i psihička mučenja, ispitivanja, a često i silovanja.

U kninskim logorima je od zadobivenih ozljeda ubijeno više desetaka logoraša, navode iz Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora.  “Obilježavanjem i sjećanjem na sve stradale odaje im se počast i zahvala jer su oni svojom žrtvom doprinijeli stvaranju neovisne i samostalne države Hrvatske”, istaknuto je na Komemoraciji sjećanja u Domu Hrvatske vojske Kralj Zvonimir.

Na skupu je predstavljena knjiga “Svjedočanstva glinskih logoraša” autora Ivana Lipaka, a prikazan je i istoimeni dokumentarni film.

“Na nam je da knjigama i zapisima svjedočimo istinu o stvaranju hrvatske države te o tomu tko je bio žrtva a tko agresor i tko su ponositi hrvatski branitelji,” rekle je Josipa Rimac državna tajnica u Ministrovu uprave i izaslanica predsjednice republike Hrvatske Kolinde Grabar Kitarović, koja je pokroviteljica obilježavanja Dana logoraša.

 Rimac: Prisjećamo se branitelja koji su prošli srpske koncentracijske logore, mučeni, silovani, ubijani i nisu doživjeli slobodnu Hrvatsku

Prihvaćanje pokroviteljstva obilježavanja Dana logoraša, dodala je Rimac, pokazatelj je koliku važnost predsjednica Republike pridaje tomu da “ne odu u zaborav logoraši srpskih koncentracijskih logora.”

“Ovo je i poruka da još uvijek tražimo naše zarobljene i zatočene i da se ne smijemo umoriti i zaboraviti i posljednju žrtvu dok se ona ne pronađe,” kazala je.

Upitala je i – tko su oni koji napadaju branitelje i hrvatski narod koji slavi pobjedu i svoju slobodu.

“Tko su ti koji prozivaju hrvatske branitelje i hrvatski narod kad slave svoje pobjede i najveličanstveniju pobjedu- vojno redarstvenu operaciju (VRO) Oluju. U našim pobjedama nema ni M od mržnje niti R od revanšizma. U našim pobjedama je ponos, čast i zahvalnost hrvatskim braniteljima,” poručila je Rimac.

Naglasila je kako se uvijek trebamo prisjetiti onih koji su “prošli srpske koncentracijske logore, koji su mučeni, silovani, ubijani i koji nisu odživjeli slobodnu, samostalnu i suverenu Republiku Hrvatsku.”

Kovač: Hrvatska  porazila veliko zlo – Miloševićev velikosrpski fašizam

Izaslanik Hrvatskog sabora, saborski zastupnik HDZ-a Miro Kovač rekao je na Komemoraciji kako Hrvatska vrlo teško može dovesti do razuma svoje susjede, vezano za izjave političkih predstavnika Srbije.

“Nama je vrlo teško u Hrvatskoj, pa i cijelom društvu – tu mislim na sve razine vlasti – utjecati na one ljude koji su odgovorni za zlo koje je naneseno hrvatskom narodu i svim onima koji su živjeli u Hrvatskoj, tom velikosrpskom agresijom,” naglasio je Kovač.

Ono što mi možemo, kaže, je naglašavati da su hrvatski branitelji i logoraši svojim angažmanom i svojom žrtvom oslobodili Hrvatsku, te je da Republika Hrvatska  ‘porazila veliko zlo, a to zlo je Miloševićev velikosrpski fašizam’.
“Mi nismo porazili Srbe u Hrvatskoj, jer je bilo puno Srba među braniteljima, a to pokazuju i statistike, već smo porazili Miloševićev režim koji je zaveo mnogo ljudi i među Srbima u Hrvatskoj,” rekao je Kovač.

U govoru na Komemoraciji sjećanja ponovio je da će Republika Srbija pitanje odštete hrvatskim logorašima morati riješiti u sklopu pregovora o priključenju Europskoj uniji.

“I mi u Hrvatskom saboru imamo obvezu i dužnost da nad time bdijemo; bez ostvarenja toga prava (odštete hrvatskim logorašima) naši susjedi neće moći ući u europsku obitelj koja se zove Europska unija,” poručio je Kovač govoreći o pravu hrvatskih logoraša na dobivanje odštete od Srbije.

U 70-tak srpskih logora oko 30.000 hrvatskih zarobljenika, među kojima žene i djeca

Predsjednik splitsko-dalmatinske podružnice Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora Ivan Turudić je oštro kritizirao nedavnu izjavu srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića, koji je Hrvatsku usporedio s nacističkom Njemačkom i Hitlerom.

“Danas nazivati i usporediti Hrvatsku i hrvatski narod s nacističkom Njemačkom i Hitlerom je čin bez presedana, Radi se o stalnoj potrebi Srbije da vodi, a time i ponovno kroji povijest, bezobzirno vrijeđajući sve i svakoga u ostvarenju vlastitih ciljeva,” kazao je Turudić.

“Napadom na Republiku Hrvatsku, izvršeni su masovni progoni, zarobljavanja, ubijanja, mučenja – izvršen je holokaust nad hrvatskim stanovništvom,” rekao je Turudić.

Iznio je podatak da je na teritoriju Srbije, BiH, Crne Gore i okupiranim dijelovima Republike Hrvatske tijekom 1991. i 1992. godine bilo 70-tak srpskih koncentracijskih logora na poznatim lokacijama, od čega je 30 bilo na okupiranom području Republike Hrvatske.

“Od više od 30.000 zarobljenih osoba (među kojima 3.000 žena i 500 djece) njih oko 2.500 nikad nije stiglo u logore, nego su nakon zarobljavanja ubijeni ili umrli,” istaknuo je Turudić.

Dodao je kako bi knjigu “Svjedočanstva glinskih logoraša,” trebalo koristiti Državno odvjetništvo RH (DORH) kao argumentirani materijal u istrazi o ratnim zločinima.

Lipan: Saznanja da su neki od zarobljenih hrvatskih logoraša još živi u Srbiji gdje rade kao robovi

Autor te knjige Ivan Lipak rekao je kako ima određena saznanja da su neki od zarobljenih hrvatskih logoraša još živi u Srbiji, gdje rade kao robovi.

“Imamo određenih saznanja da su dosta ljudi od ovih 1950 koje se još potražuje, živi, ali su robovi u Srbiji ili negdje drugdje. Žalosno je da to do sada nitko nije istražio, ali još je žalosnije da naš država do danas nije još tražila odštetu od Srbije za sva stradanja,” kazao je Lipak.

Sudionici današnjeg obilježavanja Dana logoraša i logora Knin ranije danas kod Spomenika hrvatske pobjede “Oluja ’95.” položeli su vijence i zapalili svijeće, kao i kod Spomen ploče Stare bolnice Knin, a u Domu HV-a Kralj Zvonimir Knin održana je Komemoracija sjećanja, nakon čega su popodne  zapaljene svijeće ispred Spomen obilježja prve razmjene logoraša u Tepljuhu .

Obilježavanje Dana logoraša i logora Knin održava se pod visokim pokroviteljstvom hrvatske predsjednice Grabar-Kitarović.

(Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati